Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-776/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Karlovac, građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-139/2020-25 od 17. lipnja 2024., u sjednici vijeća dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Karlovcu poslovni broj Pr-139/2020-25 od 17. lipnja 2024 u dijelu pod toč. I izreke.

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 2.420,24 eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose, kao i da kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.387,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2024. pa do isplate. Pod toč. II odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

2. Protiv navedene presude u usvajajućem dijelu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi tuženik ističe kako sud ne primjenjuje pravilno odredbu čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine br. 73/13,75/15, 50/16, 30/18, dalje ZOSOS) kojim je izričito propisano kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, u stanju pripravnosti i sl. nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s člankom 139. istog propisa, budući da djelatne vojne osobe nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad , za rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i sl. već im, upravo zbog posebne naravi njihovog posla pripada pravo na posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ZOSOS odnosno pravo na dodatke za posebne uvjete rada vojne službe za deficitarna zvanja i struke. Također, tvrdi žaliteljica, u pogledu dodataka na plaću iste prema navedenom propisu ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjeta vojne službe te za deficitarna zanimanja i struke, te se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće koja je jednaka osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (čl. 137. ZoSOS). Visinu osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika utvrđuje Vlada svojom Odlukom, pa tuženik tvrdi kako je potpuno irelevantno koliko je tužitelj ukupno odradio sati mjesečno. Ujedno, tužitelju je pored redovite plaće isplaćivan i dodatak za vojnu službu, naknada za stražarsku službu, naknada za rad u terenskim uvjetima, a za eventualno ostvarene prekovremene sate rada dobivao je na korištenje slobodne dane sukladno stvarno obavljenom radu iskazanom u mjesečnim evidencijama rada te se ukupno izračunata naknada plaće sa svim fiksnim dodacima umanjuje razmjerno danima provedenim na bolovanju.

7. No, u pobijanoj odluci pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje, kako je navedenim pravilnicima tuženika o dodacima iz 2014 određen način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, pa je tako propisano da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. ZSOS je lex specialis za djelatne vojne osobe, pa glede pitanja koja uređuju taj Zakon i prateći propisi imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Za rad tužitelja za vrijeme rada u posebnim uvjetima, stražarskoj službi i službi dežurstva ne ostvaruju se dodaci na plaću za prekovremeni rad ali djelatnicima u sustavu MORH-a za vrijeme takvog rada pripada dodatak za vojnu službu. Odredbom čl. 6. i 7. Pravilnika o dodacima propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koje ostvaruju osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe u iznosima 5% do 24%, a dodatak na otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na taksativno navedenim dužnostima. Po čl. 4. Pravilnika u vezi s čl. 139. st. 5. ZSOS-a propisano je kako se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija visina je fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika. Dakle, tom odredbom internog akta tuženice propisan je način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću, pa nisu osnovani navodi tužene da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada.

8. Stoga pravilno sud utvrđuje kako tužitelju dodatak za vojnu službu pripada na odrađene sate temeljem njegove stvarne radne angažiranosti. Kako se radi o radu u kontinuitetu vještak tužitelju sate rada obračunava u trajanju od 16 sati, odnosno s odbitkom od 8 sati dnevnog odmora a dodatke za vojnu službu za sate koje je tužitelj bio na bolovanju vještak obračunava u visini od 85% osnovice. Stoga se u prvoj varijanti vještačkog nalaza dodatak na vojnu službu obračunava na ukupno odrađene sate rada za razdoblje od 23. prosinca 2014. do 23. prosinca 2019. a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obzirom da se posebni vojni dodatak utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće i ne ovisi o ostvarenom fondu mjesečnih sati za vrijeme bolovanja do 42 dana djelatnicima pripada pravo na isplatu plaće i dodataka na plaću u iznosu od 85% plaće za vrijeme provedeno na bolovanju, pa se ukupno izračunata naknada plaće sa svim fiksnim dodacima umanjuje razmjerno danima provedenim na bolovanju ali je vještak kod izrade nalaza izričito naveo da je dodatke za vojnu službu za sate koje je tužitelj bio na bolovanju obračunavao u visini od 85% osnovice, te na isti način i tužena obračunava dodatak za vojnu službu u dane bolovanja.

9. Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) u toč. II. definirano je radno vrijeme kao razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, te je u toč. IV. određeno kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba kojima ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Radnim vremenom smatra se redovno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i radno vrijeme po posebnom rasporedu (koje obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potreba službe, a koji rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima – toč. XIII.). Sukladno odredbama toč. XIV. Odluke, za vrijeme rada po posebnim uvjetima rada djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, međutim za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Ujedno, prema toč. XVIII. Odluke dežurstvo djelatnih vojnih osoba, uređeno je kao oblik službe koji se odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a za vrijeme dežurstva djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, ali za takav rad ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Navedena Odluka sadrži odredbe koje se odnose i na pitanje uređenja stražarske službe djelatnih vojnih osoba (toč. XX.) koja služba je uređena je u skladu s propisom kojim se uređuje stražarska služba u Oružanim snagama, a jednako kao i za službu dežurstva tako i za stražarsku službu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za takav oblik rada ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, za rad tužitelja za vrijeme rada u posebnim uvjetima, stražarskoj službi i službi dežurstva ne ostvaruju se dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr. ali mu pripada dodatak za vojnu službu. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) u čl. 6. i 7. propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe – dodatak za vojnu službu, odnosno dodatak za otežane uvjete rada. Dodaci za vojnu službu ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe u iznosima od 5% do 24%, a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na taksativno navedenim dužnostima (letačkim, roniteljskim, padobranskim, plovidbenim, pirotehničkim, u specijalnim i zaštitnim postrojbama, vojnopolicijskim, dužnostima štetnima za zdravlje). Prema čl. 4. Pravilnika u vezi čl. 139. st. 5. ZSOS propisano je kako se dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija visina je fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću pa je time tek propisan način utvrđivanja dodataka na plaću, ali nije isključen obračun vezan uz stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada, te nije propisano ograničenje dodatka za posebne uvjete vojne službe kao na rad u redovnom radnom vremenu. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća stajalište suda prvog stupnja o tome kako tužitelju dodatak za vojnu službu pripada na sveukupno odrađene sate temeljem njegove stvarne radne angažiranosti.

10. Stoga je, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP (jer je dosuđen trošak za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje parnice), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Tuženik nije uspio sa žalbom, a tužiteljev odgovor na istu nije bio neophodan za vođenje parnice, pa je temeljem čl. 166. i 155. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci pod II.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat