Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4800/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] U. S. A. i drugo tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], U. S. A, koje zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Dubrovnik, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj P-1067/2017 od 13. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo i drugo tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj P-1067/2017 od 13. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba prvo i drugo tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se rješenje predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Su-IV-124/2024 od 11. travnja 2024., rješenje predsjednika Županijskog suda u Dubrovniku Poslovni broj Su-169/24-5 od 19. travnja 2024. i rješenje predsjednika Općinskog suda u Dubrovniku, Poslovni broj Su-393/24 od 23. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužiteljice AK, [adresa]. rođ MK **.**.1959. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljica II. EK, 106 [adresa], 60108, [adresa]., rođ., **.**.1964., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. MK, iz [adresa], 106 [adresa], rođ. **.**.1939. godine u [adresa] u [adresa], ranije na adresi 2626 N. Normandi, Chicago, država Ilinnois suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine i to zgr. 1177, površine 39 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku.

2. Nalaže se tuženiku Grad Dubrovnik, Pred dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719 predati u posjed tužiteljici AK, [adresa], 28306 U. S. A. rođ. MK **.**.1959. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljica II. EK, 106 [adresa]., rođ., **.**.1964., OIB: [osobni identifikacijski broj] nekretninu zgr. 1177 površine 39 m2 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku i to svakoj u ½ dijela.

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da temeljem ove Presude izvrši upis prava vlasništva nekretnine i to zgr. 1177 površine 39 m2 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku na ime I. i II. tužiteljice i to svake na ½ dijela nekretnine." Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 40.079,38 EUR, u roku od 15 dana, a toč. III. izreke odbijen je zahtjeva tužiteljica za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Presudu pobijaju tužiteljice iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlažu, usvojiti navode žalbe i presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predlažu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugi nadležni sud i suca.

3. Na žalbu tužitelja, tuženik je podnio odgovor, u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjeve za utvrđenje suvlasništva na nekretnini zgr. 1177, površine 39 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku, predaja u posjed predmetne nekretnine tužiteljima, te upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je tuženik, kao pravni slijednik Općine Dubrovnik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine, temeljem pravomoćnog Rešenja o eksproprijaciji broj UP/I-Io-05/1-3776/1-88 od 3. ožujka 1989. Komiteta za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje, Uprave za imovinsko – pravne poslove, a koje rješenje je pravomoćno dana 12. lipnja 1989.; da je u trenutku donošenja tog rješenja, upisani vlasnik predmetne nekretnine bila TK rođ. SK, no to je tijelo kao stvarnog vlasnika utvrdilo MK, prednicu tužiteljica, i to temeljem odluke Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-100/85; da postupak eksproprijacije, suprotno tvrdnjama tužitelja, nije vođen u odnosu na umrlu osobu TK, jer je u prijedlogu za donošenje rješenja o eksproprijaciji, podnesenom dana 27. rujna 1988. od strane Javnog pravobraniteljstva Općine Dubrovnik, navodi se da je uknjižena vlasnica umrla, i da je stvarni vlasnik MK; da je izvornik rješenja o eksproprijaciji potpisan i pečatiran, s pečatom pravomoćnosti, te se izvornik tog rješenja nalazi u spisu IR-104/89; da navedeno rješenje, doneseno od strane nadležnog tijela u upravnom postupku, a u kojem je postupku sudjelovala i pravna prednica tužiteljica, u cijelosti obvezuje prvostupanjski sud i dok se isto ne poništi u odgovarajućem (upravnom) postupku, ono postoji, proizvodi sve pravne učinke, a sud redovne nadležnosti nije ovlašten ispitivati njegovu pravomoćnost ni zakonitost; da je pravni prednik tuženika stekao vlasništvo predmetne nekretnine konačnošću rješenja o eksproprijaciji u odnosu na tadašnju vlasnicu AKS, sve sukladno Zakonu o eksproprijaciji (NN 10/78, 5/80, 30/82, 39/87) koji je bio na snazi od 22. ožujka 1978. pa do 17. veljače 1994.; da je Rješenje doneseno od strane nadležnog tijela, sukladno odredbi članka 24. Zakona o eksproprijaciji te je sud vezan tom odlukom upravnog tijela, i nije ovlašten ispitivati zakonitost vođenja tog postupka, zakonitost tog rješenja, kao niti ispitivati je li rješenje uredno dostavljeno strankama, odnosno, ispitivati njegovu pravomoćnost.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako pravna prednica tužiteljica MK je prestala biti vlasnica nekretnine zgr. 1177 k. o. [katastarska općina] konačnošću rješenja o eksproprijaciji, pa s tim u vezi niti njezine nasljednice nisu mogle postati vlasnice iste nekretnine na temelju nasljeđivanja, što su tijekom postupka pokušavale dokazati. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tužiteljice nisu vlasnice sporne nekretnine, pa im ni s osnove vlasništva a niti s neke druge osnove ne pripada pravo na posjed, pa temeljem navedenog prvostupanjski sud u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

9. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da osporavaju rješenje predsjednika suda kojim je odbijen njihov zahtjev za izuzeće raspravne sutkinje, osporavaju rješenje predsjednice Županijskog suda u Dubrovniku kojim je odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku kao i rješenje predsjednika Vrhovnog suda kojim je odbijen zahtjev za izuzeće predsjednice Županijskog suda u Dubrovniku; da je Rješenje o nasljeđivanju (iza pokojne prednice tužiteljica) Poslovni broj O-610/17 postalo pravomoćno te je temeljem njega tuženik donio porezno rješenje za oporezivanje predmetne nekretnine, te je na taj način priznao vlasništvo tužiteljicama svakoj u ½ dijela; da je tuženik bio stranaka u postupku koji se je vodio pod Poslovni broj P-100/85 i u kojem je prednica tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine; da je prvostupanjski sud pogrešno ignorirao dva porezna rješenja donesena od strane tuženika u kojima se navodi da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine, svaka u ½ dijela; da je Rješenje o eksproprijaciji iz 1989. ništetno, nepostojeće i nikad dostavljeno predniku tužiteljica; da sukladno odredbi čl. 12. ZPP prvostupanjski sud nije vezan odlukom upravnog tijela; da predmetno Rješenje o eksproprijaciji nema potpisa osobe koja ga je donijela niti pečat; da pravna prednica tužiteljica nije sudjelovala u postupku eksproprijacije; da prednica tužiteljica nikad nije potpisala punomoć odvjetniku Drašku Šoć, koji je sudjelovao u postupku eksproprijacije; da nisu postojali uvjeti za provođenje postupka eksproprijacije, te da je taj postupak nezakonit; da je poništena građevinska dozvola za sanaciju i rekonstrukciju predmetnog objekta, te da su tužiteljice podnijele Upravnom odjelu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije, prijedlog za obnovu postupka eksproprijacije.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12.1. Vezano uz žalbeni navod tuženih, valja navesti da neosnovano tužiteljice pobijaju rješenje predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku, broj Su-393/24 od 23. travnja 2024. kojim je odbijen njihov zahtjev za izuzećem prvostupanjske sutkinje u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1067/17, odnosno. Pravilno predsjednica prvostupanjskog suda u odnosu na tvrdnju tužiteljica da je suprug raspravne sutkinje dugogodišnji zaposlenik u Dubrovačkoj razvojnoj agenciji DURA d.o.o. koja je osnovana za razvojne projekte Grada Dubrovnika, a čiji je osnivač Grad Dubrovnik, ovdje tuženik, te da je suprug raspravne sutkinje blizak s gradonačelnikom, navela kako nije utvrđeno da bi postojale bilo kakve okolnosti objektivne ili subjektivne koje dovode u sumnju nepristranost raspravne sutkinje. Nadalje, navodi kako prema izjavi raspravne sutkinje, njezin suprug nije zaposlen u agenciji DURA više od šest godina, te da za navedenu agenciju ne obavlja nikakve poslove, a gradonačelnika osobno niti ne poznaje. Kako predlagateljice nisu dokazale svoje tvrdnje, to nisu opravdale tvrdnju o pristranosti raspravne sutkinje. Obzirom da je odredbom članka 74. stavak 5. ZPP propisano da protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće odbija nije dopuštena posebna žalba, to su u žalbi protiv presude tužitelji mogli koristiti pravo na žalbu protiv tog rješenja, što su i učinili, a kako je ista neosnovana to je temeljem članka 380. točka 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

12.2. Neosnovano je i ponovno isticanje razloga za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku, obzirom je predsjednica Županijskog suda u Dubrovniku u svom rješenje Poslovni broj Su-169/24 od 19. travnja 2024., kojim odbija zahtjev tužiteljica za izuzeće predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku navela kako su navodi izneseni u zahtjevu za izuzeće paušalni i ne upućuju na postojanje nezakonitog postupanja predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku niti njezinu zainteresiranost da se predmet riješi na određeni način, te temeljem odredbe čl. 74. st. 2. ZPP odbija zahtjev kao neosnovan.

12.3. Jednako tako neosnovano je i pobijanje rješenje Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Su-124/2024 od 11. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev I. i II. tužiteljica za izuzeće predsjednice Županijskog suda u Dubrovniku. U rješenju je navedeno kako predlagateljice nisu navele razloge koji bi upućivali na nezakonito postupanje predsjednice suda i razloge za njezinu neposrednu zainteresiranost da se predmet riješi na određeni način. Navodi kako predsjednica Županijskog suda ne sudjeluje niti je sudjelovala u odlučivanju u ovom predmetu, pa je zahtjev odbijen kao neosnovan temeljem odredbe čl. 71. st. 7. ZPP, u vezi s odredbom čl. 74. st. 2. ZPP.

13.1. Sama činjenica da je tuženik na temelju Rješenje o nasljeđivanju (iza pokojne prednice tužiteljica) Poslovni broj O-610/17 donio porezno rješenje za oporezivanje predmetne nekretnine, suprotno navodima žaliteljica, ne znači da je na taj način priznao vlasništvo tužiteljicama svakoj u ½ dijela. Naime, iz samog Rješenja o nasljeđivanju (list 56 spisa) proizlazi da je u ostavinskom postupku koji je vođen iza pokojne EKS, majke tužiteljica navedeno da u ostavinsku imovinu spada sporna nekretnina koje vlasništvo je prednica tužitelja stekla temeljem presude Općinskog suda u Dubrovniku Poslovni broj P-100/85.

13.2. Međutim, u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju, prednica tužiteljica nije bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica predmetne nekretnine, već je u iste bio upisan tuženik. Naime, temeljem presude Poslovni broj P-100/85, prednica tužitelja nikad nije upisala svoje vlasništvo na spornoj nekretnini.

Tuženik je u lipnju 1989. (list 84 spisa) zatražio uknjižbu temeljem Rješenja o eksproprijaciji Komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje br: UP-I-05/1-3776/1-88 od 3. ožujka 1989 s klauzulom pravomoćnosti i brisanje vlasništva s imena dotadašnje vlasnice SK uz istovremenu uknjižbu sporne nekretnine na ime društvenog vlasništva čiji je nosilac prava korištenja bio prednik tuženika Općina Dubrovnik.

13.3. Dakle u trenutku vođenja ostavinske rasprave iza pokojne prednice tužitelja, u zemljišnoj knjizi bio je upisan prednika tuženika kao korisnik prava korištenja, a koje pravo je upisano temeljem pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, u kojem je sudjelovala i prednica tužiteljica. Dakle, u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju, prednica tužiteljica nije bila vlasnica sporne nekretnine, pa iz tog razloga, niti tužiteljice tu nekretninu nisu mogle steći nasljeđivanjem. Pritom, sama činjenica što su temeljem tog rješenja o nasljeđivanju tužiteljice pozvane na plaćanje poreza na spornu nekretninu ne znači da su iste stekle vlasništvo nad spornom nekretninom, te da im je tuženik to vlasništvo priznao. Tuženik je naveo da se radi o pogrešci, te da su porezna rješenja donesena automatizmom, po službenoj dužnosti, a nakon što je rješenje o nasljeđivanju dostavljeno tuženiku, te da je zatražena pokretanje obnove postupka po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, sama činjenica da je tuženik bio stranka u predmetu koji je vođen pod Poslovni broj P-100/85 i u kojem je prednica tužitelja utvrđena vlasnicom sporne nekretnine, ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude. Navedena presuda donesena je 28. svibnja 1986., a tuženik je dana 27. rujna 1988. podnio prijedlog za donošenje rješenja o eksproprijaciji sporne nekretnine radi sanacije i rekonstrukcije i promjene namjene (priklopljen spis –Up/I-10-05/1-3776/1-88). Iz dostavljene dokumentacije te predmeta koji prileže prvostupanjskom spisu, razvidno je da je u postupku exproprijacije, sudjelovala prednica tužitelja, te da je dana 25. listopada 1995. po tadašnjoj punomoćnici MKS podnijela i Zahtjev izvlaštenika radi utvrđivanja naknade za izvlaštenu nekretninu, a uz zahtjev je dostavljena i punomoć izdana odvjetnici Jendriš-Jelesić (priklopljeni spis kl. oznake 944-07795-01/589). Osim toga, iz samog Rješenja eksproprijaciji proizlazi da je u trenutku vođenja postupka uknjižena vlasnica bila SK, a da je stvarna vlasnica TKS, prednica tužitelja, koju je u tom postupku zastupao odvjetnik Draško Soć i kome je to rješenje dostavljeno, a što je razvidno iz dostavne naredbe (list 40-42 spisa). Stoga neosnovano navode žaliteljice da je postupak eksproprijacije vođe protiv umrle osobe.

15. U žalbi, kao i tijekom postupka, žalitelji navode kako je Rješenje o eksproprijaciji nezakonito, ništetno i krivotvoreno. Međutim, pravilno prvostupanjski sud smatra kako se u parničnom postupku ne može ispitivati valjanost Rješenja o eksproprijaciji, kao niti pitanje provedenog postupka exproprijacije, obzirom je temeljem dokumentacije u spisu utvrđeno da je u tom postupku sudjelovala prednica tužiteljica koja je bila zastupana po odvjetniku kojem je izdala punomoć.

16. Naime, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku (tako i Rev-450/21).

17. Budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćno Rješenje o eksproprijaciji u upravnom postupku kojim je utvrđeno da se u korist prednika tuženika eksproprira sporna nekretnina, uknjiženog vlasništva NK u cijelosti, a stvarnog vlasništva SKS (toč. 1. izreke), da korisnike eksproprijacije stječe pravo na posjed eksproprirane nekretnine (toč. 2. izreke), te da će nakon pravomoćnosti rješenje korisnik eksproprijacije zatražiti kod zk odjela uknjižbu društvenog vlasništva uz naznaku prednika tuženika kao nositelja prava korištenja eksproprirane nekretnine (toč. 3. izreke), te da je taj postupak inicirao prednika ovdje tuženika, a da je u tom postupku sudjelovala prednica tužitelja, to je primjenom odredbe čl. 12. st. 1. ZPP, prvostupanjski sud u ovom postupku vezan pravomoćnim Rješenjem o eksproprijaciji, donesenom u upravnom postupku. Tužitelji su imali pravo i mogućnost u upravnom postupku dokazivati da predmetno rješenje nije zakonito, da prednica tužitelja nije bila zastupana po punomoćniku koji je imao urednu punomoć, da su potpisi punomoćnika krivotvoreni, da te da dostava Rješenje o eksproprijaciji nije pravilno vršena.

18. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključa prvostupanjskog suda da je vezan odlukom upravnog tijela, Rješenjem o eksproprijaciji, pa se u parničnom postupku ne može preispitivati Rješenje upravnog tijela, kao što se ne može ni drugačije odlučiti o tim pravnim pitanjima, jer odluka upravnog tijela djeluje erga omnes.

19. Ostali žalbeni navodi bez utjecaja su na pravilnost pobijanog rješenja radi čega ih ovaj sud nije posebno ni cijenio a niti je bilo potrebno na njih odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

20.1. Tužiteljice žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlažu kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen i posljedično tome njima dosuđen parnični trošak.

20.2. Neosnovano navode žalitelji da je vrijednost predmeta spora pogrešno određena. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo kako su tužiteljice u tužbi i svom podnesku od 18. lipnja 2020. naznačile vrijednost predmeta spora od 264.445,62 Eur/2.000.000,00 kn, a što je sukladno vrijednosti nekretnine za koju traže da se utvrdi da je njihovo vlasništvo. Naime, radi se o nekretnini površine 67,68 m2 u centru Dubrovnika, te se utvrđena vrijednost predmeta spora smatra primjerenom.

20.3. Neosnovano žaliteljice osporavaju zakonitost odluke o troškovima parničnog postupka iznoseći tvrdnja da zastupanje po odvjetniku nije nužan trošak obzirom se radi o jedinici lokalne samouprave koja ima svoju vlastitu pravnu službu, te da tuženika može zastupati odvjetnik ali da takav trošak nije nužan izdataka.

20.4. U smislu odredbe čl. 89. st. 1. ZPP stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili putem punomoćnika, a odredbom čl. 151. st. 2. ZPP propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika koji se prema čl. 155. st. 2. ZPP određuju u skladu s Odvjetničkom tarifom. Iz sadržaja i smisla odredbe čl. 151. st. 2. ZPP proizlazi da ista ne isključuje i ne ograničava pravo stranke, bilo fizičke ili pravne osobe, na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku-odvjetniku, niti isključuje pravo stranke na naknadu tih troškova zastupanja sukladno Odvjetničkoj tarifi, dok se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP ocjenjuje samo jesu li pojedine radnje koje je u zastupanju stranke poduzeo odvjetnik bili potrebni za vođenje parnice.

20.5. Dakle, stranka je, pa bila to i jedinica lokalne samouprave, koja ima zaposlene diplomirane pravnike s položenim pravosudnim ispitom, ovlaštena autonomno organizirati svoje stručno zastupanje pred sudom, to jest hoće li ju tijekom cijelog postupka ili u jednom njegovom dijelu zastupati njezini zaposlenici ili će za zastupanje angažirati kvalificirana punomoćnika – odvjetnika, pa su neodlučne i bez zakonskog uporišta žalbene tvrdnje da su tuženika mogli zastupati njegovi zaposlenici i da shodno tomu troškovi zastupanja po odvjetniku nisu bili nužni za vođenje parnice.

21. S obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljica i odlučiti kao u izreci ove presude, a temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

22. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, obzirom se ne radi o trošku nužnom za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis