Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-658/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Rikarda Frgačića, zbog kaznenih djela iz članka 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i optuženog Rikarda Frgačića protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: K-337/2022-51 od 11. ožujka 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt i optuženog Rikarda Frgačića,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog Rikarda Frgačića kao neosnovane i potvrđuje se pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi Rikard Frgačić proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2.u vezi st. 4. KZ/11. Optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne i to za svako od kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 kazna zatvora od šest mjeseci, odnosno sedam mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 optuženi Rikard Frgačić je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine.
2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22) optuženi Rikard Frgačić je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08-22.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju Nikoli Horvatu, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
4.1. Optuženik i državni odvjetnik su odgovorili na žalbe protivne strane, koji odgovor državnog odvjetnika je dostavljen na znanje optuženiku i njegovom branitelju.
4.2. Optuženik je u odgovoru na žalbu zatražio da se njega i njegovog branitelja izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, pa je održana javna drugostupanjska sjednica u prisutnosti optuženika i zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Biserke Šmer-Bajt, a u odsutnosti uredno izviještenog branitelja optuženog.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
7. Najprije valja istaknuti kako je u odgovoru na žalbu optuženik zatražio da o žalbi protiv presude u konkretnom slučaju ne odlučuje isto vijeće ovog suda drugog stupnja. Na sjednici je zatraženo pojašnjenje takvog stajališta optuženika koji je naveo kako traži izuzeće sudaca koji su sudjelovali u donošenju ranijih odluka kojima su ukidane ranije oslobađajuće presude u tom predmetu jer smatra da su ti suci pristrani. S obzirom da optuženik nije naveo točne okolnosti i dao dokaze iz kojih bi proizlazila potvrda njegovih navoda o pristranosti te s obzirom da se radi o nezadovoljstvu stranke ranijim odlukama ovog suda drugog stupnja što ne predstavlja razlog za izuzeće, takav je zahtjev u odnosu na suce Kipkea i Brđanovića, koji su bili članovi vijeća u ranijim drugostupanjskim postupcima u ovom predmetu, odbačen na temelju čl. 35. st. 5. ZKP/08.
8. Optuženik u žalbi po branitelju ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obrazlažući da se pobijana presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava te da presudi nedostaje zaključak. Navedena tvrdnja nije točna jer prvostupanjski sud navodi razloge o odlučnim činjenicama i daje ocjenu proturječnih dokaza u pobijanoj presudi i to u toč. 8. razloga, a u toč 9. daje sintezu činjeničnih utvrđenja pa pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije ostvarena istaknuta bitna povreda. Isto tako nije točna tvrdnja da je u pobijanoj presudi izostala ocjena iskaza svjedoka OS jer prvostupanjski sud daje potpunu analizu tog dokaza, ako s aspekta unutarnje konzistentnosti, tako s aspekta odnosa prema drugim dokazima (toč.8. razloga). Ova povreda postoji ako presuda nema razloga o odlučnoj činjenici, ne i kada se žalitelj ne slaže sa sadržajem obrazloženja. U odnosu na istaknutu povredu proturječja sadržaja presude s dokazima, žalitelj ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda ogledala.
8.1. Nadalje, u žalbi se ističe i bitna povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 budući kako tvrdi da je optuženom teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s aspekta prava na obrazloženu sudsku presudu. Navedena tvrdnja nije točna jer prvostupanjski sud pobijanu presudu pravilno obrazlaže, dajući potpuno obrazloženje u skladu s zahtjevima iz čl. 459. st. 5. ZKP/08. Tako se daje ocjena svih proturječnih dokaza koja nije napravljena formalno i korištenjem uobičajenih fraza, već je svaki dokaz analiziran zasebno i potom u zajednici s ostalim dokazima, tako da nema govora da bi se radilo o neobrazloženoj odluci.
8.2. U smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
9. U žalbi optuženika navodi se da je prvostupanjski sud u ovom predmetu u presudama broj K-215/2017-23 i K-303/2021-36 oslobodio optuženika optužbe. Sud je, prema žalitelju, u obje odluke detaljno obrazložio svoje zaključke i stavove zašto su donijete oslobađajuće presude, navodeći kako su između žrtve i optuženika izrazito narušeni odnosi zbog imovinskih pitanja te da je bilo tenzija i povišenih tonova, ali ne i riječi kojima bi se izrazila prijetnja ubojstvom. Dalje, žalitelj navodi da se iskaz svjedoka GS ne može bez ikakve sumnje prihvatiti kao vjerodostojan iz razloga što je isti u dugogodišnjim lošim i poremećenim odnosima sa žaliteljem. Žalitelj tvrdi da je ovakav stav potvrđen u presudi Općinskog suda u Zagrebu broj K-1011/2018 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Kž-226/2019-3 gdje su ti sudovi okarakterizirali iskaz GS kao nevjerodostojan zbog poremećenih odnosa između njega i žalitelja.
9.1. U odnosu na iskaz svjedoka GS, prvostupanjski je sud na odgovarajući način cijenio značenje tog dokaza, uzimajući u obzir što je svjedok iskazao da je čuo i vidio. Tako je taj svjedok iskazao da je 28. lipnja 2016. godine bio zajedno sa majkom u odvjetničkom uredu OS i to da bi se dogovorili oko sporazumnog rješenja imovinskih problema između optuženika i njegove majke, odnosno između optuženika i svjedoka. Tom sastanku je prisustvovao i odvjetnik Mate Kustura. Svjedok tvrdi da je prilikom razgovora u jednom trenutnu, ničim izazvan, optuženik oštećenoj izgovorio prijeteće riječi „Vesna, riješit ću te i odrobijati u Remetincu, završit ćeš dva metra pod zemljom“ i da je pritom imao agresivan stav. Svjedok tvrdi da je pogledao majku i primijetio da se uplašila. Odvjetnik OS je smirivao optuženog te se situacija smirila. Svjedok je dalje naveo da su se sljedećeg dana u Karlovcu ponovno sastali, a kojem sastanku su uz svjedoka prisustvovali OS, oštećena Vesna GS i optuženi Rikard Frgačić kojom prilikom je optuženi ponovio prijeteće riječi prema oštećenoj da će ju ubiti. Svjedok je naveo da su tada on i oštećena krenuli prema automobilu kako bi otišli sa mjesta sastanka, ali ih je odvjetnik OS uspio nagovoriti da ostanu i pokušaju sporazumno riješiti imovinske probleme. Ovakav iskaz svjedoka se u bitnome podudara sa iskazom oštećene. Oboje decidirano i iscrpno iznose opise inkriminiranih događaja na sličan i koherentan način, a koji se u pogledu bitnih činjenica poklapaju tako što oboje decidirano kroz cijeli postupak iznose riječi kojima je optuženik na sastanku kod odvjetnika OS prijetio žrtvi riječima „Vesna, riješit ću te i odrobijati u Remetincu, završit ćeš dva metra pod zemljom“ i ponovio prijetnje ubojstvom na sastanku koji je održan sljedećeg dana. Stoga, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio iskaz svjedoka GS vjerodostojnim, što je i valjano životno i logički obrazložio. Nadalje, upućene prijeteće riječi optuženog kod oštećene su izazvale stresno psihičko stanje, a što proizlazi i medicinske dokumentacije koju je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao dokaz.
9.2. Ovaj žalitelj smatra kako je iskaz svjedoka OS, koji je iskazivao kako je bilo povišenih tonova i tenzija, ali da nije bilo izrečenih prijetnji, vjerodostojan. Žalitelj tvrdi da je svjedok nepristran jer isti više ne zastupa optuženika ni u jednom sporu.
9.3. U pogledu iskaza OS prvostupanjski sud zaključuje kako isti nije bio tijekom postupka u bitnome dosljedan i smatra njegov iskaz neuvjerljivim. Svjedok je prema vlastitom kazivanju inkriminiranim događajima prisustvovao kao „profesionalni svjedok“ u korist optuženika, na poziv optuženika, a s obzirom na brojne međusobne postupke i kaznene prijave između njega i žrtve. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je svjedok OS naglašavao one momente koji su išli u korist optuženika, a kojeg je u to vrijeme zastupao. Svjedok je tvrdio da je između optuženika i žrtve bilo povišenih tonova te da su se međusobno optuživali da će završiti u zatvoru, ali da ni u jednom od oba događaja nije bilo izrečenih prijetnji. Sud također navodi kako se svjedok nije mogao sjetiti je li sastanku 28. lipnja 2016. godine prisustvovao svjedok DS. Svjedok je dopustio mogućnost da je tijekom povišenih tonova između optuženog i oštećene bilo spominjanja riječi Remetinec. Prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra iskaz svjedoka OS neuvjerljivim. Sud je proveo suočenje svjedoka JS sa svjedokom OS i svjedoka GS sa OS te je pravilno zaključio kako iskaz svjedoka OS u bitnome nije dosljedan. Naime, sam svjedok tvrdi da je nastupao kao „profesionalni svjedok“ na strani optuženika pa se stoga uistinu može dovesti u pitanje njegova nepristranost. Nadalje, svjedok OS decidirano tvrdi kako nije bilo izrečenih prijetnji u njegovoj prisutnosti, ali ne isključuje mogućnost da je riječ Remetinec bila spomenuta. Također, svjedok se ne sjeća je li prilikom sastanka 28. lipnja 2016. godine, koji je održan u njegovom uredu, bio prisutan svjedok DS, koji je stvarno bio prisutan i tom sastanku. Nije životno ni logično da svjedok decidirano tvrdi kako nije bilo izrečenih prijetnji, a s druge strane se uopće ne sjeća je li sastanku prisustvovao svjedok DS te je i iz tog razloga prvostupanjski sud pravilno zaključio da iskaz svjedoka OS nije dosljedan, a time niti vjerodostojan.
9.4. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi kako se žalitelj u odnosu na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju na kojem se zasniva osuđujuća presuda referira isključivo na tvrdnje da je iskaz svjedoka OS vjerodostojan i da je iskaz svjedoka GS nevjerodostojan jer je takvim ocijenjen u drugom predmetu Općinskog suda u Zagrebu zbog poremećenih odnosa svjedoka s optuženikom. No, prvostupanjski sud je izveo ispravnu ocjenu vjerodostojnosti dokaza korištenjem pravila životnog iskustva i logike i na temelju dosljednog iskaza žrtve i svjedoka GS te ocjene o nevjerodostojnosti obrane optuženika i iskaza svjedoka OS ispravno utvrdio činjenično stanje. Postojanje poremećenih odnosa, samo po sebi, ne osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka, već naprotiv, kako to obrazlaže i prvostupanjski sud, predstavlja osnovu za zaključak o postojanju motivacije na strani optuženika za postupanje kakvo je opisano u izreci presude. I sam optuženik iskazuje da je podizao ton glasa, da se dizao od stola tijekom prvog sastanka koji se odnosio na rješavanje imovinskopravnih odnosa nakon razvoda braka. Svjedok OS opisuje da su tijekom prvog sastanka korištene riječi zatvor i Remetinec. U tom kontekstu ovaj dio dokaza uklapa se u sadržaj iskaza žrtve i svjedoka GS, koji dosljedno iskazuju tijekom trajanja čitavog postupka. Iskaz žrtve o vremenu podnošenja kaznene prijave i razlozima potvrđen je sadržajem medicinske dokumentacije, koja ujedno potvrđuje i dio iskaza žrtve o pretrpljenom strahu. Prvostupanjski je sud prihvatio pojašnjenje žrtve i svjedoka GS o razlozima odazivanja na sastanak slijedećeg dana u Karlovcu koju ocjenu žalitelj napada kako ista nije životna i logična. Naprotiv, u situaciji poremećenih osobnih odnosa nakon prestanka bračne i obiteljske zajednice koju prate i sporovi imovinske naravi upravo je životno i logično nastojanje za rješavanjem svih sporova, bez obzira na ranije ponašanje jedne od uključenih strana. Kada se sagleda cjelina koju tvori sadržaj svih dokaza izvedenih u ovom postupku, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda o (ne)vjerodostojnosti pojedinih dokaza i potom izvedeni zaključak da je optuženik počinio oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika po ovoj osnovi pobijanja.
10. Optuženik se žali zbog odluke o kazni navodeći kako bi optuženiku valjalo izreći kaznu zatvora od 6 mjeseci uvjetno na 1 godinu za počinjeno kazneno djelo.
10.1. Na odluku o kaznenoj sankciji žalbu podnosi i državni odvjetnik. Žalbena je argumentacija da je s obzirom na sve utvrđene okolnosti sud trebao odmjeriti težu kaznu i to bezuvjetnu kaznu zatvora kako je predlagano u optužnici 26. travnja 2017. godine jer su djela počinjena prema bliskoj osobi u prisutnosti njihovog zajedničkog sina, te da su takve prijeteće riječi kod oštećene utjecale na psihičko stanje što i proizlazi iz medicinske dokumentacije. Osporava se i da bi na strani optuženika kao olakotne okolnosti trebalo cijeniti da je razveden i otac jednog djeteta.
10.2. Prvostupanjski je sud ispravno utvrdio kao olakotnu okolnost optuženikovu neosuđivanost i njegova osobna i obiteljska svojstva da je rastavljen i otac jednog djeteta, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Stoga je uzimajući u obzir stupanj krivnje koji je maksimalan, svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, te utvrđenu olakotnu i izostanak otegotnih okolnosti ispravno optuženika osudio na pojedinačne kazne od 6 i 7 mjeseci zatvora i jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine, pri donjem minimumu kazne za ovo djelo. Zbog postojanja olakotnih i izostanka otegotnih okolnosti ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju pretpostavki za izricanje uvjetne osude optuženiku s rokom provjeravanja od dvije godine. Navedeni rok je u cijelosti adekvatan izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora. Ovom će se sankcijom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.
11. Slijedom izloženog odbijene su žalbe optuženog Rikarda Frgačića i državnog odvjetnika kao neosnovane te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
