REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1043/2024-14

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja BFŽU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. BF pok. AF, 3. LF ž. BFŽ, 4. ŽF pok. AF, 5. TF ž. B, 6. AFŽ. A, 7. LFŽ ud. ŽF, 8. ŠF pok. L, 9. BFŽ pok. Ž, 10. MF BFŽ pok. Ž, 11. ŽFŽ. Ž, 12. CF ud. pok. A i 13. ČF ž. ŽF, (svi oni ad/2 – ad/13, zastupani po privremenom zastupniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku iz Imotskog), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 11. veljače 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 18. veljače 2025. god.

p r e s u d i o  j e

"Utvrđuje se da je tužitelj TFŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik nekretnine u k. o. [katastarska općina], koju tvore dio – u zemljišnoj knjizi upisane – čest. zem. [katastarska čestica] (u katastarskom operatu zavedene kao kat. č. zem. [katastarska čestica]) u površini 85 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 94 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 121 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 1.253 m², dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 112 m² i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini 449 m², dakle nekretnine ukupne površine 2.114 m², baš nekretnine koju je vještak Perica Puljić, na skici od 30.1.2025. god. koja čini sastavni dio ove odluke narisao između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-A, pa je slijedom toga ovlašten, na osnovi ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zahtijevanih zemljišnoknjižnim pravom, izvršiti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na njegovo ime, u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u tu evidenciju u pogledu predmetne nekretnine (uparničenih kat. čest. zem./dijelova kat. č. zem.), a što su tuženici dužni trpjeti."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da na predmetnoj nekretnini od pamtivijeka postoji vlast njegovih prednika i njegova osobna vlast pa da utoliko na toj nekretnini, stečeno na originarnoj osnovi, postoji njegovo vlasničko pravo.

1.1.Naglasio je tko je njegov neposredni prednik, a tko su prednici tom neposrednom predniku te na izloženoj osnovi postavio zahtjev opisan u izreci ove odluke.

2. Kako tužena Republika Hrvatska, tako i ostali tuženici iz ove parnice, fizičke osobe odsutne i nepoznatih boravišta, osporili su istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost postavljenog zahtjeva.

2.1.Pak, tužena Republika Hrvatska je posebice naglasila da je uparničena kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u funkciji puta, dakle javnog doba, pa da utoliko tužitelj i njegovi prednici na toj nekretnini nisu mogli dosjedati.

3. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je Rješenje Kotarskog suda u Imotskom Z-405/63 od 16.3.1965. god., pročitana su rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-244/96 od 5.9.1996. god., O-336/08 od 21.3.2012. god., O-180/11 od 29.12.2011. god. i O-94/16 od 16.2.2016. god., pročitana je isprava "Dioba" – U [adresa] 28.8.1999. god., pročitan je Ugovor o zamjeni nekretnina od 30.12.2019. god., pročitan je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 25.6.2024. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Perice Puljića od 30.1.2025. god., pročitano je Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina koje je sastavio vještak Perica Puljić te su u statusu svjedoka saslušani ŠFŽ, AF pok. MFŽ i AFŽU.

4. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.

5. Utvrđeno je uviđajem obavljenim u ovoj parnici da na promatranom lokalitetu postoji trup negdašnje ceste Svib – Cista, no utvrđeno je i to da ne da taj trup ne postoji na promatranoj nekretnini, nego uz samu nekretninu od koje je odijeljen starim, pomno građenim suhozidom. Baš postojanje tog i takvog suhozida uz cestovni trup i činjenica da je cestovni trup uz predmetnu nekretninu širok barem onoliko koliko je širok i uz druge nekretnine uz koje se pruža na promatranom lokalitetu, upućuje na zaključak da je stanje na promatranom lokalitetu onakvo kakvo je danas istovjetno davno ustanovljenom stanju. Utoliko je, dakako imajući na umu i posvjedočenja svjedoka na tu okolnost, protivno stajalištu tužene, valjalo zaključiti – ponajprije – da uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] (prema zemljišnoknjižnom upisu, odnosno 2743/5 prema u zemljišnu knjigu neprovedenoj numeraciji nekretnine kakva je u katastarskom operatu) k. o. [katastarska općina] nije ni ranije predstavljao zemljište u funkciji puta te – naposljetku – zaključiti da je tužitelj istinito tvrdio onda kada je tvrdio da je posjed njegovih prednika na predmetnoj nekretnini zasnovan iznimno davno (on je kazao da postoji "od pamtivijeka") i to tako davno da su još njegovi prednici dospjeli dosjesti još u vrijeme kada je dosjedanje na nekretninama bez obzira na status titulara na takvim nekretninama bilo moguće, dakle dosjesti još prije 1941. god. i dosjesti još prema određenjima par. 1742 AGZ.

51.Utoliko je u konačnici i valjalo zaključiti da još od barem 1941. god. na uparničenom dijelu promatrane kat. č. zem. ne postoji vlasničko pravo države, nego pravo fizičke/ih osobe/a.

6. Već smo kazali da uparničeni dio one nekretnine na kojoj su u mjerodavnim evidencijama vlasništva/posjeda nekretnina upisana prava odnosno ovlaštenja Republike Hrvatske ograđuje suhozid, a sada kažemo da su u okviru tih suhozidova i one nekretnine na kojima su u tim evidencijama zavedena prava fizičkih osoba. Baš fakat da su ta zemljišta ograđena istim suhozidovima nedvojbeno upućuju da je aprehendiranje na ukupnosti promatrane nekretnine učinjeno istodobno i učinjeno po jednom te istom aprehendentu. Rekli smo već da je aprehendiranje onog dijela promatrane nekretnine na kojem se bilježe prava fiskusa poduzeto u tolikom odmaku u prošlosti da je rezultiralo dosjedanjem dosjedatelja prema državi još prije 1941. god., a sada kažemo da su rokovi dosjedanja i tada (i sada) između fizičkih osoba kudikamo kraći nego li su bili propisani i nego li su sada propisani rokovi dosjedanja na relaciji fizička osoba – država. Iz toga proizlazi jasan zaključak, dakle zaključak da je onaj tko je dosjeo prema državi na uparničenom dijelu izdvojeno promatrane kat. č. zem. istodobno dosjedao i još prije nego li je dosjeo prema državi dosjeo na preostalim dijelovima uparničene nekretnine i prema promatranim fizičkim osoba.

6.1.Utoliko je baš onog dosjedatelja koji je dosjedao prema državi, barem te 1941. god. valjalo sagledavati kao nositelja vlasničkih ovlaštenja i na onim dijelovima predmetne nekretnine koje tvore dijelovi onih kat. č. zem. koje su u evidencijama zavedene kao su/vlasništvo fizičkih osoba.

7. Zaključeno je, dakle u ovoj parnici da titularitet fizičke/ih osobe/a na ukupnosti uparničene nekretnine postoji još od 1941. god.

7.1.Preostalo je utoliko sagledavati je li baš tužitelj sljednik onog/ih tko je/koji su dosjeo/li na predmetnoj nekretnini.

8. Nitko izuzev osoba iz eredi T te tužiteljevog neposrednog prednika MFŽ i samog tužitelja kroz svo razdoblje u koje upiru sjećanja svjedoka saslušanih u postupku nije vršio bilo kakve akte vlasti na ukupnosti predmetne nekretnine.

8.1.To su posvjedočili baš svi svjedoci saslušani u ovoj parnici, svjedoci kojima se, bilo kao osobi iz obitelji ranijih vršitelja efektivne vlasti na predmetnoj nekretnini T (IF), bilo kao osobi koja živi na promatranom lokalitetu (KF pok. MFŽ), bilo kao osobi neposrednog tužiteljevog prednika (CFŽ pok. Š), naprosto ne može spočitati da ne bi bili upućeni u okolnosti o kojima su posvjedočili u ovoj parnici.

8.2.Posvjedočile su to osobe kojima se ne spočitava i očito ne može spočitati da bi imale kakvog razloga favorizirati tužiteljeve interese u ovoj parnici.

8.3.Napokon, radi se o osobama čija su iskazivanja u skladu sa sadržajem literarnih dokaznih sredstava korištenih u ovoj parnici pa je iskazivanju tih svjedoka (a time i rezultatima dokaza koji njihova posvjedočenja podupiru) valjalo u potpunosti podariti vjeru.

8.4.Pak, nakon podarivanja vjere nositeljima dokaza odnosno dokaznim rezultatima ove parnice naprosto je morao uslijediti zaključak da su oni pravni učinci koji su dosjedatelji postigli dosjedanjem na ukupnosti predmetne nekretnine naposljetku pripali ovopostupnom tužitelju.

8.5.Stoga je tužitelja, u skladu s određenjima čl. 159. st. 3. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17) – ponajprije – valjalo deklarirati vlasnikom posrednog predmeta spora ove parnice te ga – naposljetku – u skladu s određenjima čl. 130. istog zakona i ovlastiti na upis deklariranog prava u mjerodavnu evidenciju vlasništva nekretnina, dakle – u konačnici – presuditi kao u izreci ove odluke.

U Imotskom 18. veljače 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.