Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-64/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarija Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja PLUDUX ART d.o.o., Konjščina, Varaždinska cesta 30, OIB: 16130377505, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika LOKOR d.o.o., Starigrad, Ulica dr. Franje Tuđmana 71, OIB: 78924578120, kojeg zastupa punomoćnik Davorin Bukovac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Davorin Bukovac, Željko Kaselj i Jelena Turkalj iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 15. siječnja 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Buljan, odvjetnice u Zadru i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te nakon objave presude 18. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-12481/2023, UPP/OS-Ovrv-1127/2023 od 15. studenog 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 11.841,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 15. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Suzane Hrabra iz Zadra, Don Ive Prodana 4, poslovni broj: Ovrv-12481/2023, UPP/OS-Ovrv-1127/2023 od 15. studenog 2023. u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 90,51 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana; te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 650,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 464,26 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 12. listopada 2023. podnio prijedlog za ovrhu javnoj bilježnici Suzani Hrabra iz Zadra protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 11.841,34 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju prijedloga za ovrhu javna bilježnica je 15. studenog 2023. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12481/2023, UPP/OS-Ovrv- 1127/2023.

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovor je pravodobno izjavio tuženik (tada ovršenik), osporavajući u cijelosti predmetno rješenje. Tuženik osporava kako osnovu tako i visinu potraživanja određenu rješenjem o ovrsi. U odnosu na osnovu, tuženik navodi kako vjerodostojna isprava kao osnova potraživanja ne sadrži sve bitne sastojke, koje vjerodostojna isprava sukladno Ovršnom zakonu, a također Zakonu o računovodstvu, a koji kao lex specialis propisuje što vjerodostojna isprava mora sadržavati, kako bi mogla služiti kao vjerodostojan obračun potraživanja između dužnika i vjerovnika. Iz priložene isprave nije razvidno niti tko je istu sastavio (potpis ovlaštene osobe), niti je ista ovjerena žigom odnosno štambiljem pravne osobe, niti je iz iste razvidno na koju se uslugu potraživanje odnosi. U odnosu na visinu potraživanja, tuženik navodi kako je dio potraživanja plaćen, dok je za ostatak potraživanja uložena reklamacija, a također je dogovorena obročna otplata, nakon rješavanja reklamacije.

3. Javna bilježnica je predmet proslijedila Općinskom sudu u Zadru koji se dopisom poslovni broj: Povrv-373/2024-2 od 19. srpnja 2024. s pozivom na toč. 2. Zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019 od 27. studenog 2019. dostavio predmetni spis ovom sudu kao stvarno nadležnom.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-64/2024-3 od 2. rujna 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u podnesku od 18. siječnja 2024. naveo da je prigovor (sada odgovor na tužbu) tuženika potpuno neosnovan, neobrazložen i nepodoban za razmatranje. Tuženik nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje navode o djelomično izvršenoj uplati, odnosno dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je tuženik izvršio reklamaciju računa te kakvu korespondenciju između tužitelja i tuženika o eventualno postignutom dogovoru u vezi obročne otplate predmetnog dugovanja. Na ročištu održanom dana 5. prosinca 2024. tužitelj je naveo da je iz utuženog računa razvidno da je tuženik nakon što mu je izdan račun uplatio iznos od 12.000,00 EUR dok je za ostatak potraživanja tužitelj pokrenuo ovršni postupak (11.841,34 EUR).

6. Tuženik je podnesak tužitelja od 18. siječnja 2024. uredno zaprimio se očitovao na način da je naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda i dokaznih prijedloga iz prigovora (sada odgovora na tužbu), a posebice kod prijedloga saslušanja zakonskog zastupnika tuženika, a na okolnost dogovora oko plaćanja potraživanja kao i uloženih reklamacija.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu, i to izvoda otvorenih stavaka na dan 18. rujna 2023. (l.s.7), računa br.: 52/1/1/ od 31. ožujka 2023. (l.s. 43-47) te je saslušan zakonski zastupnik tužitelja ZŠ (l.s. 52-53).

8. Sud je odbio kao nepotreban prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ĆŠ. Naime, sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su ocjenom isprava sadržanih u spisu. Stoga, kako izvođenje tog dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

9. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dok iz st. 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

10. Na temelju ocjena svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate kupoprodajne cijene za prodanu robu sukladno dospjelom, a neplaćenom računu br.: 52/1/1/ od 31. ožujka 2023. u iznosu od 11.841,34 EUR.

12. U odnosu na prigovor tuženika kako izvod otvorenih stavaka na dan 18. rujna 2023. nema sve potrebne elemente da bi imao svojstvo vjerodostojne isprave, sud je utvrdio kako je isti neosnovan, a navedeno proizlazi iz čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje u tekstu: OZ).

13. Naime, prema odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojna isprava prema ovom Zakonu je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kada je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po Zakonu ovjerovljena privatna isprava, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Po stavku 2. istog članka vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjena novčane obveze.

14. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio na temelju izvoda otvorenih stavaka na dan 18. rujna 2023., sud zaključuje da tužitelj posjeduje vjerodostojnu ispravu, a kako su u pregledu otvorenih stavki navedeni vjerovnik, dužnik, predmet i vrsta obveze, te vrijeme ispunjenja novčane obveze sud zaključuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu te da su neosnovani prigovori kako vjerodostojan isprava ne sadrži sve bitne elemente te da se na temelju iste ne može tražiti ovrha.

15. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok čl. 376. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

16. Ugovor o kupoprodaji je prema svojim karakteristikama dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane (prodavatelja i kupca). Obveza na strani prodavatelja sastoji se u tome da kupcu preda stvar u vlasništvo, dok se obveza na strani kupca sastoji u tome da prodavatelju plati kupoprodajnu cijenu u rokovima i na način kako je to ugovoreno. Pravo na strani prodavatelja sastoji se u tome da od kupca traži plaćanje kupoprodajne cijene, dok se pravo na strani kupca sastoji u tome da od prodavatelja traži predaju stvari.

17. Stoga, radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene za pokretnine koje su navedene u utuženom računu bilo je potrebno utvrditi jesu li tužitelj i tuženik ispunili svoje obveze iz ugovora o kupoprodaji.

18. Uvidom u račun br.: 52/1/1/ od 31. ožujka 2023. utvrđeno je kako je taj račun tužitelj ispostavio tuženiku za kupnju robe koja je pobliže navedena na tom računu. Tužitelj po tom računu od tuženika potražuje 11.841,34 EUR, a kao datum dospijeća naveden je 21. travnja 2023.

19. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja IŠ proizlazi da je tužitelj tuženiku prodao građevinski materijal koji je istome služio za gradnju stambene zgrade koju je gradio pokraj Zaprešića. Tužitelj je tuženiku isporučio sav naručeni materijal i dovezao ga na gradilište. Tuženiku je ispostavljen račun koji je djelomično plaćen i za koji tužitelj nikad nije dobio prigovor. Nikakvih reklamacija nije bilo ni na ispostavljeni materijal. Iznos računa je bio oko 23.000,00 EUR i tuženik je u više navrata uplaćivao iznose od po 1.000,00 EUR, 2.000,00 EUR, odnosno ukupno je platio oko 12.000,00 EUR. Tužitelj i tuženik nisu dogovorili obročnu otplatu, već je tuženik trebao u cijelosti podmiriti ispostavljeni račun. Tuženik je izgradio zgradu za koju mu je ispostavljen građevinski materijal i istoga je investitor isplatio u cijelosti kao izvođača radova.

20. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) niti ne osporava da je isti zaprimio robu koja je navedena u predmetnom računu nego je isti naveo kako je dio potraživanja plaćen, dok je za ostatak potraživanja izvršio reklamaciju robe. Na navode tužitelja da tuženik nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je tuženik izvršio reklamaciju računa, tuženik se nije očitovao.

21. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženiku predao u vlasništvo kupljene pokretnine i tuženik je u obvezi ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i tužitelju platiti ostatak kupoprodajne cijene (čl. 376. st. 1. ZOO-a) u visini koja je navedena u utuženom računu.

22. Kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (čl. 221.aZPP-a) nije dokazao da je tužitelju platio utuženi iznos, odnosno da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

23. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (čl. 7. st. 1 i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

24. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

25. Slijedom navedenoga, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 11.841,34 EUR kao iznos dugovane glavnice i presudio kao u toč. I. izreke presude.

26. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO- a dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Slijedom navedenoga, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti zatezne kamate koje teku od dana koji slijedi iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i presudio kao u toč. I. izreke presude.

28. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 339,26 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 bodova, sukladno Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), s tim da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, sukladno Tbr. 53. 4. Tarife te pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR; odnosno ukupno 250,00 EUR. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak na ime predujma naknade iz čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22 - dalje Pravilnik) koji uvećan za PDV iznosi 12,50 EUR te ostatak iznosa naknade koji uvećan za iznos PDV-a iznosi 78,01 EUR, sukladno čl. 5. Pravilnika obzirom da u spisu predmeta ne prileži dokaz da je naprijed navedeno plaćeno, pa po stavu suda taj trošak za tužitelja nije nastao: odnosno ukupno 90,51 EUR. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč

I. i II. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak sastava podneska od 18. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 5. prosinca 2024. u iznosu od 100,00 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 15. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, pripadajući PDV u iznosu od 150,00 EUR, sukladno Tbr. 42. Tarife, što sveukupno iznosi 650,00 EUR, dok je za razliku zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan (464,26 EUR). Tužitelju tako nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 bodova budući isti nije potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, zahtjev za naknadu troška na ime pristojbe za presudu budući da ovaj dio zahtjeva tuženik nije postavio sukladno čl. 164. ZPP-a te trošak ovršnog postupka u iznosu od 339,26 EUR budući da je o tom trošku odlučeno zajedno s odlukom o platnom nalogu (toč I. i II. izreke presude).

30. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zadru 18. veljače 2025.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Anamarija Kovačić Milković

Ana Markač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.