Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-487/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića, predsjednika vijeća, te Elme Kaleb Mamić i Dubravke Rudelić, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. -dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 22. veljače 2023., broj K-173/17-44, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025., u odsutnosti u javnom dijelu Županijskog državnog odvjetnika u Karlovcu i optuženika, a u prisutnosti braniteljice optuženika Snježane Drvodelić, odvjetnice u Petrinji

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, broj K-173/17-44 od 22. veljače 2023, optuženi FS proglašen je krivim zbog kaznenog protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11. te kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavka 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11., te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 55. stavka 1. i stavka 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavka 6. KZ/11. ako se optuženi FS u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju koje ga je pozvalo ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, započinje postupak izvršenja. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11. ako optuženi FS svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji odredi tijelo za probaciju sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen, u cijelosti ili neizvršenom dijelu. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi FS dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 199,20 EUR/ 1.500,00 kn i paušal u državni proračun u iznosu od 332,00 EUR/2.500,00 kn u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude, žalbu je pravovremeno podnio optuženik po braniteljici Snježani Drvodelić, odvjetnici iz Petrinje, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te podredno zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba usvoji.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegove braniteljice, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i braniteljica jer su to zahtijevali. Sjednica je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. održana u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti braniteljice optuženika Snježane Drvodelić, odvjetnice u Petrinji.

6. Žalba optuženika je neosnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističe da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji velika proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude i zapisnicima o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Pri tome žalitelj analitički navodi što su svjedoci iskazivali pri čemu iznosi vlastite zaključke iz čega proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, ispitujući pobijanu presudu u pravcu žalbenog navoda, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., vijeće ne nalazi da bi razlozi o odlučnim činjenicama bili nejasni ili proturječni kao što ne nalazi ni proturječnost razloga presude sa zapisnicima o iskazima danim u postupku. Prvostupanjski sud je iznio doslovno sve navode ispitanih svjedoka te vještaka, kako to proizlazi iz točaka 4.

– 19. te 25.-26. obrazloženja presude kao i obrane optuženika pod točkom 27.-29. obrazloženja presude, uz ostale provedene dokaze tijekom dokaznog postupka, pri čemu je iznio iscrpne razloge bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće u odnosu na oba kaznena djela, kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, pa je žalbeni razlog iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. neosnovan.

8. Žalitelj u stvari razlaže pogrešno utvrđeno činjenično stanje pri čemu iznosi vlastite zaključke u pogledu iskazivanja ispitanih svjedoka i zaključuje da je prvostupanjski sud donio odluku na temelju pretpostavki i subjektivnog odnosa prema optuženiku i oštećeniku, a ne na dokazima koji su provedeni tijekom postupka. Također navodi da se nijedan dokaz koji je proveden pred drugim raspravnim sudom ne spominje u obrazloženju presude, iako se radi o ključnim dokazima, iskazima svjedoka očevidaca NS, ZS i ŠS.

8.1. Međutim, neosnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije proveo ni obrazložio dokaze koji su provedeni i ranije pred drugim sucem, obzirom da su iskazi navedenih svjedoka doslovno navedeni pod točkom 11., 12. i 13. obrazloženja prvostupanjske presude te ocjenjeni i dovedeni u vezu s ostalim provedenim dokazima.

8.2. Također neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a obzirom da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, doveo ih u međusobnu vezu i s obranom optuženika, za što je dao iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Naime, iskaz oštećenika je životan, uvjerljiv, a dinamika događaja i navodi oštećenika potvrđeni su iskazom svjedoka MS, NS i SS te djelomično i OS u pogledu kaznenog djela prijetnje pri čemu zaključci žalitelja nisu doveli u pitanje valjane zaključke prvostupanjskog suda.

8.3. Za kazneno djelo prijetnje je potpuno irelevantno je li se oštećenik bojao izrečenih prijetnji ili ne, već je samo mjerodavno je li se radilo o ozbiljnoj prijetnji ili ne, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i prihvatio navode oštećenika da prijetnju nije odmah prijavio policiji jer je očekivao da će se optuženi smiriti kada se otrijezni i da će sve biti u redu, međutim, nakon događaja 14. lipnja 2025., dakle tjedan dana od kaznenog djela prijetnje, uslijedio je i napad optuženika pri čemu je oštećeni zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma baze V. metakarpalne kosti desne šake.

8.4. U odnosu na dinamiku nastanka ozljede i samog događaja prvostupanjski sud je pravilno ispitujući svjedoke očevice i dovodeći njihove iskaze u međusobnu vezu s medicinskom dokumentacijom i obranom optuženika te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede za što je dao iscrpne razloge koje prihvaća u cijelosti ovo vijeće. Iako optuženi poriče da bi počinio kazneno djelo ne osporava njihov međusobni kontakt i pad te pravilnom analizom svakog provedenog dokaza pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da su prije pada na pod bili u neposrednoj blizini okrenuti jedan prema drugom, a optuženi ni ne navodi da bi ga oštećeni udario čašom u nos već da je vidio čašu kako mu ide prema licu pa da je iz straha uhvatio oštećenika nakon čega su završili na podu pa bi u takvoj situaciji svakako optuženi morao vidjeti da ga je oštećeni udario čašom u nos pri čemu je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su iskazi svjedoka ČS i CS nevjerodostojni obzirom da su proturječni te da su vidjeli nešto što ni sam optuženi nije vidio iako je bio u neposrednoj blizini oštećenika i okrenut mu licem.

8.5. Također je pravilno prvostupanjski sud ocijenio iskaz oštećenika, ZS, LS, materijalne dokaze te nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Dražena Jankovića za što je dao iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Nije sporno da je optuženi imao povredu, otvorenu ranu nosa koja mu je dijagnosticirana 14. lipnja 2015. u 01:56, međutim pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da se ne može utvrditi na koji način je optuženi zadobio tu ozljedu odnosno pravilno isključuje da bi se oštećeni doveo u vezu s ozljedom optuženika odnosno da bi oštećeni čašom udario u lice i nos optuženika, a sve to prije nego što je optuženi oštećenika srušio na pod. To ujedno proizlazi iz odluke Prekršajnog suda u Sisku, broj Pp J-1/19, kojom je RS oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno da bi udario čašom u predjelu nosa FS.

8.6. Pravilno je nadalje prvostupanjski sud utvrdio da je ozljeda oštećenika u vidu prijeloma baze V. metakarpalne kosti desne šake u uzročno posljedičnoj vezi s postupanjem optuženika kritične večeri. Naime, oštećeni se žalio na bolove u desnoj ruci, na što liječnici u Sisku nisu pridavali posebnu pozornost, već je 16. lipnja 2015. obiteljska liječnica oštećenika opisala edem desne šake, a ozljeda je radiološki dijagnosticirana tek 22. lipnja 2015. kod pregleda u bolnici u Rijeci, dakle devet dana od nastanka. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Jankovića proizlazi da je ozljeda oštećenika mogla nastati u periodu između 14. lipnja i 22. lipnja 2015., a iz medicinske dokumentacije proizlazi da se oštećeni žalio na bol u desnoj ruci, to ukazuje da je ozljeda nastala 14. lipnja 2015. prilikom postupanja optuženika koji je oštećenika srušio na pod, udarao ga rukama i nogama, pri čemu je oštećeni krvario u području glave te mu je utvrđena i ozljeda u vidu razderotine glave u području lijeve strane čela, koja je potvrđena medicinskom dokumentacijom, a k tome i oštećeni navodi da je rukama pokrio glavu dok je bio na podu, to su uz potvrdu vještaka o mogućnosti nastanka ozljede kosti desne šake bez većeg pomaka prilikom pada ali i od udarca u ruku, pri čemu je optuženi s takvom rukom mogao voziti, kako to navodi vještak, navodi žalitelja da nema uzročno posljedične veze između ozljede oštećenika i postupanja optuženika neosnovani, budući oštećeni ne može snositi odgovornost što liječnici u Sisku nisu poduzeli ništa u cilju saniranja ozljede koja je k tome i bila zabilježena. Dakle i ovom vijeću nije sporno da je ozljedu desne ruke u vidu prijeloma baze V. metakarpalne kosti desne šake bez većeg pomaka kritične večeri oštećeniku nanio optuženi.

9. Iako žalitelj ističe žalbenu osnovu odluke o kazni istu ne obrazlaže, pa je sud ispitujući pobijanu presudu u pravcu odluke o kazni utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti kaznenih djela, a koje utječu na visinu i težinu kazne, također je pravilno utvrdio olakotne okolnosti, dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, dok mu je pravilno cijenio kriminalnu volju otegotnom pa mu je stoga za oba kaznena djela utvrdio kazne zatvora u propisanom zakonskom minimumu od šest mjeseci te ga osudio primijenivši odredbe o stjecaju kaznenih djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koju mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11. zamijenio radom za opće dobro. Dakle, prvostupanjski sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. da se prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije izražava društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Prvostupanjski sud se također vodio i odredbom članka 47. KZ/11. budući je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te optuženiku izrekao rad za opće dobro koji će u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja.

10. Kako žalba optuženika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić