Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-699/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Ane Gradišek kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu osobe s duševnim smetnjama LC, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-34/2025-9 od 6. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba prisilno smještene osobe LC kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj R1-34/2025-9 od 6. veljače 2025. godine.
II Određuje se punomoćnici po službenoj dužnosti Korani Ferdelji trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.
III Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnici po službenoj dužnosti Korani Ferdelji.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određuje se prisilni smještaj LC u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan Zagreb, u trajanju do 30 dana, počevši od 5. travnja 2024. godine.
2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 35. i 36. ZZODS, pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu LC, na temelju odredbe čl. 27. ZZODS, jer je u pitanju osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji osobno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana u navedenom zakonskom članku zbog čega joj je prijeko potreban smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.
5. To prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra u kojem je navedeno da je bolesnik četrdesetčetverogodišnji muškarac koji se po prvi puta susreće s psihijatrijskim tretmanom, iako je jasno kako tegobe kod njega traju bitno dulje i to negdje od 2016. godine, a bolesnik iznosi sumanutu simptomatologiju religijskih karaktera, afirmira postojanje slušnih halucinacija, okupiran je svojim intrapsihičkim svijetom. Obiteljski je, radno i socijalno disfunkcionalan, akutno je psihotičan, ne testira realitet, nekritičan je i bez uvida u svoje promijenjeno psihičko stanje kojim ugrožava osobnu sigurnost, zdravlje, potencijalno i život, kao i sigurnost i zdravlje osoba iz neposredne okoline, zbog čega mu je potrebno liječenje, dijagnostička obrada i određivanje adekvatne terapije, te je potrebno provesti prisilno bolničko liječenje u trajanju do 30 dana.
6. Na ročištu održanom 6. veljače 2024. godine predstavnica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan dr.sc. LCU u cijelosti je ostala kod prijedloga Klinike od 3. veljače 2025. godine, navodeći da se pacijent liječi pod dijagnozom shizofrenija (F20) i zlouporabe više psihoaktivnih tvari (F10.1), a što predstavlja težu duševnu smetnju, te da u trenutnom stanju može ugroziti svoj život, zdravlje i sigurnost, pa predlaže psihijatrijsko liječenje u klinici do 30 dana.
7. Obrazlažući svoj nalaz liječnik vještak ostala je u cijelosti kod svog datog nalaza, te navodi da zbog težine kliničke slike prve psihijatrijske hospitalizacije koja je u tijeku, te potrebe dijagnostičke obrade i određivanje terapije bolničko liječenje smatra nužnim, a iz razgovora koji je provela s pacijentom vidljiv je njegov jasan stav o nesklonosti uzimanju lijekova, a isto tako ne smatra da ima ikakve psihičke tegobe, zbog čega za sada kod njega nema uvjeta za ambulantno liječenje.
8. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopunu tog nalaza kao i navode predstavnice Klinike za psihijatriju i ovaj sud smatra da je za prisilno smještenu osobu nužno potrebno odrediti prisilni smještaj, budući da boluje od teže duševne smetnje, nekritičan je prema bolesti i bez uvida u svoje promijenjeno psihičko stanje, negira psihičke tegobe, a zbog toga je i nesklon uzimanju lijekova, te time izravno ugrožava osobnu sigurnost, zdravlje, potencijalno i život, kao i sigurnost i zdravlje drugih osoba, tim više što iz njegove žalbe proizlazi da vozi taksi, što sve upućuje na potrebu hospitalnog liječenja radi dijagnostičke obrade i određivanja adekvatne terapije.
9. Stoga žalbeni navodi da prisilno smještena osoba ne ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, te da ne postoji razlog za njegovu prisilnu hospitalizaciju nisu osnovani, jer su u suprotnosti s dokazima u spisu i izričitim navodima vještaka psihijatra o ozbiljnosti psihičkog stanja prisilno smještene osobe i potrebi njegovog liječenja u kontroliranim bolničkim uvjetima, zbog čega nema mogućnosti liječiti se ambulantno, pa takvi navodi idu izravno na štetu zdravlja prisilno smještene osobe.
10. Stoga je slijedom navedenog sud prvog stupnja pravilno, na temelju odredbe čl. 29. st. 3. ZZODS odredio prisilni smještaj u trajanju do 30 dana, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.
11. Prema odredbi čl. 15. i 35. ZZODS u sudskim postupcima propisanim tim zakonom osoba s duševnim smetnjama mora imati odvjetnika, a ako ga ona sama ne izabere sud će po službenoj dužnosti postaviti odvjetnika ako ga ta osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik nije već ranije izabrao.
12. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZZODS sredstva za troškove prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe osiguravaju se u državnom proračunu, pa kako je sud prvog stupnja postavio prisilno smještenoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti, to punomoćnik ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje koji se osiguravaju u državnom proračunu.
13. Prema Tbr. 16. toč. 1. al. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a prema Tbr. 18. toč. 1. Tarife za sastavljanje redovnih pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%.
14. Sukladno tome valjalo je primjenom Tbr. 46., Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 54. Tarife punomoćnici po službenoj dužnosti dosuditi trošak sastava žalbe, a taj trošak će se pravomoćnošću rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda odvjetnici Korani Ferdelji.
U Zagrebu, 18. veljače 2025. godine
Predsjednik vijeća:
Željka Rožić Kaleb
