Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-114/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Interigre d.o.o., OIB: 57930981912, iz Zagreba, Karlovačka cesta 36b, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 573/2017-46 od 26. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 573/2017-46 od 26. srpnja 2019. i sudi:

1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Interigre d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 36 b, OIB: 57930981912 od 23. studenog 2016.g. kojom je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme br. II-KD- 2016-1552 od 24.10.2016.g. tužitelju RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nezakonita i nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. isplati iznos od 2.778,33 eura bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022. a od 1.1.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa kojaje na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 123,87 eura od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 15.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 15.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 15.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 15.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 530,89 eura od 15.05.2017.g. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.327,23 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi, iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), uvećana za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 165,90 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Interigre d.o.o. iz Zagreba, Karlovačka cesta 36 b, OIB: 57930981912 od 23. studenog 2016.g., a kojim je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme od br. II- KD-2016-1552 od 24.10.2016.g. tužitelju RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nezakonita i nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 24.11.2016.g. do 30.04. 2017.g. isplati iznos od 20.933,33 kn bruto, zajedno sa zateznom kamatom tekućom po stopi koja se računa primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 933,33 kn od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 15.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 15.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 15.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 15.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 4.000,00 kn od 15.05.2017.g. do isplate, u roku osam dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se računa primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.250,00 kuna, u roku od osam dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena te zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. u iznosu od 20.933,33 kune bruto.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2020. godien donio je presudu pod poslovnim brojem Gž R-2033/19-2 kojom je preinačio prvostupanjsku presudu od 26. srpnja 2019. godine te utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika nedopuštena i naložio tuženiku tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. isplati iznos od 20.933,33 kn bruto zajedno sa zateznom kamatom te ujedno naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn, odbijena je žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđena navedena presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

8. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2033/19-2 od 18. veljače 2020. godine tuženik je izjavio reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broja Rev 958/2020-2 od 4. listopada 2023. godine prihvatio reviziju tuženika i ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2033/19- 2 od 18. veljače 2020. godine u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke te u tom dijelu predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili 24. listopada 2016. Ugovor o radu broj II-KD-2016-1552 kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove "radnika u automat klubu" te da se ugovor sklapa na određeno vrijeme, počinje 1. studenog 2016. te prestaje 30. travnja 2017.; da je tuženik dana 23. studenog 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju te je u obrazloženju iste Odluke navedeno da je poslodavac temeljem zapisnika regionalne voditeljice ĐŽ o propustima tužitelja, JŽ i GŽ od 12. studenog 2016. saznao za teške propuste u radu tužitelja jer je regionalna voditeljica utvrdila da je tužitelj 4. kolovoza 2016. suprotno internim uputama poslodavca i uobičajenom načinu postupanja kod poslodavca protupropisno registrirao maloljetnika T. D. u NBS sustav za registraciju radnika, a koji maloljetnik mu je predočio osobnu iskaznicu treće osobe (starijeg brata) iako je po vanjskim obilježjima posjetitelja bilo vidljivo da se radi o maloljetnoj osobi koja ide u srednju školu, da je provjerom sustava utvrđeno da su 2. kolovoza 2016. i 4. kolovoza 2016. registrirane dvije osobe na isti datum rođenja što je potvrdila tvrdnja oca posjetitelja koji je pristupio regionalnoj voditeljici ĐŽ i pritužio joj se da više mjeseci maloljetnici igraju u predmetnom automat klubu; da je time tužitelj omogućio maloljetniku T. D. da nastavi igrati i dolaziti u automat klub pa je tako utvrđeno, jer tužitelj ni nakon toga nije otklonio svoju pogrešku, da je maloljetnik T. D. igrao u kolovozu 4., 5., 6., 7., 10., 11., 18., 19., 20., 27., 29., 30. i 31., u rujnu – 1., 2., 4., 5., 6. te 1. listopada 2016., da niti tužitelj niti drugi radnik kao ni voditelj kluba nikad nisu zatražili osobnu iskaznicu, obzirom na internu uputu poslodavca da se za svakog za koga se sumnja u maloljetnost naknadno zatraži osobna iskaznica, da je nekolicina drugih maloljetnika (H. Z., L. D. i L. Č. koji su prijatelji maloljetnika T. D.) također registrirana s tuđim osobnim iskaznicama (NBS ID 79782, NBS 79779 i NBS ID 79776), koje registracije su napravile radnice DŽ i GŽ te da je time tužitelj izvršio teške povrede rada suprotno čl. 60. Zakona o igrama na sreću te čl. 6. Pravilnika o radu tuženika jer je sudjelovanje u igrama na automatima dopušteno samo punoljetnim osobama koje su tu činjenicu na zahtjev priređivača dužne dokazati identifikacijskom ispravom i da je zbog svega navedenog tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja zbog čega daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć te da je time grubo narušen ugled poslodavca i povrijeđen propis na štetu maloljetnih osoba. Također je u postupku utvrđeno da je tuženik proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima kod tuženika (u funkciji Radničkog vijeća) te da su se sindikalni povjerenici suglasili s donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju; da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. studenog 2016. i da tuženik kao poslodavac nije donio odluku o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja.

10. Sud prvog stupnja ocijenio je da je tuženik u postupku dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da je tuženik s pravom izgubio povjerenje u rad tužitelja kao radnika, a to stoga jer da je tužitelj 4. kolovoza 2016. radio u smjeni koja je trajala od 16,00 do 00,00 sati, da je utvrđeno da je registracija u automat klub AK Osijek dana 4. kolovoza 2016. u 20 sati 47 minuta i 20 sekundi odnosno da je registracija izvršena u C smjeni (od 16,00 do 00,00 sati), da je u spornom razdoblju postojala obveza radnika da u slučaju sumnje u maloljetnost zatraže od posjetitelja osobnu iskaznicu neovisno o tome što bi isti već bio registriran i da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj suprotno internim uputama poslodavca i uobičajenom postupanju protupropisno registrirao maloljetnika u NBS sustav, a što je zabranjeno odredbama Zakona o igrama na sreću te registracija maloljetnika predstavlja takvu grešku koja može dovesti do gubitka licence tuženika te da je takvo postupanje suprotno čl. 6. i čl. 12. Pravilnika o radu tuženika čime je grubo narušen ugled tuženika kod klijenata i takvo postupanje u svakom slučaju šteti poslovanju tuženika pa da stoga nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

11. Međutim, na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu i isplatu naknade plaće za razdoblje od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. godine.

12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR).

14. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je li tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tj. je li tužitelj postupao na način za kojeg ga se tereti u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu i predstavlja li to osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj izvršio radnje koje mu se stavljaju na teret, a temeljem kojih je tuženik tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu te tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Pritom treba reći da izvanredni otkaz ugovora o radu treba biti krajnja mjera koja je dopuštena samo ako se na drugi način ne mogu razriješiti problemi u odnosu poslodavca i radnika, a to zato što je takav otkaz radniku najteži oblik prestanka ugovora o radu pa se odluka o izvanrednom otkazu smije donijeti kad je riječ o tako teškoj povredi radne obveze (koju poslodavac naravno mora i dokazati), koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, a ne samo poslodavca, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

17. To znači da svaki slučaj izvanrednog otkaza ugovora o radu valja individualizirati jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu je potrebno nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašanju radnika koje je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa.

18. Isto tako valja dodati da u primjeni instituta izvanrednog otkaza ugovora o radu nije dovoljno samo utvrditi da je tuženik – poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika, već poslodavac mora dokazati da ima opravdane razloge odnosno da konkretno ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Iz provedenog postupka, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ne proizlazi da je tužitelj počinio radnje koje mu se konkretno stavljaju na teret (da je 4. kolovoza 2016. protupropisno registrirao maloljetnika T. D. u NBS sustav za registraciju kada mu je maloljetnik predočio osobnu iskaznicu treće osobe tj. starijeg brata iako da je po vanjskim obilježjima bilo vidljivo da se radi o maloljetnoj osobi te da je time omogućio maloljetniku T. D. da nastavi igrati i dolaziti u automat klub pa da je tako maloljetnik T. D. igrao u mjesecu kolovozu – 4., 5., 6., 7., 10., 11., 18., 19., 20., 27., 29., 30. i 31., u rujnu – 1., 2., 4., 5. i 6. te 1. listopada 2016. odnosno da nije, neovisno o tome što je isti maloljetnik već bio registriran, otklonio svoju pogrešku odnosno naknadno zatražio od maloljetnika osobnu iskaznicu).

20. Pritom valja reći da tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. studenog 2016. navodi da je temeljem zapisnika regionalne voditeljice ĐŽ o propustima radnika HŽ, JŽ i GŽ od 12. studenog 2016. saznao za teške propuste u radu radnika jer je regionalna voditeljica utvrdila iste propuste. U zapisniku regionalne voditeljice ĐŽ navedeno je da je maloljetnik T. D. registriran u automat klubu AK Osijek dana 4. kolovoza 2016. u 20 h, 47 min i 20 sekundi, da je tada u smjeni (smjena C) radio radnik HŽ tj. tužitelj, da je trajanje te smjene od 16,00 sati do 00,00 sati, međutim, iz navedenog zapisnika ne proizlazi da je tužitelj koji je radio u smjeni C na sporni datum (4. kolovoza 2016.) izvršio registraciju baš maloljetne osobe u 20 h, 47 min i 20 sekundi niti je u zapisniku regionalne voditeljice ĐŽ naveden NBS ID broj pod kojim bi bio u sustav registriran igrač u 20 h, 47 min i 20 sekundi na dan 4. kolovoza 2016. godine. Isto tako treba reći da niti u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik ne navodi pod kojim bi to NBS ID registracijskim brojem bio registriran maloljetnik T. D., već se u Odluci o otkazu ugovora o radu navode registracije igrača (NBS ID 79782, NBS ID 79779, NBS ID 79776) koje su izvršile radnice DŽ i GŽ te se također u Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju navodi da je maloljetnik registriran kao NBS ID 79782 igrao u kolovozu 2016. na datume 2., 7. i 9., a drugi maloljetnik NBS ID 79779 u kolovozu na datume 2., 15. i 20. te u rujnu na datume 18., 19. i 9. listopada iz čega proizlazi da se ne radi o osobama tj. o osobi koja je registrirana od strane tužitelja. U Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju navodi se da je tužitelj omogućio maloljetniku T. D. da nastavi igrati nakon registracije i da dolazi u automat klub u kolovozu, rujnu i listopadu 2016. i da je utvrđeno da je maloljetnik T. D. igrao u kolovozu na datume 4., 5., 6., 7., 10., 11., 18., 19., 20., 27., 29., 30. i 31., u rujnu na datume 1., 2., 4., 5. i 6. te 1. listopada 2016., no niti iz Odluke o otkazu niti iz zapisnika regionalne voditeljice ĐŽ, a isto tako niti iz isprava priloženih spisu ne proizlazi da je tuženik dokazao da bi na navedene datume igrala osoba koja je maloljetna tj. konkretno maloljetnik T. D. Pritom je za dodati da u postupku nije proveden dokaz saslušanjem oca maloljetnika, ŽŽ (jer je prvostupanjski sud ocijenio da je prijedlog tužitelja za saslušanjem istog svjedoka stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, a da tužitelj nije naveo takve razloge uslijed kojih taj dokazni prijedlog nije mogao iznijeti ranije), dok je tuženik odustao od saslušanja tog svjedoka. Isto tako treba reći da u postupku tuženik nije predložio pa stoga nije ni izveden dokaz pregledom video snimaka koje bi se odnosile na sporne datume, a prvenstveno na dan 4. kolovoz 2016. te isto tako nije predloženo niti provođenje dokaza uvidom u otiske prsta (a obzirom na to da proizlazi da pri postupku registracije osobe treba zatražiti osobnu iskaznicu, izvršiti uvid u datum rođenja, usporedbu fotografije na osobnoj i osobe koja je predala osobnu iskaznicu te se također tada uzimaju i otisci prstiju kod dolaska, te je isto tako sustav rada bio takav da je osoba u slučaju da nije imala osobnu iskaznicu trebala prisloniti kasnije prst na aparat i ako bi se pojavilo zeleno svjetlo to bi značilo da je ta osoba već registrirana).

21. Također treba ukazati na to da, iako je nedvojbeno da je maloljetnicima zabranjen pristup i igranje u automat klubu te da se radi o takvim zakonskim odredbama kao i internim pravilima tuženika koja su nalagala zaposlenicima utvrđivanje radi li se o punoljetnoj ili maloljetnoj osobi, propusti u organizaciji rada tuženika u spornom razdoblju (tehničke i organizacijske naravi) ne mogu se stavljati na teret radnicima već tuženiku kao poslodavcu pa se tuženik s uspjehom ne može pozivati na pravila postupanja kad sam nije osigurao da se ista dosljedno primjenjuju. Naime, valja ukazati na to, što je nesporno u postupku, da je u automat klubu postojao i rulet i za njega nije bila potrebna registracija da bi se moglo igrati što znači da su maloljetne osobe mogle ulaziti u automat klub, da sistem nije upozoravao da je već prethodno pod istim datumom i godinom rođenja registriran neki drugi igrač tj. da je sustav dopuštao da se s jednom osobnom iskaznicom može registrirati više osoba te je to bilo tehnički moguće (bez obzira što nije bilo dopušteno), pri čemu još treba dodati da je i zz tuženika, prokurist VŽ u svom iskazu na ročištu 12. ožujka 2019. iskazao da se radi o dvojici braće od kojih je jedan bio maloljetan te da su obojica veoma slični.

22. U odnosu na izjavu koju je tužitelj dao 10. studenog 2016. treba reći da niti navedena izjava ne predstavlja dokaz da je tužitelj izvršio povredu radne dužnosti na sporne datume, a to stoga jer je izjava dana 10. studenog 2016., dok je navodna registracija maloljetnika izvršena 4. kolovoza 2016., izjava je uopćena i u njoj tužitelj ne navodi datume niti konkretne okolnosti registriranja maloljetnih osoba već u izjavi općenito iskazuje žaljenje zbog propusta u registraciji na spornoj lokaciji, međutim, ne referira se na konkretne okolnosti pa stoga niti ne predstavlja dokaz da je tužitelj počinio one povrede obveza na radu za koje ga se tereti Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

23. Uz to još valja dodati da ista nije dostatna za zaključak da je tužitelj počinio konkretnu povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret jer se radi kao što je već navedeno o uopćenoj izjavi tužitelja koja se ne može tumačiti kao priznanje počinjenih propusta u radu u konkretno vrijeme kada je prema navodima iz odluke o otkazu došlo do situacije da su u sustavu bili registrirani maloljetnici koji su igrali, cijeneći pri tome da je navedena izjava napisana po naputku odnosno na zahtjev nadređene djelatnice. Takva izjava zbog svoje neodređenosti ne dokazuje da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje mu je izvanredno otkazan ugovor o radu pri čemu je neodlučno što istu izjavu tužitelj nije pobijao zbog mane volje.

24. Također valja reći da protiv predmetne izjave od 10. studenog 2016. godine u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR tužitelj nije morao ulagati zahtjev za zaštitu prava obzirom predmetna izjava ne predstavlja odluku poslodavca već je ista cijenjena kao dokaz zajedno s drugim dokazima sukladno čl. 8. ZPP pa iz svega navedenog proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu (tako i Rev 1191/20-2 od 22. studenog 2023. godine i Rev 977/21-2 od 28. studenog 2023. godine).

25. U pogledu zapisnika regionalne voditeljice ĐŽ (a na kojem se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju) valja još dodati da zapisnik datira s 12. studenim 2016. godine), te se ukazuje da je 10. studenog 2016. godine održan sastanak sa svim radnicima automat kluba AK Osijek II (a na koji sastanak se poziva i regionalna voditeljica u svom zapisniku o nepravilnostima u radu od 12. studenog 2016. godine), te da iz zapisnika o navedenom sastanku od 10. studenog 2016. godine proizlazi da je održan sastanak s radnicima automat kluba AK Osijek II gdje je regionalna voditeljica unazad 11 dana uočila prisutnost maloljetnih osoba kako igraju u klubu (prema svojim saznanjima o prisutnosti maloljetnih osoba, kontrolom u sustavu NBS te klupskim video nadzorom) te da stoga, uzimajući u obzir datum zapisnika (10. studeni 2016.) te to da se isti odnosi na situaciju unazad 11 dana ne bi proizlazilo da se isti odnosi na ono vremensko razdoblje za koje se tereti tužitelj u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu (a to je kolovoz, rujan i 1. listopad 2016. godine).

26. Za dodati je i da iz registracija koje su dostavljene u spis ne proizlazi da je na sporne datume igrao baš tužitelj kao maloljetnik tj. da je došlo do zloupotrebe osobnih isprava punoljetnih osoba koju da tužitelj kao djelatnik tuženika zbog nepažnje nije spriječio jer naime iz registracije u sustavu NBS je vidljivo vrijeme kad su izvršene pojedine registracije i trajanja igre, ali nije vidljivo je li neki igrač u trenutku registracije bio maloljetan te tuženik nije dokazao koja je to konkretna maloljetna osoba igrala koristeći određenu registracijsku oznaku i u koje vrijeme. Iz provedenog postupka ne proizlazi da je tužielj proveo spornu registraciju maloljetnika pod nekim identifikacijskim brojem. Za dodati je i to da je u spisu priložen izlist NBS sustava i evidencija radnih smjena ali je na tuženiku bilo da pojasni i predloži da ih sud usporedi s ostalim dokazima i da navede koje činjenice potvrđuju navedeni dokazi, a u smislu čl. 7. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP.

27. Stoga je za zaključiti da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj 4. kolovoza 2016. godine radio u smjeni C te je radio sam i da je u istoj izvršena registracija igrača u 20 sati i 47 minuta i 20 sekundi pod brojem NBS ID 80703 i datumom rođenja **.**.1997. ali iz provedenog postupka ne proizlazi da je baš taj određeni maloljetnik bio registriran pod naprijed navedenim brojem NBS Id te treba dodati da u postupka pred prvostupanjskim sudom nije niti utvrđeno da je maloljetnik T. D. igrao pod brojem NBS ID 80703 u sporne datume.

28. Isto tako za dodati je da iz iskaza svjedoka CŽ, saslušanog na ročištu 7. ožujka 2018., proizlazi da prilikom pisanja izjava (a koje izjave su pisali svi zaposlenici automat kluba) zaposlenicima pa tako ni tužitelju nisu predočeni dokazi o registraciji maloljetnika već im je rečeno da se dokazi nalaze u upravi, a isto je iskazala i svjedokinja DŽ saslušana na ročištu 7. ožujka 2018. godine. Uz to valja istaknuti i da tuženik u postupku nije predložio saslušanje svjedoka ĆŽ niti MŽ.

29. Iz postupka proizlazi da je iz registracije u sustavu NBS vidljivo vrijeme kada su izvršene te registracije, trajanje igre, međutim, iz tih podataka nije vidljivo je li neki igrač u trenutku registracije bio maloljetan pa je za zaključiti da u postupku tuženik nije dokazao da je 4. kolovoza 2016. tužitelj registrirao maloljetnika T. D. te mu time omogućio da igra u automat klubu i na druge datume za koje se tužitelj tereti u Odluci o otkazu ugovora o radu (u kolovozu, rujnu i listopadu 2016.), pa stoga nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju te je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

30. Obzirom na to da je ovaj drugostupanjski sud utvrdio nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 23. studenog 2016. to tužitelj osnovano potražuje da mu tuženik naknadi plaću u spornom razdoblju (od prestanka rada kod tuženika zbog nedopuštene Odluke o otkazu ugovora o radu do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme tj. od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. godine. Među strankama je nesporno da je plaća tužitelja u spornom razdoblju iznosila 530,89 eura bruto (točka 4. Ugovora o radu na određeno vrijeme broj II-KD- 2016-1552 od 24. listopada 2016.).

31. Prema odredbi čl. 95. st. 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

32. Stoga, obzirom je na ročištu 4. rujna 2017. punomoćnik tuženika naveo da ne spori visinu izračuna naknade plaće (kao pod točkom II. tužbenog zahtjeva) tj. utuženi iznos (za studeni 2016. 123,87 eura i za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. travnja 2017. 5 puta 530,89 eura) to je tuženik kao poslodavac dužan tužitelju isplatiti iznos od 2.778,33 eura bruto na ime naknade plaće za sporno razdoblje sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO).

33. Iz iznesenih razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 23. studenog 2016. nedopuštena, naložiti tuženiku da tužitelju na ime naknade plaće za razdoblje od 24. studenog 2016. do 30. travnja 2017. isplati iznos od 2.778,33 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (čl. 373. toč. 3. ZPP).

34. Sukladno iznesenom valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) – Tbr. 28., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 7. toč. 1., a trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku: sastav zahtjeva za zaštitu prava 100 bodova, tužbe 100 bodova, pristup ročištu 2. lipnja 2017. 100 bodova, 4. rujna 2017. 100 bodova, 7. ožujka 2018. 100 bodova, 13. lipnja 2018. 100 bodova, 5. listopada 2018. 100 bodova, 19. studenog 2018. 100 bodova, 12. ožujka 2019. 100 bodova i 10. srpnja 2019. 100 bodova tj. 1000 bodova ili 1.327,23 eura.

35. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

36. Iz iznesenih razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.327,23 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2025. godine do isplate (čl. 380. toč. 3. ZPP).

37. Trošak žalbe tužitelja sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku (165,90 eur) temeljem čl. 154. st. 3. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić