REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5129/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa mr. sc. Anamarija Kvaternik, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, radi služnosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2382/2023-3 od 5. lipnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1358/2020-37 od 6. lipnja 2023., na sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2382/2023-3 od 5. lipnja 2024. i to u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja za koje on smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP :
„1 – Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad u vrijeme dosijedanja stvarnopravne služnosti tužitelja nije uračunao vrijeme izvršavanja služnosti prednika tužitelja? Drugačije rečeno, je li pravo korištenja povlasne nekretnine koja je u vrijeme prednika tužitelja bila u društvenom vlasništvu bilo zapreka i moglo biti zapreka dosijedanju na krovu garaže tuženika koji je sastavni dio terase kao poslužne nekretnine u privatnom vlasništvu tuženika?
2 - Koji je značaj „protivljenja“ tuženika, koji nema pristup ograđenoj okućnici tužitelja u površini od 187m2 sastavni dio koje je 18m2 krova njegove garaže, izvršavanju služnosti od strane tužitelja? Drugim riječima, je li protivljenje apsolutno pravo ili je, osobito u konkretnom slučaju uvjetovanom specifičnim položajem nekretnina u prostoru i dvojakom funkcijom pokrovne ploče garaže, ograničeno odredbom čl.30./1 u vezi čl.31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i razumnom svrhom služnosti u smislu odredbe čl.175.ZVDSP?
3 – Je li sud pogrešno primjenio materijalno pravo kad je u sporu o služnosti preinačio prvostupanjsku odluku o trošku na način da je troškove zastupanja tuženika obračunao protivno Tbr.7./2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br.142/12,103/14,118/14,107/15, 37/22, 126/22 važećoj u trenutku zaključenja glavne rasprave) kojom je propisano da u sporovima radi služnosti, odvjetniku pripada pravo jednokratne nagrade u visini od 200 bodova, bez obzira na broj radnji koje su u tom postupku poduzete?
4 - Povreda temeljnog ljudskog prava zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na pravično suđenje) uslijed osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude propustio iznijeti jasne i potpune ocjene svih žalbenih navoda tužitelja koji su od odlučnog značaja u odnosu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, a prvostupanjski sud propustio donijeti obrazloženu sudsku odluku i meritorno riješiti sva sporna pitanja od odlučnog značaja za zakonitost i pravilnost odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva i razumijevanje što je uopće predmet tih zahtjeva.“.
3.1. Posljednjim pitanjem on ističe povredu temeljnih ljudskih prava koju je potom i sadržajno istako kao povredu prava na pravično suđenje prigovarajući arbitrarnosti i povredi prava na obrazloženu sudsku odluku.
4. U ovoj pravnoj stvari odbijen je tužbeni zahtjev jer su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj nema potrebno vrijeme dosjedanja prava služnosti s obzirom da kao posjednik povlasne nekretnine istu nije pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, jer da se vlasnik poslužne nekretnine tome protivio.
5. Prvenstveno, vezano za odluku o meritumu spora, tužitelj u prijedlogu ističe da je nesporno u ovoj pravnoj stvari da se gornjom pločom garaže u površini od 18 m2 vlasništvo tuženika koristi tužitelj, a da su ranije njegovi prednici. Ističe da je ta ploča garaže sastavni dio njegova ograđenog dvorišta - terase koja je popločana, ograđena ogradom i željeznim ulaznim vratima koja se zaključavaju, odnosno da je krovna ploča garaže u prostoru, koja je istodobno i krov garaže i dio njegove terase, – jedinstvena ogradom ograđena cjelina. Zatim ističe da je njegov prednik, SĆ, bio u poštenom posjedu od smrti svoje majke 1993. (koja je stan ispred kojeg je terasa otkupila 1992.), pravne prednice, a da tome treba pridodati posjedovanje i njezina prednika, supruga, koji da je ujedno ustupio garažu tuženiku 1980., dok da je, s druge strane, tužitelj stupio u posjed 2001. Radi toga da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava služnosti nad prijeporom, svakako i prije donošenje sporne presude (2012., u drugom postupku) za koju nižestupanjski sudovi vežu da je poštenje tužitelja prestalo. Pored toga da značenje navoda da tužiteljevo vrijeme korištenja terase „nije dovoljno dugo“ sudovi nisu obrazložili, osobito u kontekstu izloženoga.
6. Opisanim razlozima predlagatelj je učinio vjerojatnim da nižestupanjski sudovi nisu u svojim odlukama dali odgovarajuće razloge koji mogu dovesti do uvjerenja da su sudovi stvarno ispitali slučaj s obzirom na specifične okolnosti slučaja i da su odgovorili na sve bitne navode stranaka, poštujući mjerilo relevantnosti i dostatnosti. Na taj način je predlagatelj učinio vjerojatnim da mu je u nižestupanjskim postupcima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to aspekt tog prava – pravo na obrazloženu sudsku odluku.
6.1. Isto tako (sadržajno u trećem pitanju) predlagatelj ukazuje na povredu tog prava kada drugostupanjski sud preinačuje odluku o troškovima postupka (kada taj sud odstupa od pravnog pristupa prvostupanjskog suda u primjeni odredbe Tbr. 7. t. 2. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). U pobijanoj odluci navode se razlozi o primjeni Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika na način da se citira propis kao („Narodne novine“, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.), te se na taj način citiraju dvije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., - dalje: Tarifa ) na snazi je od 25. studenoga 2023. i ona sadrži odredbu prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to u sljedećim postupcima: ... - radi služnosti, a za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Ranija, citirana, Tarifa je sadržavala odredbu o jednokatnoj nagradi od 200 bodova u sporovima radi služnosti, bez obzira na broj radnji kod tih sporova. Stoga u pobijanoj odluci ni u dijelu odluke o troškovima postupka nema odgovarajućih razloga o načinu obračuna troškova koje je naloženo platiti, koja Tarifa je primijenjena, koji tarifni broj, i zašto se poziva na vrijednost predmeta spora (uvod obrazloženja odlomka 23.) i koja je to vrijednost.
7. Zbog svega navedenoga razmatrajući prijedlog tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP ovaj sud je zaključio da su ispunjene pretpostavke koje zahtijeva odredba čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je revizija dopuštena na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP (za preostala naznačena pitanja se smatra, u smislu te odredbe, da su povučena).
8. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3 ZPP.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
