Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2746/2023-2

R E P U B L I KA H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojega zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-189/2022-24 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj Pn-189/2022-24 od 27. travnja 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku odgovora na žalbu odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 90.000,00 kn (sada 11.945,05 eura)[1] sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2022. do isplate i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.161,32 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

1 1 euro = 7,53450 kn

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i da odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U žalbenoj fazi postupka sporna je zakonitost prvostupanjske odluke kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtjeva isplatu naknade štete po Polici osiguranja od nezgode, koja je sklopljena između Ministarstva uprave Republike Hrvatske i tuženika, radi kombiniranog kolektivnog osiguranja djelatnika prema službenim podacima u Registru zaposlenih u javnom sektoru (izuzev pripadnika Oružanih snaga RH) od posljedica nesretnog slučaja pri ili izvan obavljanja redovnog zanimanja.

6. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da iz rezultata dokaznog postupka i u vez s tim utvrđenjima propisanog čl. 1. st. 2. i 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19, dalje: ZSOSRH) proizlazi da se tužitelj, zaposlen na radnom mjestu vojnog namještenika pri Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, na radnom mjestu vozača, smatra pripadnikom Oružanih snaga Republike Hrvatske, a da su pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske pa tako i tužitelj, izričito isključeni od osiguranja temeljem predmetne police osiguranja. Uz to obrazlaže da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što tužitelj nije uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja u roku koju mu je odredio sud, a i produljenje tog roka nije zatraženo u skladu s čl. 111. st. 2. i 3. ZPP-a.

7. Nezadovoljan takvom odlukom tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pravo tužitelja na isplatu naknadu štete po predmetnoj polici trebao tumačiti kroz odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima (Nar. nov. broj dalje: ZDSN) i čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. nov. broj 112/2017 i 56/2022) i to jer da je tužitelj u radnom odnosu s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske u svojstvu namještenika i da se kao takav vodi u Registru zaposlenih u javnom sektoru, a da se pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske ne upisuju u Registar zaposlenih u javnom sektoru, slijedom čega da se predmetna polica osiguranja primjenjuje i na njega. Također navodi da ga sud nije upozorio na posljedice neplaćanja predujma za medicinsko vještačenje u roku pa da stoga nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjev niti iz razloga što predujam nije plaćen u roku i što produljenje nije zatraženo na način kako to propisuje čl. 111. st. 2. i 3. ZPP-a 8. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, ali je osnovanim ocijenio sadržajno pozivanje žalitelja na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

9. Sukladno čl. 3. st. 1. i st. 4. Zakona o državnim službenicima (Nar. nov. broj 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19., 141/22., 155/23., dalje: ZSD) propisano je da poslove u državnim tijelima obavljaju državni službenici i namještenici, a da se namještenicima smatraju osobe koje u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.

10. Odredbama sadržanim u čl. 2. i čl. 3. točka 3. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Nar. nov. broj 85/20., dalje: ZUDTDU) propisano je da su tijela državne uprave ministarstva i državne upravne organizacije, dakle i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, čiji je zaposlenik tužitelj, a djelokrug poslova koje to državno tijelo obavlja propisano je čl. 7. toga Zakona.

11. Istovremeno, čl. 1. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Nar. nov. broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24., dalje: ZSOSRH) propisano je da je služba u Oružanim snagama obavljanje Ustavom Republike Hrvatske, zakonom i drugim propisima uređenih vojnih i drugih stručnih poslova koji se u Oružanim snagama obavljaju kao služenje vojnog roka, dragovoljno vojno osposobljavanje, kadetska služba, djelatna vojna služba, služba pričuvnog sastava i služba državnih službenika i namještenika te je st. 3. dodatno propisano da se pripadnicima Oružanih snaga smatraju i vojne osobe i državni službenici i namještenici.

11.1. Nadalje, odredbom sadržanom u čl. 6. st. 2. ZSOSRH-a propisano je da je namještenik osoba koja u Oružanim snagama radi na pomoćno-tehničkim i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga Oružanih snaga koji obuhvaćaju i obavljanje poslova znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja.

12. Iz rečenog se, površnim pristupom, doista može zaključiti da je tuženik pripadnik Oružanih snaga. Ovo jer se i namještenici smatraju pripadnicima Oružanih snaga u smislu ZSOSRH-a i jer, i u smislu tog Zakona, kao i ZDS-a, namještenici rade na pomoćno-tehničkim i ostalim poslovima, a ZSOSRH je lex specialis u odnosu na ZDS.

12.1. Međutim, kako tužitelj, nesporno, kao namještenik obavlja poslove vozača u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, koje je sukladno ZUDTDU-u državno tijelo (točka 10. ovog drugostupanjskog obrazloženja), a pobijana odluka nema razloga o tome:

- zbog čega bi tužiteljev pomoćno-tehnički ili ostali posao u tom tijelu bio potreban upravo radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga Oružanih snaga, što je osnovni razlikovni kriterij za takve poslove s obzirom na čl. 6. st. 2. ZSOSRH (točka 11.1. ovog drugostupanjskog obrazloženja) u odnosu na ZDS ili

- pak zbog čega bi taj njegov pomoćno-tehnički ili ostali posao bio potreban radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga tog državnog tijela, što je osnovni razlikovni kriterij za takve poslove s obzirom na propisano čl. 3. st. 1. i st. 4. ZDS-a (točka 9. ovog drugostupanjskog rješenja) u odnosu na ZSOSRH,

to se iz tih razlog ne može ispitati pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je tužitelj pripadnik Oružanih snaga i da stoga nije legitimiran tražiti naknadu štete po predmetnoj polici osiguranja.

13. Pri tome sudu, o ovom pitanju, valja ukazati i na kontradikcije u samom dopisu Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 19. siječnja 2023., koje dovode u sumnju utvrđenje do kojeg je sud došao iz tog dopisa, da je tužitelj pripadnik Oružanih snaga.

13.1. Naime, ako bi se prihvatilo, kako se u dopisu navodi, da je tužitelj pripadnik Oružanih snaga, onda se, suprotno onome što to državno tijelo navodi, na tužitelja ne bi primjenjivao čl. 53. KU-a, a time ni predmetna polica osiguranja. Odnosno, obrnuto gledano, ako to tijelo tvrdi da se na tužitelja ima primijeniti čl. 53. KU-a, onda se ne može govoriti da je tužitelj pripadnik Oružanih snaga. Prema uvjetima ugovorenim predmetnom policom osiguranja tužitelj ne može biti istovremeno i pripadnik Oružanih snaga i da se na njega primjenjuje polica osiguranja jer jedno drugo, sukladno ugovorenom, isključuje, pa utvrđenja do kojih je sud došao na temelju tog dopisa također nije moguće ispitati.

14. Također, sudu valja ukazati da tužitelja nije upozorio na posljedice propuštanja plaćanja predujma za vještačenje i posljedice propuštanja traženja da se rok za uplatu produlji unutar roka iz čl. 111. st. 2. i 3. ZPP-a. Stoga u takvoj situaciji odbijanje tužbenog zahtjeva iz tog razloga predstavlja kršenje prava na pristup sudu i pravično suđenje. Slijedom toga će sud, samo u koliko utvrdi da je tužitelj osiguran predmetnom policom osiguranja, ponovno pozvati tužitelja na plaćanje predujma za medicinsko vještačenje i upozoriti će ga na posljedice ne postupanja u skladu s tim u danom roku.

15. S obzirom da se time ne može ispitati pravilnost utvrđenja da se tužitelja ima smatrati pripadnikom Oružanih snaga Republike Hrvatske, o kojoj činjenici zavisi i daljnji tijek postupka i osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

16. Valja, pri tome, žalitelju još samo odgovoriti da, suprotno navodima žalbe, Zakon o Registru zaposlenih u javnom sektoru (Nar. nov. broj 34/11., 59/23., dalje: ZRZJS) ne propisuje da bi pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske bili izuzeti od obveze da ih se upiše u taj Registar. I pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske smatraju se državnim službenicima i namještenicima (čl. 1. st. 3. ZSOSRH) te se sredstva za isplatu njihove plaće također osiguravaju kroz državni proračun, a svako je državno tijelo i javna služba dužna u Registru voditi podatke o službenicima i namještenicima koji su zaposleni u njemu (čl. 4. st. 1. ZRZJS).

17. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer za sada uspjeh stranaka nije poznat (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

18. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka nastalim u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević