Poslovni broj: Ovr-21/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠIPAD EXPORT-IMPORT d.d. “u stečaju“, OIB: 94175950412, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika Grad Dubrovnik, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe (prijenosa zaplijenjenih sredstava), dana 18. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se prijedlog ovršenika podnesen ovom sudu dana 17. siječnja 2025., te se nalaže Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate (PN-10/19-IZ.NA) koja se vodi protiv ovršenika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719 po zahtjevu ovrhovoditelja Šipad Export – Import d.d. “u stečaju“, OIB: 94175950412, na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku, Gž- 510/2023 od 7. veljače 2024. do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom RH povodom revizije koju je ovršenik podnio dana 15. siječnja 2025. protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je dana 17. siječnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno, podredno, prijedlog da sud donese rješenje kojim se nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate koja se vodi protiv ovršenika Grada Dubrovnika, OIB: 21712494719 po zahtjevu ovrhovoditelja Šipad Export – Import d.d. “u stečaju“, na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn- 10/2019 od 7. veljače 2023. i presude Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. do donošenja odluke po izjavljenoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. U prijedlogu se navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu i da je Financijska agencija zaplijenila dana 20. prosinca 2024. novčana sredstva ovršenika u iznosu od 89.555,25 EUR. Navodi se, dalje, da je protiv drugostupanjske odluke ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a koji prijedlog je i dopušten, rješenjem VSRH od 5. studenog 2024. pod poslovnim brojem Revd-3394/2024. Nastavno na navedeno, ovršenik je dana 15. siječnja 2025. podnio reviziju. Ovrhovoditelj je, kako navodi ovršenik u prijedlogu, trgovačko društvo u stečaju, s adresom u Bosni i Hercegovini. Ukoliko bi sud reviziju prihvatio, ovršenik ne bi mogao pravnim putem vratiti prenesena sredstva s računa ovrhovoditelja, jer ovršenik ne bi mogao podnijeti prijavu svoje tražbine u stečajnom postupku ovrhovoditelja. Posebice se ističe da odgodom ovrhe za ovrhovoditelja ne nastaje nikakva šteta, jer je ovršenik jedinica lokalne samouprave i nema bojazni da ovrhovoditelj neće i kasnije moći naplatiti svoju tražbinu.

2. Prijedlog je poslan ovrhovoditelju po punomoćniku na odgovor (65. stavak 2. Ovršnog zakona), te u svom odgovoru zaprimljenom pred ovim sudom dana 14. veljače 2025., ovrhovoditelj u bitnome navodi da se ovdje radi o prijenosu zaplijenjenih sredstava u iznosu od 89.555,25 EUR, te da se traži isplata tih sredstava na račun punomoćnika ovrhovoditelja u Republici Hrvatskoj, a ne na račun ovrhovoditelja u Bosni i Hercegovini. Navodi se, dalje, da se predmetni iznos odnosi na troškove zastupanja po odvjetniku u tridesetogodišnjoj parnici, kao i da bi "bilo pošteno da se ne obezvrjeđuje rad", a i da se radi o bruto iznosu iz kojeg će se platiti sva državna davanja, pa da se odgodom isplate iznosa oštećuje državni proračun, te da bi i sam proračun Grada Dubrovnika kao ovršenika trpio štetu zbog i dalje tekućih kamata. Ističe posebice rekordna proračunska sredstva grada Dubrovnika, kojima se grad Dubrovnik više puta pohvalio, u svim javnim glasilima i medijima, navodeći, pritom, da se radi o planiranom proračunu od 160.550.868,00 EUR. Iz tog razloga, smatra ovrhovoditelj, ovaj iznos će jedva "okrznuti" gradski proračun. Navodi i da nije točno da ovršenik ne bi mogao prijaviti tražbinu u stečajnom postupku jer svako stečajno pravo poznaje institut "ostalih obveza stečajne mase".

3. Prijedlog ovršenika podnesen ovom sudu dana 17. siječnja 2025. kojim se traži odgoda ovrhe (odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava) je osnovan.

4. Radi donošenja odluke po prijedlogu ovršenika, sud je izvršio uvid u: Obavijest Financijske agencije (list spisa 4), zahtjev za izravnu naplatu od 20. prosinca 2024. s prilozima (list spisa 5-8), rješenje VSRH Revd-3394/2024 od 5. studenog 2024. (list spisa 9-13), revizija ovršenika Grad Dubrovnik s potvrdom o predaji (list spisa 14-27), novinski članci (36-40), spisak stečajne mase, nepotpisan (list spisa 41-42), oglas o prodaji imovine (43-45), vještačenje od 17. kolovoza 2020. (list spisa 46-47), nalaz i mišljenje u stečajnom postupku od 17. travnja 2023. (list spisa 48 – 49), izvod iz sudskog registra (list spisa 50-51), presuda iz 2008. godine (list spisa 52), presuda Pn-10/2019 (list spisa 55-74), presuda Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-510/2023 (list spisa 75-87).

5. Odredbom članka 65. stavak 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) propisano da na prijedlog ovršenika, sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu (što ovršenik u konkretnom slučaju tvrdi), ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je uz navedeni uvjet kumulativno ispunjen i jedan od taksativno navedenih uvjeta iz članka 65. stavka 1. točke 1.-11. OZ-a.

5.1. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisano je da nakon što zaprimi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, odnosno, obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5., ili nakon što na drugi način sazna za to da je protiv njega zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

6. Prvo valja reći da se ovdje radi o postupku izravne naplate, pa iako ovršenik prijedlog naslovljava kao "prijedlog za odgodu ovrhe", razvidno je iz samih navoda u prijedlogu, da se radi o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, a na prijedlog za odgodu prijenosa primjenjuju se sve odredbe Ovršnog zakona kojima je reguliran institut odgode ovrhe. Sud će udovoljiti prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa sredstava samo ako ovršenik učini vjerojatnim da su, i to kumulativno, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, kako ona objektivna, tako i subjektivna. Pritom, postojanje subjektivne pretpostavke ne treba utvrditi na razini izvjesnosti, već ju je potrebno samo učiniti vjerojatnom.

6.1. Ovdje zaplijenjeni iznos se odnosi na parnični trošak temeljem gore navedenih ovršnih isprava (presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku, Gž- 510/2023 od 7. veljače 2024.), a iz spisa je razvidno (list spisa 8) da je temeljem istih pravnih osnova zaplijenjena i glavnica u iznosu od 805.483,78 EUR (što nije predmet ovog postupka).

7. U odnosu na postojanje prve, subjektivne pretpostavke, koju ovršenik navodi kao “vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu“, ističe se kako slijedi.

7.1. Ovršni postupak je uvijek otegotan za ovršenika i u ovršnom postupku, po redovnom tijeku stvari, ovršeniku nastaje određena "šteta". Međutim, da bi ovršenik uspio s prijedlogom za odgodu, on je dužan učiniti vjerojatnim nastanak, ne bilo kakve, već nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a to podrazumijeva štetu koja se naknadno ne bi mogla reparirati ili bi se jako teško mogla reparirati. U situaciji u kojoj je ovrhovoditelj trgovačko društvo u stečaju, i to društvo koje je u stečaju dugi niz godina (još od 16. prosinca 2016., kako proizlazi iz spisa), u situaciji u kojoj to društvo u stečaju ima sjedište izvan Republike Hrvatske, i to u državi koja nije članica Europske unije (Bosna i Hercegovina), vjerojatno je da će ovršenik, ukoliko s revizijom uspije, veoma teško uspjeti povratiti prenesena novčana sredstva. Naime, ovršenik neće moći prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku, kako pravilno i ističe u prijedlogu, a upitno je uopće, hoće li ovrhovoditelj koji je dugi niz godina u stečaju, imati na raspolaganju predmetni novčani iznos da bi ga mogao vratiti ovršeniku, u slučaju ovršenikovog uspjeha u izjavljenoj reviziji.

7.2. Uz to, sredstva ovršenika su zaplijenjena u punom iznosu od 89.555,25 EUR od strane Financijske agencije, te ukoliko ovršenik s revizijom ne uspije, zaplijenjena sredstva će biti, po obavijesti ovog suda, prenesena na račun ovrhovoditelja, pa je već u ovom trenutku potpuno sigurno da je tražbina ovrhovoditelja (ukoliko nakon revizije opstane) osigurana u cijelosti.

8. U odnosu na navode ovrhovoditelja istaknute u odgovoru na prijedlog za odgodu, kojim navodima ovrhovoditelj u bitnome negira vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršeniku mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, ističe se kako slijedi.

8.1. Nije odlučno za ovaj postupak prenose li se zaplijenjena sredstva na račun ovrhovoditelja u Bosni i Hercegovini koji je u stečaju ili na račun punomoćnika ovrhovoditelja – odvjetnika Filipa Ivana Žura čiji se račun nalazi u Republici Hrvatskoj. Naime, predmetni ovršni postupak (izravna naplata pred Financijskom agencijom) pokrenuo je ovrhovoditelj ŠIPAD EXPORT IMPORT d.d. "u stečaju" (list spisa 5-7) radi namirenja parničnog troška na temelju pravnih osnova – presude Općinskog suda u Dubrovniku Pn-10/2019 od 7. veljače 2023. i presude Županijskog suda u Dubrovniku Gž-510/2023 od 7. veljače 2024. Ukoliko bi ovršenik uspio u postupku revizije pred Vrhovnim sudom, te bi pravne osnove otpale pa bi upravo ovrhovoditelj bio dužan vratiti ovršeniku sredstva koja su na temelju navedenih pravnih osnova oduzeta ovršeniku, bez obzira na čiji su račun ta sredstva uplaćena u ovršnom postupku. Okolnost da su sredstva po nalogu ovrhovoditelja prenesena na račun ovrhovoditeljevog odvjetnika ne oslobađa ovrhovoditelja obveze da upravo on isplati ovršeniku neosnovano ustegnuta sredstva provedenom ovrhom jer se upravo ovrhovoditelj okoristio provedenom ovrhom te je troškove za rad njegovog odvjetnika, umjesto njega, platio ovršenik (tako i Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u predmetu Pž-5965/2017 od 6. veljače 2020.) U tom je smjeru neodlučno što se sredstva uplaćuju na račun treće osobe jer time nije povećana vjerojatnost da će ovršenik uspjeti vratiti ustegnuta sredstva. Naravno, sve ovo pod uvjetom da ovršenik u reviziji uspije.

8.2. U odnosu na navode da bi ovršenik mogao prijaviti svoju tražbinu kao ''ostale obveze stečajne mase'', valja reći da je ovdje ovrhovoditelj društvo sa sjedištem u [adresa] i koje je u stečaju preko 8 godina te nije poznata visina obveza i dugova stečajne mase, kao niti objektivna mogućnost unovčenja imovine stečajne mase koju ovrhovoditelj navodi, pa ni takav argument ovrhovoditelja ne utječe na drugačije rješavanje ove pravne stvari.

8.3. Nadalje, samim stavljanjem u omjer iznosa ove konkretne tražbine i iznosa proračunskih sredstava Grada Dubrovnika ne može se otkloniti vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio teško nadoknadivu štetu, jer ovdje nije pitanje hoće li gradski proračun ''preživjeti'' bez ustegnutih sredstava nego hoće li se ta sredstva ikada moći povratiti ovršeniku ukoliko pravne osnove temeljem kojih su sredstva ustegnuta budu ukinute. U suprotnom, došli bismo do apsurdne situacije da jedinice lokalne samouprave, koje u pravilu raspolažu značajnim (javnim) sredstvima, uopće ne mogu zatražiti odgodu ovrhe iz razloga vjerojatnosti nastanka takve štete, osim ako se ne radi o prijenosu toliko visokog novčanog iznosa čiji bi prijenos u potpunosti paralizirao proračun. Dakle, čim je ovršenik valjanim argumentima učinio vjerojatnim da će zaplijenjena sredstva, ako se sada prenesu, biti jako teško ili nemoguće vratiti nazad od ovrhovoditelja, time je učinio vjerojatnim da se radi o šteti koju kasnije ne bi mogao reparirati ili bi je znatno teže mogao reparirati. Zaključno, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja (društva u dugogodišnjem stečaju sa sjedištem izvan RH i izvan EU) i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja (tako Županijski sud u Splitu Gž Ovr- 503/2019).

8.4. U odnosu na daljnje navode ovrhovoditelja, treba reći da podnošenjem zakonom propisanih pravnih sredstava (kao što je prijedlog za odgodu prijenosa/ovrhe) ni na jedan se način ne obezvređuje rad, kako to navodi ovrhovoditelj, te su predmetna sredstva u cjelokupnom iznosu zaplijenjena i ostat će zaplijenjena i osigurana sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji.

9. Imajući u vidu da je ovrhovoditelj pravna osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak čiji je cilj namirenje tražbina stečajnih vjerovnika koje se provodi po pravilima stečajnog postupka, a posebice imajući u vidu da je sjedište ovrhovoditelja u Bosni i Hercegovini, zaista je upitno bi li ovršenik u slučaju uspjeha po izjavljenoj reviziji mogao ostvariti povrat prenesenog novčanog iznosa i time nadoknaditi štetu koja mu je nastala provedbom zatražene izravne naplate, pa i neovisno o vrijednosti nekretnina za koje ovrhovoditelj tvrdi da ulaze u stečajnu masu. Kako je opasnost nastupanja nastanka nenadoknadive štete potrebno utvrditi samo na razini vjerojatnosti, a ne dokazanosti, te kako je ovršivi novčani iznos ovrhovoditelja osiguran provedenom zapljenom na računu ovršenika, tako je ocjena suda da je prva (subjektivna) pretpostavka učinjena vjerojatnom (tako doslovno u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i Županijski sud u Varaždinu, Gž Ovr-768/2020).

10. U odnosu na drugu (objektivnu) pretpostavku, ističe se da je ovršenik dokazao da je podnio reviziju – izvanredni pravni lijek (list spisa 14-27), protiv ovršne isprave temeljem koje je predmetna ovrha (izravna naplata) određena, pa je nedvojbeno ispunjena pretpostavka definirana odredbom članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a.

11. Kako su kumulativno ispunjene sve zakonske pretpostavke, tako je sud udovoljio prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, a koja će odgoda trajati do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom RH po reviziji izjavljenoj od strane ovršenika u predmetnoj pravnoj stvari, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Dubrovniku 18. veljače 2025.

Sudac:

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na nadležni županijski sud, pisano u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. ovrhovoditelju, po punomoćniku

2. ovršeniku, po punomoćniku