Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Poslovni broj: Pp-4378/2023

U I M E R E P U B L I K E H R VAT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Senki Vrdoljak na temelju prijedloga sudske savjetnice Marije Hrboka, uz sudjelovanje Leonarde Kokić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŽA i okrivljenog NA, zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine" br. 41/77, 52/87, 47/89, 05/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23 dalje: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar, broj: KLASA: 211-07/23-5/18648, URBROJ: 511-18-07-23-1, od 11. srpnja 2023. nakon glavne i javne rasprave održane 18. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i prisutnosti okrivljenika, istog dana u odsutnosti okrivljenika i tužitelja objavio je i

p r e s u d i o  j e

I

I Prvookrivljena ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ž i N djev. E, rođena **.**.1948. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, umirovljenica, lošeg imovinskog stanja, mjesečna primanja oko 400,00 eura, udovica, majka dvoje djece, prekršajno neosuđivana,

k r i v a  j e

što je dana 11. srpnja 2023. godine (utorak) oko 19.00 sati, u mjestu [adresa], ispred kućnog broja 17 i ugostiteljskog objekta u izgradnji, dakle na javnom mjestu dostupnom građanima i ostalim prolaznicima narušen javni red i mir vikom i tučom na način da je na ulicu ispred obiteljske kuće i ugostiteljskog objekta u izgradnji izašla provookrivljena ŽA te počela glasno vikati obraćajući se EA raznim pogrdnim riječima i psovkama, a potom fizički napala istu na način da je u ruku uzela građevinski šljunak te ga bacila prema EA. Zatim je prišla EA te je otvorenim dlanom ruke udarila u njenu lijevu stranu lica pri čemu nije nastala vidljiva fizička ozljeda, nakon čega se okrivljena ŽA udaljila sa mjesta događaja u svoju kuću čime je prestalo daljnje narušavanje javnog reda i mira

čime je počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

pa se prvookrivljenoj na temelju članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.),

i z r i č e

na novčanu kaznu u iznosu od 90,00 EUR (devedeseteura)

II Prvookrivljena je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna.

III Na temelju odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako prvookrivljena plati dvije trećine naprijed izrečene novčane kazne u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 90 (devedeset) od dana pravomoćnosti ove presude.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, prvookrivljena je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 EUR (dvadeseteura) u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti ove presude.

II

Drugookrivljeni NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok A i U, rođen **.**.1977. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, završena osnovna škola, nezaposlen, lošeg imovinskog stanja, bez primanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi dana 11. srpnja 2023. godine (utorak) oko 19.00 sati, u mjestu [adresa], ispred kućnog broja 17 i ugostiteljskog objekta u izgradnji, dakle na javnom mjestu dostupnom građanima i ostalim prolaznicima narušio javni red i mir na način da se drugookrivljeni NA sa balkona svoje obiteljske kuće u više navrata obratio susjedi EA (1983) i njenom suprugu AA (1979) koji su stajali ispred ugostiteljskog objekta u izgradnji glasno vičući raznim nerazumljivim riječima, nakon čega je glasno viknuo obraćajući se EA riječima "bubnut ću te sikirom". Kada ga je EA upozorila da se ne ponaša na takav način, okrivljeni NA je otišao u kuću

pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

VIII. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka, iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona, u odnosu na drugookrivljenog, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

I

1. Policijska uprava zadarska, Policijska postaja Zadar podnijela je optužni prijedlog po brojem: KLASA: 211-07/23-5/18648, URBROJ: 511-18-07-23-1, od 11. srpnja 2023., protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja opisanih u izreci ove presude, na temelju kojeg je sud proveo prekršajni postupak i donio presudu.

2. Prvookrivljena ŽA je na ročištu održanom dana 20. siječnja 2025. je iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj za koji ju se tereti optužnim prijedlogom. Navela je da su se toga dana vršili građevinski radovi na objektu u vlasništvu UA, a po njenim saznanjima on da je taj objekt dao u najam AA, a da se gradilo na samoj međi. Cijelu zimu da nisu gradili, ali kada su počeli dolaziti turisti, na objektu se počelo s gradnjom. Navodi da je išla u mjesnu zajednicu i da su joj dali potvrdu na kojoj je pisalo da su od 15. svibnja 2023. do 1. rujna 2023. zabranjeni radovi. Navodi da su joj turisti rekli da su u tijeku radovi svakog jutra i da im to smeta, te da je s potvrdom mjesne zajednice o zabrani radova otišla kod radnika koji s izvodili radove. Nakon toga da je došla EA i rekla "sram te bilo, sram te bilo, lažljivice", misleći na papir koji je imala u ruci. Nakon toga otišla je klući, a navečer je došlo četvero policajaca koji su je alkotestirali, a alkotest je pokazao da nije pod utjecajem alkohola. Navodi da nije udarila EA i da nije bacila građevinski šljunak prema EA i AA. Navodi da je u tom objektu ljeti glasna muzika i galama, da ne zna da li je to nekakav fast food ili disko, da se glasna muzika čuje tijekom sezone od 22,00 do 2,00 sata i da ju je zbog te glasne buke strah da će im gosti otkazati najam jer im gosti dolaze preko agencije, pa ukoliko bi gosti otkazali zbog buke morala bi plaćati penale.

3. Drugookrivljeni NA navodi da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Navodi da nije vikao sa balkona i da u to vrijeme uopće nije poznavao EA i da joj se nije obratio riječima "bubnit ću te sikirom". Te godine nisu otvorili objekt već su ga otvorili 2024. godine. Navodi da se međusobno javljaju i da ne mogu reći da su u lošim odnosima. Međutim da se sjeća da ih je zamolio da ne puštaju glasnu muziku zbog gostiju, međutim da su oni idućeg dana pustili tu muziku još jače i okrenuli zvučnike prema balkonu njihove kuće. Njega da policija toga dana nije ispitala, jer je on u času kada je policija došla spavao.

4. U daljnjem tijeku dokaznog postupka sud je pročitao obavijest (ls 4), obavijest (ls 5), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (ls 11-12), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (ls 14), naredba o određivanju mjere obreza (ls 15), naredba o određivanju mjere opreza (ls 16), izvadak iz PE ministarstva pravosuđa za oba okrivljenika (ls 17-20)

5. Člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

6. U ovom postupku element javnosti mjesta počinjenja prekršaja nije sporan budući se isti događao na ulici, ispred ugostiteljskog objekta u izgradnji.

7. S obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, sporno je jesu li prvookrivljena i drugookrivljeni navedene prigode narušavali javni red i mir na način kako je to činjenično opisano u izreci ove presude.

8. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju EA.

9. Svjedokinja EA navodi da se događaj zbio davno, na ljeto 2023. godine i da se ona detalja više ne sjeća. Sjeća se da je dala iskaz na policiji, ali se ne sjeća da li je taj iskaz potpisala. Navodi da su otvarali ugostiteljski objekt koji je na zemljištu koje se nalazi pokraj kuće okrivljenika. Sjeća se da je ŽA dolazila do njihovog objekta govoreći da buka od radova smeta turistima. Ističe da su pazili da se radovi izvode u dozvoljeno vrijeme upravo kako ne bi smetali turistima. Toga dana da je ŽA ponovno došla do nje jer su radnici nešto radili s bušilicom i da je uzela nekakvu škalju i bacila je prema njoj. Nakon toga da je došla do nje i udarila je otvorenim dlanom po glavi i pokidala zavoj koji joj se nalazi na prsima jer je nedavno bila operirala madež. Kako je bila narušenog zdravstvenog stanja i u šoku, nazvala je policiju. Do tada da je vjerovala da se ta situacija može umiriti i riješiti razgovorom. Od tada da nisu u nikakvim odnosima, ni dobrim ni lošim. Navodi da nema ništa protiv njih i da bi voljela da je to obostrano. Žao joj je što je do ovog moralo doći. Ističe da nije dobila nikakvu ispriku zbog toga što se dogodilo. Sporna situacija da se dogodila na ulici ispred njihovog objekta koji je tada bio u izgradnji. Sjeća se da je NA nešto dovikivao s prozora, ali se ne može sjetiti što, pa joj zapravo nije jasno zašto je on uopće danas tu pozvan. Konkretno je zvala policiju jer ju je gđa ŽA udarila i da nije vjerovala da je sa 40 godina netko može udariti bez razloga.

10. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, Sud je utvrdio da je prvookrivljena ŽA počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to onako kako je djelo činjenično opisano u izreci ove presude. Sud je pritom iz činjeničnog opisa djela u optužnom aktu izostavio dio činjeničnih navoda koji ne proizlaze iz provedenih dokaza, a takvom se izmjenom prvookrivljena ne osuđuje za teže djelo. Sud nalazi da provedenim dokazima nije potvrđen činjenični opis djela u optužnom aktu da je prvookrivljena bacila građevinski šljunak prema AA i EA, koji šljunak ih je pogodio u predjelu prsa, jer iz iskaza svjedokinje EA proizlazi da je prvookrivljena šljunak bacila prema njoj, a ne navodi da ju je isti pogodio u predjelu prsa. Sud je utvrdio da je prvookrivljena ŽA počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na temelju iskaza ispitane svjedokinje EA čiji iskaz je ovaj sud cijenio istinitim, budući da je iskazivala uvjerljivo o događaju u kojem je neposredno sudjelovala. Naime, prvookrivljena ŽA u svojoj obrani negira učin djela prekršaja kako joj se optužnim prijedlogom stavlja na teret, međutim ovaj sud smatra da ista nastoji umanjiti svoju prekršajnu odgovornost budući je iz iskaza prvookrivljene ŽA i drugookrivljenog NA razvidno da su isti bili uznemireni radovima koji su se događali na objektu EA, a koji se nalazi na susjednoj parceli. Prvookrivljena je navela da je otišla do radnika koji su izvodili radove i da je došla i EA. Iz njenog iskaza proizlazi da je došlo i do verbalnog sukoba između prvookrivljene i EA, međutim prvookrivljena negira da bi fizički napala svjedokinju. Ovaj sud zaključuje da je do narušavanja odnosa između prvookrivljene ŽA i svjedokinje EA došlo upravo zbog buke proizašle uslijed radova na objektu. Nadalje, obzirom da je prvookrivljena ŽA vidno uznemirena i ogorčena radovima na objektu i u iskazima koje je davala pred ovim Sudom i da je uslijed toga otišla kod svjedokinje EA, Sud je zaključio da je do fizičkog napada koji proizlazi iz iskaza svjedokinje ŽA, došlo. Ovaj sud je iskaz svjedokinje cijenio kao istinit, budući je ista iskazala kako ju je udarila upravo gospođa ŽA i da je zbog toga zvala policiju dok je za drugookrivljenog NA navela kako joj nije jasno zašto je pozvan i nije ga svojim iskazom teretila za prekršaj. Zaključak suda je stoga da je iskaz svjedokinje istinit i da ona nema razloga lažno teretiti prvookrivljenu, a odmah potom ukazivati na to da joj nije jasno zašto je postupanje drugookrivljenog predmet ovog postupka, tim više što je navela da nema ništa protiv prvookrivljene niti protiv drugookrivljenog, dok je i drugookrivljeni naveo da ne može reći da su u lošim odnosima i da se međusobno javljaju. Dakle, zaključak je suda da su u trenutku predmetnog događaja njihovi međusobni odnosi bili narušeni, međutim obzirom na protek vremena od predmetnog događaja teško bi bilo za povjerovati da bi svjedokinja lažno teretila prvookrivljenu i istodobno ukazivala da drugookrivljeni nije kriv za predmetni prekršaj.

11. Slijedom navedenoga, prvookrivljena je svojim ponašanjem ostvarila sva obilježja navedenog djela prekršaja, pa ju je stoga Sud proglasio krivom. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je prvookrivljenoj kao olakotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu neosuđivanost, njenu dob, kao i okolnosti počinjenja djela pa joj je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrekao novčanu kaznu kao blažu kaznu, umjesto alternativno propisane kazne zatvora, i to u iznosu u visini od 90,00 eura, odnosno u visini ispod zakonom propisanog minimuma za to djelo prekršaja, smatrajući i da će se i s tako ublaženom kaznom kod prvookrivljene ostvariti svrha kažnjavanja.

12. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je prvookrivljena proglašena krivom, to je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji su odmjereni s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

II

13. Kako je drugookrivljeni u cijelosti poricao učin djela prekršaja koji mu se stavlja na teret, sud je proveo dokaz ispitivanjem svjedokinje EA koja je u svom iskazu navela kako se sjeća da je NA nešto dovikivao s prozora, ali se ne može sjetiti što, pa joj zapravo nije jasno zašto je on uopće danas tu pozvan. Izvješće (ls 6), službena zabilješke (ls 7-8) i službena bilješka (ls 9-10) se ne mogu koristiti kao dokazi u postupku, jer da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja građana u svojstvu svjedoka (ili okrivljenika), u okviru izvida prekršaja, moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju nije učinjeno jer nisu sastavljeni Zapisnici o ispitivanju svjedoka sukladno čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona. Sva ostala saznanja policijskih službenika dobivena prilikom ispitivanja građana ili na drugi način (kao npr. u ovom predmetu, prilikom razgovora s navedenim osobama), ostaju neformalne obavijesti, koje ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku.

14. Slijedom navedenog, cijeneći obranu okrivljenika i iskaz ispitane svjedokinje, ovaj Sud nije utvrdio da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, isti u svojoj obrani negiraju učin djela prekršaja kako mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. U nedostatku relevantnih dokaza sud je istog u skladu s odredbom čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci ove presude.

15. Prekršajni postupak je okončan oslobađajućom presudom, pa je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zadru, 18. veljače 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Senka Vrdoljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom Sudu u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Tužitelju: Policijska postaja Zadar

2. Prvookrivljenoj: ŽA

3. Drugookrivljenom: NA

4. U spis