Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-8/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Željke Rožić Kaleb kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milorad Komadina, odvjetnik u Novom Vinodolskom, protiv tuženog KO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Karmela Tus, odvjetnica u Crikvenici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-32/2019-33 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-32/2019-33 od 7. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-32/2019-33 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: «Utvrđuje se da je tužitelj JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina koje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženi KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan temeljem ove presude trpjeti upis prava vlasništva na istim nekretninama s imena tuženika na ime i u korist tužitelja, u 1/1 dijela, u roku od 15 dana.», kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke iste presude tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura.

2.1. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti donošenjem odluke kojom se tužba i tužbeni zahtjev usvajaju u cijelosti uz naknadu parničnog troška i uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Kada u žalbi upire na navodnu bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP s tvrdnjama kako prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja izvedenih dokaza nije postupao savjesno i brižljivo te da nije ocijenio snimku koju je dostavio tužitelj i za koju tužitelj tvrdi da predstavlja snimku njegovog razgovora sa svjedokom AO, tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP međutim ni taj žalbeni razlog nije ostvaren jer je sud prvog stupnja raspravio sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

5.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina zk.č.br. 1898., zk.č.br. 1899, zk.č.br. 1901., zk.č.br. 1903 i zk.č.br.1904 upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjela [adresa].

5.2. U zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] upisano je da su navedene su zk.č.br. 1898., zk.č.br. 1899, zk.č.br. 1901., zk.č.br. 1903 i zk.č.br.1904 vlasništvo tuženika.

5.3. Kada je odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva navedenih nekretnina, sud prvog stupnja zaključio je kako pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) ni iz čl. 28. st. 4. Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/1980, 36/1990 i „Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1996) nisu ostvarene.

5.4. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnjama o potrebi usklađivanja "formalnog" zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem po kojem je faktični vlasnik predmetnih nekretnina jedino i isključivo tužitelj jer je tužitelj putem svojih prednika pok. ČO i CO a od 1983. i osobno u samostalnom neometanom posjedu tih nekretnina, koji se posjed vršio tako što se kosila trava od strane osoba koje je na to ovlastio tužitelj ili njegovi prednici. U svom je iskazu tužitelj dodao vršenje posjeda obradom vrta i sječom drva, međutim taj činjenični osnov nije iznesen pravodobno, do zaključenja prethodnog postupka (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP).

5.5. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da iz onih dokaza koje je tužitelj predložio u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji o dosjelosti odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka ZO, VO, OO, NO i ĆO te HO i EO nije bilo moguće utvrditi da su tužitelj odnosno njegovi prednici neometano posjedovali upravo zk.č.br. 1898., zk.č.br. 1899, zk.č.br. 1901., zk.č.br. 1903 i zk.č.br.1904 k. o. [katastarska općina] i na tim nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja kroz potrebnih 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.

5.6. Ujedno se osnovanim ukazalo tuženikovo osporavanje tužiteljeve savjesnosti u posjedovanju jer je tužitelj znao da su predmetne nekretnine bile uknjižene kao vlasništvo ČO i potom tuženika te je nastojao to pitanje riješiti u koju svrhu je i dao punomoć GO. U smislu odredbe čl. 18 st. 3. u vezi čl. 159. st. 3 ZV savjesnim se smatra onaj posjednik koji ima pošten posjed a posjed je pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Točno je kako saznanje tužitelja i njegovih prednika za upis u zemljišnim knjigama ne čini samo po sebi njegov posjed nesavjesnim ili nepoštenim – pod pretpostavkom da je tužitelj i putem prednika imao razloga osnovano vjerovati da posjed vrši kao vlasnik, međutim ta pretpostavka ovdje nije ostvarena kao što je utvrdio prvostupanjski sud.

6.1. Povodom žalbenih navoda prvenstveno valja reći kako sukladno odredbi čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) tuženik kao upisan zemljišno-knjižni vlasnik navedenih nekretnina uživa zaštitu svoga vlasništva do dokazivanja suprotnog i u odnosu na njega djeluje zaštita povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZV i djelovanje povjerenja u istinitost zemljišno-knjižnog upisa iz čl. 123. istog zakona. Prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, 108/17 i 63/19) i slijedećeg Zakona o zemljišnim knjigama Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

6.2. Slijedom ovih odredbi presumira se da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, u kojem smislu i za razliku od žalbenih navoda, nije tuženik taj koji bi trebao dokazivati i svoj iskaz potkrijepiti materijalnim dokazima i iskazima drugih svjedoka da je upravo on vlasnik i posjednik prijepora kao što se to neosnovano u žalbi tvrdi, već je za eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva istih nekretnina dosjelošću kao što to tužitelj zahtijeva, bilo potrebno da tužitelj iznese odgovarajuće činjenične razloge i ponudi uvjerljive dokaze o ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki za takav temelj stjecanja iz čl. 159. st. 1 i 3. ZV, što je ovdje izostalo.

6.3. Sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio kako pretpostavki izvanredne dosjelosti u vidu neprekidnog, samostalnog i poštenog posjedovanja zk.č.br. 1898., zk.č.br. 1899, zk.č.br. 1901., zk.č.br. 1903 i zk.č.br.1904 k. o. [katastarska općina] od strane tužitelja nisu ostvarene i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud. Budući da je žalbeno osporavanje pravilnosti tog zaključka suda prvog stupnja svedeno na preocjenjivanje dokaza i da tužitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

7. O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

8. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

9. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

10. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao radnje koja nije nužna za tijek postupka, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.155. st. 1 ZPP.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej