REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1250/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavaš, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.735,55 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.340,95 eura od 23.06.2015. do isplate,

- na iznos od 2.389,82 eura od 09.02.2017. do isplate,

u roku od osam dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.188,66 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik BJ stradao kao suvozač u prometnoj nezgodi 11. kolovoza 2007. u Dugoj Resi, a da je nezgodu prouzročio UJ upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, a koji je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-603/07 od 2. listopada 2008. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja u omjeru od 80% tužitelj je osiguraniku rješenjem broj 714909 od 9. prosinca 2009. priznao pravo na invalidsku mirovinu, isplatom koje je tužitelj u razdoblju od 1. studenoga 2012. do 31. prosinca 2013. pretrpio štetu koja ukupno iznosi 12.913,52 kn, uvažavajući razmjer x 80%., dok je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. tužitelj svome osiguraniku isplatio ukupno 15.418,80 kn, od čega iznos od 12.335,04 kn za tužitelja predstavlja štetu, a za koju cjelokupnu štetu je odgovoran osiguranik tuženika u smislu odredbi čl. 160. -163. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Ističe da od strane tužitelja nije dokazana odgovornost tuženikovog osiguranika, pri čemu ističe da je u postupku koji je osiguranik tužitelja pokrenuo protiv tuženika pred Općinskim sudom u Karlovcu utvrđen doprinos osiguranik tužitelja nastanku štete u omjeru od 30%, sve s obzirom na činjenicu da je isti pristao na vožnju s alkoholiziranim vozačem. Nadalje, tuženik osporava i uzročno – posljedičnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i predmetne prometne nezgode, kao i samu činjenicu nastanka štete, to jest učinjenih isplata invalidske mirovne koje tužitelj dokazuje dostavljenim doznakama. Također, tuženik ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan i primjenom odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima prema kojem obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja istog zbog ozljede na radu.

3. Podneskom od 6. svibnja 2016. tužitelj je, uvažavajući doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od ukupno 17.673,92 kn sa zateznim kamatama, čime je isti ujedno povukao tužbu za iznos od 7.574,64 kn.

4. Podneskom od 9. veljače 2017. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 18.006,09 kn sa zateznim kamatama, a s obzirom da je u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. siječnja 2017. nastavio s isplatom invalidske mirovine svome osiguraniku te mu je u navedenom razdoblju isplatio iznos od ukupno 32.153,72 kn, od čega uvažavajući omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja od 30%, upravo iznos od 18.006,09 kn za tužitelja predstavlja štetu.

5. Raspravnim rješenjem poslovni broj: P-1568/2015 od 6. travnja 2017. sud je, u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopustio objektivnu preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 18.006,09 kn sa zateznim kamatama.

6. Presudom ovog suda poslovni broj: P-1568/2015 od 19. svibnja 2017. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 35.880,07 kn sa zateznim kamatama, dok je rješenjem od istog dana utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 7.574,64 kn (točka I. izreke rješenja) te je tužitelju ujedno naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke rješenja).

7. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: PŽ- 5154/2017 od 24. rujna 2018. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj: P- 1568/2015 od 19. svibnja 2017. i rješenje od istoga dana u točki II. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje. Drugostupanjski sud u ukidnom rješenju u bitnome navodi da je prvostupanjski sud odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja smatrajući da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje uzročno – posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 11. kolovoza 2007., sve s obzirom da je tužitelj u svrhu dokazivanja uzročno – posljedične veze dostavio tužiteljevo rješenje 10. prosinca 2009. te nalaze i mišljenja ovlaštenih vještaka iz upravnog postupka, a koje isprave upućuju na zaključak o postojanju uzročno – posljedične veze između umirovljenja osiguranika tužitelja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 11. kolovoza 2007.

8. U ponovljenom postupku stranke su u bitnome ostale kod ranije iznesenih navoda, a sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Azri Huršidić – Radulović, saslušao svjedoka BJ te je sukladno čl. 220. ZPP-a pročitao isprave koje prileže spisu.

9. U tijeku postupka na strani tužitelja došlo je do promjene tvrtke tako da naziv tužitelja sada glasi ADRIATIC OSIGURANJE d.d. (umjesto ranije: JADRANSKO OSIGURANJE d.d.).

10. U izreci presude ovog suda poslovni broj P-2502/2018 od 12. studenog 2021. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 35.680,01 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 17.637,92 kn od 23.06.2015. do isplate,

- na iznos od 18.006,09 kn od 9. veljače 2017. do isplate,

a koju tuženik izjavljenom žalbom u cijelosti pobija.

11. Po žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-134/2022-2 od 2. veljače 2023. ukinuo navedenu presudu i vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz uputu da se na predmetni obveznopravni odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14).

12. U ponovljenom postupku, sukladno uputi Visokog trgovačkog suda RH iz rješenja poslovni broj Pž-134/2022-2 od 2. veljače 2023., sud je, sukladno čl. 220. (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP) pročitao isprave koje prileže spisu, te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost da li je invalidska mirovina zbog povrede izvan rada koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku veća ili manja od mirovine koju bi isti ostvario da je u invalidskoj mirovini radi ozljede na radu odnosno utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine., po stalnom sudskom vještaku Ljerki Živković iz Zagreba.

13. Sudski vještak u nalazu i mišljenju od 17. listopada 2023. navodi da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku ĐJ zbog štetnog događaja koji se desio 11.08.2007. manja u odnosu na mirovinu koju bi tužitelj isplaćivao da je došlo do ozljede na radu.

80%-tni iznos invalidske mirovine u razdoblju od 01.11.2012. do 31.01.2017. godine iznosi 52.342,90 kn, a nakon 30%-tnog umanjenja zbog suodgovornosti iznosi 36.640,03 kn/4.862,97 EUR

Pod pretpostavkom da bi tužitelj svom osiguraniku ĐJ obračunavao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u istom razdoblju isplatio bi neto mirovine u iznosu od 81.894,24 kn odnosno u 80%-tnom iznosu od 65.587,39 kn ili nakon umanjenja zbog suodgovornosti tada bi isplatio iznos od 45.911,17 kn/6.093,46 EUR.

Tužitelj isplaćuje svom osiguraniku manji iznos invalidske mirovine u odnosu na invalidsku mirovinu da je ostvarena zbog ozljede na radu.

U razdoblju od 01.11.2012. do 31.01.2017. godine razlika između isplaćene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti i potencijalne invalidske mirovine zbog ozljede na radu uključujući i umanjenje zbog suodgovornosti osiguranika tužitelja iznosi -9.271,14 kn (inv. mir. 36.640,03 kn – potencijalna inv. mir. 45.911,17 kn = --9.271,14 kn).

Preračunato u EUR po jedinstvenom tečaju u razdoblju od 01.11.2012. do 31.01.2017. godine razlika između isplaćene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti i potencijalne invalidske mirovine zbog ozljede na radu umanjeno za suodgovornost osiguranika tužitelja iznosi -1.230,49 EUR.

14. Tužitelj se u cijelosti protivi nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak pogrešno uzeo 1,0 kao mirovinski faktor, umjesto 0,8 kao faktor koji se primjenjuje za slučaj korištenja invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad kada je osoba van aktivnog osiguranja.

15. Stalni sudski vještak u očitovanju na prigovore tužitelja obrazlaže da tužitelj osiguraniku već isplaćuje mirovinu koja je određena sa mirovinskim faktorom 0,8 kako je to gore dokumentirano iz dijela rješenja o invalidskoj mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te da je u nalazu i mišljenju dan izračun koliku bi mirovinu primao osiguranik tužitelja da je došlo do ozljede na radu, a tada mirovinski faktor iznosi 1,0.

16. Na ročištu od 30. siječnja 2024. stalni sudski vještak Ljerka Živković usmeno obrazlaže nalaz i mišljenje ostajući u cijelosti kod utvrđenja iz istog, kao i kod navoda iz pisanog očitovanja na prigovore tužitelja.

U odnosu na prigovore tužitelja u vezi mirovinskog faktora napominje da tužitelj u odnosu na mirovinski faktor citira odredbe čl. 87 ZOMO-a koji je trenutno na snazi, dok je ona u nalazu i mišljenju izradila potencijalnu mirovinu po propisima koji su bili na snazi kada je osiguranik tužitelja dobio rješenje o invalidskoj mirovini. Osiguranik tužitelja stradao je u prometnoj nesreći 2007., a invalidsku mirovinu dobio je rješenjem od 10. prosinca 2009. na temelju odredbi ZOMO-a koji su bili na snazi u to vrijeme tj. od NN 102/98 do 79/07. Naime, promjenom mirovinskih zakona u Hrvatskom mirovinskom osiguranju izmijenjena je i definicija invalidnosti pa ima invalidnost trajni gubitak radne sposobnosti i trajno smanjenje radne sposobnosti. Prema propisima koji su bili na snazi u trenutku kada je osiguranik tužitelja dobio rješenje o invalidskoj mirovini, pod pretpostavkom da je bila obračunata mirovina zbog ozljede na radu, tada bi mirovinski faktor bio jedan. Matematičkom logikom razmjeni iznos mirovine je manji od mirovine koji bi osiguranik tužitelja primao da mu je mirovina određena zbog ozljede na radu.

Tužitelj ostaje kod prigovora iznijetih na nalaz i mišljenje te očitovanje vještaka jer smatra da je pri izračunu trebao biti mirovinski faktor 0,8 budući se radi o djelomičnoj nesposobnosti za rad

Sud je nalaz i mišljenja vještaka, kao i pisano očitovanje, u cijelosti prihvatio, a obzirom je ocijenio da je izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke, kao i skladu s zadatkom koji mu je sud zadao, te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, te je usmenim obrazloženjem otklonio sve prigovore tužitelja.

17. Presudom ovog suda poslovni broj P-505/2023 od 26. veljače 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.735,55 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke presude), te je tužitelju ujedno naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.876,16 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke presude).

18. Po žalbi tužitelja, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1703/2024 od 8. svibnja 2024. ukinuo presudu navedenu pod 17. obrazloženja, i vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku sud je, sukladno čl. 220. ZPP-a pročitao isprave koje prileže spisu, nalaz i mišljenje provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost da li je invalidska mirovina zbog povrede izvan rada koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku veća ili manja od mirovine koju bi isti ostvario da je u invalidskoj mirovini radi ozljede na radu odnosno utvrđivanje razmjernog iznosa mirovine, te je zatraženo dodatno očitovanje od sudskog vještaka Ljerke Živković iz Zagreba, koja je u istom navela da je iznos isplaćene mirovine u utuženom razdoblju niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, pa u konkretnom slučaju tužitelj ne trpi štetu.

20. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

21. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa umanjenog za 30% suodgovornosti, odnosno iznos od 4.735,55 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete koju tužitelj smatra da je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ĐJ, koju je isplatu tužitelj izvršio u razdoblju od 1. studenog 2012. do 31. siječnja 2017., te da navedeni iznos za tužitelja predstavlja štetu.

22. Između stranaka je, između ostalog, sporno da li je tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi predmetnu štetu, odnosno da li obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

23. Uvažavajući pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda RH posl. br. Rev 3401/2018-3 od 20. travnja 2022., kao i pravno shvaćanje Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH sa sjednice od 9. lipnja 2022. i ovaj sud prihvaća kako u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14., dalje ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, kojim je propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

24. Slijedom navedenog sud je prihvatio obračun razmjernog dijela mirovine iz nalaza i mišljenja koji je vještak usmeno obrazložio na ročištu, te pisanih očitovanja vještaka, odnosno utvrdio je da ne postoji razlika u pozitivnom iznosu između mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog ozljede izvan rada i mirovine koju bi tužitelj plaćao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Pž-1975/2023 od 17. svibnja 2023. i poslovni broj Pž-2534/2023 od 21. studenog 2023.).

25. Obzirom da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, te je odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka.

24. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: sastava odgovora na tužbu od 22. ožujka 2016. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 6. travnja 2017. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 14. svibnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 19. lipnja 2019. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.4. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 29. listopada 2020. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.4. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 16. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 4. kolovoza 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 13. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava žalbe od 23. studenog 2021. u iznosu od 250,00 eura (Tbr 10.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 4. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 8.1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 30. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 14. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.4. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, dok se za preostali zatraženi trošak sastava predmetnog podneska u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV odbija kao neosnovan, zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, troška pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 33,18 eura, troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 eura, troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 663,61 eura.

Također, tuženik ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 93,70 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP).

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

25. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1) tužitelju

2) tuženiku po pun.

3) kal