REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1980/2023-18

[adresa] R 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice RGO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 4, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka (OIB: 40237608715), Rijeka, Krešimirova 42, kojeg zastupa opunomoćenica DGO, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi poništenja odluke tuženika, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Odluka Upravnog vijeća Kliničkog bolničkog centra Rijeka, KLASA: 003-06/23-01/25, URBROJ: 2170-29-02/1-23-3 od 1. rujna 2023. i Odluka ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka o imenovanju predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu, KLASA: 112-02/23-01/548, URBROJ: 2170-29-02/2- 23-2 od 31. srpnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura (slovima: ti tisuće eura), u roku od 60 dana od dana dostave i pravomoćnosti ove odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom ravnatelja Kliničkog bolničkog centra Rijeka (dalje: KBC Rijeka), KLASA: 112-02/23-01/548, URBROJ: 2170-29-02/2-23-2 od 31. srpnja 2023. u točki 1. izreke predstojnikom Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu imenovan je nasl. doc. dr. sc. RG, dr. med., na mandatno razdoblje od četiri godine, a u točki 2. izreke određeno je da se Odluka primjenjuje od 3. kolovoza 2023.

2. Protiv navedene Odluke tužiteljica je izjavila prigovor sukladno uputi o pravnom lijeku iz te Odluke, a Odlukom Upravnog vijeća KBC Rijeka, KLASA: 003- 06/23-01/25, URBROJ: 2170-29-02/1-23-3 od 1. rujna 2023. odbijen je taj prigovor kao neosnovan.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedene Odluke Upravnog vijeća KBC Rijeka pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi kako pravo na podnošenje predmetne tužbe temelji na čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/23, dalje: ZUP) i Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. U odnosu na meritum spora navodi da je u Natječaju za predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC Rijeka od 4. srpnja 2023. kao jedan od uvjeta naveden "pet godina radnog iskustva u struci", a da je u obrazloženju prvostupanjske Odluke ravnatelja KBC Rijeka navedeno da se je na taj Natječaj prijavilo četiri kandidata od kojih da troje zadovoljavaju natječajne uvjete, dok da ona ne zadovoljava natječajne uvjete jer da nema pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog specijalističkog ili subspecijalističkog ispita iz grane medicine iz djelatnosti kliničkog zavoda. Smatra da je takvim tumačenjem došlo do propusta u provođenju Natječaja jer da se u obrazloženju prvostupanjske Odluke prvi puta spominje pitanje odobrenja za samostalan rad (licenca) kao liječnika specijaliste nuklearne medicine. Navodi da je s obzirom na sadržaj objavljenog Natječaja smatrala da ispunjava uvjet od pet godina radnog iskustva u struci te da je imala legitimno očekivanje da se pitanje radnog iskustva ni na koji način neće pojaviti kao moguća zapreka za razmatranje njezine prijave. Smatra da je tuženik postupio arbitrarno i nezakonito. Obrazlaže kako ispunjava natječajni uvjet radnog iskustva u struci, obzirom da je nakon završenog medicinskog fakulteta radila (i radi) u medicinskoj struci daleko dulje od natječajem predviđenih pet godina radnog iskustva. Navodi da se u čl. 18. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC Rijeka i u čl. 32. Statuta KBC Rijeka, u pogledu uvjeta koje trebaju zadovoljavati osobe koje žele pristupiti na radna mjesta koja podliježu reizboru, kao uvjet navodi "pet godina radnog iskustva u struci", a što u cijelosti korespondira s tekstom spornog Natječaja. Navodi da njezino stajalište potkrjepljuje i činjenica da je u ranijem Statutu KBC Rijeka iz 2010. stajalo kao uvjet "pet godina radnog iskustva na poslovima liječnika specijalista", ali da je u Statutu iz 2014. takav uvjet uklonjen i zamijenjen terminom "pet godina radnog iskustva u struci", a isto je navedeno i u Statutu iz 2019. koji je trenutno na snazi. Time želi reći da je tuženik sam izostavio uvjet od pet godina radnog iskustva na poslovima liječnika specijaliste koji je bio propisan ranijim Statutom, pa da to upućuje na zaključak da sukladno važećim odredbama Statuta, taj uvjet više nije uvjet za izbor na predmetno radno mjesto, već ukupno radno iskustvo u struci. Navodi da se postavlja pitanje objavljivanja Natječaja na internetskim stranicama KBC-a Rijeka i u službenim novinama Republike Hrvatske, u situaciji kada su posve jasni uvjeti natječaja podložni proizvoljnom i nezakonitom tumačenju osoba koje su zadužene za provedbu istog. Dodatno još ukazuje i da izabrani kandidat ne ispunjava druga dva uvjeta iz Natječaja i to "fakultetski nastavnik na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutskom- biokemijskom fakultetu i znanstveno-nastavno zvanje," a zavisno od djelatnosti klinike odnosno kliničkog zavoda (u ovom slučaju nuklearna medicina). Slijedom navedenoga, predlaže da Sud poništi osporavane Odluke i da joj se nadoknadi trošak ovog upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog Suda i pozvao se je na odredbe Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22 ) i na rješenje ovog Suda poslovni broj Us I- 891/2023 od 27. srpnja 2023. te je predložio da se tužba odbaci kao nedopuštena, a podredno je istaknuo prigovor nepravodobnosti tužbe i predložio da se tužba odbaci kao nepravodobna. U odnosu na meritum spora tuženik je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanih Odluka da tužiteljica ne ispunjava natječajni uvjet od "pet godina radnog iskustva u struci". Predložio je da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 14. svibnja 2024. i 28. siječnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu su pristupili opunomoćenik tužiteljice i opunomoćenica tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložila tužiteljica (saslušanje tužiteljice i da Sud službenim putem pribavi podatak je li izabrani kandidat fakultetski nastavnik) iz razloga što je Sud mogao na temelju postojeće dokumentacije u spisu donijeti odluku u ovom sporu. Stoga u sporu nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Prije svega valja reći, u odnosu na stvarnu nenadležnost ovog Suda, kako točno navodi tuženik da je ovaj Sud donio rješenje poslovni broj Us I-891/2023 od 27. srpnja 2023. kojim je u istovrsnom slučaju odbacio tužbu s obrazloženjem da se ne radi o upravnoj stvari već o radnopravnom odnosu za koji je nadležan općinski sud, a stranke u tom predmetu nisu izjavile pravne lijekove ili pokretale daljnje postupke. Međutim, u ovom sporu, tužiteljica je na okolnost nadležnosti ovog Suda dostavila u spis odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. kojom je ukazala na stvarnu nadležnost ovog Suda. Naime, iz te ustavne odluke slijedi da Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) ne sadrži odredbe koje omogućavaju sudsku zaštitu kandidata koji nije izabran za rad u javnoj službi. Dakle, proizlazi da pravo na zaštitu pred redovnim sudom ima samo kandidat koji je izabran i koji je sklopio ugovor o radu u javnoj službi i to samo u vezi prava iz radnog odnosa, dok kandidat koji nije izabran i koji nije sklopio ugovor o radu u javnoj službi, ne može tražiti zaštitu pred redovnim sudom. Kako se radi o zapošljavanju u javnim službama to treba omogućiti da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe pod jednakim uvjetima. Stoga postupak primanja u javne službe treba imati sudsku kontrolu u kojem će se omogućiti da neizabrani kandidat osporava izbor izabranog kandidata. Radi toga postupak javnog natječaja o zasnivanju radnog odnosa u javnoj ustanovi i odluka o odabiru kandidata s kojim će se sklopiti ugovor o radu predstavljaju upravnu stvar. Slijedom navedenog, nije osnovan prigovor tuženika da je ovaj Sud stvarno nenadležan za postupanje po predmetnoj tužbi.

9. Nadalje, u odnosu na nepravodobnost tužbe navodi se da je iz dostavnice u spisu, koju je tuženik dostavio u spis na traženje Suda, razvidno da je opunomoćenik tužiteljice zaprimio osporavanu Odluku Upravnog vijeća KBC Rijeka dana 11. rujna 2023., a tužba je podnesena Sudu putem elektroničke pošte dana 11. listopada 2023., dakle u roku od 30 dana iz čl. 40. st. 1. ZUS koji propisuje da se tužba podnosi Sudu u roku od 30 dana od dostave odluke koja se tužbom osporava. Stoga je predmetna tužba podnesena u zakonskom roku za podnošenje upravne tužbe, pa je stoga neosnovan prigovor tuženika da je tužba nepravodobno podnesena.

10. U odnosu na meritum ovog spora navodi se da tužiteljica smatra da tuženik proizvoljno tumači radno iskustvo u struci, te smatra da ima pet godina radnog iskustva u struci, a to je medicinska struka, te da radno iskustvo u struci obuhvaća i volonterski rad i da stoga nije bitno da li je tužiteljica mogla obavljati poslove samostalno ili pod mentorstvom jer je bitno da je radila u struci. K tome tvrdi da izabrani kandidat u vrijeme Natječaja nije efektivno obavljao nastavu na niti jednom fakultetu. Tuženik smatra da se pod pojmom rada u struci misli na rad kao specijalist za određenu organizacijsku jedinicu za koju se imenuje i da pet godina rada mora biti samostalnog rada jer se organizacijska jedinica samostalno vodi, a ne rad pod mentorstvom.

11. Dakle, u sporu je sporno tumačenje natječajnog uvjeta "pet godina radnog iskustva u struci", a posljedično tome i je li tužiteljici nezakonito uskraćeno pravo na sudjelovanje u predmetnom Natječaju te na izjavljivanje prigovora na izbor kandidata.

12. Iz spornog Natječaja za predstojnika Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC Rijeka od 4. srpnja 2023. slijedi da se isti temelji na Statutu KBC Rijeka, a u tom Natječaju su kao uvjeti navedeni:

- diplomski studij na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutsko- biokemijskom fakultetu,

- fakultetski nastavnik na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutskom- biokemijskom fakultetu zavisno od djelatnosti klinike odnosno kliničkog zavoda,

- znanstveno-nastavno zvanje,

- odobrenje za samostalan rad,

- položen specíjalistički ispit ili subspecijalistički ispit iz grane medicine potrebne za djelatnost klinike/kliničkog zavoda,

- pet godina radnog iskustva u struci.

13. U Statutu KBC Rijeka od 21. prosinca 2019., koji je bio na snazi u vrijeme Natječaja, u čl. 32. je propisano da radnici čija radna mjesta podliježu reizboru moraju ispunjavati uvjet od pet godina radnog iskustva u struci.

14. U čl. 14. Statuta KBC Rijeka od 9. travnja 2010., bilo je propisano da osobe na poslovima koji podliježu reizboru (predstojnici klinika, kliničkih zavoda) moraju ispunjavati uvjet od pet godina radnog iskustva na poslovima liječnika specijalista, dok je u čl. 31. Statuta KBC Rijeka od 14. veljače 2014. bilo propisano da predstojnici klinika, kliničkih zavoda i zavoda moraju ispunjavati uvjet od pet godina radnog iskustva u struci.

15. Dakle, u Statutima KBC Rijeka nakon 14. veljače 2014. izostavljen je dio "na poslovima liječnika specijalista" pa je ostao samo uvjet od pet godina radnog iskustva u struci, kako je to i navedeno u spornom Natječaju.

16. Sud je u sporu zatražio od tuženika da dostavi zapisnik i materijale u vezi sjednice koja je održana 14. veljače 2014., a na kojoj je donesen Statut KBC Rijeka od 14. veljače 2014., kako bi se vidjeli razlozi za njegovu izmjenu, odnosno radi čega je izostavljen uvjet radnog iskustva na poslovima liječnika specijaliste za izbor predstojnika klinika. Tuženik je isto dostavio Sudu, međutim iz zapisnika je vidljivo samo usklađenje postojećeg Statuta KBC Rijeka s izmijenjenim odredbama niže citiranog Zakona o zdravstvenoj zaštiti u dijelu koji se odnosi na provođenje Odluke o sanaciji KBC Rijeka, ali ne i drugi razlozi.

17. Čl. 59. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 100/18, 125/19, 133/20, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22 i 33/23, dalje: ZZZ) propisano je da ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij te najmanje pet godina radnog iskustva u struci i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom.

18. Čl. 2. a st. 1. Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova ("Narodne novine", broj 145/13, 31/15, 79/15, 49/16, 62/18 i 100/18) propisano je da odgovornu osobu ustrojstvene jedinice u kliničkom bolničkom centru, kliničkoj bolnici i u klinici kao samostalnoj zdravstvenoj ustanovi, ravnatelj/sanacijski upravitelj imenuje na mandat od 4 godine na temelju provedenoga javnog natječaja. U st. 2. istog članka propisano je da se uvjeti za imenovanje odgovornih osoba iz st. 1. tog članka te razlozi za njihovo razrješenje prije isteka mandata utvrđuju općim aktom zdravstvene ustanove.

19. U čl. 18. st. 1. pročišćenog teksta Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC Rijeka donesenog na sjednici Upravnog vijeća KBC Rijeka održanoj 10. ožujka 2018., propisano je da se pod stručnom spremom razumijeva obrazovanje stečeno redovnim školovanjem i doškolovanjem, određeni smjer, odnosno određeno zanimanje koje se stječe nakon završetka stručnog osposobljavanja. U st. 2. istog članka propisano je da se kao radno iskustvo utvrđuje praktična osposobljenost djelatnika koja je preduvjet da bi djelatnik mogao s uspjehom obavljati određene poslove ili radne zadatke. U st. 3. istog članka propisano je da se radno iskustvo priznaje ako je stečeno u okviru istog ranga stručne spreme i određenog zanimanja.

20. Čl. 15. st. 1. Zakona o liječništvu ("Narodne novine", broj 121/03 i 117/08) propisano je da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. St. 2. istog članka propisano je da se liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. St. 3. istog članka propisano je da se liječniku s položenim stručnim ispitom i liječniku na specijalizaciji daje se odobrenje za samostalan rad u području opće medicine.

21. Čl. 2. Pravilnik o pripravničkom stažu doktora medicine ("Narodne novine", broj 114/13, 157/13, 30/14, 129/15 i 100/18) propisano je da je pripravnički staž rad pod nadzorom mentora kojim se doktor medicine osposobljava za samostalan rad, a stručni ispit je ispit koji polaže doktor medicine pripravnik koji je završio pripravnički staž pred ispitnom komisijom Ministarstva. Također se u prilogu I. tog Pravilnika navodi da je pripravnički staž ključno prijelazno razdoblje u kontinuitetu izobrazbe doktora medicine - između razdoblja akademskog obrazovanja i specijalističkog usavršavanja. To je razdoblje tranzicije u kojem student postaje doktor medicine sposoban samostalno raditi u sustavu zdravstva.

22. Čl. 4. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 65/22 i 33/23) propisano je da je specijalizacija oblik stručnog usavršavanja kroz organizirano stjecanje kompetencija prema propisanom programu, da je uža specijalizacija nastavak stručnog usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije putem stjecanja dodatnih kompetencija prema propisanom programu uže specijalizacije, a specijalizant je doktor medicine kojem je ministarstvo nadležno za zdravstvo dalo odobrenje za specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju.

23. Čl. 4. st. 1. Zakon o akademskom i stručnom nazivu i akademskom stupnju ("Narodne novine", broj 107/07 i 118/12), koji u vrijeme Natječaja bio na snazi, propisano je da završetkom preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, čijim završetkom se stječe najmanje 300 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv magistar, odnosno magistra uz naznaku struke (na primjer: magistar/magistra arheologije, magistar/magistra ekonomije, magistar/magistra prava i slično). St. 5. istog članka propisano je da iznimno od st. 1. tog članka, završetkom diplomskog sveučilišnog studija medicine, stomatologije ili veterine osoba stječe akademski naziv doktor, odnosno doktorica uz naznaku struke (na primjer: doktor/doktorica medicine i slično). St. 6. istog članka propisano je da kratica naziva iz st. 5. tog članka je dr. uz naznaku struke (na primjer: dr. med. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe.

24. Čl. 6. st. 1. istog Zakona propisano je da završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija u trajanju od jedne do dvije godine, čijim završetkom se stječe u pravilu 60 do 120 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv sveučilišni specijalist, odnosno sveučilišna specijalistica uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskog programa (na primjer: sveučilišni/a specijalist/specijalistica ekonomije, sveučilišni/a specijalist/specijalistica socijalne politike, sveučilišni/a specijalist/specijalistica financijske analize i slično), koji se može koristiti uz akademski naziv iz čl. 4.tog Zakona. St. 3. istog članka propisano je da iznimno od st. 1. tog članka, završetkom poslijediplomskoga specijalističkog studija u medicini, stomatologiji i veterini, osoba stječe naziv sveučilišni magistar odnosno sveučilišna magistra uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskog programa koji se može koristiti uz akademski naziv iz čl. 4. tog Zakona. St. 4. istog članka propisano je da je kratica naziva iz st. 3. tog članka univ. mag. uz naznaku struke ili dijela struke sukladno nazivu studijskog programa, može se koristiti uz kraticu akademskog naziva iz čl. 4. tog Zakona (na primjer: dr. med. univ. mag. epidem.) i stavlja se iza imena i prezimena osobe.

25. Iz obrazloženja prvostupanjske Odluke slijedi da je tužiteljica isključena iz Natječaja jer ne ispunjava natječajni uvjet od pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog specijalističkog ili subspecijalističkog ispita iz grane medicine iz djelatnosti kliničkog zavoda.

26. Iz obrazloženja drugostupanjske Odluke slijedi da tuženik tumači radno iskustvo u struci kao vrijeme koje je radnik proveo obavljajući određene poslove u struci, sukladno završenoj stručnoj spremi i uvjetima utvrđenim u spomenutom Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, a konkretno traženo radno iskustvo da se odnosi na samostalan rad kao liječnik specijalist. To stoga što sukladno čl. 14. spomenutog Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, za vrijeme provođenja specijalizacije, specijalizant obavlja specijalizaciju pod nadzorom mentora i ne može raditi samostalno, a radno iskustvo u struci odnosi se na rad koji liječnik odrađuje samostalno, dakle nakon položenog specijalističkog/subspecijalističkog ispita. Stoga tuženik smatra da navedenih pet godina rada u struci kao liječnik specijalist u određenoj grani medicine, konkretno u području nuklearne medicine, je period u kojem se smatra da je liječnik stekao dovoljno samostalnog radnog iskustva u struci kako bi uopće rukovodio organizacijskom jedinicom u svim segmentima poslovanja iste. Tome da ide u prilog i prethodno navedeni natječajni uvjet "položen specijalistički ili subspecijalistički ispit grane medicine potrebne za djelatnost klinike/kliničkog zavoda," a na koji se nastavno određuje uvjet "pet godina radnog iskustva u struci." Tuženik obrazlaže kako se ne radi o nezakonitom ili arbitrarnom postupanju KBC Rijeka, već upravo o jednakom postupanju ustanove prema svim svojim djelatnicima u svim slučajevima imenovanja predstojnika određene organizacijske jedinice, te da bi u slučaju udovoljenja zahtjevu tužiteljice, ista bi bila dovedena u povoljniji položaj u odnosu na sve druge kandidate u svim drugim provedenim natječajima u kojima se birao predstojnik klinike, pročelnik zavoda itd.

27. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih i podzakonskih odredaba, Sud utvrđuje kako pravilno navodi tužiteljica da se uvjet iz predmetnog Natječaja koji glasi "pet godina radnog iskustva u struci" ne može tumači na način da isti podrazumijeva pet godina radnog iskustva u struci isključivo nakon položenog specijalističkog ispita grane medicine iz djelatnosti klinike/kliničkog zavoda.

28. Naime, sukladno citiranim odredbama Pravilnika o pripravničkom stažu doktora medicine i Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije ili uže specijalizacije, međutim pri tome se doktoru medicine s položenim stručnim ispitom i doktoru medicine na specijalizaciji daje odobrenje za samostalan rad u području opće medicine. Prema citiranim odredbama Zakona o akademskom i stručnom nazivu i akademskom stupnju slijedi da završetkom diplomskog sveučilišnog studija medicine osoba stječe akademski naziv doktor, odnosno doktorica uz naznaku "struke" (doktor/doktorica medicine), a završetkom poslijediplomskoga specijalističkog studija u medicini osoba stječe naziv sveučilišni magistar odnosno sveučilišna magistra uz naznaku "struke" ili dijela "struke" sukladno nazivu studijskog programa koji se može koristiti uz akademski naziv. Dakle, iz Zakona o akademskom i stručnom nazivu i akademskom stupnju slijedi da je struka određena grana znanosti (pravo, ekonomija, građevinarstvo, medicina itd.) a stručna sprema je stupanj obrazovanja unutar određene struke, pa bi se stoga posebno trebalo naznačiti ako se traži radno iskustvo u određenom stupnju stručne spreme. Stoga je ovako određen uvjet neprecizno određen i može se različito tumačiti, a uvjeti natječaja moraju biti jasni i ne smiju ostavljati mogućnost bilo kakvog dvojnog tumačenja.

29. Slijedom prethodno navedenog, u konkretnom slučaju uvjet od pet godina radnog iskustva u struci podrazumijeva radno iskustvo doktora medicine kao širi pojam, a ukoliko je tuženik htio ograničiti kandidate samo na one koji imaju pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog specijalističkog ispita na poslovima doktora medicine specijaliste, tada je to trebalo biti izričito i propisano općim aktom zdravstvene ustanove i u Natječaju.

30. Naime, tuženik se je u Natječaju držao uvjeta koje propisuje Statut KBC Rijeka od 21. prosinca 2019., a to je uvjet od pet godina radnog iskustva u struci. Međutim, ne može se onda kasnije taj uvjet dodatno sužavati kroz obrazloženje Odluka kojima se isključuje iz Natječaja pojedini kandidat.

31. Citirani čl. 59. st. 5. ZZZ propisuje kao uvjet za ravnatelja zdravstvene ustanove pet godina radnog iskustva u "struci" s time da se može propisati statutom da treba ispunjavati i druge uvjete, a isto tako se sukladno citiranom čl. 2. a spomenutog Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova statutom propisuju i uvjeti za imenovanje odgovornih osoba ustrojstvenih jedinica. U konačnici i sam tuženik u naknadnom podnesku navodi da je u vlastitoj ingerenciji svake javne zdravstvene ustanove da propisuje uvjete za izbor službenika i namještenika koji će se na sve jednako primjenjivati, jer isti nisu propisani zakonom ili drugim propisom (za razliku od službenika i namještenika u državnim službama). Stoga ako je tuženik prilikom propisivanja natječajnog uvjeta od pet godina radnog iskustva u struci mislio na radno iskustvo stečeno isključivo nakon položenog specijalističkog ispita u zanimanju liječnika specijaliste, tada je to trebao i propisati svojim aktima, a potom i u Natječaju.

