Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-676/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CL, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO), podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: K-206/2023-20 od 24. svibnja 2024., na sjednici 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu presudom poslovni broj: K-206/2023-20 od 24. svibnja 2024. je, na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio optužbe optuženog CL, zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11.
1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu podnosi ODO zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-78/2024-3 od 27. rujna 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, a vezano za žalbene tvrdnje kojima se upire da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijene presude navodi optužnicu broj: K-DO-660/15, iako je državno odvjetništvo u ovom predmetu podiglo optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-12/23 od 13. siječnja 2023., ovaj žalbeni sud primjećuje da se ovdje radi o očitoj grešci u pisanju, tako da žalitelj nije u pravu kada u žalbi sugerira da je nejasno i nerazumljivo povodom koje optužnice je prvostupanjski sud vodio ovaj postupak i temeljio svoju odluku.
6.1. Naime, uspoređujući činjenični i pravni opis predmetnog kaznenog djela iz izreke pobijane presude sa njegovim činjeničnim i pravnim opisom sadržanim u optužnici ODO u Varaždinu pod poslovnim brojem: K-DO-12/23 od 13. siječnja 2023. jasno je da se isti preklapaju, a povezujući to dodatno sa sadržajem obrazloženja pobijane presude iz kojeg proizlazi da se prvostupanjski sud bavio upravo činjeničnim i pravnim pitanjima koja slijede iz takvog pravnog i činjeničnog opisa, ovaj žalbeni sud zaključuje da u ovom slučaju nema nikakve dileme da je sud prvog stupnja ovaj postupak vodio i svoju odluku temeljio upravo povodom navedene optužnice, a ne optužnice koju očitom omaškom u pisanju navodi pod toč. 1. obrazloženja pobijane presude.
6.2. Stoga žalbena tvrdnja državnog odvjetnika u navedenom pravcu, kojima sadržajno sugerira ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, nije prihvaćena.
7. Državni odvjetnik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Argumentirajući ostvarenje te žalbene osnove, državni odvjetnik prvenstveno upire na činjenicu da su u unutrašnjosti vikend kuće pronađeni predmeti (mobitel i osobni dokumenti) na ime optuženika, a što kada se poveže sa iskazom svjedoka EL iz kojeg proizlazi da isti dolaskom do vikend kuće u lipnju 2022. nije mogao s originalnim ključem otključati ulazna vrata, jer je na istima bila zamijenjena brava, zbog čega je bio prinuđen u vikend kuću ući nasilnim putem, po mišljenju žalitelja, upućuje na izvjesno utvrđenje da je optuženik u taj objekt, budući da je navedeni svjedok u njegovoj unutrašnjosti pronašao njegove stvari, mogao prethodno ući jedino nasilnim putem te potom na ulaznim vratima zamijeniti cilindar bravu.
7.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud, a suprotno žalitelju, primjećuje da iz navedenih činjenica-indicija ne proizlazi kao izvjesno da je optuženik u spornu vikend kuću mogao ući jedino nasilnim putem te potom na ulaznim vratima zamijeniti cilindar bravu, naročito kada se dodatno ima na umu iskaz svjedoka EL iz kojeg proizlazi da je zadnji puta u vikend kući bio godinu i pol do dvije godine prije navedenog događaja koji se odigrao u lipnju 2022. kada s originalnim ključem nije mogao otključati njezina ulazna vrata, a što ukazuje da je do provale u vikend kuću i zamijene cilindar brave na njezinim ulaznim vratima moglo doći unazad razdoblja od čak godinu i pol do dvije godine od tog vremena.
7.3. Državni odvjetnik vezano za pitanje prethodne provale u vikend kući i zamijene brave na njezinim ulaznim vratima doduše upire da je optuženik, budući da je kaznu zatvora izdržavao na poluotvorenom dijelu Kaznionice u Lepoglavi gdje je radio kao traktorist te stoga imao određenu slobodu kretanja, mogao nesmetano napustiti svoje radno mjesto i nabaviti cilindar bravu, međutim, pritom ne nudi nikakve dokaze koji bi ukazivali da je to doista i učinio.
7.4. S tim u svezi, prije svega valja primijetiti da je sukladno načelu propisanom u odredbi iz čl. 3. st. 2. ZKP/08 teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju, a što znači da je ovlašteni tužitelj (u ovom slučaju državni odvjetnik), a ne optuženik, taj koji je sudu dužan podastrijeti dokaze (u što ne spadaju hipotetske mogućnosti), koji upućuju na izvjestan zaključak o postojanju činjenica, odnosno činjenica-indicija na kojima temelji svoj zaključak o krivnji optuženika.
7.5. Stoga se, a imajući na umu sve prethodno navedeno, po stavu ovog žalbenog suda na temelju činjenice da su u unutrašnjosti sporne vikend kuće pronađeni predmetni na ime optuženika u povezanosti sa hipotetskom mogućnošću da je mogao nesmetano napustiti svoje radno mjesto na otvorenom dijelu Kaznionice u Lepoglavi i nabaviti cilindar bravu, a u izostanku dokaza koji bi upućivali na zaključak da je to doista i učinio, ne može kao izvjesno zaključiti da je optuženik u taj objekt prethodno mogao ući jedino na način da u isti provali i potom na njegovim ulaznim vratima promijeni bravu, odnosno, ne može se isključiti kao životna i razumna mogućnost da je u spornu vikend kuću ušao pomoću ključa do kojeg je izravno ili neizravno došao preko treće osobe koja je prethodno u navedenom razdoblju od godinu i pol do dvije godine nasilno ušla u istu i na njezinim ulaznim vratima zamijenila cilindar bravu.
7.6. Slijedom navedenog, posebice kada se dodatno ima u vidu da kod optuženika nisu pronađene otuđene stvari, državni odvjetnik nije u pravu niti kada povezujući činjenicu da su u unutrašnjosti vikend kuće pronađeni predmeti (mobitel i osobni dokumenti) na njegovo ime, s hipotetskom mogućnošću da je, budući da je u to vrijeme izdržavao kaznu zatvora na poluotvorenom odijelu Kaznionice u Lepoglavi gdje je radio kao traktorist zbog čega je imao određenu slobodu kretanja, mogao nesmetano napustiti svoje radno mjesto, smatra da se na temelju toga može na izvjestan način zaključivati da je upravo optuženik provalio u spornu vikend kuću i otuđio inkriminirane stvari, te potom na njezinim ulaznim vratima zamijenio cilindar bravu.
7.7. Imajući na umu sve prethodno izloženo, prvostupanjski sud je, a suprotno državnom odvjetniku, izveo pravilan zaključak da to što su u unutrašnjosti sporne vikend kuće pronađeni predmeti (mobitel i osobni dokumenti) na njegovo ime, a u izostanku drugih čvrstih dokaza, nije dostatno za izvjestan zaključak da je upravo optuženik provalio u taj objekt i otuđio inkriminirane predmete, te da stoga nije na pouzdan način dokazano da bi počinio terećeno kazneno djelo.
7.8. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
8. Kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
