Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2490/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lari Denoni, odvjetnici iz Rijeke, Dolac 9/II, protiv tužene BL (ranije S) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić iz Ogulina, Zrinski trg 5, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne služba u Ogulinu poslovni broj P-503/2017-40 od 19. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene BL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne služba u Ogulinu poslovni broj P-503/2017-40 od 19. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 2.339,34 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.700,58 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovom predmetu tužiteljica potražuje od tužene utuženi iznos kao adekvatni mjesečni iznos naknade, koji je ekvivalent cijeni zakupa skladišta i zemljišta u vlasništvu tužiteljice, a koje tužena koristi bez pravnog osnova.

5. U tijeku prvostupanjskog postupka je, kao nesporno, utvrđeno da je tužena od 2010. godine koristila nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zemljište upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi gospodarsku zgradu, dvorište i vrt površine 76 čhv, koju je bespravno zauzela, a koja je u vlasništvu tužiteljice.

6. Stoga je, nakon provedenog vještačenja, utvrđeno da se navedena čestica nalazi unutar građevinskog područja naselja, te je sukladno čl. 54 Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/2015) procijenjeno da iznos zakupa za predmetnu vrstu nekretnine iznosi 18,42 € mjesečno.

7. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženoj isplatiti tužiteljici naknadu za korištenje spornog zemljišta u utuženom razdoblju od srpnja 2013. do veljače 2024., pozivom na odredbe čl. 165 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) i čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO).

8. Naime, odredbom čl. 165 st. 1 ZV je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok odredba čl. 1120 ZOO propisuje da, kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

9. Neosnovano tužena u žalbi ističe da iz obrazloženja pobijane presude ne može uopće zaključiti da li je predmetni postupak radi predaje u posjed istim sudom poslovni broj P-241/2014 okončan i u čiju korist, odnosno da li tužiteljica ima pravo na posjed. Naime, ishod tog postupka je neodlučan za postupak isplate naknade za korištenje tuđe stvari, pri čemu je tužena nesporno i pravilno utvrđena nepoštenim posjednikom nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima kako nije utvrđeno, niti sud u obrazloženju presude navodi otkada se tužena nalazila u posjedu predmetne nekretnine, valja reći da su i tužiteljica i sama tužena navele kako je tužena u posjedu sporne nekretnine od 2010. godine, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-224/2014-22 od 24. veljače 2015..

11. Nije osnovan niti žalbeni prigovor preinaci tužbe, obzirom da se ovdje radi o preinaci zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, na temelju kojih tužiteljica iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu (iznose dospjelih obroka naknade koristi) te se tužena takovoj preinaci nije niti mogla protiviti (čl. 191 st. 2 ZPP). Također netočno žaliteljica navodi da je i u tom slučaju preinaka tužbe dozvoljena "do glavne rasprave". Naime, sukladno odredbi čl. 326 st. 1 ZPP, sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Stoga u času utuženja tužitelju nije niti bilo dopušteno zahtijevati isplatu budućih, nedospjelih obroka, slijedom čega je tužitelj iznose naknade koristi za sporno razdoblje, koji su dospjeli nakon utuženja, zatražio naknadno. Dakle, iz iste činjenične osnove je zatražio veći novčani iznos, slijedom čega navedeni žalbeni prigovor tužene nije osnovan.

12. S time u vezi se ističe i kako sud nije dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja glavne rasprave, kako to pogrešno navodi žaliteljica, već na zadnjem ročištu 7. ožujka 2024. (list 127/2 spisa), prije priopćenja da je glavna rasprava zaključena.

13. Naposljetku, točno je da je sud prvog stupnja trebao utvrditi da je tužba djelomično povučena za razdoblje od 1. srpnja 2013. - 1. srpnja 2017., međutim žalitelj nije podnio prijedlog za donošenje dopunske odluke.

14. Konačno, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini (čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP), pri čemu žaliteljica pogrešno uspjeh u sporu povezuje s visinom pojedinih mjesečnih iznosa, umjesto ukupnog iznosa tužbenog zahtjeva (koji u tužbi iznosi 34.342,00 kn / 4.557,97 €, dok je tužiteljica, nakon sniženja, u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 2.339,34 €).

15. Slijedom navedenoga, a obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin