Poslovni broj: Us I-1981/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo&Raić d.o.o., Poljička cesta 26D, protiv tuženika: Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, bez održavanja rasprave, dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-112-07/23-01/328, Urbroj: 566-01/13-23-3 od 04. srpnja 2023.

II.Poništava se rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-112-02/20-01/1360, Urbroj: 513-02-8009/6-23-8 od 06. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda iznesenim u obrazloženju presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima isplatiti tužiteljici iznos od 1.625,00 eur na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/23-01/328, URBROJ: 566-01/13-23-3 od 04. srpnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Klasa: UP/I-112-02/20-01/1360, Urbroj: 513-02-8009/6-23-8 od 06. travnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom I. utvrđeno da se tužiteljica, diplomirani pravnik, s ostvarenim ukupnim radnim stažem u struci od 30 godina, 11 mjeseci i 27 dana, raspoređuje s danom 01. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. na radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, (red. broj. 52. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split). Točkom 2. je utvrđena plaća tužiteljice, koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 1,697 uvećan za dodatak na radni staž ostvaren u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće kao i da se ta plaća uvećava za 0,5 za svaku godinu radnog staža. Nadalje je utvrđeno da tužiteljica ima pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 5% na posebne uvjete rada, da je položila pravosudni ispit 25.rujna 1987. te da će se plaća po ovom rješenju isplaćivati od 01. prosinca 2020., odnosno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3.Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost citiranog drugostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga a ponajprije radi toga što tuženik kod donošenja rješenja nije primijenio odredbu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku odnosno da nije prezentirao sve žalbene navode tužiteljice, niti ih je razmotrio a niti valjano i argumentirano obrazložio pobijano rješenje, da tuženik nije pregledao sve dokaze u žalbenom postupku, da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe se da je prvostupanjsko tijelo sustavno maltretira jer da u tri navrata donosi nezakonita rješenja kojima ju s mjesta voditeljice službe za carinsko-prekršajni postupak, gdje je koeficijent plaće 2.000, raspoređuje na radno mjesto višeg inspektora, gdje je koeficijent 1.697, za koje radno mjesto da je prekvalificirana i da su navedena rasporedna rješenja bez jasnog obrazloženja, štoviše, prvostupanjsko tijelo da non stop ponavlja ista krnja obrazloženja, a koja rješenja da su od strane tuženika poništena i vraćena na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo da ponovno nije jasno i nedvosmisleno obrazložilo i potkrijepilo razloge za donošenje rješenja, kako je to bila uputa tuženika, već da je prvostupanjsko tijelo navodilo neke paušalne i nedokazane tvrdnje radi čega da je tužiteljica ponovno podnijela žalbu s opsežnom dokumentacijom koja da se ne može tako brzo i lako pregledati odnosno sa svim dokazima koje je uspjela prikupiti, budući da je u međuvremenu otišla u mirovinu te da joj je onemogućen pristup podacima. Međutim, tuženik da je odbio žalbu tužiteljice s obrazloženjem kako nije u skladu s prisilnim propisima te da je u suprotnosti s ranijim obrazloženjima i shvaćanjima tuženika, kao i rješenjima prvostupanjskog tijela a što da je nelogično, neživotno i nemoralno. Tuženik da je u ranijim rješenjima naveo da je Ministarstvo financija dužno navesti zbog čega je mjesto na koje je tužiteljica raspoređena za nju odgovarajuće dok da se sada u pobijanom rješenju tuženik povodi obrazloženjem prvostupanjskog tijela da poslodavac smije rasporediti službenika na mjesto s nižom kvalifikacijom te da će tužiteljica uspješno obavljati poslove. No, tuženiku da je promaknulo da poslodavac ne smije rasporediti službenika na mjesto s nižom kvalifikacijom bez da postoji potreba službe i da je pri tome ocijenio sve druge okolnosti pa i činjenicu je li to mjesto odgovarajuće za tog službenika a da nikada nije bilo upitno da tužiteljici nije problem obavljati manje složene poslove, ali da je problem u tome što se takvim rasporedom tužiteljicu degradiralo i da joj je smanjena plaća. Ističe se da je na ranije tužiteljičino mjesto „uhljebljena“ osoba koja da joj ne može parirati po znanju i iskustvu te da je toj osobi bila mentor. Tuženik da pogrešno tumači odredbu članka 73.stavak 1. Zakona o carinskoj službi te se u svezi s tim ukazuje da se rasporedno rješenje mora donijeti na način da se uvaže sve okolnosti vezane uz službenika i da se ovisno o njegovim rezultatima u određenom trenutku navedeni službenik honorira a ne da ga se degradira zato što je netko politički podobniji od njega te da za takvo postupanje ne postoji potreba službe niti bilo kakva razumna osnova. Nadalje se navodi da je promašena tvrdnja odnosno kvaziargument tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja da su uvjeti propisani Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima služenosti poslova za carinske službenike jednaki za voditelja službe i višeg inspektora zato što Uredba pored uvjeta koje trebaju imati viši inspektor i voditelj službe upućuje i na Pravilnik citirano: „ostali uvjeti prema Pravilniku o unutarnjem redu“. Tuženik da uopće nije prezentirao odredbe Pravilnika pa da je činjenično i pravno stanje nepotpuno utvrđeno. Tužiteljica da je u žalbi koju je tuženik odbio iznijela opsežne navode i razloge kojima da je osporila sve tvrdnje iz obrazloženja prvostupanjskog tijela a kod tih navoda ostaje i u ovoj tužbi te iste citira. Naime, detaljno se opisuju poslovi koje je tužiteljica obavljala, njen veliki angažman u obavljanju poslova i rješavanju najsloženijih predmeta, poteškoće na koje je nailazila u organizaciji rada i upravljanju službom. Nadalje, se navodi da, obzirom da je tužiteljica od 01.siječnja 2023. U mirovini da joj veliki dio dokumenata nije dostupan pa da je na taj način dovedena u nepovoljan položaj u odnosu na prvostupanjsko. No i priloženi dokazi da su dovoljni da se utvrdi da je Službu za carinsko-prekršajni postupak vodila sukladno Sistematizaciji radnih mjesta u Carinskoj upravi PCU Split odnosno da je između ostalog, upravljala, organizirala, koordinirala i planirala rad te nadzirala zakonito i pravovremeno izvršavanje poslova u Službi, pregledavala zaprimljene predmete, raspoređivala predmete na pojedine izvršitelje i kontrolirala njihovo izvršenje te vodila najsloženije postupke iz djelokruga rada Službe. Stoga da ne stoje navodi iz obrazloženja rješenja da je iz njenog postupanja dokazan nedostatak inicijative a angažmana za ispravno izvršavanje najsloženijih zadaća i postupaka ustrojstvene jedinice kojom je upravljala. Nadalje se u bitnome navodi da su rezultati rada tužiteljice, učinkovitost, iskustvo, vještine i dr., koje da su rezultirale visokim ocjenama pa tako i ocjenom „izuzetan“ za 2019., 2020., 2021. Dok za 2022.godinu nije ocijenjena zbog odlaska u mirovinu, da su zapravo uzrokovali njeno „kažnjavanje“ ostankom na radnom mjestu višeg inspektora, umjesto promaknućem i napredovanjem u službi odnosno rasporedom na mjesto voditeljice Službe za carinsko – prekršajni postupak, a što da potvrđuje tvrdnju tužiteljice da je prilikom njenog rasporeda na navedeno radno mjesto bilo elemenata arbitrarnog postupanja i kažnjavanja tužiteljice kao službenice. U tužbi se navodi i da tužiteljica ima ukupno 31 godinu, 11 mjeseci i 27 dana radnog staža, od toga 26 godina u carinskoj službi, navodi radna mjesta na koje je bila raspoređena, da ukupno ima ostvarenih preko 35 godina radnog staža, da je pravosudni ispit položila 1987.godine, da je 18 godina radila na prekršajnim postupcima, no, da se ništa od njenog minulog rada, stečenog iskustva, sposobnosti i stručnosti nije uzelo u obzir. Ističe se i da je tužiteljica, kao voditeljica, ustrojila Službu za carinsko-prekršajni postupak nakon pristupa Republike Hrvatske EU kada je u PCU Split objedinjeno 5 ex carinarnica (Split, Šibenik, Zada, Ploče i Dubrovnik), da je u tom periodu, osim obavljanja redovnih poslova voditeljice) organizirala i održavala edukacije službenika svih ustrojstvenih jedinica PCU Split (od Zadra do Karasovića – Dubrovnik, što obuhvaća 5 carinskih ureda i 4 granična carinska ureda), vezano za izdavanje prekršajnih naloga prije pokretanja prekršajnih postupaka da je pisala upute vezano za postupanje u donošenju prekršajnih naloga ovlaštenih tužitelja za područje PCU Split, kontinuirano prateći izdavanje samih prekršajnih naloga te upozoravajući podnositelje na uočene nepravilnosti (putem e- maila). Nadalje, da je mentorirala i sve službenike koji su u navedenom razdoblju bili raspoređeni u Službu, uključujući i vježbenike na stručnom osposobljavanju. Opisuju se i mnogobrojni drugi poslovi koje je tužiteljica obavljala te se ističe da je to samo djelić svega onoga što je radila u svom radnom vijeku u Carinskoj upravi. Navodi se i da je tužiteljica za 2016.godinu, kao voditeljica Službe za CPP, pohvaljena od strane pročelnika PCU Split za „iznimno zalaganje, profesionalnost i kolegijalnost“. No, ništa od toga da nije uzeto u obzir pri donošenju rješenja. U tužbi se ukazuje na načelo materijalne istine, da je potrebno utvrditi sve činjenice o okolnosti od važnosti za rješavanje u upravnoj stvari sukladno članku 47. ZUP-a, da se sukladno odredbi članka 30. ZUP-a stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, ukazuje se i na odredbe članka 96.do 98. ZUP-a. Obrazloženje pobijanog rješenja da je samo puko nabrajanje zakona, uredbi, pravilnika, sistematizacije, da se nabrajaju radna mjesta na koje je bila raspoređena, podaci o radnom stažu, edukacije koje je prošla, činjenica položenog pravosudnog ispita, ocjene kojima je bila ocijenjena te da se navodi da će „…navedenim iskustvom, znanjem, sposobnostima i vještinama dati najveći doprinos u rješavanju radnih zadataka na koje je raspoređena“, no da ne sadrži nikakvo utvrđeno činjenično stanje a podredno tome niti razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni dokaza na kojima je rješenje utemeljeno. Razlozi zbog kojih tužiteljica nije raspoređena na radno mjesto voditeljice Službe za carinsko-prekršajni postupak PCU Split da su navedeni paušalno i da nisu potkrijepljeni niti jednim valjanim dokazom koji bi ukazivao da se zaista dogodio određeni propust i da je za isti osobno odgovorna, a što da je u suprotnosti sa visokim ocjenama kojima je ocjenjivana za proteklo razdoblje („izuzetan“). Navodi se nadalje da budući rješenje o rasporedu tužiteljice na konkretno radno mjesto (viši inspektor) nije činjenično utemeljeno, odnosno, da ne sadrži razloge za raspored, da time nije otklonjena sumnja da je prilikom rasporeda na radno mjesto bilo elemenata arbitrarnog ili samovoljnog odlučivanja ili pak kažnjavanja državnih službenika. Pobijanim rješenjem da nisu utvrđene sve pravno relevantne činjenice odnosno činjenično stanje da je nepotpuno i pogrešno utvrđeno iako je to od važnosti za rješavanje. Jednako tako odredbe članka 74. Zakona o carinskoj službi da jasno i nedvojbeno propisuje da se službenici raspoređuju na radna mjesta sukladno Pravilniku o unutarnjem redu, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu, zvanju i rezultatima u radu, a o kojim rezultatima da se očito nije vodilo računa, pa da je tako raspoređena na radno mjesto najnižeg zvanja, za koje ispunjava uvjete. Zaključno se ponavlja da tuženik nije preispitao niti u pobijanom rješenju prezentirao žalbene razloge tužiteljice radi čega da je pobijano rješenje tuženika protivno odredbi članka 98. Zakona o općem upravno postupku a time i nezakonito. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se njena tužba usvoji, osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi jo troškove ovog upravnog spora. Podredno predlaže da se tužba usvoji te da se osporavano drugostupanjsko rješenje utvrdi ništavim te da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neosnovan tužbeni navod kako tužiteljica prethodno nije obavljala poslove višeg inspektora budući da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split. KLASA: UP/I-112-02/17-01/1039, URBROJ: 513-02-8009/8-17-1 od dana 1. rujna 2017. raspoređena na mjesto višeg inspektora, a žalba protiv rješenja o rasporedu da ne zadržava izvršenje. Napominje se kako je rješenjem Odbora KLASA: UP/II-112- 07/23-01/358, URBROJ: 566-01/13-23-3- od 30.lipnja 2023. odbijena žalba i time potvrđen raspored iz 2017.godine i da se u tom predmetu vodi spor broj 10 UsI- 2081/23-2. Nakon tog rasporeda tužiteljica da je i temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija, KLASA: 023-03/17- 01/01, URBROJ: 513-03-01-19-28 od 16.listopada 2019., bila raspoređena izvršnim rješenjem s danom 18.studenog 2019. Do 30.studenog 2020. Na radno mjesto višeg inspektora, koji raspored da je Odbor potvrdio rješenjem KLASA: UP/II-112-07/23- 01/329, URBROJ: 566-01/13-23-3 od 03.srpnja 2023. Kojim je odbijena žalba i time potvrđen raspored iz 2019.godine i da se sad pred Upravnim sudom u Splitu vodi spor broj: 7 UsI-1982/23. Stoga da je tužiteljica u ovom postupku rasporeda zatečena na radnom mjestu višeg inspektora bez obzira na činjenicu da je Odbor prethodno u više navrata poništavao rješenja o prethodnom rasporedu i vraćao ih na ponovno rješavanje, zbog nedostatka obrazloženja. Sukladno pravnom stavu potvrđenom kroz više recentnih presuda, nakon donošenja novog akta o unutarnjem ustrojstvu, svako javnopravno tijelo je dužno prema donesenom aktu rasporediti postojeće službenike na radna mjesta sukladno novom aktu o unutarnjem ustrojstvu te činjenica što je tužiteljica nekada bila voditelj službe da ne predstavlja stečeno pravo da bi prema novom pravilniku morala biti raspoređena na rukovodeće radno mjesto. Takav pravni stav da je potvrđen primjerice u presudi Visokog upravnog suda broj Usž-2678/20-2 od dana 16. srpnja 2020. Prema ustaljenoj praksi da poslodavac ima legitimno pravo na pojedinim radnim mjestima rasporediti službenike koji će osim što ispunjava tražene uvjete svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu određenog radnog mjesta. Tuženik da ponovo ističe da je iz odredba čl. 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima, između ostalog, vidljivo da se službenici raspoređuju na radna mjesta prema potrebama službe i stručnom znanju pa da je s razlogom intencija odredaba o rasporedu državnog službenika takva da je za odluku o rasporedu odlučna ocjena čelnika javnopravnog tijela, a ne drugostupanjskog tijela koje da u žalbenom postupku ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost (takvog) rješenja, koje da je doneseno po slobodnoj ocjeni. Nadalje se navodi da je neosnovano pozivanje tužiteljice na bitnu povredu odredbi čl. 30. ZUP-a, jer da službena osoba koja vodi postupak prosuđuje koje su činjenice bitne, a ne stranke. Navedena odredba ZUP-a da se prvenstveno odnosi na postupke koji su pokrenuti na zahtjev stranke. Međutim, da se u konkretnom slučaju radi o rasporedu državnog službenika pa da je odredbom čl. 49. st. 1. toč. 1. ZUP-a propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti (kao ovaj jer da je u pitanju raspored svih državnih službenika nakon ustrojstvenih promjena) ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a da nije potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Ustavni sud da je u Odluci: U-III/3700/2017 od dana 14. studenog 2019., zauzeo stav da povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku, kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke, ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve procesne povrede na rješavanje upravne stvari. U konkretnom slučaju da je tužiteljica raspoređena na isto radno mjesto na kojem je prethodno imala raspored te da je dva puta ulagala žalbu na rješenje o tom rasporedu, a niti u jednom od tih postupaka da nije navela na koje bi se okolnosti dodatno izjasnila, a koje donositelj prvostupanjskog rješenja nije znao, stoga da izjašnjavanje ne bi moglo utjecati na drukčiju odluku. Nadalje, da ostaje kod navoda izloženih u osporavanoj odluci i odgovoru na tužbu i da predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5.Tužiteljica se u podnesku od 10. veljače 2025. očitovala na tuženikov odgovor na tužbu navodeći da isti osporava u cijelosti naročito u dijelu u kojem da tuženik pokušava provući tezu da je raniji poslodavac tužiteljice istu mogao rasporediti na bilo koje radno mjesto neovisno o složenosti poslova i neovisno o njezinoj stručnosti i kompetencijama. Međutim, sama shvaćanja iz sudske prakse na koja se tuženi poziva da idu u prilog tužiteljici jer da je u istima jasno naznačeno da poslodavac kod rasporeda u službi mora uzeti u obzir uvjete i sposobnosti koje radnik ima i da to pravo poslodavca za raspoređivanje službenika proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. U odnosu na navod tuženika kako poslodavac ima pravo radnika rasporediti na mjesto s nižim koeficijentom bez valjanog obrazloženja da treba naglasiti da bi takvo postupanje bilo nezakonito zato što je radnijim odredbama Zakona o državnim službenicima bilo propisano da je raspored radnika na poslove niže složenosti kazna za povredu državne službe. Tužiteljici da nikada nije utvrđena nikakva poreda službene dužnosti već da je ista za sve godine svog rada ocjenjivana izvrsnom ocjenom, pa da se nezakonito degradiranje tužiteljice ne može opravdavati nikakvim sistematizacijama . Nadalje se navodi da se pred ovim sudom vodio i upravni spor broj UsI-1982/2023 te UsI- 2081/2023 zbog gotovo iste činjenične i pravne osnove samo u odnosu na drugo vremensko razdoblje u kojim upravnim sporovima da su donesene presude te poništeno, rješenje tuženika kao i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, a koje presude je priložio navedenom podnesku. Zaključno predlaže da se osporavana rješenja ponište.

6.Strankama je dostavom podnesaka dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, sukladno članku 98. točki 3. ZUS-a.

7.Predmet spora je, sukladno odredbi članku 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja.

8.Odredbom članka 127. stavak 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, a prema stavku 3. istog članka, ako se u skladu s Uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koje ispunjavaju uvjete.

9.Člankom 73. st. 1. Zakona o carinskoj službi, carinski službenici raspoređuju se na radna mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu, zvanju i rezultatima rada, o čemu se donosi rješenje o rasporedu.

10.Sistematizacijom radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split propisani su stručni uvjeti za raspored na radno mjesto kao i poslovi i zadaće radnog mjesta višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinski ured Split, Službu za nadzor. Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja.

11.Za radno mjesto višeg inspektora u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, propisani su sljedeći stručni uvjeti: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij prirodnih, društvenih, tehničkih, humanističkih ili biotehničkih znanosti, najmanje 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, znanje jednog stranog jezika (engleski ili njemački ili francuski ili talijanski) i znanje rada na osobnom računalu.

12.Sukladno opisu poslova iz Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, viši inspektor u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga provodi najsloženije poslove inspekcijskih nadzora, poreznih i carinskih provjera, provjera kod deklaranata, primatelja robe i korisnika carinskih postupaka s oslobođenjem, uključujući obveznike obračuna i plaćanja trošarina i posebnih poreza nastalih u carinskim postupcima, te drugih davanja i drugih osoba koje su izravno ili neizravno poslovno povezane s predmetom provjere. Obavlja poslove nadzora nad provedbom propisa iz nadležnosti Carinske uprave. Obavlja poslove nadzora nad provedbom propisa o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Obavlja provjere i razmjenu informacija u okviru međunarodne pravne pomoći po carinskim pitanjima. Sudjeluje u izradi plana i pripremama provjera. Nadzire i provjerava uporabu robe koja je bila oslobođena plaćanja carine, trošarina, posebnih poreza i drugih pristojbi. Obavlja provjeru provođenja postupaka s gospodarskim učinkom. Analizira i procjenjuje rizik u pogledu uvoza i izvoza osjetljive robe, njene vrijednosti i svrstavanja iste u Carinsku tarifu te podrijetla robe. U okviru međunarodne suradnje provjerava račune izvezene robe po zahtjevima inozemne administracije u skladu s međunarodnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Provjerava podrijetlo robe po zahtjevima stranih administracija u skladu s međunarodnim ugovorima o slobodnoj trgovini. Surađuje sa Središnjim uredom Carinske uprave u postupku naknadne provjere podrijetla robe na osnovu prijedloga i zahtjeva carinskih ureda. Sudjeluje u najsloženijim postupcima utvrđivanja carinske vrijednosti i svrstavanja robe po carinskoj tarifi i podrijetlu robe, radi ujednačavanja prakse. Na osnovi rezultata provjera sastavlja zapisnike o poduzetim radnjama i činjenicama utvrđenim u postupku, podnosi prijave o počinjenom prekršaju, optužne prijedloge, ili kaznene prijave nadležnom tijelu i izrađuje prekršajne naloge, obavještava porezno tijelo o činjenicama značajnima za oporezivanje obveznika javnih davanja. Vodi upravni postupak iz djelokruga rada Odjela. Unosi odobrenja i provodi promjene podataka u informacijskom sustavu. Utvrđuje izvrsnost upravnih predmeta. U propisanom roku knjiži rješenja iz svoje nadležnosti i dostavlja ih Odjelu za obvezna davanja. Vodi razne evidencije i izrađuje izvješća iz djelokruga rada Odjela. Sudjeluje u radu povjerenstava i komisija. Surađuje sa Središnjim uredom Carinske uprave i drugim područnim carinskim uredima te s nadležnim poreznim, inspekcijskim, policijskim i drugim tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima iz područja djelokruga rada Odjela. Inicira prijedloge za izmjenu propisa i izrađuje upite vezane za nejasnoće u primjeni propisa iz djelokruga rada Carinskog ureda. Obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog

13.Iz sadržaja spisa tuženog tijela te obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“, br. 97/20), na temelju koje je ministar financija donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija, a čiji je sastavni dio Sistematizacija radnih mjesta u Carinskoj upravi koji je stupio na snagu 13. listopada 2020.

14.Nadalje proizlazi da je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-112-07/21-01/23, Urbroj: 566-01/13-23-3 od 12. siječnja 2023., poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 16. studenog 2020. o rasporedu na radno mjesto tužiteljice i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s uputom da je dužan utvrditi sve činjenice i okolnosti, kako na strani službenika tako i osobito obrazložiti potrebu službe uslijed koje je raspored nužan, te iznijeti razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu službenika na određeno radno mjesto na zakonu osnovana.

15.U ponovljenom postupku doneseno prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I- 112-02/20-01/1360, Urbroj: 513-02-8009/6-23-8 od 06. travnja 2023., u kojem prvostupanjsko tijelo navodi i obrazlaže ono na što mu je ukazano od strane tuženika u ranijem rješenju tuženika od 12. siječnja 2023. Tako se tek sada iznose nove činjenice i razlozi donošenja prvostupanjskog rješenja te se u obrazloženju, između ostalog, navodi da je za vrijeme upravljanja Službom od strane tužiteljice došlo do naglog rasta broja neriješenih predmeta koji se odnose na preuzimanje, čuvanje, prodaju i organiziranje uništenja robe oduzete u prekršajnom i upravnom postupku kao i carinske robe koju su stranke ustupile u korist države (2012. godina) kao i neriješenih predmeta Odjela za prodaje robe (2013. -2017.) i to sa 153 neriješena predmeta (2012.) do 1044 neriješena predmeta (2017.). Također da je došlo do neurednog i nesavjesnog vođenja carinskog skladišta, odnosno da privremeno oduzeta roba nije imala prateću dokumentaciju (potvrdu o privremenom oduzimanju robe) pa da se nije ni mogla ustanoviti stvarna vrijednost i količina roba kao i utvrditi povezanost između provedenog prekršajnog postupka i oduzete robe. Kao voditeljica navedenih Službi tužiteljica da nije aktivno i neposredno sudjelovala u rješavanju niti jednog složenijeg prekršajnog predmeta što da ukazuje na nedostatak inicijative i angažmana za ispravno izvršavanja najsloženijih zadaća i postupaka ustrojstvene jedinice kojom upravlja. S obzirom na navedeno da tužiteljica nije osigurala uvjete za pravodobno i učinkovito obavljanje poslova ustrojstvene jedinice kojom je upravljala.

16.U prvostupanjskom rješenju se dakle radi se o navodima i podacima koji se iznose po prvi put i na koje je tužiteljica upirala u svojoj žalbi a na koje ukazuje i u predmetnoj tužbi. Tužiteljica je naime osporavala točnost navedenih tvrdnji te dostavila dokaze kojima potvrđuju svoje navode, a iz kojih proizlazi u potpunosti suprotno činjenično stanje od izloženog u prvostupanjskom rješenju.

17.Međutim, tuženik se u osporavanom drugostupanjskom rješenju niti ne osvrće na brojne navode žalbe u kojima tužiteljica pobija navode prvostupanjskog rješenja te dostavlja dokaze za sve svoje navode. Naime, u osporavanom drugostupanjskom rješenju niti jedan žalbeni navod tužiteljice te niti jedan dostavljeni dokaz nisu ocijenjeni. Time je povrijeđena odredba članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je izričito propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. U osporavanom rješenju se tuženik poziva na obrazloženje prvostupanjskog rješenja, međutim, tužiteljici tijekom prvostupanjskog postupka nije dana mogućnost da se očituje na iznesene navode niti da priloži dokaze koje iznosi i dostavlja tek u žalbi. Stoga se tuženik u tom dijelu ne može pozivati da bi navedeno bilo već obrazloženo u prvostupanjskom rješenju.

18.Za navesti je i to da tužiteljica ima pravo uvida u sve podatke na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, da se na iste očituje u tijeku prvostupanjskog postupka te da pruži dokaze u prilog svojih tvrdnji. To je tužiteljici u konkretnom slučaju onemogućeno. Stoga ista s pravom ističe da je u tijeku prvostupanjskog postupka povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a kojom je u stavku 1. propisano da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Naime, tužiteljici je tek u žalbi dana mogućnost da se očituje na podatke na koje se poziva prvostupanjsko tijelo, tužiteljica je tek u žalbi dostavila brojne dokaze za svoje navode kojima osporava utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja, a na takve navode joj onda niti povodom žalbe nisu dani nikakvi odgovori niti pojašnjenja, a čime su povrijeđene naprijed navedene odredbe članka 30. i 120. ZUP-a.

19.Nadalje, za istaći je i da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi da se odluka o rasporedu tužiteljice temelji na obrazloženim potrebama službe, u pogledu reorganizacije rada i opsega poslova u Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga, te na realnoj, obrazloženoj i slobodnoj procjeni čelnika tijela da će upravo tužiteljica, kvalitetnije, učinkovitije i ažurnije obavljati poslove radnog mjesta višeg inspektora u Carinskom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine i druga operativna postupanja, budući da će tužiteljica, osim što ispunjava stručne uvjete za raspored propisane zakonom, gore navedenim iskustvom, znanjem, sposobnostima i vještinama, dati najveći doprinos rješavanju radnih zadataka na koje je raspoređena. Međutim, navedeno je kontradiktorno „gornjim navodima“ prvostupanjskog tijela u kojima se iznose navodi da je tužiteljica prouzročila brojne zaostatke na poslovima gdje je ranije bila raspoređena jer je došlo do naglog rasta broja neriješenih predmeta te do neurednog i nesavjesnog vođenja carinskog skladišta pri čemu da ovdje tužiteljica nije aktivno i neposredno sudjelovala u rješavanju niti jednog složenijeg prekršajnog predmeta, pa je nejasno kako to da će ovdje gdje je po prvostupanjskom rješenju raspoređena „navedenim iskustvom, znanjem, sposobnostima i vještinama“, dati najveći doprinos rješavanju radnih zadataka na koje je raspoređena, a ranije se ističe kako evidentno znanja, sposobnosti pa niti vještina nema ili ih nije pravilno usmjerila u radu jer je prouzročila veliki broj neriješenih predmeta i neuredno vođenje carinskog skladišta.

20.U izloženom, prema mišljenju ovog Suda, tužiteljica s pravom ukazuje na nedostatke osporenih rješenja, donesenih u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, radi čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev, te s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporavano drugostupanjsko rješenje kao i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a sve u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. u svezi s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a, radi čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude pod točkama I i II.

21.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će nakon što otkloni ukazane nedostatke, donijeti novo na zakonu osnovano i valjano obrazloženo rješenje pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, a sve u skladu s odredbom člankom 151. stavka 2. ZUS-a.

22.S obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom sporu, valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati kao opravdan trošak zatraženi i popisani trošak tužiteljice zastupane po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 625,00 EUR te trošak sastava podneska od 10.02.2025. iznosu od 1.000.00 eur odnosno ukupno 1.625 eur (Tbr 27. točka 1. i toč.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23). Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

-tužiteljici, po opunomoćeniku

-tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

-u spis.