Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-195/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ŽP i dr., zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbi 1. optuženog ŽP i 2. optužene ŠP podnesenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-281/2019-18 od 23. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe 1. optuženog ŽP i 2. optužene ŠP, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. KZ/11. i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj: K-281/2019-18 od 23. ožujka 2022. 1. optuženi ŽP i 2. optužena EP proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 117. stavak 1. KZ/11. 1. optuženi ŽP osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od jedne godine pod uvjetom da 1. optuženi ŽP u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. KZ/11. 2. optužena EP je osuđena na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11. primijenjena je uvjetna osuda tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od jedne godine pod uvjetom da 2. optužena EP u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi ŽP je dužan nadoknaditi u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude iznos od 2.210,00 kuna koji se odnosi na polovicu troškova za provedeno vještačenje iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP, s naslova paušala iznos od 300,00 kuna te privatnom tužitelju RP iznos od 3.125,00 kuna koji se odnosi na polovicu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP s naslova nužnih izdataka privatnog tužitelja te nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika polovicu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 2. optužena EP je dužna nadoknaditi u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude iznos od 2.210,00 kuna koji se odnosi na polovicu troškova za provedeno vještačenje iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP, s naslova paušala iznos od 300,00 kuna te naknaditi privatnom tužitelju RP iznos od 3.125,00 kuna koji se odnosi na polovicu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP s naslova nužnih izdataka privatnog tužitelja te nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika.

4. Na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP 3. optužena JP oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom iz članka 147. stavak 2. KZ/11.

5. Protiv te presude, samo u odnosu na osuđujući dio, žalbu su podnijeli osobno 1. optuženi ŽP zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud prihvati njegovu žalbu i ukine prvostupanjsku presude. Nadalje, žalbu je podnijela i 2. optužena HP (ranije ŽP) putem branitelja Nenada Dianića, odvjetnika iz Ivanić Grada, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka s prijedlogom da županijski sud prihvati njezinu žalbu, ukine pobijanu presudu te da predmet vrati na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe optuženika su osnovane.

8. U pravu su optuženici kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer nema razloga o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza zbog čega se prvostupanjske presude ne može ispitati.

9. U odnosu na osuđujući dio presude i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 12. KZ/11., prvostupanjski sud ne prihvaća obranu 1. optuženog ŽP i 2. optužene ŠP i za kazneno djelo uvrede 3. optužene JP, dok prihvaća iskaz privatnog tužitelja RP za koji zaključuje da je većim dijelom potvrđen iskazom BP, SP i LP, bez da je analizirao u bitnim dijelovima ove iskaze. Privatni tužitelj u svojem iskazu navodi kako je kritične zgode 2. optužena EP ušla u gradski autobus kojim je upravljao, pokazala nevažeću putnu kartu, ništa joj nije rekao jer je za njom u autobus utrčao njezin brat, 1. optuženi ŽP napao ga zašto nju „zganja za kartu“ i udario dva puta šakom u glavu, pao je na sjedalo iza vozačkog, a nakon toga je došla 2. optužena EP, uhvatila ga za vrat i počela ga gušiti, a potom je u autobus uletjela i 3. optužena JP i počela ga psovati. Svjedok BP sve je promatrao iz zadnjeg dijela autobusa i vidio je da je u autobus ušao 1. optuženi ŽP udario vozača, a nakon toga priskočila je i 2. optužena EP i udarila vozača, dakle, ovaj svjedok ne potvrđuje iskaz privatnog tužitelja jer ne spominje da bi 2. optužena EP bila u autobusu kada je ušao 1. optuženi ŽP, niti spominje da bi 1. optuženik dva puta udario privatnog tužitelja, a u odnosu na 2. optuženicu navodi da je udarila privatnog tužitelja, što privatni tužitelj nije rekao, niti su ozljede za koje se tvrdi da je privatni tužitelj zadobio djelovanjem 2. optužene ŠP mogle nastati udarcem. Osim toga, upitno je što je svjedok BP mogao vidjeti iz stražnjeg dijela autobusa. Svjedokinja SP tvrdi da je vidjela kako je 1. optuženi ŽP udario privatnog tužitelja u sljepoočnicu, ali ne i da bi ga udarila 2. optužena EP, kao i da je 2. optuženica došla poslije 1. optuženika u autobusu, a što je sve u suprotnosti s iskazom privatnog tužitelja. Svjedokinja LP je pak vidjela da je u autobus prvo došla 2. optuženica, pokazala kartu, nije razgovarala s vozačem, da bi potom ušao u autobus 1. optuženi ŽP, razgovarao s privatnim tužiteljem, a zatim ga udario više puta u glavu, 2. optužena EP je ustala, rekla da će privatnom tužitelju razbiti zube ako ne pusti njezinog brata, međutim, ova svjedokinja nije vidjela da bi 2. optužena EP udarila privatnog tužitelja, tako da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da su iskazi privatnog tužitelja potkrijepljeni iskazima putnika u autobusu BP, SP i LP, kada u odnosu na bitne dijelove događaja, a vezano uz ozljeđivanje privatnog tužitelja iskazuju suprotno privatnom tužitelju. Nejasno je na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud zaključio da je 2. optužena EP nanijela u činjeničnom opisu naznačenu tjelesnu ozljedu privatnom tužitelju, kada to, osim iz iskaza privatnog tužitelja, ne proizlazi iz iskaza svjedoka za koje sud tvrdi da potvrđuju iskaz privatnog tužitelja. Osim toga, prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže životnost iskaza privatnog tužitelja, odnosno zašto nalazi da je životno i uvjerljivo da optuženici ničim izazvani uđu u autobus i napadnu vozača, privatnog tužitelja kojeg poznaju iz viđenja, kako to navodi privatni tužitelj, tvrdeći da s njima nije imao problema. Nejasan je motiv postupanja optuženika na način kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

10. Nasuprot iskazima privatnog tužitelja i svjedoka BP, SP i LP, 1. optuženi ŽP, 2. optužena EP i 3. optužena JP u svojim iskazima navode da je privatni tužitelj kritične zgode izbacio 2. optuženu ŠP iz autobusa na stanici u Lamincu, otišla se požaliti majci JP koja radi u obližnjoj trgovini, u trgovini je bio i njezin brat ŽP koji je potom otišao do privatnog tužitelja, pitao ga zašto ju je izbacio, privatni tužitelj ga je gurnuo niz stepenice, udario ga šakom, na što je 1. optuženi ŽP uzvratio i udario privatnog tužitelja u glavu, 2. optužena je primila brata za majicu s leđa, pri tom ne ulazeći u autobus, na što ih je privatni tužitelj odgurnuo. Tom zgodom je 1. optuženi ŽP ozlijeđen, o čemu posjeduje medicinsku dokumentaciju. U bitnim dijelovima iskazi optuženika su suglasni, međutim, prvostupanjski ih sud detaljno ne analizira, ne dovodi u međusobnu vezu već paušalno zaključuje da im ne vjeruje, propustivši u potpunosti razjasniti dinamiku događaja te točno utvrditi što je tko od sudionika događaja radio, gdje su bili ispitani svjedoci i što je točno svatko od njih vidio te u kojoj mjeri svaki od svjedoka potvrđuje neku od verzija događaja. Osim toga, kao motiv sukoba s privatnim tužiteljem 2. optužena EP navodi „nabacivanje“ privatnog tužitelja tri mjeseca prije inkriminiranog događaja, na što mu je ona rekla da ima dečka, a što je moglo izazvati reakciju privatnog tužitelja kritične zgode i izbacivanje 2. optužene ŠP iz autobusa, a čime se prvostupanjski sud ne bavi, odnosno ne obrazlaže radi li se o logičnoj životnoj situaciji, što posljedično čini iskaze optuženika uvjerljivijima.

11. 1. optuženi ŽP tvrdi da je postupao u nužnoj obrani, da se branio jer ga je privatni tužitelj RP prvi napao, koju tvrdnju obrane prvostupanjski sud nije prihvatio, međutim, nije obrazložio kojim se razlozima rukovodio kada nalazi obranu 1. optuženog ŽP neprihvatljivom i neuvjerljivom.

12. S obzirom da se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP, a žalba je podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je ocjenjivao i ove žalbene navode. S tim u vezi treba naglasiti da je 2. optuženica u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio ispitati i druge putnike u autobusu, a bilo ih je desetak, sve kako bi u potpunosti razjasnio dinamiku događaja te utvrdio što se je točno zbilo u autobusu.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti ukazane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama te se izjasniti s obzirom na dinamiku događaja inkriminirane zgode je li 1. optuženik postupao u nužnoj obrani, je li i u kojoj mjeri ponašanje privatnog tužitelja prema 2. optuženoj ŠP bilo od utjecaja na ponašanje optuženika, kao i je li i na koji način 2. optužena EP sudjelovala u inkriminiranom događaju te nanijela privatnom tužitelju u činjeničnom opisu naznačene tjelesne ozljede.

14. Slijedom navedenog, u odnosu na osuđujući dio presude je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja, time da je drugostupanjsko vijeće odlučilo u skladu s odredbom članka 484. stavak 1. ZKP da se ponovljeni postupak provede pred drugim raspravnim sucem. U oslobađajućem dijelu, prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči