Poslovni broj: UsI-2248/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9 i pod 2) Općine Preko, OIB: 13458425443, Preko, Trg hrvatske nezavisnosti 2, radi priznanja prava vlasništva uzurpacijom, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja, tuženika te zainteresiranih osoba pod 1) i 2), objavljene 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-941-03/24-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. svibnja 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 23. rujna 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-941-03/24-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. svibnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, pa navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Naime, pogriješio je tuženik kada odlučuje na način kao u pobijanom rješenju, odnosno kada odbija žalbu tužitelja i na taj način potvrđuje rješenje prvostupanjskog tijela koje je po mišljenju tužitelja krajnje nezakonito. Pobijano rješenje opskrbljeno je bitnom povredom odredaba postupka budući da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem te proturječni sami sebi i pribavljenim dokazima zbog čega pobijano rješenje nije moguće ispitati. Pogriješilo je tuženo tijelo kada je odlučilo na način kao u pobijanom rješenju odnosno kada je odbilo žalbu tužitelja te na taj način potvrdilo po mišljenju tužitelja nezakonito rješenje kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini cca 4000 m2 te odlučilo da svaka stranka snosi svoj trošak. Naime, bez obzira na činjenicu što je tužitelj ukazao na brojne propuste kod prvostupanjskog tijela tuženo tijelo je te navode tužitelja zanemarilo u cijelosti. Ovdje se, prvenstveno, odnosi na nedostatak obrazloženja koje, kao takvo, nije moguće ispitati kao i činjenicu da u nastavku postupka prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno uputi drugostupanjskog tijela iz rješenja od 22. prosinca 1981. što, samo po sebi, čini pobijano rješenje neodrživim odnosno opskrbljenim bitnom povredom odredaba postupka. Tuženo tijelo je, kao i ranije prvostupanjsko tijelo, potpuno zanemarilo ključne činjenice, odnosno provedene dokaze pa tako i iskaze saslušanih svjedoka HK i NK kao i iskaz samog podnositelja zahtjeva ZK koji su iskaz dali prilikom očevida na licu mjesta održanog 20. studenog 2019. Izostala je, što je još gore, i ocjena rezultata provedenog očevida na licu mjesta odnosno utvrđenih činjenica temeljem tako provedenog dokaza, a iz kojih činjenica, nedvojbeno, slijedi da se predmetni dio nekretnine u posjedu i vlasništvu podnositelja zahtjeva nalazi doslovno od pamtivijeka. Tužitelj mora ponoviti da je on ovaj postupak nastavio kao slijednik KK pok. NK koji je u svojem zahtjevu detaljno opisao na koji način se dio predmetne nekretnine nalazi u njegovom posjedu, u koju svrhu je ta nekretnina korištena kao i na činjenicu da ga nitko nikada u posjedu nije ometao na bilo koji način. Da je tomu tako slijedi iz činjenice što je predmetna nekretnina dijelom omeđena suhozidom i dijelom betonskim zidom, dok se unutar tih ogradnih zidova nalaze gospodarski objekti. Ta činjenica, očito je, dovoljno govori o posjedu fizičkih osoba, odnosno ukazuje na činjenicu da unatoč tomu što je u zemljišnim knjigama upis kao društveno vlasništvo takav upis ne odražava stvarno stanje. Nadalje, tužitelj je pojasnio da je on predmetnu nekretninu stekao od svojeg djeda ĐK pok. NK i da je ovu nekretninu pok. KK stekao od svojeg oca AK koji ju je zauzeo pred više od 150 godina. Takve navode tužitelja potvrdili su, nesporno, saslušani svjedoci HK i NK. Nažalost, prednje dokaze tuženo tijelo, iako se radi o ključnim dokazima, nije cijenilo na bilo koji način. Pored prednjega tuženo tijelo nije cijenilo ni činjenicu da iz povijesti posjedovanja slijedi da je predmetna nekretnina u posjedu fizičkih osoba praktički od onog trenutka od kada se vodi takva evidencija. Dakle, kako je iz prednjih navoda očito da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je stoga na tako utvrđeno činjenično stanje i materijalno pravo pogrešno primijenjeno to je tužitelj tužbenim zahtjevom predložilo sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba pod 1) u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako je tužba u potpunosti nerazumljiva, te nisu navedeni razlozi zbog kojih se predmetno rješenje tuženika pobija. Zainteresirana osoba ističe da je drugostupanjsko tijelo pobijanim aktom zauzelo ispravan stav, naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim bi se predlagatelju ZK priznalo pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], odnosno 139/30 k. o. [katastarska općina] iz razloga što je očevidom na licu mjesta nakon izvršene identifikacije i izmjere stvarnog stanja na terenu utvrđeno da se predmetna nekretnina po kazivanju tužitelja nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je prema zk. stanju upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a nalazi se u posjedu trećih fizičkih osoba, s tim da ni čest. zem. [katastarska čestica] i novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu nikada bile evidentirane kao posjed prednika tužitelja niti kao posjed tužitelja. Naime, tužitelj nije dokazao da je putem prednika (djed KK, prvotni predlagatelj) i majke EK bio u kontinuiranom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] (nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] u 1977. godini) od 6. travnja 1941. do danas, već da su navedene čestice od najstarijih podataka iz katastra bile u posjedu općenarodne imovine od 1883. do 1948.-1956., a od 1956. pa, nadalje, u posjedu trećih fizičkih osoba. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba ističe kako je pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno po pravilima upravnog postupka, te pravilima materijalnog i procesnog prava, te nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Tužitelj u tužbi nije svojim navodima doveo u pitanje niti jedno utvrđenje i zaključak tuženika. Slijedom navedenog se predlaže da sud nakon uvida u upravni spis u kojem je donesena pobijana odluka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba pod 2) iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 2248/2024-6 od 22. listopada 2024. pozvana da sudjeluje u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

5.U sporu je održana rasprava 13. veljače 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj, tuženik i zainteresirane osobe pod 1) i 2), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu saslušaju stranke, da se u svojstvu svjedoka saslušaju HK i NK, te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, to na okolnosti precizirane u podnesku od 12. veljače 2025., kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Komisije za uzurpacije, KLASA: UP/I-941-06/21-01/02, URBROJ: 2198-17-03-01/3-24-24 od 26. siječnja 2024. točkom 1. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja radi priznanja prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2, dok je točkom 2. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe članka 15. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne novine br. 31/58, 20/77 i 34/77), u vezi s odredbom članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini (Narodne novine br. 58/93).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-941-03/24-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 22. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, uslijed čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznalo pravo vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2, u svezi s čim je li u tom pogledu u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, to stoga što i ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznalo pravo vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je iz podataka spisa dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, razvidno da je ZK **.**.2011. podnio zahtjev za nastavak postupka po zahtjevu sada pok. KK radi priznanja prava vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu označenom kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4000 m2. U prethodnom postupku rješenjem Komisije za uzurpaciju SO Zadar, broj:

UP/I-07-B-452/1-1977 od 26. prosinca 1977. odbijen je ĐK za priznanjem prava vlasništva na samovlasno zauzetom zemljištu u društvenom vlasništvu označenom kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 4000 m2. Rješenjem Zajednice općina Split, Sekretarijata za opću upravu, Referade za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/II-05/3-234/1-78 od 6. rujna 1978. odbijena je žalba KK izjavljena protiv rješenja Komisije za uzurpaciju SO Zadar, broj: UP/I-07-B-452/1-1977 od 26. prosinca 1977. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us- 6443/1978-5 od 23. svibnja 1979., poništeno je rješenje Zajednice općina Split, Sekretarijata za opću upravu, Referade za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/II-05/3- 234/1-78 od 6. rujna 1978. U obrazloženju presude naznačeni sud je naveo da je u rješenju potrebno navesti razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, a i eventualno saslušati svjedoke na okolnost je li tužitelj i na koji način i danas posjeduje sporno zemljište. U izvršenju presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us- 6443/1978-5 od 23. svibnja 1979, rješenjem Zajednice općina Split, Sekretarijata za opću upravu, Referade za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/II-05/3-234/4-78 od 10. rujna 1979, poništeno je rješenje Komisije za uzurpaciju SO Zadar, broj: UP/I-07-B- 452/1-1977 od 26. prosinca 1977. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Zaključkom Komisije za uzurpaciju SO Zadar, broj: UP/I-08-B-452/2-1977 od 30. listopada 1981., obustavljen je postupak uzurpacije po zahtjevu KK u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to rješenje poništeno je rješenjem Zajednice općina Split, Sekretarijata za opću upravu, Referade za imovinsko-pravne poslove, broj: UP/II-05/3-5749/1-81 od 22. prosinca 1981. i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku, postupajući sada po zahtjevu ZK, prvostupanjska komisija je pribavila uvjerenje Zadarske županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, od 21. listopada 2011. i 27. lipnja 2019., potvrdu Hrvatskih šuma, Uprave šuma podružnice Split, Odjela za uređenje šuma od 17. prosinca 2012. i 4. srpnja 2019., povijest posjedovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar od 27. prosinca 2012., izvadak iz zemljišne knjige, provela očevid na licu mjesta 20. studenoga 2019. te vještačenje po vještaku geodetske struke Igoru Gulanu.

16.Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Gulana danog usmeno na licu mjesta, a uz nazočnost stranaka u postupku, proizlazi da je vještak kao predmet posjeda po kazivanju ZK identificirao nekretninu kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja zaraslu parcelu dijelom omeđenu suhozidom, dijelom betonskim zidom, a dijelom da međe parcela nisu vidljive zbog zaraslosti terena, a unutar čestice da se nalazi visoko i nisko raslinje i ruševni dijelovi gospodarskih objekata (vapnenica i gumno). Nakon provedenog postupka Komisija za uzurpacije odbila je zahtjev uz obrazloženje da je očevidom na licu mjesta izvršena identifikacija stvarnog stanja na terenu kojom prilikom je utvrđeno da se predmetna nekretnina po kazivanju tužitelja nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je uvidom u povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je od 1883. do 1. revizije katastra 1948. evidentirana kao posjed Porezne općine, odnosno kao Općenarodna imovina, da su posjednicima 1956. i 1965. evidentirani MK (500 m2), ZK [adresa] (500 m2) i ZK [adresa] (1850 m2). Takvo stanje je neizmijenjeno do 1987. kada se od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formiraju nove čest. zem. [katastarska čestica]-27 te se posjednicima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema stanju na terenu upisuju ŽK (1850 m2), PK (487 m2), JK (550 m2) i Općenarodna imovina (20120 m2), da je 1997. na osnovu postojećeg stanja na terenu izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica]-30 i posjednicima dijela čest. zem. [katastarska čestica] evidentirani su ČK, Z i MZ Lukoran, a posjednicima čest. zem. [katastarska čestica] evidentirani su JK NK, JK H i N K, svi za 1/3 dijela u površini od 316 m2, FK u površini od 487 m2 i Mjesna Zajednica Lukoran u površini od 11510 m2. Prvostupanjsko tijelo je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdilo da je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982.-1991. te Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Zadarski otoci za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2024. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka prvostupanjska komisija je zaključila da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavak 1. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini da je zauzeće izvršeno do 6. travnja 1941. (na zemljištu u općenarodnoj imovini) odnosno do 19. travnja 1947. (zauzeće zemljišta zemljišnih zajednica i sl.), da je uzurpant stalno i nesmetano u posjedu zemljišta i da ga obrađuje, odnosno da zemljište koristi za svoje potrebe niti da su ispunjeni uvjeti iz članka 6. Zakona koji se odnose na zauzete pašnjake (ako je pašnjak ogradio i tako ga koristio), slijedom čega je prvostupanjsko tijelo donijelo svoje rješenje od 26. siječnja 2024. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

17.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da bi mu se priznalo pravo vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2, no kako je prvostupanjsko tijelo odbilo takav zahtjev tužitelja, a tuženik odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, time da je akt tuženika nezakonit, za kazati je kako sud ne nalazi osnovanim ovakve prigovore tužitelja.

18.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je i ovaj sud stajališta da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim bi se predlagatelju ZK priznalo pravo vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica], odnosno 139/30 k. o. [katastarska općina], to pak iz razloga što je očevidom na licu mjesta nakon izvršene identifikacije i izmjere stvarnog stanja na terenu utvrđeno da se predmetna nekretnina po kazivanju samog tužitelja nalazi na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je prema zemljišnoknjižnom stanju upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a nalazi u posjedu trećih fizičkih osoba, s tim da ni čest. zem. [katastarska čestica] i novoformirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu nikada bile evidentirane kao posjed prednika tužitelja niti kao posjed tužitelja. Ujedno, tužitelj nije dokazao da je putem prednika (djed KK, prvotni predlagatelj) i majke EK bio u kontinuiranom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] (nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] u 1997. godini) od 6. travnja 1941. do danas, već su navedene čestice od najstarijih podataka iz katastra bile u posjedu općenarodne imovine od 1883. do 1948.-1956., a od 1956. pa, nadalje, u posjedu trećih fizičkih osoba.

19.Također, tužbeni navodi kako su odlučne činjenice utvrđene saslušanjem svjedoka isto tako su u cijelosti neutemeljeni, ovo stoga što su prema podacima spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, odlučne činjenice utvrđene očevidom na licu mjesta (koji pak ima karakter usmene rasprave), a na kojem je tužitelj imao priliku na licu mjesta pokazati nekretninu za koju je podnio zahtjev za donošenje rješenja, no navedena nekretnina je po njegovom pokazivanju na licu mjesta identificirana kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u posjedu trećih fizičkih osoba, a ne u posjedu tužitelja putem prednika, što dodatno ukazuje da je u konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev pravilno i zakonito odbijen.

20.Konačno, neutemeljeno tužitelj ukazuje i na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja tuženika, to pak stoga što je tuženik dao jasne, precizne i nedvojbene razloge zbog kojih u konkretnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznalo pravo vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u društvenom vlasništvu u odnosu na dio zemljišta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 4000 m2, s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, uslijed čega su neosnovani i prigovori koje tužitelj navodi u tom pravcu.

21.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 18. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, uz zapisnik od 13. veljače 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 13. veljače 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, uz zapisnik od 13. veljače 2025. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Općini Preko, Trg hrvatske nezavisnosti 2, uz zapisnik od 13. veljače 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.