REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Posl. broj: K-2292/2020-158
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Anamariji Pavičić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog KC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, 110/07, 152/08 - u nastavku KZ/97), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podignute kod ovog suda dana 30. ožujka 2015., broj KO-DO-90/2020, nakon održane javne rasprave dana 13. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu NC, 1. optuženog KC i njegovog branitelja Josipa Reljića, odvjetnika iz Zagreba, 2. optuženog ŠC i njegovog branitelja Dejana Bogdanovića, odvjetnika iz Zagreba i oštećenog BC i njegovog punomoćnika Darka Maržića, odvjetnika iz Zagreba, dana 18. veljače 2025. u nenazočnosti stranaka objavio i
p r e s u d i o j e
1. optuženi KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i N rođ. Š, rođ. **.**.1950. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa] boravištem u [adresa] i povremenim boravištem u [adresa], drž. RH, po zvanju ing. strojarstva u mirovini, mirovina od 1.500,00 €, razveden, otac jednog djeteta od 46 godina, udjeli u nekretninama u SR Njemačkoj - vrijednost od 1.200.000,00 €, ušteđevina u SR Njemačkoj od 300.000,00 €, završio Univerzitet u Kölnu, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
2. optuženi CC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin GC i B r. C, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] s boravištem u [adresa], državljanin RH, po zvanju dipl. ekonomist - po zanimanju manager, zaposlen u H&S trgovina d.o.o., Savska 5, Ivanić Grad, s mjesečnim primanjima 760,00 €, razveden, otac dvoje djece u dobi od 25 i 20 godina - koju ne uzdržava, bez imovine, završio VSS, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak
Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku ZKP/08)
oslobađaju se od optužbe
I. da bi:
- u vremenu od točno neutvrđenog dana pod kraj 2009. godine pa do 12. travnja 2010. godine, u Zagrebu, Münchenu i Zürichu, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da si pribave značajnu nepripadnu materijalnu dobit stupili u kontakt sa oštećenim BC i AC, ponudivši im poslovnu suradnju za dobivanje povoljnog kredita u suradnji sa trgovačkim društvom MBB UWS Holding AG, sa sjedištem u [adresa], Švicarska i tvrtkom kćeri tog trgovačkog društva MBB UWS Projects GmbH sa sjedištem u [adresa], Njemačka, kojih je trgovačkih društava odgovorna osoba II. okrivljeni CC, a I. okrivljeni KC odgovorna osoba u podružnici tog društva u Republici Hrvatskoj, MBB Projects d.o.o., te kako temeljem sklopljenih Joint Venture ugovora i uplatom od 1.100.000 eura mogu dobiti povoljan kredit u švicarskoj banci otvaranjem zajedničkog podračuna trgovačkog društva MBB UWS Holding AG otvorenog u Credit Suisse AG, po kojem računu bi sredstvima mogli raspolagati samo uz supotpis obiju strana, iako svjesni da to ne odgovara istini, jer je I. okrivljeni CC novčanim sredstvima po zajedničkom podračunu mogao raspolagati samostalno, bez supotpisa oštećenih AC i UC, pa kada su im oštećeni BC UC i AC ne sumnjajući u predočene im navode povjerovali, pa je tako AC kao direktor trgovačkog društva „Kamenita vrata“ d.o.o. 29. siječnja 2010. godine sa II okrivljenim ŠC kao odgovornom osobom trgovačkog društva MBB UWS Holding AG sklopio Joint Venture ugovor kojeg je za MBB UWS Holding AG potpisao II okrivljeni CC, dok je BC kao direktor trgovačkog društva MGT d.o.o. 26. veljače 2010. godine sa II okrivljenom ŠC kao odgovornom osobom trgovačkog društva MBB UWS Holding AG sklopio Joint Venture ugovor kojeg je za MBB UWS Holding AG potpisao II. okrivljeni CC, prema kojim su Joint Venture ugovorima oštećeni Kamenita vrata d.o.o. i MGT d.o.o. trebali uplatiti po 1.000.000 Eura i MBB UWS Holding AG po 1.000.000 Eura u cilju dobivanja povoljnog kredita od po 10.000.000 Eura, dok je MBB UWS Holding AG trebao osigurati i financijske instrumente osiguranja u vrijednosti odobrenog kredita, nakon čega je oštećeni AC kao odgovorna osoba trgovačkog društva „Kamenita vrata“ d.o.o., vjerujući kako bez njegovog supotpisa nitko neće moći raspolagati novčanim sredstvima, na račun društva MBB UWS Holding AG otvoren u Credit Suisse AG broj IBAN: [broj bankovnog računa] dana 08. veljače 2010. godine uplatio 99.980,00 Eura, dana 23. veljače 2010. godine uplatio 494.130,00 eura, i dana 30. ožujka 2010. godine iznos od 134.930,00 eura, odnosno, ukupno 729.040,00 eura, a trgovačko društvo „Solidum Žužić“ d.o.o. za „Kamenita vrata“ d.o.o. dana 31. ožujka 2010. godine uplatio iznos od 150.000,00 eura, a dana 06. travnja 2010. godine uplatio iznos od 20.960,0 eura, odnosno po osnovi Joint Venture ugovora između trgovačkog društva „Kamenita vrata“ d.o.o. i MBB UWS Holding AG za trgovačko društvo Kamenita vrata d.o.o. uplatio ukupan iznos od 900.000,00 eura, dok je oštećeni BC u ime trgovačkog društva MGT d.o.o. vjerujući kako bez njegovog supotpisa nitko neće moći raspolagati novčanim sredstvima na račun MBB UWS Holding AG otvoren u Credit Suisse AG broj CH62 0483 5037 7646 1200 dana 10. ožujka uplatio iznos od 100.000,00 eura, dana 09. travnja 2010. godine uplatio iznos od 800.000,00 eura, te dana 12. travnja 2010. godine 200.000,00 eura, odnosno, ukupno 1.100.000,00 eura, dok prema prethodno ostvarenom dogovoru, trgovačko društvo MBB UWS Holding AG niti trgovačko društvo MBB UWS Projects GmbH po sklopljenim Joint Venture ugovorima nisu u Credit Suisse uplatili po 1.000.000,00 eura niti su položili financijske instrumente osiguranja kredita, a uplaćena novčana sredstva trgovačkih društava „Kamenita vrata“ d.o.o. i MGT d.o.o., II. okrivljeni CC koji je imao pravo samostalno, bez supotpisa oštećenih ĐC i UC, u ukupnom iznosu od 2.000.000,00 eura prenio na druge račune, na koji su si način I. okrivljeni GC i II. okrivljeni CC pribavili nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 2.000.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, te oštetili trgovačko društvo „Kamenita vrata“ d.o.o. za iznos od 900.000,00 eura, BC za iznos od 750.000 eura, a trgovačko društvo MGT d.o.o. za iznos od 350.000 eura u protuvrijednosti u hrvatskim kunama, a trgovačko društvo MGT d.o.o. za iznos od 1.100.000,00 eura protuvrijednosti u kunama,
II. d a k l e , s ciljem da si pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveli da na štetu tuđe imovine nešto učine, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i prouzročenja takve štete,
pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - opisano u članku 224. stavak 1. i 4. u svezi sa člankom 61. KZ/97, a kažnjivo po članku 224. stavak 4. u svezi sa člankom 61. KZ/97.
III. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 trgovačka društva „Kamenita vrata“ d.o.o., MB: 2595320, MGT d.o.o., OIB: 40418183801 i UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.
IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. i 2. optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu pred ovim sudom dana 01. travnja 2015. godine, broj K-DO-4336/2011, koja je izmijenjena u činjeničnom opisu djela dana 17. listopada 2018. godine, protiv 1. optuženog KC i 2. optuženog ŠC zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97.
2. Očitujući se o osnovanosti optužbe, 1. optuženi KC i 2. optuženi CC iskazali su da se ne smatraju krivim za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret.
2.1. 1. optuženi KC prije podizanja optužnice nije iznosio obranu, dok je na raspravi iskazao da se ne osjeća krivim i da neće odgovarati na pitanja.
2.2. 2. optuženi CC prije podizanja optužnice iznoseći obranu porekao je učin terećenog mu kaznenog djela, navodeći kako bi u Švicarskoj i Njemačkoj nešto poduzelo, jer je bio pokrenut kazneni postupak protiv njih, te kako je postupak pred švicarskim državnim odvjetništvo prekinut. U Švicarskoj im je zbog podnesene kaznene prijave bio blokiran račun. Porekao je da bi on podizao novac u švicarskoj banci, jer to nije mogao učiniti bez supotpisa oštećenika. Kada je društvo oštećenog BC zapalo u financijske poteškoće, s računa grupacije uplatili su mu 350.000,00 € koje nije vratio, a kasnije je tražio isplatu još 500.000,00 € koje mu nisu odobrili. U odnosu na BC sastavili su i tzv. Pay oder prema kojem se mogao naplatiti. U odnosu na AC, naveo je kako je KCB napravio završni račun prema kojem AC nije ništa platio.
Iznoseći obranu na raspravi iskazao da se ne osjeća krivim i da neće odgovarati na pitanja.
3. Sud je u dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitao oštećenog BC (list 773, 774), svjedoke AC (list 882), NCB, ŽC, ČC (list 860 do 862), KCB i HC, dok je uz suglasnost stranaka pročitao podnesak (list 12 do 24), izvadak iz sudskog registra (list 51 do 53), preslika potpisnog kartona za OC (list 85), obavijest o izvršenom plaćanju u inozemstvu Hypo grupe Alpe Adria (list 87, 88), podnesak ŠCB (list 215 do 218), joint venture ugovor (list 225 do 230) uz aneks (list 231 do 233), Trgovački registar kantona Zug (list 262 do 263), joint venture ugovor projekt druge faze (list 268 do 272), glavni ugovor o poslovno vrijednosnih papira od 22. ožujka 2010. (list 282 do 287), telefaks mjenica (list 288), ugovor o upravljanju vrijednosnim papirima između New Eurasia Impex liminit i MBB UW Holding AG (list 289 do 293), pro forma faktura od 22. ožujka 2010. (list 294), ugovor o diskontnom bankarskom instrumentu između Altofin limited i MBB UW Holding AG (list 305 do 309), vaučer kupovina obveznica Altofin limited (list 317), podnesci (list 322 do 325), osnovni ugovor poduzeća klijent kredit Swisch za MBB UW Holding AG (list 332 do 336), podnesak (list 345), podnesak MBB Holding od 03. kolovoza 2010. (list 349, 350, 354, 355), podnesak IC RC od 26. veljače 2010. (list 360, 361), privremeni konačni račun za joint venture agrieement MBB - MGT (list 366, 367), privremeni konačni račun MBB Holding 16. studenog 2010. (list 371, 372), nalog Kamenita vrata d.o.o. za doznaku u inozemstvo (list 565, 567), podnesak AC (list 574 do 577), obavijest Hypo grupe o isplati u korist MBB UWS Holding u iznosu od 494.200,00 € po Kamenitim vratima d.o.o. (list 580, 581), rješenje Državnog odvjetništva Zürich- Limmat, Ured B2 od 04. srpnja 2021. (list 592 do 624), neslužbeni primjerak povijesnog izvatka iz sudskog Registra za MBB BD Umweltesysteme d.o.o. (list 672 do 675), rješenje o obustavi Državno odvjetništvo Zürich-Limmat od 30. ožujka 2015. (list 777 do 792), zapisnik ODO Zagreb od 22. srpnja 2014. o ispitivanju svjedoka UC i od 24. srpnja 2014. o ispitivanju svjedoka AC (list 518 do 531), zapisnik ODO Zagreb od 22. rujna 2014. o ispitivanju svjedokinje BCB (list 541 do 543), zapisnik ODO Zagreb od 22. srpnja 2014. o ispitivanju svjedoka ŽC (list 550 - 553), zapisnik ODO Zagreb od 03. prosinca 2014. o ispitivanju svjedoka KCB (list 570 do 573), zapisnik ODO Zagreb od 27. ožujka 2015. o ispitivanju svjedoka HC (list 666 do 670), podnesak Saveznog ureda za pravosuđe, Odjel za pravnu pomoć Bern (list 925-932), ugovor o zajedničkom pothvatu provedbe projekta izgradnje stambene nekretnine Kamenita vrata uz priloge (list 1581 do 1644), te izvatke iz PE i KE za optuženika.
3.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 1. ZKP/08 kao nedopušten odbijen je prijedlog optužbe za čitanjem podneska s lista 187 spisa.
3.2. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane 2. optuženog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka JC i TC s obzirom da obrana ne raspolaže s adresama predloženih svjedoka, pa je očito da bi se njihovo eventualno ispitivanje moglo učiniti s velikim poteškoćama, a taj prijedlog obrane 2. optuženika se cijeni i odugovlačećim imajući na umu stadij postupka u kojem su ti dokazni prijedlozi istaknuti i činjenicu da o eventualnim saznanjima predloženih svjedoka obrana već dugo vrijeme ima saznanja.
3.3. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan prijedlog obrane 2. optuženog za ispitivanjem u svojstvu svjedoka G i provođenje financijskog vještačenja, jer se predloženi svjedok ne cijeni potrebnim ispitati s obzirom na izvedene dokaze za koje sud nalazi da je činjenično stanje u potrebnoj mjeri utvrđeno dok je iz istog razloga nebitnim cijenjeno provođenje financijskog vještačenja.
4. Iz iskaza svjedoka BC proizlazi da je uloga MC bila ta da je on njemu bio predstavljen kao bivši zaposlenik Hypo banke i to kao predsjednik uprave, a smatra da je prevaren od strane sve četvorice, dakle ovdje 1. i 2. optuženog, MC i HC, te od G kojeg je tek naknadno upoznao. Više nije mogao plaćati odvjetnika u Švicarskoj i nije imao financijskih sredstava za putovanja tamo i sve troškove, a sve su transakcije vršene iz Zagreba i to putem Privredne banke Zagreb pa je zato podnio prijavu ovdje. Također je prethodno bio prijavio i događaj u [adresa] gdje mu je i sugerirano da podnese kaznenu prijavu u Zagrebu.
Novci su prebacivani na njihov zajednički račun po kojem su ovlaštenje za financijske transakcije imali on, 2. optuženi CC ili DC, ali njega nije prevarila tvrtka nego živi ljudi i to upravo KC, CC, DC i HC. Kada je uplaćivao 1.000.000,00 € njemu je DC javio, na njihov upit, da im dostavi podatke o računu, dostavio zajednički račun tj. podatke o zajedničkom računu koji su otvorila sva četvorica. Smatra da se radi o zločinačkoj organizaciji njih četvorice zajedno sa G. Na pitanje branitelja 2. optuženog da li je kasnije tražio pozajmicu od 2. optuženog odgovorio je da se nije radilo o nikakvoj pozajmici već ga je 2. optuženi obavijestio da će poslati avans, a 1. optuženi KC je čak i napravio pritisak na njega da otvori račun da mu se taj avans što prije isplati. Kao razlog za isplatu avansa 2. optuženi je navodio da je kredit odobren pri čemu mu je prethodno u Salzburgu pokazivao na svom laptopu bankovni izvadak iz kojeg je proizlazilo da je na zajedničkom računu deponirano 2.000.000,00 € za zajednički projekt i da je bila izdana garancija od strane EADS na iznos 20.000.000,00 €. Tek kada je u rujnu došao u Zurich, naknadno je utvrdio da je prevaren i da ga uopće nema u sustavu, niti banke, a niti tvrtke. Iznos avansa uplatila je tvrtka MBB na njegov privatni račun, a koji je podigao i položio na račun svoje tvrtke. Novac je uplaćen u dva navrata i to najprije iznos od 200.000,00 € i kasnije iznos od 150.000,00 €. Na pitanje da li su optuženici njemu specificirali kakve troškove koje on njima treba platiti odgovorio je da je kasnije ispalo da je on njima dužan a kao razlog zbog kojeg je cjelokupan posao propao naveli su da je to što je nazvao banku i provjeravao da li je potpisnik računa. Kasnije su od njega još i tražili da im plati 60.000,00 €. Kao uvjet za potpisivanje uopće ugovora i da bi mogli dobiti financiranje tvrtka KPMG izraditi studiju isplativosti projekata. 2. optuženi ga je obavijestio da su tvrtki KPMG poslali studiju i da su je oni odobrili, a kasnije je na policiji saznao da su dobili odgovor iz tvrtke KPMG da nikada nisu dobili studiju od tih ljudi i nisu nikada poslovali s tvrtkom MBB. Upravo za izradu te studije u renomiranoj tvrtci oštećeni je uplatio 100.000,00 € prije realizacije ugovora, direktno MBB-u.
Joint Venture ugovor sklopio je s 2. optuženim ŠC, a ne može se sjetiti da li je supotpisnik bio i DC. U Švicarskoj je čak, u Zurichu vidio i jedan ugovor, falsificirani, na kojem je bio njegov potpis, a u kojem su ulagači bili i Agrokor. Na sastanku na kojem su mu objašnjavali kako će raspolagati s novcem bili su prisutni gospodin JC, potpredsjednik Kredit Swiss Banke, gospodin CC i KC, DC i HC. Na pitanje tužitelja zašto je nastao problem oko toga što se raspitivao o svom računu koji je između ostalog bio otvoren i na njegovo ime odgovorio je da ne zna, jer je smatrao da samim time bilo kome ne može nanijeti nikakvu štetu. Zadnji puta je kontaktirao s 2. optuženikom nakon što je saznao da ga nema u sustavu i da nikakvih novaca nema na računu. Tada mu je čak i pozlilo u banci pa je zvao 2. optuženika koji mu se doduše javio na telefon, ali mu je ubrzo i rekao da on nema što provjeravati u Švicarskoj u banci i zalupio mu je slušalicu. To je bio njihov zadnji kontakt. Nakon svega njegova firma je likvidirana, bačen je na prosjački štap, a sve je ovo učinio iz povjerenja jer su postali prijatelji i nije ništa posebno u odnosu na 1. i 2. optuženika provjeravao. Smatra se oštećenim jer je osim iznosa od 2.200.000,00 kuna koje je, kao fizička osoba uplatio na račun svoje tvrtke oštećen, i za iznos od 3.600.000,00 kuna neisplaćene zadržane dobiti i za vrijednost temeljnog kapitala koji je platio u iznosu od 6.300.000,00 kuna. O svemu je obavijestio i svog stečajnog upravitelja kada je njegova firma otišla u stečaj, jer ti podaci nisu nikakva tajna, a stečaj je otvoren 2013. ili 2014.g. neposredno nakon inkriminiranih događaja.
Najprije je upoznao KC, a 2. optuženog ŠC kasnije, te na pitanje što su mu točno predočavali vezano za raspolaganje novca na zajedničkom računu iskazao je da mu je predočavano da se radi o računu na kojem mogu zajednički raspolagati i podizati novac, a tek kada je došao u poslovnicu banke u Zurichu saznao je da su oni zapravo otvorili svoj račun u kojem on nije bio zaveden pa je ono sve bilo lažno predočeno. Najprije je njemu dostavljen potpisni karton na čijem je bio naveden isti broj računa kao i broj računa koji je bio zajednički otvoren u Švicarskoj pa je u uvjerenju da se doista radi o tom računu uplatio taj novac od 1.000.000,00 €, a kasnije je saznao da su pomoću JC, MC i HC zapravo novci prebačeni na isti račun, ali s kojim su samo CC i DC imali pravo raspolaganja. Iznos od 750.000,00 € je njegov privatni novac.
5. Iz iskaza svjedoka AC proizlazi da je u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza, koji je uz suglasnost stranaka pročitan, da je novac koji je uplatio uplaćen u pet navrata, time da je prva uplata bila od 100.000,00 € dana 08. veljače 2010. godine, 22. veljače 2010. godine 494.200,00 €, 26. ožujka 135.000,00 € i dalje 350.000,00 € i kasnije je utvrdio da novac nikada nije sjeo na taj računa na koji je uplaćeno. Na daljnje pitanje da li je sve uplate izvršio on ili su i neke druge osobe uplaćivale, odgovorio je da je određene iznose uplaćivao TC jedan dio koji je direktno transferirao na ovaj račun i to putem svog računa, a ne računa svoje tvrtke.
Na posebna pitanje punomoćnika oštećenog, kome su otišli novci koje je uplatio, iskazao je da su novci sjeli na banku na račun na kojem su pravo potpisa imali on i 2. optuženik, to je račun koji je bio otvoren na ima društva MBB UWS Holding AG i na čijem su podračunu on i 2. optuženik uz supotpis upravljali transakcijama. O svemu ima trag kamo je išao novac dakle o priljevu i odljevu s računa i svu dokumentaciju će predati u sudski spis, a svu dokumentaciju dobio je u državnom odvjetništvu u Zürichu jer je osobno tamo išao i tamo su mu predali dokumentaciju. Niti jednu isplatu s ovog računa nije odobrio. Poznat mu je slučaj BC za kojeg zna da su ga optuženici na istovjetan način prevarili, a koliko mu je poznato rekao mu je da je on uplatio svoj novac.
Novac su dizali 1. i 2. optuženik, a posjeduje s izvatka računa otvorenog kod banke Credit Suisse AG iz kojeg je vidljivo tko je točno od veljače do lipnja 2010. godine podizao novce s računa, a kopiju istog predaje u spis. Dakle, tvrtka MBB UWS Holding AG imala je račun s pet otvorenih podračuna, a na jednom od tih podračuna je supotpisnik s ŠC bio samo on, a uplaćen novac je odmah kasnije transferiran na neki od drugih podračuna te tvrtke što je tek kasnije saznao, bez njegovog dopuštenja. Prijavio je i 1. i 2. optuženika u Švicarskoj i druge osobe koje su bili supotpisnici, DC i HC, ali oni nemaju nikakve veze već su sve napravili 1. i 2. optuženik. Ne zna na koji način je riješeno o njegovoj prijavi u Švicarskoj zato jer više nema novaca da to istražuje u Švicarskoj.
6. Ispitana u svojstvu svjedoka BCB iskazala je da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza kojeg je dala u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i dodaje kako se naknadno prisjetila jedne za nju bitne okolnosti koju je navela tada u svom iskazu i za koju smatra da nije unesena u zapisnik. Naime, izričito upitana da li firma MBB uopće postoji i da li je vezano za prevođenje za AC bila u kontaktu s ikakvim drugim osobama osim ovih koje je spomenula u svom iskazu, napomenula je da je bila u prostorijama te firme, dakle, radilo se o firmi koja je doista postojala i poslovala, a taj put su s njom bili i pripadnici hrvatske vojske koji su također doputovali s njom, a njihov dolazak bio je vezan za posao za koji je obavljala usluge prevođenja.
Za obavljanje ovog prevoditeljskog posla angažirao ju je KC koji ju je nazvao i pitao da li ima slobodni termin za prevođenje. Radilo se o pisanom i o usmenom prevođenju, za koje misli da joj je pripremio dokumente koje je trebala prevoditi poslala firma MBB. Na daljnje pitanje da pojasni dio svog ranijeg iskaza u kojem je navela da u odnosu na ugovor sa BC nije bila tako često angažirana, iskazala je kako je i u odnosu na BC također bila angažirana za usluge prevođenja istog ugovora, ali koliko se sjeća s njime nije toliko često kontaktirala kao s AC i njezin je dojam da je on veći dio toga već dogovorio sa GC i ŠC. Misli da ju je za obavljanje poslova tog prevođenja u odnosu na BC angažirala firma MBB, a misli da su joj i oni platili izvršeni prijevod. Razlika u odnosu na to prevođenje i prevođenje koje je obavljala za AC, je ta što joj je sam AC rekao da je plaća. U odnosu na ugovor koji je prevodila za BC, radilo se o špranci u koju je samo izmijenila neke stavke prijevoda.
Prvi posao prijevoda za firmu MBB obavljala je još tijekom 1990. godine, a poznato joj je da su oni od tada do danas u više navrata mijenjali naziv firme tako da su imenu MBB dodavali još dio teksta u nazivu, no koliko puta i koji su točno bili nazivi tih firma s prefiksom MBB ne zna i ne sjeća se, jer se uvijek radilo o istoj firmi i istim ljudima tako da nije obraćala pažnju na takve detalje, jer su joj uvijek uredno plaćali račune po njezinim ispostavljenim fakturama čak i ovaj neplaćeni prijevod za AC. Kada govori tvrtka MBB ne zna točno o kojim MBB priča, odnosno, o kojem nazivu. U svom knjigovodstvu posjeduje sve fakture koje je ispostavljala tvrtci MBB. Sve kontakte s odgovornim osobama iz tvrtke MBB ostvarila je samo preko osobe po imenu HC koji joj je putem e-maila dostavljao dokumentaciju. KC je u ovom konkretnom slučaju kasnije putovao s njom u Njemačku i u Zurich i njega je doživjela kao osobu koja je bila posrednik između AC i firme MBB. Za ŠC zna da prebiva u [adresa] i pretpostavila je da je on odrađivao ovaj dio posla u Njemačkoj za razliku od SC koji je to obavljao u Hrvatskoj i za njega je doživjela da je samo nastavio to što je njegov otac započeo u Hrvatskoj. Vrlo brzo, nekoliko dana po izvršenom prijevodu, AC je tražio ispravke, ne može točno reći u kojem smislu je tražio da se ugovor ispravlja, no svakako je vršio izraziti pritisak u tom pravcu, a kasnije ga je nazvao ŽC koji mu se predstavio kao njegov prijatelj i u njegovo ime mu se ispričavao.
Zna da je firma MBB zapravo u okrilju puno veće tvrtke EADES i nalazi se u jednoj zgradi pokraj autoputa, u koju se može ući tek nakon što se prethodno prođe osiguranje. Inače radi se o ogromnom kompleksu zgrada, veličine jednog omanjeg grada. Nadalje, navodi da je na nekim tim sastancima osim osoba koje je ranije spomenula, sudjelovao i CCB, koji je po njezinom dojmu vodio glavnu riječ na tim sastancima na kojima je sudjelovao, a zna da je on bio financijski direktor i za vrijeme tih sastanaka pojašnjavao je ostalim prisutnima sve financijske stavke. Vezano za pisano prevođenje i općenito pisana korespondencija vezana za ovaj konkretan posao se odvijala između nje i HC. Ne sjeća se da li ju je AC kasnije angažirao za prevođenje no sjeća se da ju je angažirao BC, a sada se više ne sjeća zbog čega.
Njoj je činjenica da je firma MBB bila u sastavu velikog koncerna EADS bila od ranije poznata, a nitko joj nije morao posebno ukazivati na to prilikom njezinog konkretnog dolaska u MBB sa AC jer je to bilo vidljivo već samim dolaskom u tvrtku. U cijelom tom kontekstu u ovim pregovorima bilo je spominjano da EADS stoji iza ovog posla za koji je obavljala usluge prijevoda, a po njezinom mišljenju sve kako bi se stekao dojam što veće ozbiljnosti i financijske moći matične tvrtke.
7. Ispitan u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice ŽC je iskazao kako ga je oštećeni AC upoznao sa KC i kako je na jednom sastanku sudjelovao na prezentaciji PC o mogućnostima ulaganja, odnosno, sudjelovanja na natječajima za dobivanje novca iz Fondova Europske unije, i to zajedno sa njemačkom tvrtkom gdje bi istim ulozima konkuriranjem na natječaju dobili bespovratna sredstva iz Europskih fondova za financiranje projekata. On nije bio zainteresiran za takvo financiranje, ali je zajedno sa TC oštećenom AC financijski pomogao u realizaciji projekta u koji se uključilo trgovačko društvo oštećenog AC „Kamenita vrata“ d.o.o. Prilikom realizacije tog zajedničkog ulaganja u nekoliko ga je navrata AC molio za savjet, te mu je pomogao u izmjenama određenih odredbi joint venture ugovora, a također ga je savjetovao da za polog novčanih sredstava društva „Kamenita vrata“ d.o.o. u švicarskoj banci otvori račun na svoje ime. Međutim, oštećeni AC ga nije poslušao te je otišao sam u Njemačku, kako mu je to kasnije prezentirao, otvorio zajednički račun s društvom MBB UWS Holding AG na koji je uplaćen novac. Kasnije je saznao da nije došlo do realizacije projekta, da AC uopće nije bio ovlašteni potpisnik po tom navodnom zajedničkom računu i kako je ostao bez sveg uloženog novca.
