REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-290/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7624/2018-2 od 16. veljače 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-32/2017-30 od 20. studenog 2018., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se točka I. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7624/2018-2 od 16. veljače 2021. i točka I., II. i IV. presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-32/2017-30 od 20. studenog 2018. i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 120.274,19 kuna svakome sa zateznim kamatama tekućim kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 397,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. studenog 2018. do isplate, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 247,00 kuna, dok je pod točkom točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 15.397,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. njene izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 120.274,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. rujna 2016. do isplate. Pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke tako da je odbijen zahtjev za zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 120.274,19 kuna za razdoblje od 19. svibnja 2015. do 22. rujna 2016. kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2669/2021-2 14. rujna 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7624/2018-2 od 16. veljače 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Zastarijeva li potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka u općem zastarnom roku od pet godina sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) ili u zastarnim rokovima propisanim člankom 230. Zakona o obveznim odnosima koji regulira zastaru tražbine za naknadu štete?

2. Nastupa li nemogućnost restitucije trenutkom pravomoćnosti odluke u vlasničkoj parnici koju je tužitelj izgubio ili nemogućnost restitucije nastupa u trenutku kada je, faktičnim oduzimanjem od njegovog vlasnika, zemljište postalo javno dobro, odnosno, koji je pravno relevantan trenutak za početak tijeka zastarnog(ih) roka(ova) u predmetima potraživanja naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je pitanje zastare potraživanja tužitelja za naknadu štete zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta koje predstavlja nerazvrstanu cestu od strane tuženika.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj vlasnik čestice kč. br. [katastarska čestica] , upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], koju je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 21. svibnja 2004. sklopljenim sa Srpskom pravoslavnom crkvom i upisao se u zemljišne knjige kao vlasnik,

- da je tuženik temeljem zakona stekao i upisao svoje vlasništvo nakon provedenog zemljišno knjižno ispravnog postupka u postupku obnove zemljišnih knjiga,

- da je u postupku obnove zemljišnih knjiga rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Rz-303/2013-6 od 7. siječnja 2014. usvojen je prigovor tuženika i ispravljen je zemljišno-knjižni upis prava vlasništva tako da je na spornoj čestici određena uknjižba prava vlasništva tuženika kao nerazvrstana cesta - javno dobro u općoj uporabi,

- da je protiv navedenog rješenja od 7. siječnja 2014. tužitelj pokrenuo parnicu te je odbijen njegov tužbeni zahtjev za brisanje prava vlasništva presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-919/14 od 29. lipnja 2016. koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1716/16 od 22. rujna 2016.,

- da je dio predmetne čestice nerazvrstana cesta i prometnica (u naravi pristupna cesta, nogostupi, ulazna rampa u HEP, pješačka staza, te dio parkirališta ispred HEP-a), a prije postupka obnove zemljišnih knjiga to je bila zasebna čestica k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] sa 79 čhv.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) prihvatili tužbeni zahtjev otklonivši prigovor zastare.

11. Prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o nepotpunom izvlaštenju. Budući da je tužba podnesena 18. siječnja 2017., dok su radnje temeljem kojih je tužitelj izgubio posjed nekretnina provedene 18. svibnja 2015., od radnji deposediranja tužitelja do podnošenja tužbe 19. siječnja 2017. prošlo je manje od 3 godine, a nije prošlo više od 5 godina pri čemu taj sud zaključuje da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) od 5 godina. Pri tome prvostupanjski sud navodi da je tužitelj 1994. dobio ovlaštenje tuženika staviti rampu na nekretninu te da je tuženik 2015. ishodio prinudno uklanjanje rampe iz čega zaključuje da je tek od 2015., uklanjanjem rampe, cesta u javnoj uporabi.

11.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka (izvlaštenja) zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, a rok od kada počinje teći zastara kad oduzimanje nekretnine nije rezultat zakonom propisanog postupka, ne računa se od upisa nekretnine u katastru i zemljišnim knjigama, već od trenutka kada upisani vlasnik više nije mogao zahtijevati povrat takve nekretnine. Budući da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Rz-303/16 od 7. siječnja 2014. odlučeno o prigovoru tuženika, ispravljen je zemljišno-knjižni upis i određen je upis nerazvrstane ceste-javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Grada Slavonskog Broda, protiv kojeg je tužitelj pokrenuo parnicu te je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-919/14 od 29. lipnja 2016. koja je postala pravomoćna 22. rujna 2016. odbijen njegov tužbeni zahtjev za brisanje vlasništva tuženika, prema shvaćanju drugostupanjskog suda, od pravomoćnosti presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1716/16 od 22. rujna 2016., više nije bio moguć povrat nekretnine tužitelju. Tužitelju je rok za zastaru počeo teći 22. rujna 2016. pa kako je tužba podnesena 18. siječnja 2017. prigovor zastare nije osnovan.

12. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. broj: Su-IV-123/2024-5 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), s tim da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed, što je zapravo trenutak izgradnje ceste i završetka radova.

Iznimno, u implementaciji sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., u okolnostima kada je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka, zastara počinje teći od onog trenutka kada je saznao za promjenu namjene nekretnine neovisno od trenutka kada objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju u posjed te nekretnine, tj. neovisno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.“.

13. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju revizijskog suda odgovori na postavljena pitanja glase:

Potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka zastaruje u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

Nemogućnost restitucije nastupa u trenutku kada prijašnji vlasnik više nije mogao tražiti vraćanje i predaju nekretnine u posjed odnosno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova osim ako je tužitelj kao bivši vlasnik zbog specifičnih okolnosti konkretnog slučaja iz opravdanih razloga za promjenu namjene nekretnine saznao naknadno istekom navedenog objektivnog zastarnog roka.

14. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da trenutak od kada upisani vlasnik više nije mogao zahtijevati povrat stvari predstavlja pravomoćnost odluke u vlasničkoj parnici koju je tužitelj izgubio već je to trenutak kada je zemljište postalo javno dobro odnosno od trenutka izgradnje ceste i završetka radova.

15. Međutim, iako prvostupanjski sud polazi od shvaćanja da je radnja deposediranja tužitelja zadnji čin ograničenja tužiteljeva vlasništva, iz prvostupanjske odluke ne proizlazi utvrđenje kada je cesta izgrađena odnosno je li tužitelj za promjenu namjene nekretnine eventualno saznao naknadno, istekom navedenog objektivnog zastarnog roka. Naime, taj sud smatra da je tek prinudnim skidanjem rampe 2015. cesta postala cesta u javnoj uporabi, ali taj sud gubi iz vida činjenicu da je tužitelj 1994. dobio ovlaštenje staviti rampu na nekretninu pa za sada nije jasno kakav je bio status nekretnine 1994. odnosno nije utvrđeno kada je cesta izgrađena. Naime, prema shvaćanju ovog suda nekretnina postavljanjem rampe nije izgubila svojstvo ceste već je izgradnjom rampe samo regulirano tko se njome može koristiti.

16. Slijedom navedenog, budući da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali odlučne činjenice o tome kada je došlo do faktičnog oduzimanja nekretnine tužitelju izgradnjom ceste, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil