Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-212/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ŠĆ i DĆ, zbog jednog produljenog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. sve u svezi s čl. 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženih ŠĆ i DĆ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja: K-550/2022-105 od 14. studenoga 2023., na sjednici 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženih ŠĆ i DĆ kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj: K-550/2022-105 od 14. studenoga 2023. proglasio je krivima optužene ŠĆ i DĆ, zbog jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11, sve u vezi s čl. 52. KZ/11, te su optuženici ŠĆ i DĆ na temelju odredbe čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 sve u vezi s čl. 52. KZ/11 osuđeni i to optuženi ŠĆ na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a optužena DĆ na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku ŠĆ je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 6. lipnja 2022. do 7. lipnja 2022. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. lipnja 2022. do 6. prosinca 2022.

1.2. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci uopće ne navodi puni naziv tog zakona, kao niti brojeve "Narodnih novina" u kojima je isti objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme presuđenja) oštećeniku ugostiteljskom obrtu "[obrt]", [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev pa je naloženo optuženiku ŠĆ i optuženici DĆ da solidarno isplate oštećeniku iznos od 199,08 eura (stotinu devedeset devet eura i osam centi) / 1.500,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.3. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08-22 oštećeniku ČĆ, [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev pa je naloženo optuženiku ŠĆ i optuženici DĆ da solidarno isplate oštećeniku iznos od 1.592,67 eura (tisuću petsto devedeset dva eura i šezdeset sedam centi) / 12.000,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08-22 oštećeniku CĆ dosuđen je imovinskopravni zahtjev pa je naloženo optuženiku ŠĆ i optuženici DĆ da solidarno isplate oštećeniku iznos od 3.981,68 eura (tri tisuće devetsto osamdeset jedan euro i šezdeset osam centi) / 30.000,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08-22 trgovačko društvo Super sport d.o.o. Zagreb, Krčka 18/d, je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućeno na parnicu.

1.6. Na temelju čl. 560. st. 1. i st. 2. ZKP/08-22 utvrđeno je da novčani iznos od 238,90 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ŠĆ ostvario kaznenim djelom, pa se novčani iznos od 238,90 eura oduzima od optuženika te isti postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku ŠĆ da novčani iznos od 238,90 eura (dvjesto trideset osam eura i devedeset centi) / 1.800,00 kn uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

1.7. Na temelju čl. 560. st. 1. i st. 2. ZKP/08-22 utvrđeno je da novčani iznos od 238,90 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženica DĆ ostvarila kaznenim djelom, pa se novčani iznos od 238,90 eura oduzima od optuženice te isti postaje imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženici DĆ da novčani iznos od 238,90 eura (dvjesto trideset osam eura i devedeset centi) / 1.800,00 kn uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

1.8. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. i 6. ZKP/08-22 optuženik ŠĆ i optuženica DĆ se u cijelosti oslobađaju obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi ŠĆ osobno i po branitelju Anti Karloviću, odvjetniku, te optuženica DĆ osobno.

2.1. Optuženi ŠĆ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači donošenjem oslobađajuće presude, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da su obje žalbe tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

2.2. Optuženica DĆ u osobno podnesenoj žalbi žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da joj se izrekne uvjetna osuda ili rad za opće dobro.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-243/2024-3 od 3. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da optuženik u žalbi uvodno istaknute žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona u njezinom daljnjem tekstu ničim ne konkretizira niti posebno obrazlaže, osim što u žalbi koju podnosi osobno iznosi paušalnu tvrdnju da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP/08-22, time što je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi, te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama (čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-24), s time da je iz cjelokupnog konteksta žalbe vidljivo da ostvarenje te povrede nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već o žalbenim tvrdnjama koje ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6.1. Povodom žalbi optuženoga ŠĆ i optuženice DĆ, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-24, pobijana presuda je ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-24, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08-24).

6.2. Optuženi ŠĆ nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. Ostvarenje te žalbene osnove optuženik u bitnome nalazi u tome što prvostupanjski sud osuđujuću presudu u odnosu na njega temelji isključivo na obrani optužene DĆ, premda njezin iskaz u dijelu gdje ga tereti ne potkrjepljuju drugi neposredni dokazi i činjenice koji bi upućivali na izvjestan zaključak da je zajedno s njom počinio kaznena djela za koja ista tvrdi da su ih zajedno počinili, s time da predmeti koji su od njega privremeno oduzeti sami po sebi ne upućuju na zaključak da je te iste koristio prilikom počinjenja radnji počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe za koje je pobijanom presudom proglašen krivim.

6.4. Uz to, žalitelj smatra da ga je optužena DĆ lažno teretila da je sudjelovao u radnjama počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe s ciljem da time krivnju za njihovo počinjenje prebaci na njega i da pritom dobije što manju kaznu zatvora, a što je u konačnici i ostvarila.

6.5. Optuženik u žalbi koju podnosi osobno dodatno (na više mjesta) izražava i stav da se samo na iskazu suoptuženika ne može temeljiti sudska odluka.

7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju savjesne, sveobuhvatne i kritičke analize svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno ocijenio da se obrana optužene DĆ ukazuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok obranu žalitelja s pravom ocjenjuje kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

7.1. Prije svega, na ovom mjestu valja se osvrnuti na žalbene navode kojima optuženik izražava stav da se samo na iskazu suoptuženika ne može temeljiti sudska odluka.

7.2. Prema odredbama ZKP/08 (konkretno, riječ je o odredbi iz čl. 431. st. 2. ZKP/08-24), na iskazima svjedoka ili vještaka, a što se odnosi i na iskaze suoptuženika kada isti predstavljaju dokaz optužbe u odnosu na druge suoptuženike, doista se ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda, koje pravilo, međutim, a što žalitelj očito ispušta iz vida, vrijedi samo u situaciji kada su ti dokazi izvedeni nekontradiktorno, odnosno povredom konfrontacijskog načela koje podrazumijeva pravo obrane da ispita svjedoke optužbe.

7.3. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da bi u ovom slučaju žalitelju bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo u odnosu na obranu optuženice DĆ koja ga tereti za počinjenje predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe.

7.4. Tako je iz zapisnika s rasprave održane 10. studenog 2022. vidljivo je da je optužena DĆ na toj raspravi iznosila svoju obranu pri čemu nije koristila pravo da ne želi odgovarati na postavljena pitanja suoptuženika ili državnog odvjetnika, a budući da su žalitelj i njegov branitelj bili nazočni toj raspravi, proizlazi da im je bilo omogućeno da ispitaju optuženicu, tako da u ovom slučaju evidentno nije došlo do povrede konfrontacijskog prava, odnosno prava obrane da ispita dokaze optužbe.

7.5. Stoga optuženik nije u pravu kada u žalbi sugerira da prvostupanjski sud osuđujuću presudu u odnosu na njega nije smio u odlučujućoj odnosno pretežitoj mjeri temeljiti na obrani optužene DĆ.

8. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je obranu optužene DĆ u dijelu u kojem ju tereti za počinjenje predmetnog kaznenog djela ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnom i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.

8.1. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je optuženica u svojoj obrani dosljedno (kako prilikom prvog ispitivanja, tako i na raspravi) teretila žalitelja za počinjenje predmetnog kaznenog djela, pri čemu je teretila i sebe, tako da se žalbene tvrdnje optuženika prema kojima je ista tako postupila kako bi krivnju prebacila na njega i time za sebe ishodila blažu kaznu zatvora, po ocijeni ovog žalbenog suda ukazuju kao neutemeljene.

8.2. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno uočava da je optuženica u dijelu u kojem tereti žalitelja iskazivala detaljno, okolnosno i uvjerljivo, te da takvu njezinu obranu podupire i niz drugih dokaza izvedenih na raspravi.

8.3. Tako njezin iskaz u kojem tereti optuženika glede radnje počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe opisanog pod toč. 1) izreke pobijane presude podupiru rezultati dokaznog postupka iz kojih proizlazi da su oboje optuženika u počinjenju te radnje zatečeni od strane policijskih službenika, dok njezinu obranu o sudjelovanju žalitelja u počinjenju radnje počinjenja opisane pod toč. 4) izreke podupiru rezultati provedenog daktiloskopskog vještačenja iz kojih proizlazi da trag papilarnih linija izuzet na mjestu počinjenja te radnje potiče upravo od optuženog ŠĆ.

8.4. Uz to, prvostupanjski sud pravilno uočava da obranu optuženice u dijelu gdje je tvrdila da su u inkriminirane objekte ulazili nasilno (a što potvrđuju i tragovi konstatirani u zapisnicima o provedenim očevidima), između ostalog i na način da je žalitelj koristio pajser ili odvijač podupiru i rezultati dokaznog postupka iz kojih proizlazi da su pretragom vozila žalitelja između ostalog pronađeni i takvi predmeti, te uz to još i veći broj vrećica Cedevite, a o otuđenju kakvih predmeta iz ugostiteljskih objekata iskazuju svjedoci KĆ i JĆ.

8.5. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je obranu optuženice u cijelosti pa tako i u dijelu u kojem ga tereti za počinjenje predmetnog kaznenog djela ocijenio kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o svim odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, pa tako i glede činjenica koje govore o tome da je u počinjenju svih radnji počinjenja predmetnog produljenog kaznenog djela teške krađe sudjelovao i žalitelj, na način kako je to ista opisala u svojoj obrani.

8.6. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

9. Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da mu prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kao olakotnu cijenio okolnost da je otac troje mldb. djece o kojoj je dužan skrbiti, dok mu je dosadašnju osuđivanost pogrešno uzeo kao otegotnu okolnost iz razloga što u pobijanoj presudi nije navedeno o kojim se točno kaznenim djelima radi.

9.1. Razmatrajući navedeno pitanje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje da žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo za koja točno kaznena djela je ranije bio osuđivan, budući da su ti podaci precizno i taksativno navedeni u samoj izreci presude.

9.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud mu je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno cijenio i vrednovano sve okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.

9.3. Na temelju toga, a polazeći i od stupanja krivnje s kojim je počinio predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, ukazuje upravo kaznena sankcija na koju ga je osudio pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od tri godine).

9.4. Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da kada se navedena olakotna okolnost za koju žalitelj smatra da joj je prvostupanjski sud dao premali značaj, sagleda u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani koje se ogledaju u činjenici da je do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan za ista ili istovrsna kaznena djela, koja uporno i opetovano čini još od 2007., tako da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, tada, a suprotno žalitelju, nema govora o tome da mu je pobijanom presudom, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, izrečena prestroga kaznena sankcija.

10. Optužena DĆ također nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni, uz bitnu argumentaciju da joj prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije prvenstveno nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je majka troje mldb. djece koju ima sa optuženim ŠĆ, tako da bi njezinim odlaskom na odsluženje izrečene kazne zatvora djeca morala biti smještena u ustanovu ili udomiteljsku obitelj.

10.1. Uz to, žaliteljica smatra da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir činjenicu da je svojim priznanjem pridonijela brzom i efikasnom okončanju ovog postupka, kao i činjenicu da joj je majka o kojoj vodi svakodnevnu brigu teško i trajno bolesna.

10.2. Slijedom svega navedenog, smatra da joj je izrečena prestroga kaznena sankcija, te da je bilo mjesta za izricanje uvjetne osude, odnosno zamjene izrečene kazne zatvora radom za opće dobro.

10.3. Suprotno optuženici, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda i u odnosu na nju pravilno cijenio i vrednovano sve okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije.

10.4. Na temelju toga, a polazeći i od stupnja krivnje s kojim je optuženica počinila predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u ovom slučaju kao primjerena svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja ukazuje upravo kaznena sankcija na koju je žaliteljicu osudio pobijanom presudom (kazna zatvora u trajanju od jedne godine).

10.5. Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da kada se ranije navedene olakotne okolnosti na koje optuženica posebno upire u žalbi sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti na njezinoj strani koje se ogledaju u činjenici da je do sada u tri navrata bila pravomoćno osuđivana zbog počinjenja kaznenih djela, od čega u dva navrata zbog imovinskih delikata (razbojnička krađa i krađa), tako da je riječ o specijalnoj povratnici u odnosu na koju do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj - usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, dapače, predmetno kazneno djelo je počinila za vrijeme roka provjeravanja koji joj je bio određen u sklopu uvjetne osude na koju je osuđena zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela (krađe), tada, a suprotno žaliteljici, nema govora o tome da joj pobijanom presudom, i to kako u pogledu vrste tako i mjere, izrekao prestrogu kaznenu sankciju, odnosno, da je u ovom slučaju bilo mjesta za izricanje uvjetne osude ili zamijene izrečene kazne zatvora radom za opće dobro, a kako to u žalbi pogrešno smatra optuženica.

11. Naposljetku, optuženi ŠĆ nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, uz bitnu argumentaciju da oštećenici nisu dokazali njegovu visinu.

11.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju iskaza oštećenika, a koje s pravom ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite, ne nalazeći pritom okolnosti koje bi upućivale na razumnu sumnju u postajanje motivacije na njihovoj strani da neistinito i nerealno prikažu vrijednost stvari koje su im otuđene kritičnih zgoda, pravilno postupio kada je usvojio imovinskopravne zahtjeve oštećenika - obrta "[obrt]" i CĆ, dok je TD Super sport d.o.o. Zagreb s imovinskim zahtjevom uputio na parnicu.

12. Kako žalbe optuženika nisu snovane, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-24 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-24 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko