REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1233/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja KI, vl. Auto Kuća Novosel iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80a, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, s danom objave 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 97,88 EUR sa zateznom kamatom od 20. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 138,28 EUR sa zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu, marke i model VW GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika LI. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, a prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 26. veljače 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete ref. broj 242410510028/2, a da visina štete sukladno izvidu tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim, da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je tužitelj preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 558/11562/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.630,53 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.532,65 EUR, a da razliku od 97,88 EUR po računu tuženik nije platio, a što tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je prema tvrdnjama tužitelja predmet ovog spora pri čemu tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada drugog gospodarskog subjekta. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 12. ožujka 2024. sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik prema tvrdnjama tužitelja obaviješten. Stoga je razlika u cijeni rada predmet ovoga spora te tužbom tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika navedenog iznosa od 97,88 EUR sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika. Ističe kako tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je 22. prosinca 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno polici štetnika koji istu ima ugovorenu kod tuženika pri čemu za navedene tvrdnje ne dostavlja dokaze. Smatra tužbeni zahtjev neosnovanim iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati se općih načela obveznih odnosa (primjerice članak 5. i 10. Zakona o obveznim odnosima) prema kojima je ČI bio dužan surađivati te se bio dužan ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržavati se od postupaka kojima otežava ispunjenje obveze drugog sudionika- tuženika. U tom smislu ukazuje da je ČI mogao izvršiti popravak vozila u ovlaštenom servisu, dakle u servisu koji garantira najkvalitetniji popravak za iznos od 1.466,48 EUR prema ponudi koju dostavlja u prilogu. Tako tvrdi da u slučaju kad oštećenik neopravdano poveća iznos popravka da sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni te da zbog njegovog nepoštivanja navedenih općih načela obveznog prava nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka pa stoga niti ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Tuženik tvrdi da može biti dužan naknaditi onaj najmanji novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. Osim toga, tuženik osporava navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja u iznosu od 41,00 EUR uvećano za PDV te dostavlja ponudu tužitelja za popravak vozila iz koje je razvidno da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 26,54 EUR uvećano za PDV pa tvrdi da je očigledno da tuženik proizvoljno ocjenjuje cijenu sata rada od slučaja do slučaja te tvrdi da takvo postupanje ne može ići na teret tuženika.

3. Tužitelj se na navode iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 30. kolovoza 2024. na način da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da navodi da od tuženika potražuje iznos od 97,88 EUR pa se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu kao neosnovanima. Smatra neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja obzirom da je ustupitelj (oštećenik) ČI ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja tužitelju koja i nadalje egzistira upravo u utuženom novčanom iznosu, a sve kako istu tuženik do danas nije podmirio tužitelju. Također smatra neosnovanim prigovor pasivne legitimacije jer iz ponude tuženika od 4. ožujka 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev oštećenika podnesen tuženiku kao odgovornom osiguravatelju prema polici obveznog osiguranja štetnika broj 8124092705 pravno osnovan te se tuženik putem te ponude obvezao na isplatu u iznosu od 1.532,65 EUR ukupne osigurnine po odštetnom zahtjevu. Spori i navode tuženika te ukazuje na osnovnu dužnost odgovornog osiguratelja da u skladu s odredbom čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, a što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika kojim je to stanje uspostavljeno. Sama činjenica što tuženik kao osiguravatelj štetnika ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja kao ovlaštenoga servisera smatra potpuno neodlučnom i ne znači da nije dužan taj trošak nadoknaditi jer tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, niti na bilo koji način ima pravo ograničiti svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada. Tužitelj osporava u odgovoru na tužbu priloženu ponudu prema PU Karlovačka budući tužitelj s njima ima poslovnu suradnju glede sata rada, a s obzirom da tuženik nije ugovorno ograničio svoju odgovornost u odnosu na visinu satnice popravka odnosno nije imao/nema bilo kakav ograničavajući ugovor sa serviserima, a niti bi isto proizlazilo iz zakonskih normi, smatra da je tuženik dužan u cijelosti namiriti tužitelju nastalu štetu.

4. Tijekom postupka stranke su suglasno utvrdile da je pravna osnova pravne kvalifikacije spora naknada štete te su učinile nespornim da je predmet spora razlika između priznate cijene sata rada od strane tuženika i cijene sata rada koju je oštećenik platio za popravak svog vozila (cijena sata rada koju tužitelj naplaćuje).

5.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u račun broj 558/11562/3 od 4. ožujka 2024. (list 9. spisa), izvid štete broj 242410510028/2 (list 10. spisa), obrazložena ponuda bez I/S (list 11. do 12. spisa), promet po transakcijskom računu (list 13. spisa), e-mail dopis od 4. ožujka 2024. (list 14. spisa), Cjenik radnog sata Auto kuće Novosel (list 15. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 16. do 17. spisa), Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 18. do 19. spisa), sudska praksa (list 20. do 25. spisa, list 28. do 35. spisa i list 40. do 59. spisa), e-mail dopis od 3. srpnja 2015. (list 26. do 27. spisa), Problemi autoservisne djelatnosti u poslovnoj suradnji s osiguravajućim društvima – stručno mišljenje (list 36. do 39. spisa), ponuda Auto kuće Novosel od 18. lipnja 2024. (list 70. do 71. spisa), račun broj 188/01/01 od 13. travnja 2022. i prikaz transakcije (list 75. do 77. spisa), račun broj 57/01/01 od 7. veljače 2022. i detaljan prikaz transakcije (list 78. do 80. spisa), račun broj 103/01/01 od 2. ožujka 2022. i detaljan prikaz transakcije (list 81. do 83. spisa), račun broj 24/01/01 od 24. siječnja 2022. i detaljan prikaz transakcije (list 84. do 86. spisa), račun broj 32/01/01 od 1. veljače 2022. i detaljan prikaz transakcije (list 87. do 88. spisa), račun broj 485/01/01 od 25. rujna 2023. (list 89. spisa), dopis o isplati osigurnine (list 90. do 91. spisa), račun/otpremnica broj 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 92. spisa), Obrazložena Ponuda bez I/S (list 93. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LI (iskaz na listu 107. spisa) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja (iskaz na listu 107. do 108. spisa).

5.2. Ovaj sud nije smatrao potrebnim provoditi po tuženiku predloženo financijsko vještačenje svih tužiteljevih izdanih računa u razdoblju od 1. veljače 2024. do 1. svibnja 2024. na okolnost cijene sata rada tužitelja niti je smatrao potrebnim na okolnost visine cijene sata rada provesti po tužitelju predloženo prometno tehničko vještačenje. Naime, odluka u ovoj pravnoj stvari se mogla donijeti temeljem isprava u spisu i provedenih dokaza saslušanjem svjedoka LI i tužitelja kao stranke u postupku u svrhu dokazivanja, pri čemu valja istaknuti i da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti pa bi provođenje predloženih prometnih vještačenja u svakom slučaju bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima.

6. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 97,88 EUR, koja se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku, a sve vezano za popravak vozila oštećenog LI, marke Volkswagen Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka].

8. Među strankama su u konkretnom predmetu sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporna aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija tuženika.

9.1. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu na listovima 16. do 17. spisa proizlazi da su tužitelj i ČI navedeni Ugovor sklopili 12. ožujka 2024. te da je istim ČI kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 97,88 EUR, a sve prema računu popravka za štetu broj 558/11562/3 u ukupnom iznosu od 1.630,53 EUR i temeljem izvida štete dužnika, ovdje tuženika, broj 242410510028/2 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik ČI ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.2. Iz spisu priloženog Izvida štete tuženika broj 242410510028/2 (list 10. spisa) razvidno je da se izvid štete odnosi upravo na predmetni štetni događaj, dok iz računa tužitelja broj 558/11562/3 (list 9. spisa) proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila oštećenika LI uslijed oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete LI prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom na listu 18. spisa, što je razvidno iz e-mail poruke na listu 19. spisa. Činjenicu da su stranke sklopile navedeni Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi i iz iskaza svjedoka LI, kao i iskaza tužitelja. Stoga je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da je tuženik imao s štetnikom koji je skrivio predmetnu nezgodu sklopljenu policu obveznog osiguranja, da je oštećenik prijavio tuženiku štetni događaj nakon čega su djelatnici tuženika pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili Zapisnik o izvidu štete broj 242410510028/2. Navedene tvrdnje u skladu su i s dokumentacijom u spisu. Iz Izvida štete 242410510028/2 (list 10. spisa) razvidno je da je isti sačinjen od strane tuženika te da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj od 22. prosinca 2023. te na oštećenja na vozilu oštećenika LI registracijskih oznaka [registarska oznaka]. Tuženik je potom navedenom oštećeniku dostavio i obrazloženu ponudu (list 11. spisa) kojom ga obavještava da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan te da je šteta procijenjena na iznos od 1.532,65 EUR, kao i da nije priznat upravo ovdje utuženi iznos od 97,88 EUR koji dio se odnosi na razliku u cijeni sata rada. Iz prometa po transakcijskom računu na listu 13. spisa razvidno je da je tuženik navedeni priznati iznos platio tužitelju u mirnom postupku. Činjenica da je tuženik osiguratelj štetnika, kao i sama dinamika utvrđivanja visine štete, proizlazi i iz iskaza svjedoka LI. Iz navedenog je razvidno da je, suprotno prigovoru tuženika, upravo tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu slijedom čega je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj nije dostavio relevantne podatke i dokaze o nezgodi, kao niti podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika, međutim, ovaj sud je sve navedene činjenice mogao utvrditi iz dokumentacije u spisu, posebice Izvida štete tuženika broj 242410510028/2 (list 10. spisa), dostavljene obrazložene ponude tuženika (list 11. i 12. spisa) i potvrde o tuženikovom plaćanju nespornog dijela štete (list 13. spisa), kao i iz iskaza svjedoka LI koji je iskazivao, između ostalog, da je s vlasnikom vozila kojim je udareno njegovo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], dok je bilo parkirano na parkiralištu, otišao kod njegovog osiguratelja, ovdje tuženika, i tamo prijavio štetu.

12. Među strankama nije sporno da je predmet konkretnog spora razlika između priznate cijene sata rada od strane tuženika i one koju tužitelj naplaćuje.

13. Iz računa tužitelja broj 558/11562/3 (list 9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila LI za ukupnu cijenu od 1.630,53 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina 3,10 radnih sati limarskih radova te 5,60 radnih sati lakirerskih radova, a koja količina radnih sati je u skladu s tuženikovim Izvidom štete broj 242410510028/2 (list 10. spisa). Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 41,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 51,25 EUR. Navedena cijena je u skladu s tužiteljevim Cjenikom radnog sata koji prileži spisu na listu 15. Tuženik je u mirnom postupku priznao štetu u visini od 1.532,65 EUR, u kojoj visini je i tužitelju štetu namirio, a kako je ukupni račun popravka ispostavljen na iznos od 1.630,53 EUR, razvidno je kako je upravo utužena razlika od 97,88 EUR, koja razlika se odnosi na razliku cijene radnog sata koju naplaćuje tužitelj i one koju priznaje tuženik, što među strankama nije niti sporno.

14. Iz iskaza svjedoka LI proizlazi da je vozilo popravio kod tužitelja jer je ovaj ovlašteni servis, a da tamo i inače obavlja sve servise pri čemu ga tuženik nije upućivao da popravak izvrši u nekom drugom ovlaštenom servisu.

15. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da se tužitelj u količini radnih sati potrebnih za limarske i lakirerske radove držao upravo tuženikovog Izvida štete te je u toj količini i račun ispostavljen te da jedino postoji razlika u cijeni radnog sata. Iz iskaza proizlazi da cijenu radnog sata tužitelj određuje prema metodologiji odobrenoj od strane Hrvatske gospodarske komore i to na način da se prema godišnjem financijskom izvješću za prethodnu godinu, uzimajući u obzir realne troškove, određuje cijena radnog sata. Tužitelj je potvrdio da je Cjenik koji prileži spisu službeni cjenik tužitelja za 2024. na kojem su sve cijene formirane prema ranije spomenutoj metodologiji, osim što je cijena limarsko lakirerskih popravaka ostala ista kao i prethodne godine jer se u tom smislu tužitelj nije mogao dogovoriti s osiguravajućim kućama. U odnosu na ponudu na listu 67. spisa koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, tužitelj je iskazivao kako je navedena ponuda sačinjena na temelju zasebnog ugovora sklopljenog s MUP-om Republike Hrvatske temeljem kojeg tužitelj servisira i održava sva njihova vozila te da je tim ugovorom određena cijena za sve vrste popravaka, osim za limarsko lakirerske radove jer je ugovoreno da će se primjenjivati cijena radnog sata koju određuju pojedine osiguravajuće kuće.

16. Prema ocjeni ovog suda oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, pri čemu valja istaknuti kako iz iskaza svjedoka LI te iz isprava u spisu niti ne proizlazi da bi tuženik uputio oštećenog niti mu preporučio da popravi vozilo u nekom drugom servisu. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 36. do 39. spisa). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Kako to proizlazi iz provedenih dokaza, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu radnog sata koju naplaćuje prema svom službenom Cjeniku te je i račun za popravak u skladu s istim. Činjenica da tuženik kao osiguravatelj ustupitelja predmetne tražbine ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, stoga prema ocjeni ovog suda nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebno imajući u vidu kako je i obujam rada upravo u skladu s tuženikovim Izvidom štete, a tuženik nije tijekom postupka iznio činjenicu da je ugovorno ograničio glede visine satnice popravka niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu. Tužitelj može slobodno urediti svoje odnose s drugim pravnim osobama pa tako za konkretan predmet nije od utjecaja što je tužitelj s MUP-om Republike Hrvatske ugovorio drugačije cijenu radnog sata. Naime, tužitelj nije s oštećenikom sklopio nekakav posebni ugovor koji bi odredio drugačije cijene od onih navedenih u njegovom službenom Cjeniku pa se upravo taj Cjenik ima primijeniti na popravak njegovog vozila.

17. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 558/11562/3 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj njegovim službenim Cjenikom, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom Izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene radnog sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguravatelj štetnika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

19. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 4. ožujka 2024. te je u istome naznačeno da račun dospijeva na plaćanje 19. ožujka 2024. Tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja pa je tužitelj pravilno postavio zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od dana nakon dospijeća računa popravka, odnosno od 20. ožujka 2024. pa do isplate.

20. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

21.1. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., čl. 155. st 1. i 2. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 108. spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 97,88 EUR te vrijednost boda od 2,00 EUR.

21.2. Tužitelju je tako kao potreban priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR (Tbr. 7.9. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 6,64 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 138,28 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21.3. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).