Poslovni broj: Us I-1535/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, OIB: 56204655363, Zadar, B. Petranovića 8, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Klasa: UP/II-410-15/21-01/137, Urbroj: 2198- 12-03/1-23-4 od 31. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-15/21-01/137, Urbroj: 2198- 12-03/1-23-4 od 31. ožujka 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove Grada Paga, Klasa: UP/I-410-15/21-01/1906, Urbroj: 2198/24-03/07-21-1 od 23. veljače 2021., kojim je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. za kuću na adresi na adresi [adresa], površine 400,00 m2, u iznosu od 6.000,00 kuna.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi da ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, te se predmetna nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Smatra da se konstatacije tuženika i prvostupanjskog tijela da se radi o kući za odmor ne mogu temeljiti samo na potrošnji vode i električne energije, bez da se barem jednom ne saslušaju svjedoci ili da se bar ne provede očevid na licu mjesta kako bi se utvrdilo stanuje li netko na predmetnoj adresi. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 16. siječnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka koje su donesene u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], površine 400,00 m2, na temelju članka 25. Zakona lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17.).

8. Među strankama nije sporno kako je tužiteljica vlasnica predmetne kuće, da na spomenutoj adresi ima prijavljeno prebivalište, te nije sporna utvrđena korisna površina predmetne kuće, kao ni visina utvrđenog poreza na kuću za odmor.

9. Među strankama je sporno koristi li tužiteljica predmetnu kuću povremeno/ sezonski, ili u nekretnini živi, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima.

10. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

11. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

12. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je upravno tijelo u provedenom postupku pribavilo energetsku karticu HEP-a i stanje brojila (potrošnja vode) Komunalnog društva Pag d.o.o. [adresa], za predmetnu kuću koja se nalazi na adresi u [adresa]. Iz energetske kartice HEP-a utvrđeno je da je na adresi predmetne nekretnine u razdoblju od 01. studenoga 2020. do 30. travnja 2021. bila evidentirana potrošnja električne energije od 84 kWh, dok je u razdoblju od 30. travnja do 31. listopada 2021. evidentirana potrošnja od 456,20 kWh.

13. Iz izvatka o potrošnji vode Komunalnog društva Pag d.o.o. [adresa] utvrđeno je da je potrošnja zabilježena samo tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2021., te lipnja i srpnja 2022., dok na predmetnoj adresi u ostalim mjesecima nije bilo nikakve potrošnje vode.

14. Slijedom utvrđenog, upravno tijelo je zaključilo kako tužiteljica predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima, te je donijelo rješenje o obvezi tužiteljice na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2021. u iznosu od 6.000,00 kuna.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima iznijetim tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

16. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na službeno pribavljene podatke o potrošnji električne energije od strane HEP-a i potrošnje vode od strane Komunalnog društva Pag d.o.o. [adresa] za 2021., pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužiteljica predmetnu nekretninu na području [adresa], na adresi [adresa], koristi povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužiteljici, temeljem citirane odredbe članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima, utvrdilo obvezu poreza na kuću za odmor. Navedene isprave Sud cijeni kao vjerodostojan dokaz, i mišljenja je kako su upravo navedeni dokazi primarni pokazatelj kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužiteljica predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski.

17. Činjenica što tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, ne znači da se ta nekretnina ne može smatrati kućom za odmor. Naime, za obvezu plaćanja poreza na kuću za odmor važan je način njenog korištenja, odnosno živi li se u njoj. Kako je u ovom slučaju jasno utvrđeno da se ona koristi povremeno, odnosno sezonski, tužiteljica je kao vlasnica te kuće dužna platiti porez.

18. Naposljetku, potrebno je navesti kako je Sud u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao i predmetnoj, samo za druga razdoblja (2019. i 2020.), odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. (predmeti poslovnog broja: UsI-1020/2022 i UsI- 1021/2022).

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporena rješenja zakonitim, te se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani.

20. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5,

2. Tuženiku Zadarskoj županiji, Upravnom odjelu za financije i proračun, Zadar, B. Petranovića 8,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana