Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-391/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Velike Gorice, OIB: 75834963344, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, zastupan po punomoćniku Domagoju Bučancu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-10/2020-38 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika TĆ, kako neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ps-10/2020-38 od 8. prosinca 2023.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba tuženika TĆ zaprimljena dana 3. veljače 2025., kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženom ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da se iseli iz stana u [adresa], etažno vlasništvo E-229 – posebni dio jednosobni stan broj 2 na 4 katu, u stambenoj zgradi SĆ i GĆ, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s wc-om i predsoblja ukupne NKP 35,37 m2 u zgradi u [adresa]. Navedeni stan je upisan u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] suvlasnički dio 3537/1338323 na čkbr. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] i [adresa] i dvorište od 3759 m2, odnosno sveukupno 5802 m2, te da navedeni stan preda slobodan od stvari i osoba u posjed tužitelju, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju Grad Velika Gorice, OIB: 75834963344, [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 622,41 eura/4.689,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 8. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žali se tuženik bez navođenja žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22, 155/23 i 21/24 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tuženika zaprimljena 3. veljače 2025. nepravovremena.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika iz stana pobliže opisanog u izreci presude, a koji stan tuženik koristi vez valjanog pravnog osnova.
5. Na temelju utvrđenja da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana i da je tuženik u posjedu predmetnog stana, ali da nije dokazao postojanje prava koje ju ovlašćuje na posjedovanje stana, sud je, pozivajući na odredbe čl. 162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) i čl. 163. st.1.ZV, prihvatio tužbeni zahtjev.
6. Ujedno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika na pravo na dom nalazeći da tuženik nije uspio razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da samo tu nekretninu smatra svojim domom. Upravo suprotno tuženik je od početka bio svjestan da nema osnov za korištenje nekretnine te se zbog loših odnosa s majkom u koje se sam doveo uselio u predmetni stan. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da se ne radi o jedinom domu tuženika s kojim je on osobno, emotivno, kontinuirano i stvarno vezan, već da se radi o privremenom smještaju, bez obzira na tuženikovo naknadno obraćanje Ministarstvu hrvatskih branitelja radi potrebe njegovog stambenog zbrinjavanja.
7. No unatoč utvrđenju da se predmetna nekretnina ne može smatrati domom tuženika sud je proveo test razmjernosti te;
- u odgovoru na prvo pitanje - je li je miješanje utemeljeno na zakonu -utvrđuje da tužitelj kao vlasnik stana koji tuženik drži u posjedu ima pravo zahtijevati predaju u posjed, dok tuženik po nijednom osnovu nema pravo koje bi ga ovlastilo na posjedovanje stana;
u odgovoru na drugo pitanje - je li je miješanje usmjereno postizanju legitimnog cilja – utvrđuje da je miješanje u konkretnom slučaju usmjereno na postizanje legitimnog cilja jer je tužitelj vlasnik stana u koji je tuženik uselilo nasilno tj. provalivši u isti, bez da je za to imao bilo kakvu odluku ili ičije dopuštenje, znajući da je takav smještaj za njega privremen, nesiguran i u biti nedostatan, nadajući se da će u stanu ostati koliko to bude moguće. Nadalje, tuženik koristi predmetni stan bez da plaća tužitelju naknadu za korištenje pa bi u takvom kontekstu priznati pravo na dom korisniku koji provaljuje u tuđi stan, po mišljenju suda značilo poslati društvenu poruku da se samovlast isplati više nego čekanje na listi za dodjelu gradskih stanova u najam odnosno više nego postupanje po zakonu i poštivanju pravnog poretka. Dakle u interesu je državne sigurnosti, javnog reda i mira i općenito postupanja prema zakonu iseliti tuženika iz predmetne nekretnine;
-konačno, u odgovoru na treće pitanje - bi mjera za iseljenje tuženika bila razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, odnosno da li bi bila nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. st. 2. Konvencije - utvrđuje da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u tuženikovo pravo na dom, te da si tuženik dom treba osigurati na drugi, zakonom dopušteni način. Pri tome tuženik ima pravo preko Ministarstva hrvatskih branitelja riješiti svoje stambeno zbrinjavanje tj. riješiti stambeno pitanje na način da mu isti plaćaju gradski stan pa tuženik može razmotriti smještaj sebe na neki drugi, legalan i na zakonu dopušten način.
8. Sadržaja žalbenih navoda svodi se na osporavanje potpunosti i pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, s posljedično tome i pravilnosti primijenjenog materijalnog prava.
9. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tuženika neosnovani.
10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
11. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer tužitelj nije onemogućen u raspravljanju pred sudom, kako to tvrdi u žalbi.
12. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZĆ, brata tuženika (na ročištu održanom dana 13. travnja 2023.), a koje ročište je održano u odsutnost u uredno pozvanog tuženika, dok izvođenje drugih, personalnih dokaza tuženik nije predlagao.
13. Osim toga, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), te prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje o tome koje će od činjenica uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).
14. Ocjenom izvedenih dokaza na način kako to nalaže odredba čl.8. ZPP sud prvog stupnja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno je primijenio materijalno pravo.
15. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st.1.), kao i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje toga prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti,javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobode drugih. Također je i čl. 34.st.1 Ustava republike Hrvatske propisano pravo na nepovredivost doma kao jednog od temeljnih ljudskih prava i sloboda.
16. Prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, pa i bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili ne.
17. Tuženik se protivio iseljenju tvrdeći da predmetni stan predstavlja njegov dom. Međutim, i prema ocjeni ovog suda sadržaj izvedenih dokaza ne ukazuje na postojanje dovoljno jake i trajne povezanosti tuženika s predmetnim stanom da bi se isti mogao smatrati njegovim domom u smislu čl. 8. Konvencije, radi čega zahtjev tužitelja za iseljenje i predaju u posjed ne predstavlja neovlašteno miješanje u to njegovo pravo.
18. Stoga u takvoj činjeničnoj situaciji ne postoji sukobljeni interes tuženika u odnosu na interes tužitelja koji je vlasnik stana, pa nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti.
19. Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na svoj status invalida domovinskog rata, kao i zdravstveni i socijalni status, uz sve uvažavanje takovih okolnosti nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Tuženik očito ima pravo na stambeno zbrinjavanje, a koje u naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja ne može pasti na teret tužitelja. Tuženiku ostaje da svoj status i stambeno pitanje riješi putem Ministarstva hrvatskih branitelja u za to predviđenom postupku (iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da se tuženik nalazi na listi prvenstva za dodjelu financijskih potpora za kupnju ili izgradnju nekretnine).
20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
21. U odnosu na žalbu tuženika zaprimljenu 3. veljače 2025.
21.1. Prema odredbi čl. 335. st. 7. ZPP sud je dužan ročište na kojem će se objaviti presuda zakazati na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, a stranke koje nisu bile pristupile na tom ročištu pismeno obavijestiti te upozoriti da će se ročište održati neovisno o tome jesu li stranke na ročište pristupile, odnosno da li su o tom ročištu uredno obaviještene, st. 7. istog članka je propisano da se stranci, koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, neće dostavljati presuda prema odredbama tog Zakona o dostavi pismena, a prema st. 8. istog članka stranci koja je pristupila na ročište sud će uručiti ovjeren prijepis presude ili će je iznimno pozvati da ovjeren prijepis preuzme neposredno u sudu istog dana, a st. 9. istog članka je propisano da ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje a uredno je pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
21.2. Dakle, za tuženika, koji je pristupio na ročište za objavu presude, pravo na podnošenje pravnog lijeka odnosno žalbe počelo je teći danom objave presude, a u konkretnom slučaju to je bio 8.prosinca 2023.
21.3. Zakonski rok za izjavljivanje žalbe protiv presude, sukladno čl.348. ZPP, koji odgovara roku iz upute o pravnom lijeku je petnaest dana od dana objave odnosno dostave prijepisa iste, a koji je u konkretnom slučaju u odnosu na tuženika istekao 27. prosinca 2023.
21.4. Prema prijemnom pečatu suda prvog stupnja predmetna je žalba podnesena neposredno dana 3. veljače 2025., dakle izvan prekluzivnog zakonskog roka, pa se žalba tuženika zaprimljena 3. veljače 2025. ukazuje nepravovremenom.
22. Prema odredbi čl. 358. st. 1. ZPP nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta, dok je odredbom članka 367. st. 1. ZPP propisano da će žalbu odbaciti drugostupanjski sud, ukoliko to nije učinio prvostupanjski sud.
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