32. Točno navodi tuženik da čl. 18. st. 3. spomenutog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC Rijeka, propisuje da se radno iskustvo priznaje ako je stečeno u okviru istog ranga stručne spreme i određenog zanimanja. Međutim pogrešno smatra tuženik da ta odredba dodatno razjašnjava natječajni uvjet za reizborno radno mjesto od pet godina radnog iskustva u struci jer da iz te odredbe slijedi da se radno iskustvo priznaje samo ako je stečeno na poslovima liječnika specijaliste. To stoga što citirani čl. 15. Zakona o liječništvu propisuje da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad s time da se liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen, a liječniku s položenim stručnim ispitom i liječniku na specijalizaciji se daje odobrenje za samostalan rad u području opće medicine. Stoga se iz navedene odredbe čl. 18. st. 3. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC Rijeka ne može iščitati da li se misli na radno iskustvo koje je liječnik stekao na poslovima nakon položenog stručnog ispita i dobivanja licence za samostalan rad u području opće medicine ili nakon položenog specijalističkog ispita i dobivanja licence za samostalan rad na poslovima liječnika specijaliste.

33. Nadalje, tuženik tumači da se radno iskustvo u struci odnosi na rad kojeg liječnik samostalno odrađuje i da se stoga radi samo o radnom iskustvu stečenom nakon položenog specijalističkog ispita jer da tek tada liječnik postaje samostalan u svom radu. Međutim iz citirane odredbe čl. 15. Zakona o liječništvu slijedi da su i liječnik sa stručnim ispitom i liječnik sa specijalizacijom samostalni u svom radu.

34. Također, pogrešno tumači tuženik da time što je kao predzadnji natječajni uvjet naveden položen specijalistički ispit iz grane medicine potrebne za djelatnost klinike/kliničkog zavoda, da se time podrazumijeva da se zadnji uvjet od pet godina radnog iskustva u struci odnosi na radno iskustvo stečeno nakon polaganja tog specijalističkog ispita. Ovako navedenim natječajnim uvjetima iščitava se da kandidat mora kao jedan od uvjeta imati položen specijalistički ispit iz djelatnosti klinike/kliničkog zavoda, ali ne i da mora imati pet godina radnog iskustva na poslovima te klinike/kliničkog zavoda nakon položenog specijalističkog ispita, već da mora imati pet godina radnog iskustva u medicinskoj struci i položen specijalistički ispit iz djelatnosti klinike za koju je raspisan natječaj.

35. Slijedom svega navedenoga, Sud utvrđuje da tužiteljica osnovano navodi da je nezakonito isključena iz predmetnog Natječaja.

36. Stoga je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio osporavane Odluke kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude bez vraćanja na ponovni postupak, čime je ovaj predmet meritorno riješen, a na prvostupanjskom tijelu ostaje da po pravomoćnosti ove presude ponovo odluči o predmetnom Natječaju. Dakle, s obzirom na sadržaj predmetnog Natječaja, prvostupanjsko tijelo treba prilikom donošenja nove odluke o Natječaju uzeti u obzir i natječajnu dokumentaciju tužiteljice s obzirom da u Natječaju stoji neodređen uvjet od pet godina radnog iskustva u struci, bez navođenja ranga stručne spreme. Također je potrebno da prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja nove odluke ima u vidu i prigovore tužiteljice vezane za ispunjavanje druga dva uvjeta iz Natječaja, odnosno da ocjeni da li prijavljeni kandidati ispunjavaju natječajne uvjete "fakultetski nastavnik na medicinskom, stomatološkom ili farmaceutskom-biokemijskom fakultetu, zavisno od djelatnosti klinike odnosno kliničkog zavoda" i "znanstveno-nastavno zvanje."

37. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. čl. 144. do 148. ZUS. Naime, tužiteljica je zatražila naknadu troška za sastav tužbe i za zastupanje na dva ročišta za raspravu putem opunomoćenika u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 eura po radnji, bez PDV, što ukupno iznosi 3.000,00 eura. Kako se radi o opravdanim izdacima koji su nastali tužiteljici u tijeku i u povodu ovog spora, to je Sud sukladno čl. 147. st. 1. ZUS u svezi s čl. 144. st. 3. ZUS i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznao i dosudio taj trošak tužiteljici.

38. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 18. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Petru Baniću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 4

- tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42