Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4189/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pn-88/2023-17 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice CA i 2.tužitelja UA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pn-88/2023-17 od 26. lipnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev 1. tužiteljice CA za iznos od 6.500,00 EUR te pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev 2. tužitelja UA za iznos od 6.700,00 EUR-a.

II. Odbijen je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da 1. tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 500,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 26. lipnja 2023. pa do isplate dok je odbijen zahtjev u preostalom dijelu do zatraženih 7.000,00 eur sa zatraženom kamatom. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da 2. tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 300,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 26. lipnja 2023. pa do isplate dok je odbijen zahtjev 2. tužitelja u preostalom dijelu do zatraženih 7.000,00 EUR sa pripadajućom kamatom. Pod točkom III. izreke naloženo je 1. i 2. tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev u odnosu na 1. tužiteljicu za iznos od 6.500,00 EUR i pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev 2. tužitelja za iznos od 6.700,00 EUR žalbu su podnijeli 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka.

3. Žalba 1. i 2. tužitelja je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pa stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

7. Predmet ovog postupka zahtjev je 1. tužiteljice za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti zbog nelagode i srama nastalog pri pregledu policijskog službenika pri uhićenju 1. tužiteljice jer ju je umjesto ženske osobe, pregledala muška osoba, zahtjev koji tužitelji temelje na ponašanju policijskih službenika prilikom pretrage doma 1. i 2. tužitelja jer kako tvrde tužitelji policijski službenici su pred mlljt. djecom rekli da će tužitelji završiti u zatvoru pa su osjećali strah za sigurnost djece te zahtjev zbog pretrpljenog straha za zdravlje mlljt. djece i zdravlje tužitelja jer nitko od nazočnih osoba tijekom pretrage stana nije nosio zaštitne maske propisane mjerama radi suzbijanja pandemije COVID-19 te zahtjev 1. i 2. tužitelja zbog neosnovanog lišenja slobode, odnosno zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru u trajanju od 24 sata.

8. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na ovom utvrđenom činjeničnom stanju i to:

- da su 1. tužiteljicu CA i 2. tužitelja UA **.**.2020. uhitili policijski službenici Policijske postaje Pakrac sukladno čl. 107., st. 2. Zakona o kaznenom postupku zbog postojanja osnove sumnje da su počinili kazneno djelo iznude iz čl. 243., st. 1. Kaznenog zakona, (djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti),

- da su 1. i 2. tužitelji nakon uhićenja sukladno čl.109. ZKP predani pritvorskom nadzorniku u policijskoj postaji Pakrac gdje su u pritvorskoj jedinici zadržani 24 sata te nakon provedenog ispitivanja pušteni 21. studenog 2022.,

- da su nakon toga tužitelji obaviješteni da se nastavlja s provođenjem dokaznih radnji, a rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru 1. tužiteljici CA i 2. tužitelju UA određene su mjere opreza zabrane približavanja žrtvi i drugoj osobi,

- da je protiv 1. i 2. tužitelja podignuta optužnica pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem: KO-DO-42 /2021-1 od 29. siječnja 2021. kojom su tužitelji okrivljeni da su počinili kazneno djelo protiv imovine iz čl. 243. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona, te da je rješenjem broj: Kov-63/2021-10 od 14. travnja 2021. potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela iznude u pokušaju i pokrenut kazneni postupak pod brojem K-191/2021 pred Općinskim sudom u Bjelovaru,

- da je Općinsko državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona CA i AA te je na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Bjelovaru 9. svibnja 2022. rješenjem obustavljen kazneni postupak kao i izrečene mjere opreza,

- da su se tužitelji obratili tuženici podneskom od 4.siječnja 2023. sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku koji je tužena djelomično usvojila s osnova povrede prava osobnosti zbog neosnovnog lišenja slobode ponudivši svakom od tužitelja iznos od 74,32 eura,

- da su tužitelji uhićeni u prijepodnevnim satima i to tužiteljica CA ispred zgrade [adresa], a tužitelj UA u obiteljskoj kući tužitelja u kojoj tužitelji žive s maloljetnim kćerkama te da su nakon uhićenja dovedeni u pritvorsku jedinicu Policijske postaje Pakrac,

- da je istog dana u poslijepodnevnim satima u nazočnosti tužitelja kao vlasnika izvršena pretraga obiteljske kuće i vozila,

- da su maloljetna djeca tužitelja, kćerke C i U stare 13 godina, bile prisutne tijekom uhićenja tužitelja AA kao i tijekom pretrage obiteljske kuće tužitelja,

- da su tužitelji 21. studenog 2020. ispitani pred državnim odvjetnikom u Bjelovaru nakon čega su pušteni.

9. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužiteljima pripada naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi s obzirom da su isti bili u pritvoru, a kazneni postupak je obustavljen pri tom se sud prvog stupnja nepravilno u pobijanoj presudi pozvao na odredbu čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine„ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 627/03, 178/04, 115/06, 152/08- ZKP/97) obzirom da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019; dalje ZKP) kojom je propisano kako osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da su 1. i 2. tužitelji bili u pritvoru jedan dan te da je u odnosu na oboje tužitelja obustavljen kazneni postupak slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tužena sukladno odredbi članka 14. ZKP-a dužna tužiteljima nadoknaditi štetu koja im je uzrokovana neosnovanim pritvaranjem.

11. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO-a) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

12. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl. 19. st. 2. ZOO-a).

13. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. Sud prvog stupnja je dosudio 1. tužiteljici i 2. tužitelju naknadu štete zbog povrede prava osobnosti obzirom da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka a što ima za posljedicu duševnu bol, pri čemu je pravilno pri dosudi pravične novčane naknade imao u vidu da su 1. i 2. tužitelji u pritvoru proveli kratko vrijeme, 24 sata.

15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je sud vezan činjeničnim navodima u tužbi pa je stoga pravilno postupio kada nije utvrđivao jesu li tužitelji imali nehumane uvjete u pritvoru, da li im je povrijeđeno pravo na dostojanstveno postupanje u pritvoru, da li su imali neke posebne poteškoće pri uključivanju u život nakon izlaska iz pritvora, ili su pretrpjeli neke posebne reakcije svoje životne sredine, obzirom da navedeno tužitelji nisu naveli u činjeničnom opisu tužbe. Stoga činjenica da su tužitelji o navedenom iskazivali tijekom postupka nije odlučna, niti je sud bio dužan iste činjenice utvrđivati. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi 2. tužitelja kako sud prvog stupnja pri odlučivanju o visini pravične novčane naknadi nije imao u vidu u kojim uvjetima je spavao jednu noć u pritvoru.

16. Sud prvog stupnja je utvrdio na temelju iskaza svjedoka EA i tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja da je tužiteljica CA uhićena na način da su policijski djelatnici zaustavili osobni automobil tužiteljice pred zgradom [adresa], da je policijski djelatnik zatražio tužiteljicu da iziđe iz automobila, naložio da stavi ruke na leđa, izvršio pregled tijela- vanjski, površinski kako bi se spriječilo odbacivanje eventualnih dokaza, stavio sredstva za vezivanje nakon čega je tužiteljica policijskim automobilom odvezena u Policijsku postaju Pakrac pri čemu je od momenta zaustavljanja tužiteljice do odvoženja u Policijsku postaju Pakrac proteklo 10 do 15 minuta. Pravilno je sud prvog stupnja pri utvrđenju da li je takvim postupanjem povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, te je li tužiteljica osjećala nelagodu i sram prilikom uhićenja i pregleda sud cijenio činjenicu da se sve navedeno odvijalo se pred zgradom [adresa] te u prijepodnevnim satima i da je tužiteljica bila izložena znatiželjnim pogledima sugrađana kao i da uhićenje u manjoj sredini zasigurno izaziva znatiželju.

17. Prvostupanjski sud je cijenio da je uhićenje i pregled tužiteljice od strane policijskog djelatnika izazvalo kod tužiteljice posljedice u obliku duševne boli – nelagodu i sram no pri tom je pravilno imao u vidu da je tužiteljica već ranije bila osuđena zbog kaznenog djela prijevare, krivotvorenja isprava i zlouporabe povjerenja na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci uvjetno na pet godina uz oduzimanje imovinske koristi pa obzirom da radi o manjoj sredini koja je istoj je bilo poznato i prije tužiteljičino kažnjavanje, radi čega niti ugled tužiteljice nije bio besprijekoran.

18. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije prihvatio istinitim iskaz tužiteljice CA, tužitelja UA i svjedoka GA u dijelu u kojima navode da se policijski djelatnik maloljetnoj djeci prilikom pretrage doma tužitelja obratio na način da je pred djecom rekao da će tužitelji završiti u zatvoru, a djeca u domu, zbog čega su tužitelji osjećali strah za djecu i svoju sigurnost. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio iskaze 1. i 2. tužitelja i svjedoka GA neuvjerljivim obzirom da niti tužiteljica nit svjedok GA nema neposrednih saznanja o navedenim činjenicama.

19. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio istinitim iskaz svjedoka FA, ocjenjujući isti uvjerljivim i logičnim, koji je sudjelovao u radnjama uhićenja 2. tužitelja UA, te istim utvrdio da s obzirom na činjenicu da je bilo poznato da se tužitelj nalazi u kući sam s djecom, da su bili pozvani djelatnici Centra za socijalnu skrb, te je policijski djelatnik EA rekao djeci da ništa ne brinu. Kako je na temelju iskaza tužitelja UA utvrđeno da je isti tijekom uhićenja nazvao oca tužiteljice koji je u kratkom roku odveo djecu u svoje kućanstvo i zajedno s majkom tužiteljice preuzeo brigu o mlljt. djeci, to se neosnovanim ukazuju tvrdnje tužitelja da o postojanju straha za sigurnost djece.

20. Pravilno je sud prvog stupnja odbio i zahtjev 1. i 2. tužitelja radi naknade štete za pretrpljeni strah zbog činjenice da policijski djelatnici, kao niti druge nazočne osobe pri pretrazi njihovog doma, nisu nosili zaštitne maske. Naime, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja da su se tužitelji uistinu bojali za zdravlje svoje djece i svoje vlastito zbog nenošenja maske odmah bi upozorili djelatnike policije kao i druge nazočne da stave masku ili da bi stavili oni sami kako sebi tako i djeci. Također, nelogičnim se ukazuje da o takvom postupanju da su pri tom osjećali takav strah 1. i 2. tužitelji ne bi stavili pisane primjedbe na zapisnik sačinjen tijekom pretrage stana.

21. Slijedom svega navedenog sud prvog stupnja utvrđujući da je zbog neopravdanog lišenja slobode i utvrđenja da je tužiteljici povrijeđeno temeljno pravo na slobodu, a imajući u vidu i povredu svih prava koje je tužiteljica pri tome pretrpjela, kao nelagodu i sram pri uhićenju, pravilno dosudio tužiteljici iznos od 500,00 eura a tužitelju zbog neopravdanog lišenja slobode i povrede temeljnog prava na slobodu iznos od 300,00 eura, dok je odbio zahtjev svakog od tužitelja preko dosuđenog do 7.000,00 eura.

22. Stoga žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

23. Sud prvog stupnja je pravilno temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

24. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja kao neosnovanu prvostupanjsku presuda u cijelosti potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Kako žalitelji nisu uspjeli sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan i njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža