Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1195/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: SLADOVIĆ d.o.o., Zagreb, Palinovečka ulica 43, OIB 90591097530, kojeg zastupa punomoćnik Frane-Matej Barišić, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 27, protiv tuženika: AQUAMONT d.o.o., Zagreb, Ulica Marija Talana 2, OIB 85058985197 kojeg zastupa punomoćnica Tina Škarica, odvjetnica iz Ž, C, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15, radi stjecanja bez osnove, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 31. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika i zakonskih zastupnika stranaka, danom objave 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku AQUAMONT d.o.o., Zagreb, Ulica Marija Talana 2, OIB: 85058985197 isplatiti tužitelju iznos od 20.482,67 EUR/ 154.326,65 HRK sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana ".

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja 18. veljače 2025. do isplate, po a stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 156,25 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa njegovog transakcijskog računa otvorenog kod BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska broja: 242488001-1100130979 izvršeno više transakcija bez odgovarajućeg odobrenja i/ili autorizacije vlasnika računa, ovdje tužitelja, prema računu tuženika, čime je tuženik temeljem čl. 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, stekao bez osnove ukupan iznos od 16.059,46 eur/154.326,65 kn, a što je vidljivo iz službenih izvoda po računu tužitelja. Kao dokaz navedenoj tvrdnji kako tužitelj nije autorizirao i/ili naložio provođenje spornih uplata, dostavlja i javnu ispravu Izjavu od 09. svibnja 2022., ovjerenu kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopije Čengić iz Zagreba pod brojem OV-4316/2022, kojom ŽE kao tadašnji zakonski zastupnik BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, potvrđuje kako je on, odnosno BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska vršila navedene transakcije bez znanja tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao u osnovi tako i u visini. Navodi da iz dostavljenih uz tužbu izvatka o stanju i prometu po računu, proizlazi da je na svakom prometu kod opisa plaćanja navedeno „plaćanje po računu“, „plaćanje po ugovoru“, „plaćanje“ ili „pozajmica“ itd., što implicira da je izdan račun i da postoje ugovori pa je nejasno na kojoj pravnoj osnovi tužitelj uopće temelji svoje navodno potraživanje, budući da se u tužbi navodi da se radi o stjecanju bez osnove, dok iz priložene dokumentacije proizlazi da bi se eventualno radilo o nekim drugim pravnim osnovama. Iz izjave ŽE koju tužitelj dostavlja, ne proizlazi da on potvrđuje da je BKS banka vršila predmetne transakcije bez znanja tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja, a kako to tužitelj navodi u svojoj tužbi. Izjava je općenita i u njoj nije navedeno na što se točno odnosi, ne navodi se koje su to radnje s kojima tužitelj ne bi bio upoznat, a niti se spominju transakcije bez odobrenja ili tuženik kao takav. Prigovara postavljenom tijeku kamata koji ne proizlazi iz priložene dokumentacije te ističe i prigovor zastare, obzirom na datume i godine koji se spominju u priloženoj dokumentaciji.

3. Na pripremnom ročištu dana 22. veljače 2024. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva a tuženik kod odgovora na tužbu i osporio da su prema tuženiku vršena plaćanja.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev odnosno ispravio potraživanje u valuti eur, podneskom od 6. studenog 2024. na način da potražuje od tuženika iznos od 20.482,67 EUR/ 154.326,65 HRK.

5. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

6. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja i tuženika. Proveo je financijsko vještačenje na okolnost da li su i kada izvršene isplate tuženiku koje se odnose na predmetno potraživanje.

8. Sukladno konačno specificiranom tužbenom zahtjevu predmet spora je povrat stečenog bez osnove iznosa od 20.482,67 EUR/ 154.326,65 HRK, koji je tužitelj isplatio tuženiku.

9. Sporna je osnovanost i visina tužbe i tužbenog zahtjeva.

10. Sporno je između stranaka da li su izvršena plaćanja prema tuženiku u utuženom iznosu, da li je nastupila zastara potraživanja, zatraženi tijek zateznih kamata na utuženi iznos glavnice.

11. Obzirom da je sporno da li su vršena plaćanja sa tužiteljeva računa na račun tuženika u tijeku postupka provedeno je financijsko vještačenje.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Kristijana Tole od 24. srpnja 2024. (list 88- 94 spisa) utvrđeno je da prema navodima tužitelja bilo je ukupno isplate u iznosu od 10.958.295,32 kuna sa računa tužitelja na račun tuženika i ukupno 10.803.968,67 kuna povrata sa računa tuženika na račun tužitelja, da je razlika je 154.326,65 kuna odnosno 20.482,67 EUR (po fiksnom tečaju od 1 EUR = 7,53450 HRK) a da se taj iznos razlikuje od utuženog iznosa od 16.059,46 EUR jer je tužitelj utužio iznos od 16.059,46 eur /154.326,65 kn pa se radi o grešci u preračunavanju kunskog iznosa u eurski. Vještak je pregledao bankovne izvode i prikazao uplate i isplate sa računa tužitelja na račun tuženika i utvrdio da je ukupno isplata sa računa tužitelja bilo u iznosu od 10.858.295,32 kn a uplata na račun tužitelja 10.703.968,67 kn, pa je tužitelj više uplatio tuženiku iznos od 154.326,65 kn/20.482,67 EUR.

13. Pravno je pitanje radi li se o stjecanju bez osnove utuženog iznosa od strane tuženika.

14. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

15. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja CE proizlazi da je otvorio kredit u BKS banci od 600.000,00 EUR kako bi ga dao na raspolaganje tvrtki Zagrebgradnja budući da je bio u prijateljskim odnosima da direktorom HE, da nije bio prije klijent te banke daje bankovne izviještaje dobivao sporadično i nisu bili potpuni te da 2022. nastaje afera BKS banke i nakon toga je zatražio i dobio kompletan promet po računu i saznaje da su se vršile ogromne transakcije putem njegovog računa, da sa tvrtkom tuženika nije imao prije nikakve poslovne suradnje, da je znao da se sa njegovog računa vršiti plaćanja tuženiku jer se tako dogovorio sa HE koji mu je rekao da ne brine da je to potrebno radi financiranja projekta Zagrebgradnje a nakon 8. mj. 2018. kada je HE preminuo, tada je ŽE tadašnji direktor BKS banke iskoristio njegovo povjerenje i napravio ogromne transakcije. Obzirom da je uzeo kredit od 600.000,00 EUR a transakcije su bile u daleko većem iznosu od 1.800.000,00 EUR, iskazao je da ne zna da li je i taj iznos prebacio na račun tuženika, odnosno da li je iz kredita ili je to činila Zagrebgradnja budući da je ŽE samostalno vršio te transakcije.

16. Zakonski zastupnik tuženika TE da iskazao je da sa tuženikom nije bio u poslovnom odnosu, da je na račun tuženika sa računa tužitelja plaćen iznos od cca 16.000.000,00 EUR, no taj iznos odnosi se na plaćanje kamata na njegovu pozajmicu od 400.000,00 EUR koju je dao Zagrebgradnji a Zagrebgradnja mu je trebala platiti kamate na tu pozajmicu, te su rekli da će to platiti njihova partner firma tuženik i kada su mu sjeli ti novci, smatrao je da je Zagrebgradnja izvršila svoju obvezu.

17. Uvidom u ovjerenu od javnog bilježnika Izjavu od 9. svibnja 2022. (list 56-57 spisa) proizlazi da je ŽE kao zaposlenik banke izjavio da CE nije bio upoznat sa stvarnim stanjem niti je znao za poduzimanje protupravnih radnji a koje su definirane i navedene Izjavom potpisanom od njega osobno i OE i Zagrebgradnje od 9. veljače 2022., Sporazuma sa bankom potpisanim od banke, njega osobno, OE, Zagrebgradnje i Amlitudo nekretnina od 11. veljače 2022.

18. Dakle, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je račun u BKS banci otvorio za podizanje kredita od 600.000,00 Eura radi posudbe Zagrebgradnji, sukladno dogovoru sa tadašnjim zakonskim zastupnikom Zagrebgradnje HE, da je znao u 8. mj. 2018. da se sa njegovog računa vrše plaćanja tuženiku i takav je bio dogovor sa HE a nakon toga nije znao već je ŽE kao ovlaštena osoba banke iskoristio njegovo povjerenje i vršio transakcije te je kredit u iznosu od 600.000,00 eura vratio banci 2022. godine.

19. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da nije bio sa tuženikom u poslovnom odnosu, da je na račun tuženika sa računa tužitelja plaćen iznos od cca 16.000.000,00 EUR, no taj iznos odnosi se na plaćanje kamata na njegovu pozajmicu od 400.000,00 EUR koju je dao Zagrebgradnji a Zagrebgradnja mu je platila kamate na tu pozajmicu putem njihove partner firma odnosno tuženika te je smatrao da je time Zagrebgradnja izvršila svoju obvezu.

20. Dakle, tužitelj je taj račun otvorio samo za podizanje kredita, koji kredit je iskorišten za posudbu Zagrebgradnji te je tužitelj potom i kredit vratio banci. Uplate na račun tužitelja vršene su bez njegovog znanja i volje radnjama tadašnje ovlaštene osobe banke ŽE, na računu tužitelja nisu bila njegova sredstava, već su novčana sredstava na njegov račun dospjela tako što je ŽE kao ovlaštena osoba banke bez znanja i volje tužitelja vršio uplate u višemilijunskim kunskim iznosima na njegov račun u banci a potom i isplate.

21. Radilo se o uplatama i isplatama koje su bile u daleko većem iznosu od iznosa kredita od 600.000,00 EUR (4.520.700,00 kn), odnosno vještačenjem je utvrđeno da je isplata sa računa tužitelja bilo u ukupnom iznosu od 10.858.295,32 kn a uplata 10.703.968,67 kn. Time su sredstva s računa tužitelja prebacivana na račun raznih trećih osoba, između ostalog i tuženika, prvo samo njegovim prešutnim odobrenjem a potom bez naloga, odobrenja i znanja tužitelja.

22. Navedeno je uostalom i razvidno iz činjenice da je tužitelj utužio ne samo ovdje tužitelja već su u tijeku postupci koje je tužitelj pokrenuo i protiv drugih pravnih osoba također radi izvršenih isplata s njegovog računa upravo temeljem gotovo identičnog činjeničnog stanja u vidu nezakonitog postupanja ŽE i dogovora tužitelja i Zagrebgradnje (list 121-129, 135-140 spisa).

23. Stoga temeljem izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj znao odnosno prešutno odobrio takve transakcije sve do 8. mj. 2018. i na to je pristao a nakon toga nije znao ali se nije niti protivio niti se informirao kao savjestan gospodarstvenik. Tako je ŽE kao ovlaštena osoba banke vršio uplate na tužiteljev račun a zatim i isplate s tužiteljevog računa na račune trećih osoba. Dakle, na računu tužitelja se nisu nalazila sredstva tužitelja, već je tužiteljev račun korišten kao "prolazni" račun na način da je ŽE kao ovlaštena osoba banke vršio transakcije bez znanja i volje tužitelja na način da je prvo određene iznose prebacivao s drugih računa na račun tužitelja, a onda te iznose prebacivao s računa tužitelja na račune trećih osoba, uključujući i na račun tuženika.

24. Stoga nema govora da bi tužiteljeva imovina prešla u imovinu tuženika, već su to novčana sredstava koja je ŽE bez pravne osnove i bez znanja i volje tužitelja prebacio s drugih računa na račun tužitelja, a potom s računa tužitelja na račun tuženika. Takvim radnjama ŽE to nije postala tužiteljeva imovina koja bi potom prešla u imovinu tuženika.

25. U protivnom ukoliko bi se utvrdilo da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, time bi zapravo došlo do obogaćivanja tužitelja jer on na računu nije imao nikakva novčana sredstva i nije postojala njegova imovina na računu, već je ŽE njegov račun koristio kao „prolazni“ račun za plaćanja Zagrebgradnje prema trećim osobama.

26. Ovaj sud ocjenjuje da se ovdje ne radi o situaciji da je tužitelj više uplatio tuženiku iznos od 20.482,67 EUR, odnosno da bi tužiteljeva imovina prešla u imovinu tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1111. ZOO-a prema kojima bi tuženik trebao tužitelju vraćati stečeno bez osnove i tužbeni zahtjev je neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Što se tiče prigovora zastare potraživanja i prigovora na zatraženi tijek zateznih kamata na utuženi iznos glavnice, valja reći da je iz provedenog vještačenja razvidno da se radilo o transakcijama koje su započele 9. svibnja 2016. i kontinuirano do 19. ožujka 2021., no kako se prema ocjeni suda ne radi o stjecanju bez osnove a niti tužitelj po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi potražuje utuženi iznos, to sud nije niti ocjenjivao prigovor zastare niti odlučivao o prigovoru vezanom uz tijek zateznih kamata.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: Tarifa) a odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), te zastupanje na ročištima 22. veljače 2024., 7. studenog 2024. i 31. siječnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što sve ukupno iznosi 2.000,00 EUR a uvećano za PDV iznosi 2.500,00 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke.

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 30. siječnja 2025. jer ne prileži spisu predmeta, kako je odlučeno u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 18. veljače 2025. godine

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 207,05 EUR

2. Tuženiku po odvj.

3. Pisarnica – kalendar 60 dana