Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-742/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KF, zbog kaznenog djela protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – iz članka 146. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2317/2021-15 od 11. lipnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti branitelja optuženika Jure Šakića, odvjetnika iz Zagreba, 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP.) optuženi KF oslobađa se optužbe da je počinio kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenom uporabom osobnih podataka – opisano po članku 146. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 146. stavak 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP.) i povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP.) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne osuđujuću presudu, podredno da vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Juri Šakiću, odvjetniku iz Zagreba, te predlaže da Županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP., spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP., na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik Jure Šakić, te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika Jure Šakić osobno, dok uredno obaviješteni optuženik i zamjenik državnog odvjetnika nisu pristupili pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti ŽDO u Zagrebu. Branitelj Jure Šakić na sjednici vijeća ponovio je sve iznesene razloge u žalbi posebno ističući da se u konkretnom slučaju radilo o zatvorenoj komunikaciji, dok je stvarna svrha Uredbe zaštita privatnosti pojedinca od unosa osobnih podataka u javno dostupne podatke.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama međutim, obrazlažući taj žalbeni navod, obrazlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, u svojoj žalbi napominje da svaka fizička osoba koja postupa s osobnim podacima koji nije u skladu sa privatnim ili kućnim svrhama, odnosno ako se nalazi u ulozi voditelja ili izvršitelja obrade ujedno je i obveznik GDPR-a. Napominje i da svatko tko donosi odluku o svrsi obrade podataka je „de facto“ voditelj obrade pa se na njega primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka (Uredba (EU) 2016/679, u daljnjem tekstu Uredba), te isto dovodi u svezu sa točkom 8. Uredbe. Ujedno obrazlaže i zašto smatra da je komunikacija na web stranicama i društvenim mrežama poput Whatsapp-a dostupna širem i neograničenom broju ljudi zbog čega se ne primjenjuje „kućna iznimka“ već se primjenjuje GDPR. Osim toga iako se sama Uredba odnosi na obradu osobnih podataka koji su dio sustava pohrane, ista zabranjuje i korištenje osobnih podataka u nezakonite svrhe pri čemu se poziva na odredbu članka 5. stavak 1. točka a) Uredbe. Mišljenja je da prvostupanjski sud nije sve navedene okolnosti valjano obrazložio a zbog čega je mišljenja da je ostvarena žalbena osnova propisana člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP – odnosno da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8. Prvenstveno treba istaknuti da je optuženiku stavljeno na teret kršenje članka 6. stavka 1. Uredbe u svezi sa člankom 4. stavka 1. i 2. i članka 5. stavka 1. točke a) Uredbe.

8.1. Članak 6. stavak 1. navedene Uredbe određuje kada je prethodno definirana obrada podataka zakonita, pa je tako ista zakonita (između ostalog) samo ako je (ispunjeno najmanje jedno od sljedećega); ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; obrada podataka nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; obrada podataka nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade ili kako bi se zaštitili životno važni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe odnosno nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade ili nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane.

8.2. Nadalje, Uredba u svom članku 4. pod točkama 1 - 26 daje definicije koje se koriste za potrebe Uredbe, pa tako u točci 1. (a ne u stavku kako se to navodi činjeničnim opisom) definira osobne podatke, a u točci 2. definira pojam „obrade“ tih osobnih podataka. Načela obrade osobnih podataka definirana su člankom 5. Uredbe, pri čemu stavak 1. točka a) Uredbe određuje da svi podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika.

9. Nadalje, Uredba čija se primjena osigurava Zakonom o provedbi Opće Uredbe o zaštiti osobnih podataka (NN 42/2018), određuje u svojim odredbama i područje njezine primjene. Članak 2. predmetne Uredbe određuje da se ista primjenjuje na obradu osobnih podataka koje se u cijelosti obavlja automatizirano, te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane. Kada se sa navedenom odredbom dovede u svezu prethodno spomenuta točka 2. članka 4. Uredbe koja definira pojam „obrade podataka”, kao (svaki) postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, i ts., dok sustav pohrane podataka, koji je definiran člankom 4. točke 6. Uredbe, označava svaki strukturirani skup osobnih podataka dostupnih prema posebnim kriterijima (bilo da su centralizirani, decentralizirani ili raspršeni na funkcionalnoj ili zemljopisnoj osnovi), tada je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da korištenje whats'up aplikacije bez ikakvog komercijalnog ili poslovnog sadržaja, ne potpada pod odredbe navedene Uredbe.

10. Naime, Uredba (GDPR) štiti pojedince kada njihove podatke obrađuje bilo privatni sektor ili određeni dio javnog sektora, u svrhu pohrane (obrađenih) podataka pojedinca. Svrhu Uredbe (definirano člankom 1. Uredbe), kao utvrđenje pravila povezanih sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i pravila koja uređuju slobodno kretanje osobnih podataka treba dovesti u svezu sa sustavom pohrane osobnih podataka kako ga definira Uredba. Sustav pohrane osobnih podataka (definiran člankom 4. točka 6 Uredbe) predstavlja strukturiranu bazu podataka i obradu podataka unutar te iste strukturirane baze podataka a ne izvan nje. Suprotno tome (svrsi Uredbe i sustavu pohrane osobnih podataka), osobna komunikacija između dvije fizičke osobe bez obzira da li takva komunikacija sadrži i osobne podatke pojedinaca predstavlja zatvorenu komunikaciju između dvije (ili njih više) točno određene osobe.

11. Slijedom obrazloženog, kada prvostupanjski sud pod svojom točkom 10. i 11. pisanog obrazloženja presude obrazlaže zašto smatra da korištenje profilne fotografije WhatsApp profila ne predstavlja dio obrade osobnih podataka koja je regulirana Uredbom, već u smislu točke 18. preambule Uredbe predstavlja osobni podatak osobne ili kućne aktivnosti, isti daje svoje razloge o odlučnim činjenicama.

11.1. Naime, točka 18. preambule predmetne Uredbe na koju se prvostupanjski sud i poziva u svom obrazloženju, izrekom navodi da se njezine odredbe ne primjenjuju na obradu osobnih podataka koju fizičke osobe obavljaju u okviru isključivo osobne ili kućne aktivnosti (te stoga nije) pa nisu povezani s profesionalnom ili komercijalnom djelatnošću. Navedena točka 18. preambule navodi i da se u osobne ili kućne aktivnosti može ubrajati korespondencija i posjedovanje adresa ili društveno umrežavanje te internetske aktivnosti poduzete u kontekstu takvih aktivnosti, ali i da se Uredba primjenjuje na voditelje obrade ili izvršitelje obrade koji pružaju sredstva za obradu osobnih podataka za takve osobne ili kućne aktivnosti. Imajući u vidu da je predmetna profilna fotografija „oštećenika“ korištena isključivo sa svrhom dopisivanja s AF i nije, kao što to ispravno i zaključuje prvostupanjski sud, korištena u poslovnu ili komercijalnu svrhu, kao i što nije bila upotrjebljena od strane voditelja ili izvršitelja obrade u smislu same Uredbe, tada i nije došlo do povrede navedenih odredaba Uredbe kako to pogrešno zaključuje državni odvjetnik u svojoj žalbi. Kraj tako utvrđenih činjenica, upravo uvažavajući s jedne strane obrazloženje prvostupanjskog suda kao i ovom presudom citiranih odredba Uredbe, nesporno je da zatvorena whats'up aplikacija korištena za komunikaciju (whats'up aplikacija predstavlja besplatnu aplikaciju za dopisivanje i videozapise), predstavlja sasvim privatnu komunikaciju između dvije osobe pa stoga unutar te i takve komunikacije, korištenje profilne fotografije druge osobe (u konkretnom slučaju ĐF) u komunikaciji sa točno određenom osobom – ne potpada pod zaštitu osobnih podataka pojedinaca koje regulira Uredba.

12. Kako je za navedeno utvrđenje prvostupanjski sud dao valjano i dostatno obrazloženje sa kojim se u cijelosti slaže i ovaj sud kao drugostupanjski, nisu ostvarene povrede zakona na koje ukazuje državni odvjetnik niti je po prvostupanjskom sudu pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

13. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP., valjalo je podnesene žalbe na temelju članka 482. ZKP. u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac