Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4397/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica iz Splita, Bana Berislavića 5/I, protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Dujmov, odvjetnik iz Kaštel Lukšića, Cesta dr. F. Tuđmana 770, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1464/2021-41 od 06. lipnja 2024., u sjednici vijeća dana 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1464/2021-41 od 06. lipnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod I odbija se tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se da je tužitelj CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u odnosu na tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik za 1/1 nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se isti ovlašćuje na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 1/1 uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/1, sve bez daljnjeg sudjelovanja tuženika i to u roku od 15 dana. 2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." Pod II nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje:ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelj tvrdi da su prije tužitelja u posjedu bili njegovi prednici i to otac od 1952., to je vrijeme dosjelosti protjecalo u pravnom režimu Općeg austrijskog građanskog zakona (OGZ) koji da u & 1460. za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, nego je bio potreban samo pošten posjed, te da prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/1960. od 4. travnja 1960., kojim je najduži rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a na temelju kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/2009., 9/1992. i 77/1992. -dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed.

5. Posjed je pošten – utvrđuje dalje sud prvog stupnja-ako posjednik ne zna ili iz opravdanog razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten, a tužitelj tvrdi kako je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju ugovora o darovanju od 26. ožujka 2021. sa svojim ocem OŽ koji da je predmetnu nekretninu stekao još kao maloljetnik, a na temelju rješenja o nasljeđivanju od 2. listopada 1952. kojim su on i ŽŽ proglašeni nasljednicima svaki za ½ dijela te su se ŽŽ i OŽ podijelili 1953., a kojom podjelom je predmetna nekretnina pripala OŽ dok se pored predmetne nekretnine nalaze još dvije druge nekretnine č. 747/6 i 765 na koje se išlo u drva i to preko predmetne nekretnine. Predmetni teren pada od sjevera prema jugu put zapada, a nekretnine 747/6 i 765 se nalaze jedna do druge u nizu počevši od granice sa predmetnom pa se nikada predmetna nekretnina nije obrađivala u smislu da se sadila nekakva kultura, ali je služila da bi se preko nje išlo u drva na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Sam tužitelj tvrdi kako su na predmetnoj nekretnini uvijek bile gomile kamenja, a koje su nastale krčenjem 747/6 i 765 na način da su se stijene vukle uzbrdo i odlagale na čest. zem. [katastarska čestica]. Tuženik pak tvrdi kako je predmetna nekretnina 748/3 u vlasništvu obitelji D desetljećima te se radi o kompleksu dviju nekretnina većoj čest. zem. [katastarska čestica] i manjoj 748/3, koja je nastala krčenjem veće 745/1 radi čega se na 748/3 nalaze kamene gomile, jer teren pada nizbrdo pa su njegovi prednici nekretnine na ovom području dobili agrarnom reformom, ne i predmetnu, ali da se predmetna počela koristiti odmah nakon agrara te se niti tužitelj niti njegovi prednici nikada nisu nalazili u posjedu predmetne nekretnine.

7. Sud dalje utvrđuje kako je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1966. kultura pašnjak upisana u posjedovnom listu 236 posjednika DŽĆ pok. G te su ZŽ. G naslijedili FŽ, GŽ i C dok su GŽ naslijedili HŽ, ĆŽ i AŽ pri čemu je HŽ naslijedila ĐŽ dok su ĐŽ. O, GŽ pok. HŽ, TŽ ud. FŽ i LŽ ud. Ž sklopili ugovor o dobio kojim je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala GŽ.

8. Dalje, OŽ naslijedili su ŽŽ pok. OŽ i mldb. OŽ. Z te je 1954. sklopljena dioba između IŽ. OŽ i MŽ ud. Z kojom je MŽ pripala nekretnina Mrke njive za cijelo dok je **.**.2021. OŽ darovao DŽ predmetnu nekretninu za cijelo.

9. Rješenjem od 17. veljače 2021. Z32257/2020. (Z-19875/2020.) sud je prihvatio prijedlog i odredio ispravak na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 754/1 i 2 k. o. [katastarska općina] te je kao vlasnika za cijelo upisao GŽ, tuženika a sam tužitelj u iskazu tvrdi kako je njegova familija i to još šukundjed DŽ, pradjed OŽ, djed Josip i otac OŽ u posjedu predmetne nekretnine, pa da se uvijek preko predmetne nekretnine išlo na druge dvije nekretnine u njihovom vlasništvu i to 747/6 i 765 k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina se nikada nije obrađivala, niti se na istu išlo da bi se brala šuma, nego se isključivo preko iste prelazilo. Čestice zemlje [katastarska čestica] nalaze se jedna do druge u nizu počevši od granice sa predmetnom, a cijeli teren pada u smjeru zapada. Tužitelj je iskazao i to da su njegovi preci krčili druge dvije nekretnine pa su uzbrdo vukli stijene i stavljali ih na predmetnu nekretninu.

10. Sud ne prihvaća iskaz tužitelja kao nelogičan i neuvjerljiv jer isti tvrdi kako su prednici tužitelja da bi došli do drugih svojih nekretnina č. 747/6 i 765 prolazili preko predmetne te je na takav način neosnovano svojatali kao svoju. Na predmetnoj nekretnini nalazi se gomila kamenja koja po utvrđenju suda nije nastala tako da su se kamenja vukla uzbrdo, kako tvrdi tužitelj, već da je nastala – tvrdi sud-tako da se kamenje kotrljalo nizbrdo o čemu iskazuje i tuženik tvrdeći da se radi o kompleksu dviju nekretnina 754/1 i 748/3 a njegov pradjed OŽ da je krčio 754/1 kako bi sijali žito, a nakon što se iskrčio gornji dio terena, kamene gomile su se odlagale na donji dio i to 748/3.754/1 je stečena agrarom i do tog dana posjedovala se i koristila i 748/3.

11. VŽ saslušan kao svjedok ali u zemljišnoknjižnom postupku tvrdi kako je predmetna nekretnina oduvijek u posjedu VŽ i on da je kao dijete odlazio na svoje nekretnine koje se nalaze u blizini predmetne a i svjedok ČŽ tvrdi da je pok. OŽ imao istarsko veliko magare s kojim je dolazio u pašu te i on sam ima nekretnine u blizini, dok nikada nije vidio niti OŽ, niti bilo koga od njegove obitelji da dolazi na ovu zemlju. ŠŽ tvrdi da je JŽ pok. G vlasnik predmetne nekretnine.

12. Svjedok KŽ pak tvrdi da nikada nije bilo sporno da bi predmetne nekretnina bila vlasništvo njegove obitelji no ne zna kako su nastale gomile koje se nalaze na predmetnoj nekretnini pa sud ocjenjuje kako je za očekivati da mu je poznato kako su nastale gomile na nekretninama njegovog oca dok to što su na predmetnoj ostavljali taklje koje su sjekli na svojim susjednim nekretninama samo potvrđuje kako je obitelj KŽ da bi raskrčila svoje nekretnine odlagala na prvu graničnu nekretninu raskrčeni materijal.

13. Stoga sud utvrđuje kako je tuženik zajedno s prednicima u posjedu predmetne nekretnine od 1966., do danas, a ne tužitelj, pa je iskaz tužitelja da su krčeći svoje dvije nekretnine kamene gomile vukli uzbrdo i odlagali ih na predmetu neuvjerljiv je i nelogičan. Stoga tužitelj ne može biti pošten posjednik jer su pošteni posjednici bili prednici tuženika, koji su se čitavo vrijeme ponašali kao vlasnici i nitko ih nikada nije ometao u posjedu i izvršavanju njihovih vlasničkih ovlaštenja a prednici tužitelja da su tek prelazili preko predmetne, tuđe nekretnine, da bi došli do svojih nekretnina očito neosnovano svojatajući sebi pravo vlasništva. Konačno, OŽ je izjavom od 8. siječnja 2021. u pojedinačnom ispravnom postupku ustvrdio kako je prema zaslugama iz rata partija 1948. na komadu papira dala na korištenje zemlju F (H) i njegovoj dvojici braće pa je ta zemlja otada u posjedu prednika tuženika pa nije jasno kako bi ista mogla biti u posjedu tužitelja od 1952.

14. Tužitelj međutim u svojoj žalbi ističe kako svjedoci koji su saslušani u pojedinačnom ispravnom postupku iskazuju na potpunije drugačije okolnosti nego da su isti saslušani u parničnom postupku pa da je time sud kardinalno povrijedio načelo neposrednosti i kontradiktornosti parničnog postupka, a nije uopće cijenio iskaz svjedoka SŽ.

15. Dapače, ovaj svjedok jasno iskazuje kako znade za predmetnu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] te je njegova obitelj susjed na jugozapadnom dijelu pa da je još kao dječarac često provodio vrijeme na tim nekretninama, ali znao se igrati i na baš predmetnoj. Tu je nekada bila šuma tako da su vlasnici krčili svoje nekretnine kako bi od njih dobili obradive površine. Predmetnu nekretninu prepoznao je baš po dvije gomile koje se na njoj nalaze udaljene jedna od druge svega pet ili šest metara, te se jasno sjeća prigode dok je istom bio dječarac kako ga je pok. OŽ, otac tužitelja zajedno sa još par prijatelja potjerao sa predmetne nekretnine rekavši pritom da stoje na njegovim gomilama, da je taklje koje su se na istoj nekretnine nalazile mukotrpno skupljao te da smjesta odu. Isto je svjedok bilo šokantno s obzirom da je pok. OŽ bio trener šaha pa je tako reagirao. Naime, u prijašnjim godinama su se sjekli borovi i sušile taklje od njih te su se baš te prigode prijatelji i on igrali kauboja i indijanaca te da su te taklje iskoristili da bi napravili logor pa mu je upravo zbog toga ostalo u sjećanju. Pok. OŽ viđao je uglavnom zimi i proljeće na tom području dok je otac tuženika rano preminuo, a nikoga od tuženika tamo nije viđao. Predmetna nekretnina po njegovu iskazu – bila je ispod gomile taklji.

16. Dalje, žalitelj upire i na rješenje Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu broj-Reg A 1399/47 od 16. VIII 1947. god. tvrdeći kako je na raspravi održanoj dana 23. IV. 1947. god. Komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu, rješavajući po izjavi obrađivača PŽ, pok G (predniku tuženika), donijela odluku da se priznaje obrađivačima i članovima njegove obitelji porodice ženi Ć, te GŽ, A i C sinovima JŽ iz [adresa] na jednake dijelove vlasništvo zemlje označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se u istome ne navodi predmetna čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica] kao niti u jednoj ispravi koju tuženi dostavljaju. Nasuprot tome, tvrdi tužitelj, ovaj je stekao vlasništvo temeljem Rješenja o nasljedstvu Kotarskog suda u Splitu od 02. listopada 1952. kojim je raspravljena imovina iza pok, NŽ, pok. DŽ pa je ista bila i temeljem Pogodbe diobe ostavština pok. NŽ od dana 17. listopada 1953. kao "zemlja zvana Mrka njiva", koja isprava nije provediva u zemljišnim knjigama, ali tužitelj tvrdi da je i danas ista po navedenim nazivom evidentirana u katastarskom operatu.

17. Konačno tužitelj tvrdi kako je pok. OŽ svojedobno pokrenuo postupak uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, s obzirom da isprave kojima je raspolagao nisu bile provedive u zemljišnim knjigama, te su upisani vlasnici potpisali i ovjerili potpis na izjavi o priznanju vlasništva predniku tužitelja od 20. kolovoza 2013. Konačno upire tužitelji na to da nije moguće da bi prednici tuženika tamo vodili tovara na ispašu kada sam tuženik u svom iskazu navodi kako na tom predjelu ne može rasti ništa. Isto tako, da je pok. OŽ izjavio kako se izjava o korištenju zemlje "prema zaslugama iz rata partije 1948." odnosila na drugu nekretninu koja je također bila predmet pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno na 754/1.

18. Pravilno tužitelj stoga navodi kako sud prvog stupnja sve opisane okolnosti niti je raspravio niti utvrdio u pobijanoj odluci, a napose da iste nije raspravljao niti utvrđivao kroz izvođenje dokaza koji su tijekom postupka provedeni, niti je svjedocima ili saslušanim strankama o tome postavljao pitanja radi razjašnjenja navedenih spornih okolnosti. Na opisani način, zbog navedenog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja, niti ovaj sud nije u mogućnosti postupiti u smislu čl. 373. a ZPP i ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, jer je i činjenično stanje u pogledu navedenih odlučnih okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, te je temeljem čl. 370. ZPP istu valjalo ukinuti.

19. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva tužitelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Darija Horvat