Ispitan tijekom dokaznog postupka svjedok ŽC iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza i nema ništa za dodati.
8. Ispitan u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice ČC iskazao je kako je djelomično bio upoznat s ulaganjem njegovog poslovnog poznanika BC preko KC, jer je na jednom sastanku sudjelovao u prezentaciji projekta od strane KC, a BC ga je pozvao kako bi mu dao savjet o planiranom ulaganju na temelju navoda 1. optuženog KC. Na tom sastanku njemu je to bilo sve čudno i nedorečeno, te je RC savjetovao da se ne upušta u to ulaganje. Kasnije je od BC saznao kako je prevaren i da je ostao bez uloženih sredstava. Ispitan na raspravi svjedok je iskazao da u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza i tome nema ništa za dodati. U vrijeme tadašnjeg ispitivanja bolje se sjećao svih detalja događaja.
Ne sjeća se da li se njemu na ovim konkretnim sastancima KC na bilo koji način službeno predstavljao, više ga je doživio kao osobu koja je to sve trebala riješiti, a pod time misli da je od ranije postojalo svjedokovo potraživanje prema RC.
9. Prije podizanja optužnice u svojstvu svjedoka ispitan je EC koji je iskazao kako je vodio projekte u trgovačkom društvu MBB UWS Holding AG, te su s oštećenim trgovačkim društvima sklopili Join venture ugovore za zajedničke investicije, prema kojima su oštećena trgovačka društva s jedne strane i MBB UWS Holding AG s druge strane trebali uložiti po 1.000.000,00 €, i to na način da se u Credit Suisse u Zürichu gdje je društvo MBB UWS Holding AG imalo poslovni račun otvori podračun na ime projekta iz join venture ugovora, a na koji podračun je svaka strana trebala uplatiti po 1.000.000,00 €. Sredstva su trebala biti zaštićena na način da niti jedna strana potpisnica join venture ugovora ne može samostalno raspolagati sredstvima s podračuna bez supotpisa druge strane. MBB UWS Holding AG prema oba sklopljena ugovora uplatio je po 1.000.000,00 € i prihvatio financijske instrumente za koje je platio troškove rezervacije. Problem je nastao kada oštećena trgovačka društva nisu prema sklopljenim ugovorima izvršila uplate, a društvo BC je zapalo u poteškoće te mu je MBB UWS Holding AG dao kredit od 350.000,00 €. Zbog kašnjenja i nepoštivanja ugovora projekt je propao, a oštećeni BC je imao ugovoren i Payorder prema kojem je mogao u roku od jedne godine u slučaju nerealizacije projekta ostvariti isplatu uloženih sredstava. Nisu mu poznati svi detalji oko financiranja u ovim poslovnim odnosima, to je radio CCB i poznato mu je kako je CCB napravio konačan obračun troškova tako da oštećenim trgovačkim društvima nisu isplaćeni ulozi. Oštećenici su MBB UWS Holding AG svojim podnošenjem kaznenih prijava napravili veliku štetu, te su morali zatvoriti račun u Credit Suisse AG koja im je otkazala suradnju.
Ispitan na raspravi svjedok je, na posebno pitanje branitelja optuženog ŠC da li pamti joint venture između TD Kamenita vrata d.o.o. i MGT d.o.o., te MBB UWS Holding AG, iskazao da da, bila je riječ o financiranju zajedničkih projekata u Hrvatskoj i svatko od članova joint ventura je na zajednički račun trebao uplatiti iznos iz kojeg bi se financirali operativni troškovi i plaće, a sa realizacijom financijskog dijela potom je bio zadužen gospodin CCB. On je trebao potom, a s obzirom na izvršene uplate, osigurati instrumente osiguranja u visini od 15 do 20 milijuna €. Projekt joint ventura nije realiziran jer je do raskida je došlo jer je hrvatska strana uplatila predujmove sa zakašnjenjem i to samo u iznosu od 1,1 milijuna € i nakon toga je MGT d.o.o. zatražio povrat uplaćenih sredstava, jer da su u financijskim poteškoćama. Stoga, MBB UWS Holding AG isplatio je direktoru gospodinu BC iznos od oko 350.000,00 €.
Na daljnje pitanje branitelja optuženog ŠC što je bilo s uloženim sredstvima i tko je o tome odlučivao odgovorio je da je ovlaštenik po zajedničkom računu na koji su se uplatila sredstva partnera u tom joint venture projektu bio gospodin CCB dok on osobno u to nije bio uključen, no kasnije je čuo da do realizacije nije došlo iz već gore spomenutih razloga, a tih 1,1 milijun € je trebalo biti pokriće za sredstva osiguranja. Što se tiče ostatka novaca nakon isplate gospodinu BC iznosa od oko 350.000,00 €, iskazao je da ne zna što je točno bilo sa tim novcem na zajedničkom računu no zna da su tada već morali plaćati penale financijskim institucijama kojima su se obratili za sredstva osiguranja, jer zbog zakašnjenja nisu poštivali rokove. Također, zna da je gospodin CCB vršio obračune pojedinih isplata koji su uključivali te detalje kome, što i koliko isplaćeno i ti obračuni su bili dostavljeni partnerima u joint venture projektu pa tako i Hrvatskoj strani.
Na daljnje pitanje branitelja optuženog ŠC ima li saznanja da bi novac iz projekta joint venture na bilo koji način bio isplaćen optuženicima kao fizičkim osobama i ako da koliko odgovorio je da takvih saznanja nema. Dapače, siguran je da isplate iz tih zajedničkih sredstava nisu vršene optuženicima, oni nisu imali ni pristup tim financijama. Nadalje, s obzirom da je ta isplata bila hitna za gospodina BC ista je isplaćena iz računa trgovačkog društva gdje je svjedok bio odgovorna osoba MBB Energy GHB i to je isplaćeno s tog računa na ruke KC koji je onda u svjedokovoj nazočnosti taj keš predao gospodinu BC.
Na daljnje pitanje branitelja optuženog ŠC da li su vezano uz ovu prethodnu transakciju zaključili ugovor o zajmu, a s obzirom da je spomenuo da je to bio vid zajma BC odgovorio je da nisu zato što odmah nakon isplate s računa MBB Energy GHB na ruke KC je trgovačko društvo MBB UWS AG Holding isti taj iznos uplatio na račun firme MBB Energy GHB. Sve to je rađeno stoga što je gospodinu BC primitak tog novca bio toliko hitan da je vozilom došao u Salzburg i zamolio sve njih da se nađu u banci i to odmah riješe. Ne zna da li je ova uplata od strane MBB UWS Holdinga AG MBB Energy GHB popraćena zaključenjem nekog ugovora izjavom ili bilo kojom dokumentacijom. Naime, obje firme su likvidirane, no cjelokupna dokumentacija je prije toga bila dostavljena švicarskom tužiteljstvu koje je vršilo istraživanje poslovanja.
Na daljnje pitanje branitelja optuženog ŠC koja je bila uloga odvjetnika Del Fabria u joint venture projektu odgovorio je da on aktivno nije sudjelovao u poslovanju, bio je član uprave MBB UWS Holding AG i to stoga što je kao lokalna osoba bio spona sa lokalnom administracijom u komunikaciji. Na daljnje pitanje branitelja optuženog ŠC da li je bankar JC bio uključen u transakciju joint venture projekta odgovorio je da je riječ o službeniku Credit Suiss koji je bio zadužen za klijente banke uključujući i partnere u joint venture projektu.
Na posebno pitanje zamjenice, a kada se svjedoku predočava da je u iskazu iz 2015. ovih 350.000,00 € kvalificirao kao kredit, dok ga je danas opisao zajmom odgovorio je da je u osnovi to isto. Gospodin BC je obećao vrlo brzo izvršiti povrat tih 350.000,00 € MBB UWS Holding AG no to nije učinio.
Na daljnje pitanje zamjenice da li je poduzeo kakve radnje za povrat tih sredstava odgovorio je da misli da da, ali više nije posve siguran, no misli da se više puta gospodina BC opominjalo usmeno i pisano na povrat sredstava. Dapače, njih je gospodin BC preduhitrio i sve sudionike joint venturea je tužio u Njemačkoj, Švicarskoj i u Republici Hrvatskoj podnoseći kaznene prijave zbog prijevare, krivotvorenja, pronevjere.
Na daljnje pitanje zamjenice da li je osim 1,1 milijun € bilo još nekih uplata i ako da, po kome odgovorio je da je izvršena uplata od strane još jednog partnera u Republici Hrvatskoj, čijeg imena se sada ne može sjetiti, u visini od 1,1 milijun €. Na daljnje pitanje zamjenice da li je MBB UWS Holding AG uplatio išta i ako je koliko odgovorio je da trenutno ne može odgovoriti, jer nije imao uvid u tu dokumentaciju, jer je za to bio zadužen gospodin CCB.
Na daljnje pitanje zamjenice da li je hrvatskim TD išta vraćeno osim tih 350.000,00 € odgovorio je da mu to nije poznato.
Na posebno pitanje punomoćnika oštećenog BC tko je raspolagao novcem joint venture u odnosu na MGT d.o.o. i Kamenita vrata d.o.o. odgovorio je da je to bio gospodin CCB, jer je on kao bivši bankar imao najveće financijsko obrazovanje u tom joint venture projetku.
Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenog BC koju je ulogu imao svjedok u tom joint venture projektu odgovorio je da uopće nije počeo djelovati, jer nisu mogli započeti realizaciju projekata zbog problema u financiranju.
Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenog BC što je svjedok trebao raditi u tom joint venture projektu odgovorio je da u kratko bi bio zadužen za procjenu izvodljivosti pojedinog projekta. Tipično kod takvih projekata koji su građevinski projekti recimo stambena zgrada ili trgovački centar trebao bi procijeniti da li takav projekt na određenoj lokaciji ima smisla.
Na daljnje pitanje punomoćnika oštećenog BC što je ili što bi bio konkretan zadatak optuženih odgovorio je da je KC trebao biti pronalazač i posrednih između hrvatskih investitora no nije trebao izravno sudjelovati u joint ventureu, dok je CC trebao raditi zajedno sa svjedokom u timu kako bi zajedno realizirali neke projekta u smislu pronalaska izvođača i pružatelja usluga za realizaciju projekta.
Na posebno pitanje zz punomoćnika oštećenog BC, a nakon što mu je predočeno da je 17. svibnja 2023. iskazao da je optuženi KC bio posrednik i promatrač i da nije trebao sudjelovati u realizaciji samog projekta dok je 2015. iskazao da je trebao sudjelovati u provedbi i realizaciji projekta odgovorio je da će rado pojasniti razlike u iskazima. Naime KC je bio u Zagrebu, voditelj društva kćeri MBB i samo indirektno je radio s centralom, nije imao izravnu funkciju u društvu majke u Švicarskoj i niti funkciju u društvima kćeri u Njemačkoj. Ponovno je vezano uz ulogu optuženog KC iskazao, da je joint venture kratko trajao, optuženi KC je trebao podržavati taj projekt kao lokalni stručnjak u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske i na direktan način nije bio uključen. Ponavlja, da je optuženi KC imao ulogu najbližu savjetniku i kontaktu sa investitorima u Republici Hrvatskoj, no nije imao izravno sudjelovanje u samim projektima. Nije mu poznato da bi optuženi KC ikoga izravno ili neizravno oštetio u tom projektu, niti da je oštetio bilo kojeg sudionika tog projekta iz Njemačke, Švicarske ili Hrvatske.
Projekt počinje potpisivanjem ugovora, te su ugovori potpisani od strane društva MGT i društva gospodina AC, aktivnosti po projektu su se trebale nastaviti po osiguravanju financijskih sredstava za što je bio zadužen gospodin CCB. Uloga gospodina A je bila razvoj projekata, priprema svega što je povezano s projektom, komunikacija i angažman svih sudionika u projektu. Taj korak s njegove strane nije bio poduzet, jer financiranje nije bilo osigurano već su imali samo uvodne razgovore i do razvoja projekta nije došlo.
Na daljnje pitanje zz punomoćnika oštećenog BC da li je osobno dao ili bio nazočan predaji novca optuženicima vezano za taj joint venture, a u odnosu na TD MGT d.o.o. odgovorio je da je gospodin BC nakon početka radova zamolio da mu na kratko vrate novac s obećanjem da će ga uskoro vratiti joint venture, jer je u financijskim problemima. Po sjećanju gospodina U to je učinjeno dvaput već iz njegovog društva u kojem je on bio direktor, ne iz joint venturea. Preuzet je bio novac u poslovnici banke s računa njegovog društva i potom su se u Austriji našli optuženi KC, svjedok i gospodin BC. Radilo se o više stotina tisuća €, ne zna točno koliko, ali otprilike 350.000,00 €. Ta isplata je učinjena kako bi došlo do pokretanja projekta joint venture no projekt nije pokrenut, a niti je gospodin BC vratio taj novac. Novac je isplaćen s računa TD MBB Energy GMBH gdje je bio direktor.
Na posebno pitanje suca zašto je optuženi KC bio nazočan predaji novca ukoliko nije imao aktivnu ulogu u projektu joint venture odgovorio je da ne zna, no pretpostavlja da gospodin BC nije znao njemački, a ni dobro se služiti engleskim pa je stoga pozvao optuženog KC da bude s njim. Naime, to je zaključio zato što je gospodin BC uvijek inzistirao da sadržaj komunikacije mu bude dostupan na hrvatskom jeziku, a svjedoku na njemačkom i stoga su uvijek imali nekoga tko će im to prevesti na jezike s kojima se oni služe. Nikada nije čuo gospodina BC da govori njemački. Ne može se sjetiti da li je gospodin BC govorio engleski, ali se sjeća da je uvijek govorio hrvatski. Na daljnje suca ima li saznanja da je CC osobno oštetio nekoga u joint ventureu, ako je koga, u kojem iznosu i od kuda ima ta saznanja odgovorio je može samo ponoviti, slično kao i njegov otac, gospodin CC po njegovim saznanjima nije oštetio ni gospodina AC, ni gospodina BC niti bilo koje od švicarskih ili njemačkih društava. Švicarsko društvo uključeno u projekt je dioničko društvo i kao takvo je obveznik vanjske revizije, vanjsko neovisno revizijsko društvo je provjerilo i potvrdilo financijske izvještaje tog švicarskog društva pa da bi bilo nekakvih ilegalnih radnji to je najkasnije prilikom revizije njihovih financijskih izvještaja moralo postati vidljivo.
Na daljnje pitanje suca da li ima saznanja o otvaranju zajedničkog podračuna trgovačkog društva MBB UWS holding AG otvorenog u Credit Suisse AG odgovorio je može potvrditi da zna da je račun otvoren, bio je prisutan u banci prilikom otvaranja, ali ne i na sastanku s bankarskim službenicima na kojim su bili prisutni gospodin AC, gospodin BC i gospodin CCB. Gospodin CCB je sigurno bio, jer je on bio ovlaštena osoba za zastupanje MBB UWS holding AG. Na daljnje pitanje suca da li je optuženi CC imao ulogu u trgovačkom društvu MBB UWS hoding AG odgovorio je da je on tada tamo bio direktor. Ne zna njihovu podjelu ovlasti u tom trgovačkom društvu no pravilo je bilo da je potreban supotpis ovlaštenih osoba za raspolaganje s novčanim sredstvima. Naime, riječ je o uobičajenoj poslovnoj praksi, a osobno nema saznanja kako je to bilo uređeno u tom trgovačkom društvu.
Na daljnje pitanje suca da li je ikada bio nazočan razgovoru između AC, UC s optuženim ŠC vezano uz otvaranje podračuna i mogućnošću raspolaganja novcem s tog računa u smislu nužnosti supotpisa odgovorio je da se ne sjeća, moguće je da su vozeći se prema banci razgovarali o uvjetima.
Na daljnje pitanje suca da li je trebao supotpis prilikom raspolaganja novaca i ako da, čiji odgovorio je da mu nije poznato, izravno s time nije upoznat. Na daljnje pitanje suca da li su mu ikada AC i UC rekli da im treba supotpis ŠC na zajedničkom podračunu odgovorio je da nikad s njima o tome nije razgovara, za to nije bio zadužen, ako je netko s njima o tome razgovarao to je bilo zaduženje gospodina MC.
Nakon što svjedoku zamjenica uz dopuštenje suca predočava njegov iskaz iz 2015. da je osobno bio prisutan u uredu Credit Suisse prilikom otvaranja zajedničkom podračuna s OC dok je danas iskazao da je bio ispred te sobe odgovorio je da se ispričava, očito je bio krivo shvaćen tada, točno je ovo što je danas iskazao, dakle, da se nije nalazio u istoj prostoriji s gospodom OC i CCB.
Kada mu je nadalje predočeno da je u svom iskazu iskazao tko je sve bio u toj prostoriji, kao i sadržaj razgovora u toj prostoriji, te i da je detaljno obrazložen institut supotpisa (čita se dio iskaza na str. 2 zadnji odlomak zapisnika od 27. ožujka 2015. o ispitivanju svjedoka) odgovorio je da je iznenađen s onim što mu je predočeno da je navodno iskazao. Sumnja u točnost prijevoda, jer su se našli kod hotela, zajedno su otišli u banku, no ponavlja da s navedenom gospodom čija su mu imena pročitana nije ušao u prostoriju gdje se razgovaralo o otvaranju tog podračuna, već je ostao ispred.
Kada mu se predočava da je 2015. iskazao i o izuzimanju potpisa odgovorio je da nije bio u toj sobi, ono što je naznačeno u zapisniku iz 2015. ne odgovara istini. Vjerojatno je o onome što se zbilo u toj prostoriji prilikom otvaranja podračuna saznao od sudionika tijekom voženje nazad, ali ponavlja da nije bio u toj prostoriji. Išao je s njima u banku, jer su prethodno u hotelu svi zajedno razgovarali o projektu, no kada su došli u banku rečeno mu je da ostane vani, jer u prostoriju gdje će se razgovarati o otvaranju podračuna ulaze one osobe koje su odgovorne za trgovačka društva koja otvaraju zajednički podračun, a on nije bio taj.
Na daljnje pitanje suca da li se u njegovoj nazočnosti prije otvaranja zajedničkog podračuna razgovaralo o uvjetima otvaranja podračuna i ovlastima potpisnika odgovorio je da nije. Možda su razgovarali na hrvatskom, ali to nije razumio. Naime, tumač koji je nazočio sastanku prevodio je na njemački bitne dijelove koji su se ticali njegove uloge, a sudionici su razgovarali i na hrvatskom. Naravno ne zna o čemu. O okolnostima otvaranja zajedničkog podračuna saznao je naknadno, nakon izlaska iz banke. O uvjetima otvaranja zajedničkog podračuna mu je pričao ili CC ili gospodin CCB. Od 2015. nema kontakt s CCB.
10. Ispitan u svojstvu svjedoka prije podizanja optužnice GCB iskazao je kako je u vrijeme poslovne suradnje s trgovačkim društvima oštećenika bio financijski direktor društva MBB UWS Holding AG, a 2. optuženi CC bio je direktor tog društva iz Švicarske, a 1. optuženi KC direktor društva MBB Project d.o.o. u Hrvatskoj. Svrha sklapanja joint venture ugovora s oštećenim trgovačkim društvima bilo je zajedničko financiranje investicije ukupne vrijednosti 20.000.000,00 €, te su oštećena trgovačka društva svako s jedne strane i trgovačko društvo MBB Projeckt AG trebali uložiti po 1.000.000,00 € da bi se dobio kredit za realizaciju investicije. Oštećena trgovačka društva trebala su dobiti svako po 10.000.000,00 € kredita. Oštećenici su kasnili s uplatama, a oštećeni BC im se jednom prilikom obratio kako ima problema s likvidnošću svog trgovačkog društva u Hrvatskoj i tražio ih je kredit od 350.000,00 €, što su oni njemu isplatili na račun otvoren u austrijskoj banci, a kako se radilo o privatnom računu, pali su pod sumnju pranja novca. Pored navedenog, oštećeni su zvali švicarsku banku u kojoj su imali zajedničko pravo potpisa s ŠC, te su na taj način narušili poslovnu politiku društva MBB Project AG zbog čega je cijeli projekt kreditiranja propao. Morali su zatvoriti sve svoje račune u Credit Suisse, a oštećenicima su zaračunali razne naknade i penale zbog propasti projekta.
Ispitan na raspravi svjedoka je iskazao da poznaje optužene, kao što mu je poznato i trgovačko društvo MBB UWS holding AG. MBB UWS holding AG je švicarsko dioničko društvo u kojem periodu od 2009. do 2010. je s ŠC i ĆC sklapao određene poslove putem društva koje je bilo povezano sa tim holding AG-om u kojem je on bio član uprave. Gospodina HC je upoznao 2005. te je bilo mnogo povezanih društava unutar Holding AG- a. Nikada nije bio odgovorna osoba trgovačkog društva MBB UWS holding AG, ali je radio za isto na više projekata koje bio osigurao Hanz HC i radio je na financiranju projekata za dvije hidroelektrane u Bosni i Hercegovini. Ne sjeća se tko je bio odgovorna osoba za švicarsko dioničko društvo MBB UWS holding AG, ali se sjeća više društva u Njemačkoj čija odgovorna osoba je bio HC, a riječ je o društvima koja su se sva zvala MBB, a onda bi se dodavali dodaci ovisno o projektu. Trgovačko društvo MBB UWS holding AG, kao i trgovačko društvo MBB UWS Project GMBH i odnos sa kredit Swisse vezano za joint venture ugovore mu nije poznato. Napominje da je prošlo više od 15-tak godina za vrijeme za koje ga se pita. Ne sjeća se imena BC ni AC, kao niti trgovačkih društava iz Hrvatske Kamenita vrata d.o.o. i MGT d.o.o.
Nakon što je svjedoku pročitan zapisnik o njegovom ispitivanju od 03. prosinca 2014., prvi odlomak, svjedok je iskazao da se ni uz najbolju volju ne sjeća davanja tog svjedočkog iskaza, što je za ovaj sud neuvjerljivo posebno imajući na umu i da su se određene radnje protiv njega, kao okrivljene osobe, poduzimale u drugim državama vezano za predmetni postupak. Jednako tako neuvjerljiv je iskaz tog svjedoka da se ne sjeća joint venture ugovora kao niti oštećenih ili njihovih odgovornih osoba, jer je životno logično da neovisno o proteku vremena osoba zapamti, posebno kada je sama izložena progonu zbog tih događaja po prijavama oštećenih, barem njihova imena ili dijelove događaja.
Na daljnje pitanje suca da li je govorio istinu kada je iskazivao pred državnim odvjetništvom 03. prosinca 2014. odgovorio je da ne može odgovoriti na to pitanje, jer se istog iskaza ne sjeća. Izražava čuđenje s upitom da li je tada govorio istinu, jer ne govori neistine, ali se uopće ne sjeća da je dao iskaz pred hrvatskim tijelima ni sadržaja tog iskaza. Ne sjeća se da li je u Hrvatskoj ikada iskazivao pred tijelima, dugo nije bio u Hrvatskoj.
Na daljnje pitanje suca da li je davao iskaz pred tijelima neke druge države odgovorio je da da, i to u Njemačkoj između 5 do 10 puta.
Od 2015. godine nije vezan uz trgovačko društvo MBB UWS holding AG. Od kada je prestao biti član uprave u MBB clean energy nije imao više nikakvih saznanja o MBB društvu i nije imao kontakte s ljudima iz MBB UWS holding AG.
Na daljnje pitanje zamjenice da li je od kraja 2009. do 12. travnja 2010. bilo problema s nekim hrvatskim trgovačkim društvima odgovorio je da se ne sjeća. Na daljnje pitanje zamjenice tko je raspolagao s novcem društva MBB UWS holding AG odgovorio je da on definitivno nije, a tko je ne može reći sa 100% sigurnošću, jer je moguće da je raspolagao novcem HC i CC. Kada mu zamjenica uz dopuštenje suca predočava iskaz iz HC kojeg proizlazi da je on raspolagao s novcem odgovorio je da je HC lažov. Prestao je raditi u MBB UWS clean energy zato što su ga HC i CC preko noći maknuli s mjesta direktora, a tamo je radio do početka ožujka 2015., a razlozi koje su mu spomenuli je ne povjerenje. To je za njega bilo jako neugodno. Na daljnje posebno pitanje suca da li su ikada optuženici ili HC protiv njega pokrenuli bilo kakav postupak zbog nepovjerenja odgovorio je da jesu, i to kaznenu prijavu kako bi na taj način ostvarili zahtjev s police osiguranja u više milijunskom iznosu putem tog društva.
Na daljnje pitanje suca gdje je podnesena ta kaznena prijava i kako je završila odgovorio je da je postupak obustavljen, nije saznao za razloge samo je saznao da je postupak obustavljen.
Kada mu se na zahtjev zamjenice uz dopuštenje suca predočava njegov iskaz od 03. prosinca 2014. odgovorio je da se ne sjeća ovog iskaza niti njegovog sadržaja, ni da ga je dao i ne može se očitovati na ovo što mu je pročitano. Na daljnje pitanje zamjenice da li je CC u MBB UWS holding AG mogao raspolagao s novcem 2009.g. odgovorio je da ne zna.
Na daljnje pitanje suca da li je KC u MBB UWS holding AG mogao raspolagao s novcem 2009.g. odgovorio je da za njega još manje zna. Na daljnje pitanje zamjenice što bi bilo s novcem u slučaju ne realizacije projekta odgovorio je da imate pogrešku predodžbu o tome što on zna o MBB UWS holding AG. Ne zna što se događalo s novcem ukoliko ne bi došlo do realizacije projekta.
Na daljnje pitanje suca da li je sudjelovao u bilo kojem projektu u kojem su sudjelovali optuženici odgovorio je da je sudjelovao u projektu hidroelektrana u Bosni i Hercegovini.
Na daljnje pitanje suca tko je bio vodeća osoba u MBB UWS holding AG u tom projektu odgovorio je da u tom projektu odgovorne osobe, odnosno, vodeće osobe su bile HC i CC.
Na daljnje pitanje zamjenice da li je 2. optuženi u to vrijeme ili inače davao upute odgovorio je dobro pitanje, na papiru je sigurno bio direktor u jednom ili dva društva. U društvima u Njemačkoj je HC bio direktor. Percipirao ga je kao osobu koja je zadužena za prevođenje, ali ima saznanja da je imao vodeću funkciju. Partneri na terenu nisu pričali ni njemački ni engleski pa su optuženici bili zaduženi za komunikaciju svih uključenih. Ne može reći točno za inkriminirani period o kojem pričamo, ali naknadno kada je preko noći dobio otkaz onda je osvijestio vodeću poziciju 2. optuženog, jer je on bio taj koji je podnio kaznenu prijavu protiv njega, a netko mu je hakirao i privatnu e-mail adresu.
Na daljnje pitanje zamjenice kako se vezano za titulu potpisivao u inkriminirano vrijeme na dokumentima u društvu odgovorio je da ne može sa sigurnošću reći, ono što zna je da je naknadno našao puno dokumenata koje je navodno on potpisao, ali ni dan danas ne zna tko je to potpisao umjesto njega. Na daljnje pitanje suca gdje je našao te dokumente odgovorio je da je to pronašao, odnosno, dobio je saznanja o navedenom iz razgovora s istražnim tijelima. Na daljnje pitanje suca da li je podnio kaznenu prijavu vezano za to odgovorio je da je razmišljao o podnošenju kaznene prijave, ali nije.
Na posebno pitanje branitelja 1. optuženog koja je uloga izvršnog direktora društva odgovorio je da nije odvjetnik i ne može se očitati.
Na posebno pitanje branitelja 2. optuženog da li ima saznanja da je državno odvjetništvo u Zürichu pokrenulo postupak protiv njega i nekog drugog vezano za društvo odgovorio je da nije upoznat sa postojanjem takvog kaznenog postupka. Na daljnje pitanje branitelja 2. optuženog da li mu je poznata osoba odvjetnik Marko del Fabro odgovorio je da je, isti je bio član upravnog odbora nekih od švicarskih društava iz Holdinga.
Na daljnje pitanje suca da li je iznos od 2 milijuna € bio uobičajen u poslovanju društva Holding odgovorio je da je to veliki iznos i da bi ga pamtio.
Pozvan da samoinicijativno iznese što još smatra bitnim svjedok je iskazao da ako je takav projekt postojao nada se da su svi ostvarili rezultate iz njega, on u njega nije bio uključen.
11. Iz spisu priloženih joint venture ugovora trgovačkog društva MBB UWS Holding AG sklopljenih s oštećenim trgovačkim društvom „Kamenita vrata“ i MGT d.o.o. proizlazi da su navedeni ugovori sklopljeni u cilju zajedničkog ulaganja između navedenih trgovačkih društava, te kako su oštećena trgovačka društva trebala uplatiti po 1.000.000,00 €, dok je trgovačko društvo MBB UWS Holding AG bilo dužno na zajednički račun položiti bankarske garancije u visini vrijednosti ostvarenog kredita.
12. Ocjenjujući vjerodostojnost provedenih dokaza, sud vjerodostojnim cijeni materijalne dokaze izvedene tijekom postupka, jer su sačinjeni od strane zakonom ovlaštenih tijela, sukladno ovlastima istih, u zakonito propisanom postupku, a što ih čini objektivnim i nepristranim.
Također, poklanja se vjera i obranama optuženih i iskazima svih svjedoka u onim dijelovima u kojima su iskazivali bitno suglasno, dakle, u nespornim okolnostima.
U odnose na iskaze svjedoka, pri ocjeni njihove vjerodostojnosti, sud je imao na umu njihove uloge u konkretnom događaju, te protek vremena koji nesporno utječe na kvalitetu i kvantitetu zapamćenog, pa sud nalazi da su svi svjedoci, osim svjedoka MC, a to iz razloga koje je sud izložio prilikom reprodukcije njegovog iskaza, u osnovi iskazivali prema svom najboljem sjećanju, netendenciozno i iskreno.
13. Prije nego što se izlože nesporne činjenice, te analiziraju one sporne i iznesu zaključci vezano uz iste valja prvo napomenuti kako je tijekom međunarodne pravne pomoći, a kojom je sud od nadležnog tijela Švicarske konfederacije zatražio podatak o pravomoćnosti postupka protiv optuženih koji se vodio pred Državnim odvjetništvom kantona Zürich, Zürich-Limmat, Ured B-AST3, pod brojem B- AST3/2010/6389, te da li je i ako je od strane koga podnijet prigovor protiv rješenja Državnog odvjetništva kantona Zürich o obustavi kaznenog postupka od 30. ožujka 2015. godine, pod brojem B-AST3/2010/6389, a kojim rješenjem je postupak obustavljen protiv istih okrivljenika za istu inkriminaciju, primljeno očitovanje Saveznog ureda za pravosuđe, Odjela za pravnu pomoć Švicarske konfederacije od 04. srpnja 2019. godine iz kojeg proizlazi da je protiv rješenja o obustavi postupka od 30. ožujka 2015. godine Državnog odvjetništva u Zürichu-Limmat žalbu podnijelo trgovačko društvo „Kamenita vrata“ d.o.o. zastupano po AC protiv MBB Group AG (prethodno MBB UWS Holding AG) FC, DC, HC, KC, CC i Državnog odvjetništva Zürich-Limmat, o kojoj žalbi je pravomoćno odlučeno odlukom Višeg suda Zürich od 07. svibnja 2015. godine.
Iz potvrde o pravomoćnosti Višeg suda Kantona Zürich, III. kaznena komora proizlazi da je 01. listopada 2015. godine odbijena žalba, te je ta odluka dostavljena ovom sudu s potvrdom o pravomoćnosti.
Iz pravomoćne odluke Višeg suda Kantona Zürich III. kaznena komora od 01. listopada 2015. godine kojim je odbijena žalba protiv odluke od 07. svibnja 2015. godine, a kojom odlukom je pak odlučeno da se žalba Kamenitih vrata d.o.o., zastupana po AC, ne primjenjuje, a koja žalba je bila podnesena protiv odluke Državnog odvjetništva Zürich-Limmat od 30. ožujka 2015. godine, broj B- AST3/2010/6389, proizlazi da je pravomoćno u odnosu na isto kazneno djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka i u odnosu na iste počinitelje pravomoćno dovršen kazneni postupak, s obzirom da iz činjeničnog supstrata koji je bio predmet pravomoćno dovršenog kaznenog postupka u Švicarskoj konfederaciji proizlazi da se vodio, između ostalog, protiv ovdje okrivljenih, zbog kaznenih djela prijevare, pronevjere, zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanje i možebitno krivotvorenja javnih isprava u odnosu na činjenično istovjetan supstrat koji se ovdje optuženima stavlja na teret, na štetu istog oštećenog.
Člankom 15. stavak 2. KZ/97 propisana je posebnost glede mogućnosti pokretanja kaznenog postupka u odnosu na države ugovornice Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena i to na način da je propisano da se kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće pokrenuti protiv počinitelja kaznenog djela koje je, osim na području Republike Hrvatske, počinjeno i na području države ugovornice Konvencije o provedbi Sporazuma iz Schengena u kojoj je za to djelo kazneni postupak pravomoćno okončan. Naime, prema očitovanju Švicarske konfederacije iz srpnja 2019. godine proizlazi da su nadležna tijela Švicarske konfederacije, kao potpisnice Sporazuma o Schengenu, pravomoćno odlučile o sumnji protiv ovdje optuženih u odnosu na isti činjenični supstrat i isto kazneno djelo (prijevara) odlukom Saveznog suda o odbijanju od 01. listopada 2015. godine, a zbog čega je Švicarska konfederacija u postupku međunarodne pravne pomoći ovaj sud i obavijestila da je odluka Višeg suda u Zürichu od 07. svibnja 2015. godine o žalbi na rješenje Državnog odvjetništva Zürich-Limmat od 30. ožujka 2015. godine pravomoćna, te je dostavljena s odlukom o pravomoćnosti.
Stoga, prethodno spomenuta odluka državnog odvjetništva Zurich-Limmat, Švicarske konfederacije kao potpisnici Sporazuma o Schengenu, o obustavi kaznenog postupka, između ostalog i protiv ovdje optuženih zbog istih činjenica koje su predmet optužbe pred sudom u Republici Hrvatskoj i protiv istih počinitelja, meritorna je i pravomoćna odluka, jer je njome pravomoćno odlučeno po nadležnom pravosudnom tijelu Švicarske konfederacije o bitno istovjetnom skupu činjenica, kako glede radnje počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, tako i glede oštećenih. Nalazeći da su u konkretnom slučaju ispunjene negativne zakonske pretpostavke za kazneni progon protiv optuženih GC i ŠC zbog inkriminiranog im kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi s člankom 61. KZ/97 jer je meritornom odlukom tužitelja Švicarske konfederacije koja ima svojstvo pravomoćnosti u smislu štićenja od kaznenog progona protiv istih počinitelja i zbog istog kaznenog djela, odnosno, istog supstrata nerazdvojivo povezanih činjenica pravomoćno odlučeno o istoj optužbi, to je sud na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. u svezi sa člankom 452. točka 5. ZKP/08 obustavio kazneni postupak protiv ovdje optuženih koje rješenje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 09. studenog 2020., broj Kž-610/2020 na način da se kazneni postupak treba nastaviti slijedom čega je ovaj sud proveo dokazni postupak na temelju kojeg, analizirajući svaki dokaz za sebe i dovodeći ih u međusobnu svezu, sud ne nalazi dokazanim da su optuženici KC i CC počinili kazneno djelo prijevare s izravnom namjerom.
Naime, iz izvedenih dokaza u konkretnom slučaju nije bilo sporno da je ostvarena poslovna suradnja trgovačkih društava Kamenita vrata d.o.o. (oštećeni AC), te MGT d.o.o. (oštećeni BC) s MBB UWS Holding AG.
14. Nesporno je i da su Kamenita vrata d.o.o. po odgovornoj osobi tog društva AC zaključili joint venture ugovor s odgovornom osobom MBB UWS Holding AG čija je odgovorna osoba bila CC, a dana 26. siječnja 2010. takav je ugovor zaključio i direktor MGT d.o.o. BC s MBB UWS Holding AG, čija odgovorna osoba je optuženi CC koji je i potpisao taj ugovor. Potpisanim ugovorima Kamenita vrata d.o.o. i MGT d.o.o. preuzeli su obvezu uplate 1.000.000,00 €, a obvezu uplate u navedenoj visini preuzelo je i MBB UWS Holding AG, sve kako bi dobili povoljan kredit od 10.000.000,00 €. Vezano za tako zaključene joint venture ugovore MBB UWS Holding AG trebao je osigurati i financijske instrumente osiguranja u vrijednosti odobrenog kredita.
14.1. Nadalje, iz iskaza odgovornih osoba oštećenih trgovačkih društava Kamenita vrata d.o.o. i MGT d.o.o. proizlazi da su im optuženici predočili da će u Credit Suisse otvoriti zajednički podračun za konkretan projekt, te da će sredstvima s tog podračuna moći raspolagati samo uz supotpis obiju strana. Iz izvedenih dokaza proizlazi da su zajedno s odgovornim osobama oštećenika, njihovom sastanku s optuženim KC i njegovom prezentacijom, te pojašnjavanjem okolnosti međusobne suradnje, nazočile i osobe od povjerenja odgovornih osoba oštećenika, a u odnosu na što je odgovornoj osobi MGT d.o.o. ukazano na neke nelogičnosti, te je savjetovan da za uplatu 1.000.000,00 € otvori račun na vlastito ime, što odgovorna osoba oštećenog trgovačkog društva nije učinila već je novac uplatila na zajednički podračun u Credit Suisse banci. Ugovore o joint venture za MBB UWS Holding AG potpisao je 2. optuženi CC što nije sporno.
14.2. Nesporno je da su Kamenita vrata d.o.o. nakon zaključenja joint venture ugovora ukupno uplatila na zajednički podračun 900.000,00 €, dok je MGT d.o.o. uplatio 1.100.000,00 €.
14.3. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi trgovačko društvo čija je odgovorna osoba bio 2. optuženi CC uplatilo iznos od 1.000.000,00 € u korist zajedničkog podračuna.
14.4. Iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je odgovorna osoba trgovačkog društva MGT d.o.o. BC u to vrijeme bio uspješan poduzetnik u građevini sa 150 zaposlenih i imao višemilijunske prihode, a nije sporno ni da od trgovačkog društva MBB UWS Holding AG nije provjeravao bonitet što je uobičajeno u poslovanju, posebice kada se stupa u poslovni odnos tako visokog iznosa i s osobom koja mu nije bila poznata.
14.5. Nesporno je iz izvedenih dokaza da je odgovorna osoba MGT d.o.o., BC, podnio prijedlog, vezano uz ovlast potpisivanja, koji je prema vlastitom svjedočkom iskazu osobno ispunio, a koji je bio nepotpuno ispunjen i iz kojeg proizlazi da bi bio ograničeno ovlašten potpisivati za račun retail estate MGT. U istom obrascu BC nije ispunio primjerak potpisa, obrazac nije potpisan ni po BC ni po optuženicima niti je na njemu naznačen datum.
15. Sporno je u ovom predmetu bilo da li su optuženici nešto lažno predočili oštećenima i time ih doveli u zabludu, kao i da li su postupali s prijevarnom namjerom.
15.1. Naime, kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi ili drugome drugu osobu dovede u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
16. Zaključujući o tim spornim okolnostima, sud je imao na umu da su sve okolnosti za koje odgovorne osobe oštećenih trgovačkih društava im bili neistinito predočeni i da su time bili dovedeni u zabludu bile lako provjerljive, posebno za iskusne gospodarstvenike kao što su to BC i AC, a koji su, kao dobri gospodarstvenici u odnosu na svoja trgovačka društva, prije zaključenja tih ugovora to bili i dužni učiniti. K tome valja napomenuti da je u poslovnom svijetu uobičajeno provjeriti potencijalnog partnera i njegove reference, kao što je već rečeno i bonitet, jednako kao što je uobičajeno i da se prije uplate tako značajnih sredstava provjeri, a što su odgovorne osobe oštećenika učinile tek naknadno, po uplatama, na koji način su uređene ovlasti za potpisivanje vezano za zajednički podračun, posebno imajući na umu nepotpun obrazac za supotpis BC, koji ne spori da ga je ispisao, i činjenicu da nisu raspolagali s bankovnom karticom koja bi im omogućila podizanje novca.
Odgovorne osobe u oštećenim trgovačkim društvima nisu postupile na gore opisan način koji je uobičajen i minimalni standard postupanja u poslovnom svijetu.
17. Kako se kazneno djelo prijevare može počiniti samo s izravnom namjerom, što pretpostavlja po počinitelju takvo prijevarno ponašanje koje trećoj osobi predočava npr. krivotvorenu dokumentaciju, koji se posluži organiziranim spletkama ili iznosi lažne tvrdnje čija povjerava nije razumno moguća onome kome se predočavaju ili kada npr. žrtvu onemogući ili sprečava u mogućoj provjeri tvrdnji, a koju ni jednu radnju u konkretnom slučaju optuženi Đ nisu poduzeli. Odgovorne osobe oštećenih trgovačkih društava su prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima bili dužni postupati s pažnjom dobrom gospodarstvenika prije raspolaganja s novcem poduzeti one radnje koje su im objektivno bile moguće radi provjere navoda optuženika, a o čemu je već prethodno bilo riječi, koje radnje nisu poduzete, pa ni u minimumu.
18. Izravna namjera u smislu prijevarne namjere iz članka 224. KZ/97 postoji onda kada počinitelj sačini takvu konstrukciju neistinitih navoda ili poduzme radnje koje su po sadržaju, uvjerljivosti, promišljenosti i povezanosti takve da bi i onu žrtvu koja je upotrijebila standard prosječne pažnje koja se zahtijeva pri ulasku u poslovni odnos dovela u zabludu.
19. Iz podataka Credit Suisse banke proizlazi da je u trenutku prijenosa 1.100.000,00 € AC, kao odgovorna osoba oštećenog Kamenita vrata d.o.o. bio ovlaštenik potpisivanja po zajedničkom podračunu broj 377646-11-3, a do prestanka te ovlasti došlo je 10. rujna 2010. odlukom 2. optuženika. Stoga nije dokazano da su optuženici odgovornoj osobi Kamenitih vrata d.o.o. lažno predočili da će imati pravo supotpisa, jer je on to i imao u trenutku raspolaganja s imovinom Kamenitih vrata d.o.o., što isti potvrđuje u svom iskazu, a koju ovlast je imao kroz devet mjeseci, pa mu zasigurno ta okolnost nije lažno predočena niti se on u trenutku prijenosa novčanih sredstava nalazio u zabludi. Okolnost da u rujnu 2010. po dolasku u Zürich je utvrdio da više nije ovlaštenik potpisivanja u zajedničkom podračunu životno je logično posljedica raskida ugovora 10. rujna 2010. po 2. optuženiku zbog neizvršavanja obveza oštećenih trgovačkih društava, prvenstveno MGT d.o.o., koji je bio zapao u financijske teškoće i kojem je s računa grupacije uplaćeno 350.000,00 €, kao pomoć koji novac nije vratio, a u odnosu na to trgovačko društvo 2. optuženik je stavio i tzv. Payorder prema kojem se isti mogao naplatiti. Navedenu okolnost sud cijeni značajnom pri ocjeni o nepostojanju prijevarne namjere kod optuženih, a jednako tako na neprijevarno postupanje optuženih u tom poslovnom odnosu ukazuje i okolnost da su uvijek angažirali prevoditelja s obzirom da se odgovorne osobe oštećenika nisu služile njemačkim jezikom, sve radi transparentnosti i mogućnosti aktivnog sudjelovanja oštećenika u poslovnom odnosu. Obranu 2. optuženika da on nije mogao raspolagati novcem joint venture sa zajedničkog podračuna potvrđuje i iskaz svjedoka VC koji je iskazao da je s tim novcem mogao raspolagati svjedok DC, jer je kao bivši bankar imao najveće financijsko obrazovanje u joint venture projektu.
20. S obzirom na ukupnost izloženih okolnosti ovaj sud ne nalazi dokazanim da bi 1. i 2. optuženik doveli odgovorne osobe oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, jednako kao što ne nalazi dokazanim postojanje prijevarne namjere, pa su stoga optuženici oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. KZ/97, jer sud nalazi da je u konkretnom slučaju riječ o nerazriješenom poslovnom odnosu koji, međutim, iz gore izloženih razloga, ne sadrži elemente kaznenog djela prijevare.
21. Kako su oštećeno trgovačko društvo Kamenita vrata d.o.o., MGT d.o.o. i BC postavili imovinskopravne zahtjeve to se isti na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 upućuju u parnicu s obzirom na oslobađajuću presudu.
22. Jednako tako, s obzirom na oslobađajuću presudu i odredbu članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka, naznačeni pod točkom IV. izreke, padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Zapisničar:
Sudac:
Ljiljana Hrastović
Anamarija Pavičić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.
DNA:
1. OKDO Zagreb na KO-DO-90/2020 – web servisom
2. optuženi KC – e-pošta
3. branitelj JOSIP RELJIĆ, odvjetnik iz Zagreba – e-komunikacija
4. optuženi CC – e-pošta
5. branitelj DEJAN BOGDANOVIĆ, odvjetnik iz Zagreba – e-komunikacija
6. punomoćnik oštećenog BC, DARKO MARŽIĆ, odvjetnik iz Zagreba – e-komunikacija
7. oštećeni AC – e-pošta
