REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-57/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VŠ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-308/2024 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog VŠ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog VŠ produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor produljen tim rješenjem može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da se do pravomoćnosti presude sveukupno trajanje istražnog zatvora (02.03.2025.) produljuje za jednu šestinu (02.04.2025.).

2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi VŠ po braniteljici po službenoj dužnosti Aleksandri Vareškić Fodor, odvjetnici iz Velike Gorice, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijano rješenje preinači i optuženika odmah pusti na slobodu.

3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba optuženog VŠ nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju i žalbenih navoda kojima žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, prije svega je potrebno napomenuti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog VŠ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora i da jr nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su valjani i dostatno konkretizirani te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

5.1. Nadalje, neosnovani su prigovori žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer da se rješenje o produljenju istražnog zatvora temelji samo na odredbi članka 131. stavka 2. ZKP/08., a bez da je primijenjena odredba članka 133. stavka 3. ZKP/08. Naime, točkom II. izreke rješenja je zaista, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor produljen tim rješenjem može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora kao i da se, do pravomoćnosti presude, sveukupno trajanje istražnog zatvora (02.03.2025.) produljuje za jednu šestinu (02.04.2025.), a bez da je istaknuto da se navedeno, uz odredbu članka 131. stavka 2. ZKP/08., temelji i na članku 133. stavku 3. ZKP/08. Kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, a činjenica nenavođenja odredbe članka 133. stavka 3. ZKP/08., ne utječe na razumljivost pobijane izreke, to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

5.2. Također se ističe žalitelju da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. može počiniti samo ako sud u fazi pripreme rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju od odredaba ZKP/08.

6. U odnosu na prigovor žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da sveukupno trajanje istražnog zatvora može biti do 2. ožujka 2025. odnosno produljeno za jednu šestinu, do 2. travnja 2025. i da su time povrijeđene odredbe o uračunavanju istražnog zatvora te da je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP/08., napominje se žalitelju da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pravilno utvrdio do kada može trajati istražni zatvor.

6.1. Naime, optuženi VŠ nepravomoćno je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. Kako je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina te kako je člankom 133. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. određeno da istražni zatvor do donošenja prvostupanjske presude, za djela za koja se može izreći kazna zatvora do pet godina, može trajati šest mjeseci, a koje vrijeme trajanja istražnog zatvora se, nakon donošenja nepravomoćne presude pa do njezine pravomoćnosti, produljuje za jednu šestinu, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da bi od dana uhićenja optuženika 30. kolovoza 2025., maksimalno vrijeme trajanja istražnog zatvora optuženom VŠ bilo do 2. ožujka 2025., a produljeno za jednu šestinu, odnosno za mjesec dana, do 2. travnja 2025. Napominje se da, sukladno članku 90. stavku 5. ZKP/08., rok od šest mjeseci završava protekom onog dana posljednjeg mjeseca, koji po svom broju odgovara danu kad je rok počeo, a ako tog dana u posljednjem mjesecu nema, onda završava posljednjeg dana tog mjeseca, s time da se, ako se zbrajaju dani, kao mjesec računa trideset dana. Stoga, optuženom VŠ, maksimalno trajanje istražnog zatvora nije bilo do 28. veljače 2025., kako to žalitelj neosnovano ističe u žalbi, već do 2. ožujka 2025., odnosno produljeno za jednu šestinu, do 2. travnja 2025., jer se kao mjesec računa 30 dana.

7. Žalitelj u žalbi osporava postojanje posebnih zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu istražnog zatvora do pravomoćnosti presude. Naime, žalitelj ističe kako je i pobijanim rješenjem navedeno da mu je nužno liječenje, a koje se, po navodima žalitelja, ne provodi u uvjetima istražnog zatvora. Nadalje, žalitelj ističe da je i žrtva na raspravi iskazivala kako ne želi da optuženik bude u istražnom zatvoru već želi da se liječi, a da za vrijeme liječenja može biti u drugoj nekretnini na adresi [adresa]. Stoga žalitelj drži, uz isticanje optuženikove kaznene i prekršajne neosuđivanosti, da su ispunjeni svi uvjeti da se optuženika pusti na slobodu uz primjenu mjera koje bi bile identične sigunosnim mjerama iz nepravomoćne presude. Isto tako, žalitelj ističe da je odlukom o produljenju istražnog zatvora povrijeđeno i načelo razmjernosti jer je optuženik osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu zatvora od koje neuvjetovani dio iznosi osam mjeseci te bi istražni zatvor u trajanju sedam mjeseci predstavljao izdržavanje kazne zatvora.

8. Prije svega se napominje, iako se u tom dijelu rješenje ne pobija, da je pravilno utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a ta sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali donošenjem nepravomoćne presude, kojom je optuženi VŠ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude, na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo, uz izricanje više sigurnosnih mjera.

9. Nadalje, suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela. U konkretnom slučaju, optuženik je, prema činjeničnom opisu inkriminacija, osnovano sumnjiv da bi počinio dva kaznena djela u odnosu na istu žrtvu, svoju suprugu, a da je kazneno djelo nasilja u obitelji činio kroz vremenski period od gotovo četiri godine, u kojemu je, prema navodima supruge odnosno žrtve, kao i optuženikova i žrtvina sina, gotovo svakodnevno bio nasilan pa takvo njegovo postupanje upućuje na upornost i bezobzirnost optuženika kao i na visoki stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Uz navedeno, cijenjeno je i da je do verbalnog nasilja i prijetnji dolazilo isključivo kada je optuženik bio pod utjecajem alkohola, kao i da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra proizlazi da u slučaju neliječenja od ovisnosti o alkoholu postoji velika opasnost od ponavljanja istog ili težeg kaznenog djela. Stoga je, unatoč činjenici kaznene i prekršajne neosuđivanosti optuženika, ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti koje opravdavaju postojanje realne i razumno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.

10. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je, u odlomku 4. na drugoj stranici pobijanog rješenja, ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je imajući u vidu navedenu nepravomoćnu presudu kao i sve naprijed navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a kako se to neosnovano predlaže u žalbi.

11. Jednako tako razmatrano je i da li je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovoga načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, odnosno kazne na koju je optuženik osuđen i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora te činjenicu da je nepravomoćnom presudom optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a kako se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024., to drugostupanjski sud ocjenjuje da, za sada, nije došlo do povrede načela razmjernosti. Stoga prigovori žalitelja, da istražni zatvor predstavlja izdržavanje kazne zatvora jer neuvjetovani dio kazne na koju je optuženik osuđen iznosi osam mjeseci, a isti će se nalaziti u istražnom zatvoru sedam mjeseci, nisu osnovani jer je optuženik nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

12. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjen neki drugi vid bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Velika Gorica, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec