Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1151/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan i Vinko Adžić, odvjetnici u Zagrebu, Držićeva 6b, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10440/2021-28 od 3. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10440/2021-28 od 3. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF ukupan iznos od 5.355,56 EUR / 40.351,12 kn sa zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 1,49 EUR / 11,21 kn od 5.9.2005. do isplate,

- 0,39 EUR / 2,91 kn od 5.10.2005. do isplate,

- 0,57 EUR / 4,28 kn od 4.11.2005. do isplate,

- 0,31 EUR / 2,37 kn od 5.12.2005. do isplate,

- 0,18 EUR / 1,37 kn od 5.1.2006. do isplate,

- 0,88 EUR / 6,63 kn od 5.11.2008. do isplate,

- 4,56 EUR / 34,35 kn od 5.1.2009. do isplate,

- 5,63 EUR / 42,42 kn od 5.2.2009. do isplate,

- 6,50 EUR / 48,97 kn od 5.3. 2009. do isplate,

- 3,56 EUR / 26,81 kn od 6.4. 2009. do isplate,

- 4,23 EUR / 31,86 kn od 5.5. 2009. do isplate,

- 3,03 EUR / 22,80 kn od 5.6. 2009. do isplate,

- 1,86 EUR / 13,99 kn od 6.7. 2009. do isplate,

- 1,74 EUR / 13,08 kn od 4.8. 2009. do isplate,

- 2,66 EUR / 20,07 kn od 4.9. 2009. do isplate,

- 1,53 EUR / 11,52 kn od 5.10. 2009. do isplate,

- 1,80 EUR / 13,56 kn od 5.11. 2009. do isplate,

- 2,54 EUR / 19,10 kn od 4.12. 2009. do isplate,

- 4,12 EUR / 31,03 kn od 5.1. 2010. do isplate,

- 5,99 EUR / 45,11 kn od 5.2. 2010. do isplate,

- 5,75 EUR / 43,36 kn od 5.3. 2010. do isplate,

- 8,37 EUR / 63,05 kn od 6.4. 2010. do isplate,

- 8,19 EUR / 61,69 kn od 5.5. 2010. do isplate,

- 9,82 EUR / 73,99 kn od 4.6. 2010. do isplate,

-15,49 EUR / 116,74 kn od 5.7. 2010. do isplate,

-13,09 EUR / 98,62 kn od 4.8.1200. do isplate,

-19,86 EUR / 149,60 kn od 6.9. 2010. do isplate,

-17,61 EUR / 132,66 kn od 5.10. 2010. do isplate,

-14,61 EUR / 110,11 kn od 5.11. 2010. do isplate,

-21,94 EUR / 165,27 kn od 6.12.2010. do isplate,

-27,77 EUR / 209,21 kn od 5.1. 2011. do isplate,

-24,17 EUR / 182,08 kn od 4.2. 2011. do isplate,

-24,69 EUR / 186,01 kn od 4.3. 2011. do isplate,

-24,57 EUR / 185,12 kn od 5.5. 2011. do isplate,

-33,87 EUR / 255,19 kn od 6.6. 2011. do isplate,

-30,38 EUR / 228,89 kn od 5.7. 2011. do isplate,

-47,72 EUR / 359,56 kn od 4.8. 2011. do isplate,

-34,12 EUR / 257,04 kn od 5.10. 2011. do isplate,

-34,03 EUR / 256,39 kn od 4.11. 2011. do isplate,

-31,61 EUR / 238,13 kn od 5.12. 2011. do isplate,

-34,58 EUR / 260,56 kn od 5.1. 2012. do isplate,

-36,70 EUR / 276,51 kn od 17.2. 2012. do isplate,

-35,80 EUR / 269,75 kn od 21.3. 2012. do isplate,

-36,07 EUR / 271,79 kn od 21.4. 2012. do isplate,

-37,06 EUR / 279,24 kn od 21.5. 2012. do isplate,

-36,67 EUR / 276,26 kn od 21.6. 2012. do isplate,

-35,84 EUR / 270,02 kn od 21.7. 2012. do isplate,

-35,15 EUR / 264,81 kn od 21.8. 2012. do isplate,

-32,67 EUR / 246,16 kn od 21.9. 2012. do isplate,

-35,65 EUR / 268,64 kn od 22.10. 2012. do isplate,

-36,32 EUR / 273,65 kn od 21.11. 2012. do isplate,

-35,62 EUR / 268,35 kn od 21.12. 2012. do isplate,

-32,00 EUR / 241,12 kn od 21.1. 2013. do isplate,

-33,38 EUR / 251,47 kn od 21.2. 2013. do isplate,

-33,51 EUR / 252,45 kn od 13.3. 2013. do isplate,

-35,72 EUR / 269,12 kn od 22.4. 2013. do isplate,

-31,98 EUR / 240,97 kn od 21.5. 2013. do isplate,

-31,95 EUR / 240,69 kn od 21.6. 2013. do isplate,

-31,69 EUR / 238,74 kn od 22.7. 2013. do isplate,

-32,62 EUR / 245,80 kn od 21.8. 2013. do isplate,

-34,14 EUR / 257,26 kn od 21.9. 2013. do isplate,

-33,99 EUR / 256,11 kn od 21.10. 2013. do isplate,

-34,79 EUR / 262,09 kn od 21.11. 2013. do isplate,

-35,87 EUR / 270,28 kn od 16.12. 2013. do isplate,

-34,36 EUR / 258,88 kn od 21.1. 2014. do isplate,

-34,62 EUR / 260,87 kn od 21.2. 2014. do isplate,

-34,65 EUR / 261,10 kn od 21.3. 2014. do isplate,

-33,95 EUR / 255,79 kn od 22.4. 2014. do isplate,

-33,26 EUR / 250,59 kn od 21.5. 2014. do isplate,

-33,42 EUR / 251,79 kn od 21.6. 2014. do isplate,

-34,43 EUR / 259,38 kn od 21.7. 2014. do isplate,

-34,77 EUR / 261,95 kn od 21.8. 2014. do isplate,

-35,45 EUR / 267,13 kn od 22.9. 2014. do isplate,

-36,23 EUR / 273,00 kn od 21.10. 2014. do isplate,

-37,05 EUR / 279,17 kn od 21.11. 2014. do isplate,

-36,62 EUR / 275,94 kn od 22.12. 2014. do isplate,

-63,63 EUR / 479,45 kn od 21.1. 2015. do isplate,

-37,13 EUR / 279,74 kn od 16.2. 2015. do isplate,

-37,13 EUR / 279,74 kn od 21.3. 2015. do isplate,

-37,13 EUR / 279,74 kn od 21.4. 2015. do isplate,

-3.430,73 EUR / 25.848,87 kn od 23.4. 2015. do isplate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 2.102,00 EUR / 15.837,52 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3.5.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 radi prebijanja "tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 1.325,78 / EUR 175,96 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 11,22 / EUR 1,49 od 02.08.2005. pa do isplate,

- kn 6,04 / EUR 0,80 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 15,57 / EUR 2,07 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 21,81 / EUR 2,89 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 21,81 / EUR 2,89 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 15,84 / EUR 2,10 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 19,64 / EUR 2,61 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 23,01 / EUR 3,05 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 21,17 / EUR 2,81 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 17,52 / EUR 2,33 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 16,82 / EUR 2,23 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 19,08 / EUR 2,53 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 19,33 / EUR 2,57 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 32,12 / EUR 4,26 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 34,89 / EUR 4,63 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 32,10 / EUR 4,26 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 37,42 / EUR 4,97 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 53,31 / EUR 7,08 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 54,70 / EUR 7,26 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 61,75 / EUR 8,20 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 61,75 / EUR 8,20 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 58,97 / EUR 7,83 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 54,17 / EUR 7,19 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 61,21 / EUR 8,12 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 60,59 / EUR 8,04 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 52,63 / EUR 6,99 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 49,73 / EUR 6,60 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 41,22 / EUR 5,47 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 24,54 / EUR 3,26 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 26,57 / EUR 3,53 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 52,52 / EUR 6,97 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 40,69 / EUR 5,40 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 45,71 / EUR 6,07 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 57,41 / EUR 7,62 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 52,45 / EUR 6,96 od 02.11.2008. pa do isplate,

- kn 38,50 / EUR 5,11 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 11,97 / EUR 1,59 od 02.02.2009. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

III. Odbija se zahtjev tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320 za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbene zahtjeve tužitelja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi podnosi zahtjev za eventualno izuzeće suda navodeći da izuzeće traži ukoliko članovi vijeća drugostupanjskog suda ili njemu bliske osobe imaju ili su imale kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF kod tuženika ili drugih banaka ili njima bliska osoba zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu bez obzira je li na pasivnoj strani tuženica ili neka druga strana.

5.1. Na ovaj prijedlog tuženika potrebno je reći da ZPP ne predviđa eventualno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga sam tužitelj naziva, jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti. Kako u zahtjevu tuženik ne konkretizira ni osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka pa da bi time prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost, zahtjev za izuzeće nedopušten je u smislu odredbe članka 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a iz kojeg razloga ga je trebalo odbaciti.

6. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja jasno obrazložio razloge zbog kojih smatra da tuženik tužitelja nije informirao o svim odlučnim činjenicama za zaključenje ugovora u valuti CHF pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu u kojem postupku su razmatrani materijali za koje tuženik tvrdi da su bili predani tužitelju u svrhu informiranja, zbog čega ih pravilno sud prvog stupnja nije trebao posebno analizirati u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama tako da ju je po žalbi tuženika bilo moguće ispitati. Sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 9. lipnja 2005. Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor o kreditu) u iznosu 22.276,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl.1.), kao stambeni kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora (čl.2.), koji se vraća u 180 mjesečnih obroka od puštanja kredita u tečaj i dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, time da mjesečni obrok iznosi 181,90 CHF (čl.6-7.), uz promjenjivu kamatnu stopu (čl.9.) i naznaku da je korisnik kredita potvrdio da je od strane tuženika informiran o posljedicama i rizicima promjene tečaja (čl.7.),

- da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti i datum dospijeća/plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da je tuženik obavijestio tužitelja o promjenama kamatne stope,

- da je tuženik, prema reklamnim letcima, imao u ponudi stambene kredite u CHF/EUR/USD.

7.1. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana glavnica kredita i visina anuiteta sud utvrđuje da je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sud u bitnome iznosi sadržaj odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te utvrđuje da iz tih odluka proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega zaključuje da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

7.2. Tijekom postupka sud je na okolnosti zaključenja Ugovora saslušao tužitelja te je utvrdio da je tužitelj kredit podigao i iskoristio za adaptaciju stana koji koristi za osobno stanovanje, da mu prilikom sklapanja Ugovora nije dana nikakava projekcija kretanja tečaja CHF ili usporedba s EUR-om, niti su mu objašnjeni neki posebni rizici vezani uz valutu CHF. Tužitelj je u iskazu naveo da je tuženiku došao kao potpuni laik po pitanju valuta rečeno mu je da je valuta CHF povoljnija jer će mu rata biti manja, odnosno da je valuta CHF stabilna i neće biti nikakvih potresa u tom smislu. Međutim, da mu je rata kredita tijekom otplate osjetno narasla, a da je to znao on kredit ne bi podizao.

7.3. Sud je po prijedlogu tuženika saslušao i zaposlenicu tuženika TE, a koja se tužitelja ne sjeća, ali joj je poznato njegovo ime te joj je poznato, da je sklapao ugovor o stambenom kreditu bez hipoteke vezan uz CHF te da je ona u tom poslu sudjelovala jer je bila jedina savjetnica za kredite te se na pismenom Ugovoru o kreditu nalazi njezin potpis. Tužitelju nije davala objašnjenje u smislu projekcije tečaja CHF, odnosno kako bi se tečaj mogao kretati te mu nije predočila usporedbu valute CHF sa EUR-om, a niti objasnila rizike vezane uz valutu CHF, već jedino da se radi o kreditu s valutnom klauzulom time da se nije mogla sjetiti zašto se tužitelj odlučio baš za valutu CHF, odnosno je li imao kakvih nedoumica u vezi zaključenog Ugovora o kreditu.

7.4. Na temelju prednjih utvrđenja sud zaključuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je to bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi o valutnoj klauzuli. Iz tih razloga sud smatra da je potrebno primijeniti pravna utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, dakle, utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03.; dalje: ZZP), članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07., 125/07. ,79/09., 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

7.5. Na temelju sadržaja Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja sud utvrđuje da tužitelj ima svojstvo potrošača, a tuženik, na kojem je teret dokazivanja, suprotne činjenice nije dokazao.

7.6. Sud je proveo financijsko vještačenje na okolnost visine preplate prema ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kojeg je prihvatio u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem dostupne dokumentacije, utvrdio da je tužitelj, uzevši u obzir rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, tuženiku preplatio iznos od 40.351,12 kn.

7.7. Raspravljajući osnovanost prigovora zastare sud utvrđuje da zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja nije nastupila jer ona počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. Kako je presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužitelj je tužbu podnio 21. prosinca 2021., sud utvrđuje da nije istekao rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a.

7.8. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika radi prijeboja kojim je tuženik tužitelju u prijeboj stavio iznose manje plaćenih anuiteta u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora, sud zaključuje da je taj prigovor neosnovan prije svega iz razloga jer tuženik nije potrošač te plaćanjem manjih anuiteta nije došlo do povrede interesa potrošača jer plaćanjem manjeg anuiteta zbog nižeg tečaja od početnog tužitelj nije ništa primio/stekao slijedom čega nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu te tužitelj nije u obvezi bilo što vratiti tuženiku, iz kojih razloga je sud odbio kao neosnovan prigovor istaknut radi prebijanja.

7.9. Na utvrđeni iznos preplate kojeg je tuženik u obvezi vratiti tužitelju na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i 1111. stavak 1. ZOO-a sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana stjecanja, dakle, svake uplate na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj.

8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

9. Tuženik u žalbi prije svega osporava utvrđenje suda prvog stupnja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u bitnome tvrdeći da se radi o odredbi koja je sukladna odredbi članka 22. ZOO-a, dakle, ona je odraz odredbi nacionalnog prava te je kao takva isključena iz primjene zakonske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi prema Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. pri čemu se poziva na odluke Suda EU u predmetu C-81/2019 i C-243/2020.

9.1. Pravilno žalitelj u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom. Ta je činjenica, međutim, neodlučna. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije odraz ni dispozitivne ni kogentne zakonske odredbe. Suprotno pravnom shvaćanju tuženika, nije riječ o dispozitivnoj zakonskoj odredbi jer su dispozitivne odredbe zakona (samo) one koje se primjenjuju na ugovorni odnos stranaka uvijek, osim ako stranke nisu isključile njihovu primjenu. Naprotiv, da bi obvezivala stranke, valutna se klauzula mora ugovoriti. Osim toga i neovisno o tome, predmetni pravni posao ima se prosuđivati kroz odredbe ZZP/2003. U skladu s člankom 81. stavkom 5. toga Zakona odredbe glave 10. II. dijela toga Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi. Svakako da odredba članka 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli nije prisilna zakonska odredba. Zbog toga neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je riječ o ugovornoj odredbi koja je, u smislu odredbe članka 80. stavak 5. ZZP/2003 izuzeta iz područja primjene zakonske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi. Imajući na umu da je u kolektivnom sporu ocijenjena netransparentnom, neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je riječ o ugovornoj odredbi koja je izuzeta iz testa poštenosti u smislu članka 84. ZZP/2003.

9.2. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisao tužitelj u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

9.3. Pravilno, stoga, zaključuje sud prvog stupnja da je riječ o odredbi koja je nepoštena jer stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ju je pravilno, uz primjenu članka 87. stavka 1. ZZP/2003, ocijenio ništetnom.

9.4. Neodlučni su žalbeni razlozi tuženika u kojima se poziva na praksu Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 iz razloga što se radi o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje. U skladu s obvezujućim tumačenjem toga Suda izraženim u presudi C-567/2020 od 5. svibnja 2022. A.H./Zagrebačka banka (t. 36 do 40.) i tamo citiranoj sudskoj praksi, Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Zbog toga je u ovom predmetu mjerodavno hrvatsko pravo, Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu zbog čega se i sud prvog stupnja u obrazloženju presude pogrešno poziva na primjenu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

10. Nadalje, neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da se sud u obrazloženju presude pozvao samo na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu donesenu u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača, a da je trebao provesti kontradiktoran postupak i utvrditi je li tužitelj u ovom postupku bio odgovarajuće informiran u odnosu na ugovornu odredbu o valuti CHF pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 iz razloga što je sud proveo kontradiktoran postupak upravo u odnosu na spornu činjenicu informiranosti tužitelja o rizicima ugovaranja obveze kredita u valuti CHF jer je saslušao tužitelja kao i zaposlenicu tuženika TE te je na temelju njihovih iskaza kao i utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 21. prosinca 2021., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

12. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno na preplaćene iznose zateznu kamatu dosudio od dana plaćanja svakog anuiteta, kao i tvrdnje da je sud mogao obvezati tuženika na plaćanje zateznih kamata slijedeći dan od dana pravomoćnosti presuda kojima je pružena kolektivna zaštita, dakle, od 15. lipnja 2018. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je i po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj nepošteni stjecatelj jer je on sastavio ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koja je utvrđena ništetnom bez pregovaranja s tužiteljem, pravilno je sud prvog stupnja primjenjujući odredbu članka 1115. ZOO-a zateznu kamatu na preplaćene mjesečne iznose tužitelju dosudio od dana stjecanja (isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-364/2022). Neosnovano je pozivanje tuženika na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2781/2011 jer je to pravno shvaćanje iznijeto u parnici koja se činjenično razlikuje ove parnice.

13. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja odbio prigovor tuženika istaknut radi prebijanja. Ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena je stoga što je riječ o odredbi koja stvara znatniju neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitelja. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom. Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih je predmetna ugovorna odredba utvrđena nepoštenom protive se zahtjevi tuženika da se upravo na temelju takve odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima.

14. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) kada je tužitelju priznao u troškove postupka sastavljanje pet obrazloženih podnesaka iako prema Tbr. 8. tužitelj ima pravo na naknadu troškova samo četiri obrazložena podneska. Naime, sud prvog stupnja tužitelju je dosudio trošak sastava četiri obrazložena podneska u visini propisanoj Tbr. 8. točka 1. Tarife, dok je za podnesak od 22. rujna 2022. sud tužitelju priznao trošak prema Tbr. 8. točka 3. Tarife (ostali podnesci) u visini od 49,75 eura. Ostali žalbeni navodi tuženika protiv odluke o naknadi parničnog troška odnose se na pogrešnu primjenu odredbe članka 154. ZPP-a, a vezano uz tvrdnje tuženika da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, što iz naprijed obrazloženih razloga nije osnovano. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je sud o naknadi parničnih troškova odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a te primjenom Tarife.

15. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković