Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-664/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐŠ zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protupravnu naplatu iz članka 323. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11.), nakon održane javne sjednice uz prisustvo u.z. branitelja Dobriše Rubesa iz Zagreba, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-820/2020.-21 od 31. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025., u nazočnosti branitelja optuženika, z.z. Dobriša Rubesa, odvjetnika iz Zagreba,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP.) optuženi ĐŠ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda, protupravnu naplatu – opisano u članku 323. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 323. stavku 2. u vezi članka 34. KZ/11. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP.-a oštećeni UŠ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP.-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. i članka 470. stavak 2. ZKP.) sa prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi ĐŠ, po branitelju Ivanu Zubiću, odvjetniku iz Krapine, sa prijedlogom da Županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i da se obavijesti o sjednici vijeća.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na zahtjev optuženika iznesenog u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, o sjednici drugostupanjskog vijeća izvješteni su optuženik i njegov branitelj Ivan Zubić odvjetnik iz Krapine, te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu. Sjednici vijeća prisustvovali su: u.z. branitelj optuženika odvjetnik Dobriša Rubes osobno, dok optuženik koji je prema navodima u.z. branitelja bio uredno obaviješten o sjednici i Županijski državni odvjetnik nisu pristupili, pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti zamjenika ŽDO u Zagrebu te optuženika. Na sjednici u.z. branitelj u cijelosti je ostao kod odgovora na žalbu ponavljajući i zaključke prvostupanjskog suda predlažući na kraju da drugostupanjski sud potvrdi prvostupanjsku presudu i odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio i analizirao sve odlučne činjenice, te je iscrpno analizirao i pravilno ocijenio obranu optuženika i istu doveo u svezu sa svjedočkim iskazom FŠ i oštećenika, a potom i sa dijelovima svjedočkih iskaza GŠ i UŠ, i na temelju tako provedenog postupka ispravno zaključio da optuženik nije počinio kazneno djelo iz izreke pobijane presude.

7.1. Naime, da bi bila ostvarena radnja kaznenoga djela protupravne naplate odlučno je da je radnja postupanja optuženika usmjerena na namjeru naplaćivanja dugovanja. U konkretnom slučaju, iako nije sporno da su FŠ i optuženik došli na adresu stanovanja oštećenika kako bi pokušali razgovarati sa oštećenikom da vrati novac koji je bio dužan zbog poslovanja svog trgovačkog društva, taj čin sam po sebi ne ukazuje i na učin radnje kaznenoga djela protupravne naplate na način kako je to optuženiku stavljeno na teret. Suprotno navedenom takav je čin optuženika i oštećenika potrebno dovesti u svezu sa načinom odvijanja konkretnog događaja. Naime, upravo kao što to prvostupanjski sud i obrazlaže pod točkom 17. pisanog obrazloženja svoje presude, optuženik i FŠ su došli do zgrade oštećenika, da bi se potom FŠ udaljio do automobila, a oštećeni ostao sam sa optuženikom razgovarajući, pa kada se FŠ vratio da bi se pridružio razgovoru, i nakon što je došlo do hvatanja od strane oštećenika FŠ za podlakticu – dolazi i do fizičkog sukoba između oštećenika i optuženika. Tom fizičkom sukobu, koji se sastojao u jednom kratkom udarcu koji optuženi ali i svjedok FŠ opisuje kao obranu FŠ od radnje koju je poduzeo oštećenik u vidu hvatanja za podlakticu FŠ, nisu prethodile povišene verbalne prijetnje u vidu traženja povrata novca kako je to pokušao prikazati oštećenik. Dakle, očito je i da dolazak optuženika i VŠ koji je sa optuženikom došao razgovarati sa oštećenikom, nije poduzet u svrhu naplate dugovanja, upravo kao što to utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud, već je do sukoba između njih došlo zbog radnje koju je poduzeo sam oštećenik. Naime, da su doista i postojali povišeni tonovi optuženika spram oštećenika kojima se traži naplata dugovanja, a koji su prethodili utvrđenom udarcu optuženika prema oštećeniku kao što to pokušava prikazati oštećenik (navodeći da je optuženik vikao govoreći da će ga ubiti), tada bi nesporno te i takve povišene tonove čuli GŠ i UŠ koji suglasno iskazuju da nikakav verbalni sukob nisu čuli. Predmetno stoga što su isti bili u trgovini koja je imala otvorena vrata a nalazi se u neposrednoj blizini mjesta gdje su razgovarali oštećeni, optuženi i FŠ. Kraj takvog utvrđenja, koje proizlazi iz suglasnih iskaza dvije potpuno nepristrane osobe, čiji iskazi dovedeni u svezu sa svjedočkim iskazima optuženika i oštećenika upravo, daju i prema ocjeni ovoga suda kao drugostupanjskog, potpuno drugačiju ocjenu okolnosti konkretnog događaja upravo kao što to i obrazlaže prvostupanjski sud. Stoga, s obzirom na to da žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja, kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac