Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4361/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Mateković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-84/2023-9 od 29. svibnja 2024., dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-84/2023-9 od 29. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrvd-10183/2004 od 15. rujna 2004.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 47,43 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 10,47 eur od 2. srpnja 2003. do isplate,

- na iznos 11,94 eur od 2. kolovoza 2003. do isplate,

- na iznos 11,76 eur od 2. listopada 2003. do isplate,

- na iznos 6,15 eur od 2. studenog 2003. do isplate,

- na iznos 7,11 eur od 3. siječnja 2004. do isplate,

te mu isplatiti i trošak postupka u iznosu 76,05 eur sa zateznom kamatom od 29. svibnja 2024. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. prosinca 2007, određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 38,18 eur sa potraživanom zateznom kamatom."

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na počinjenje koje tuženik u žalbi upire, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, to predmetna presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. izreke, jer tuženiku nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem uredne dostave nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

6. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur-a pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st.1 ZPP).

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog točno zakonom određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja nisu cijenjeni.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, nesporno pružatelja komunalne usluge opskrbe vodom, za isplatu mjesečne naknade za potrošenu vodu u razdoblju ožujak 2003. - prosinac 2003. u stambenom prostoru u [adresa], obveznik plaćanja koje bi, prema tvrdnji tužitelja u navedenom razdoblju, bio tuženik kao pravni slijednik ZR kao prethodne korisnice predmetne komunalne usluge na navedenoj adresi.

10. Pošavši od utvrđenja:

- da iz Izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga te prijepisa računa koji prileže spisu proizlazi da se utuženo potraživanje odnosi na neplaćene mjesečne naknade za potrošnju vode isporučenu stambenom prostoru na adresi [adresa] u razdoblju siječanj - prosinac 2003. u ukupnom iznosu 645,04 kn, s time da svaki mjesečni iznos naknade za isporučenu vodu dospijeva svakog 1.-og u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je ujedno utvrđeno da je u navedenoj dokumentaciji ZR, nesporno pravna prednica tuženika, navedena kao obveznica (broj 9034012681636) i uplatiteljica potrošnje vode, a za stambeni prostor sistemskog broja 03992993 u stambenoj zgradi.,

- da iz priloženih prijepisa računa za koje tuženik ničime ne dokazuje da bi ih osporavao, utvrđena je i visina mjesečnog iznosa naknade za utuženo razdoblje te je utvrđeno da je i izvadak iz poslovnih knjiga sadržajno, a u pogledu obveznika plaćanja te visine i dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa potraživanja- sastavljen u skladu sa priloženim prijepisima računa,

- da kod donošenja predmetne odluke u ovom predmetu treba poći od čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst), kojim je propisano da opskrba pitkom vodom ulazi u komunalne djelatnosti, dok je čl. 20. st. 2. istog zakona propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, odnosno tužitelj kao isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada Zagreba i šire zagrebačke regije,

- da je odredbom čl. 1. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik grada Zagreb 4/2003, dalje u tekstu - Odluka) određeno da se - opskrba pitkom vodom smatra komunalnom uslugom, dok je čl. 2. određeno da je potrošač i obveznik plaćanja opskrbe pitkom vodom i vlasnik i korisnik nekretnine,

- da odredba čl. 3. Odluke propisuje da vlasnik nekretnine ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je kopijom ugovora, odnosno pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na korisnika, a u slučaju promjene vlasnika nekretnine - dotadašnji vlasnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je kopijom ugovora, odnosno pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika (čl. 4. Odluke),

- da je korisnik nekretnine iz čl. 3., odnosno novi vlasnik iz čl. 4. dužan obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama iz čl. 3., odnosno čl. 4. te odgovara za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem (čl. 5. Odluke),

- da je čl. 7. Odluke propisana obveza isporučitelja usluge vođenja evidencije potrošača,

- da iz t. 2.5-1. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda "Vodovoda Grada Zagreba" (dalje u tekstu: Smjernice), proizlazi je da se potrošak vode mjeri vodomjerom,

- da je točkom 2.5-5. Smjernica određeno da je prijavljeni organ upravljanja (korisnik) u obvezi za potrošenu vodu prema tužitelju, za cijelo vrijeme dok nije predao pisanu odjavu,

- da promjenu organa upravljanja (korisnika), - tužitelj priznaje samo na osnovu pisane prijave,

- da je isto određeno i čl. 4. Odluke, obzirom da tužitelj, koji je u skladu sa odredbama Odluke dužan voditi evidenciju potrošača - u istoj na utuženoj adresi za utuženo razdoblje kao korisnika predmetne komunalne usluge opskrbe vodom imao evidentiranu upravo ZR kao pravnu prednicu tuženika te je upravno na temelju navedene evidencije i izdao račune za utuženo razdoblje upravo na ZR te u skladu sa navedenim računima i sastavio i izvadak iz poslovnih knjiga, a u kojem je također kao dužnik navedena ZR (prednica tuženika),

- da kraj prethodno utvrđene činjenice - evidentiranosti PR u evidencijama tužitelja (kao isporučitelja usluge) kao korisnice predmetne komunalne usluge na navedenoj adresi, a na čije ime su dakle i izdani računi za utuženo razdoblje je irelevantno vlasništvo stana na utuženoj adresi, kad je, ponavlja se, kao korisnica opskrbe vodom u istom, evidentirana ZR i tuženik tu činjenicu ničime nije osporio,

- da budući da se potraživanje mjesečne naknade za isporučenu vodu u razdoblju siječanj - prosinac 2003. odnosi na stambeni prostor, odnosno za potrebe domaćinstva, a kako proizlazi iz cijenjenih izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa računa sa naznačenim datumima dospijeća te budući da je tužba podnijeta 30. lipnja 2004. to su primjenom odredbe čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91) zastarjela mjesečna potraživanja dospjela zaključno sa 1. lipnjem 2003. u ukupnom iznosu 38,18 eur/ 287,65 kn[1] zajedno sa potraživanim zateznim kamatama,

- da je odnosu na potraživanja za razdoblje lipanj-prosinac 2003., a koja dospijevaju počev od 1. srpnja 2003. prigovor zastare neosnovan te kako je utvrđeno da je prednica tuženika za to razdoblje bila evidentirani korisnik potrošnje vode u stanu na utuženoj adresi,

to je sud prvog stupnja u skladu sa odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 - dalje u tekstu: ZN) i čl. 262. ZOO/91, a u vezi sa odredbama čl. 18. st. 5. ZKG, čl. 2. i 4. Odluke pravilno obvezao tuženika na isplatu pojedinih mjesečnih iznosa nakade potrošnje vode u ukupnom iznosu 47,43 eur / 357,39 kn, zajedno sa potraživanim zateznim kamatama te odlučio kao u toč. II. izreke presude.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da je prednica tuženika u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga i u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi imala stranačku sposobnost, da je ovršenik kao nasljednik preuzeo postupak u ovoj pravnoj stvari i da mu je sud prvog stupnja uredno dostavio rješenje o ovrsi od 15. rujna 2004. na koje izjavio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i nastavljen ovaj parnični postupak pri čemu se prijedlog za ovrhu smatra tužbom. Tuženik nije podnio žalbu na rješenje o nastavku postupka već je podneskom izvijestio sud da postupak preuzima.

12. Isto tako iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u pobijanoj odluci, a visinu tužbenog zahtjeva pravilno utvrdio iz priloženih prijepisa računa i iz izvatka iz poslovnih knjiga. Također iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik tijekom postupka osporio bilo koji elemenat prijepisa računa niti je među strankama sporno da prednica tuženika ne bi bila u poslovnom odnosu s tužiteljem, tj. da nije bila korisnica usluge tužitelja.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju primjene odredbe čl. 354. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica