Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-482/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KO, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika KO, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja: K-1381/2022-39 od 29. travnja 2024., na sjednici 18. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika KO kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-1381/2022-39 od 29. travnja 2024. proglasio je krivim optuženog KO, zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu KONZUM plus d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1a, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 193,71 eura (sto devedeset tri eura i sedamdeset jedan cent) / 1.459,54 kuna (jedna tisuća četiristotine pedeset devet kuna i pedeset četiri lipe), te se nalaže optuženom KO navedeni iznos isplatiti oštećenom trgovačkom društvu KONZUM plus d.o.o. iz Zagreba, Marijana Čavića 1, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se oštećeni sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate upućuje u parnicu.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženi se u cijelosti oslobađa naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 6. ZKP/08, kao i troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude optuženi KO žalbu podnosi osobno i po branitelju po službenoj dužnosti Josipu Vukadinu, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se osudi na blažu kaznu, s time da su obje žalbe tretirane kao jedna jedinstvena žalba.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-565/2024-3 od 17. srpnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, na ovom mjestu valja navesti da je povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon.
7. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Argumentirajući ostvarenje te žalbene osnove, optuženik u bitnome upire kako nije sporno da je otuđio jednu slaninu, jedan ferrero i dvije paštete, međutim, smatra da nije dokazano da bi otuđio i 5.382 kg slanine, u svezi čega posebice upire da je i sam prvostupanjski sud na zapisniku s rasprave od 19. listopada konstatirao da: "optuženi vraća artikl na policu". Također, žalitelj smatra da na snimkama video nadzora nije vidljivo da bi bilo on, bilo osoba koja je nesporno zajedno s njime sudjelovala u počinjenju predmetnog kaznenog djela otuđila paštete Argeta, dapače, iz snimaka je vidljivo da ih uopće nema u blizini mjesta gdje su bile predmetne paštete.
7.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke i pažljive analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno zaključio da su u ovom slučaju izvjesno dokazane sve činjenične tvrdnje iz predmetne optužnice, pa tako, između ostalog, i da je optuženik otuđio 5.382 kg slanine, te pedeset pet komada pašteta tune
- Argeta.
7.3. Tako sud prvog stupnja prije svega pravilno uočava da iz snimaka video nadzora proizlazi da su optuženik i nepoznata muška osoba kritične zgode artikle koje bi uzeli sa polica trgovine stavljali u svoje jakne, pa i u hlače, tako da su im jakne bile vidljivo napuhane, te da su tijekom boravka u trgovini, cijelo vrijeme ogledavajući se oko sebe, neke predmete vraćali na police pa ih potom ponovno uzimali, s time da u jednom trenutku na snimkama nije bio moguće vidjeti prednji dio optuženika jer je bio zaklonjen.
7.4. Povezujući navedeno s činjenicom da se nakon opisanog postupanja optuženika i nepoznate muške osobe na policama ne uočavaju artikli za čije otuđenje se terete, kao i sa dokumentacijom koja prileži u spisu, a u kojoj je oštećeno trgovačko društvo "Konzum plus" d.o.o. precizno specificiralo, i to kako u pogledu vrste tako i vrijednosti, koji sve artikli su kritične zgode otuđeni iz njihove trgovine u Sesvetama, Ulica Ladislava Šabana 16, prvostupanjski sud je, a suprotno žalbenim tvrdnjama, izveo pravilan zaključak da je ovom slučaju na izvjestan način dokazano da su optuženik i spomenuta nepoznata muška osoba, zajedno i na temelju prethodnog dogovora, kritične zgode otuđile sve stvari za koje se terete u predmetnoj optužnici, te da stoga obrana optuženika u kojoj priznaje samo otuđenja dijela stvari predstavlja konstrukciju s ciljem umanjenja kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo.
8. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.
9. Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni, uz paušalnu argumentaciju da mu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, dok u osobno podnesenoj žalbi navodi da je više društveno prihvatljiv na slobodi nego u zatvoru, te predlaže da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro, koji je prethodno već uspješno odradio na Gradskom groblju u Velikoj Gorici povodom izrečenih prekršajnih sankcija.
9.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po stavu ovog žalbenog suda optuženiku pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.
9.2. Tako je optuženiku pravilno cijenio kao olakotno da je otac četvero malodobne djece koju je dužan uzdržavati, te da je djelomično priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, a kao otegotno raniju brojnu kaznenu osuđivanost, i to pretežito zbog imovinskih kaznenih delikata.
9.3. Imajući na umu navedene okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena svim ranije navedenim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, ukazuje upravo kaznena sankcija na koju ga je osudio pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci).
9.4. Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da spomenute okolnosti, posebice otegotne koje se ogledaju u tome da je optuženik višestruki specijalni povratnik (prvi puta je zbog počinjenja imovinskog delikta bio pravomoćno osuđen još 2000.) u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora, kao niti prekršajne sankcije (naime, optuženik je pored kaznene osuđivanosti u čak 15 navrata bio kažnjavan i zbog počinjenja raznih prekršaja), očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, nipošto ne opravdavaju, kako u pogledu vrste tako i mjere, izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju ga je prvostupanjski sud osudio pobijanom presudom, pa tako niti zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, a kako to optuženik neosnovano predlaže u osobno podnesenoj žalbi.
10. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko
