Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-872/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, Klanjčić 8a, protiv tuženika HP–Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu, te naknade plaće i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-60/2023-43 od 4. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-60/2023-43 od 4. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 500,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika broj: DP-08-021879/17 o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, kao i tuženikova Odluka broj HP-02/4- 024270/17 od 5. prosinca 2017. Također, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za sudskim raskidom Ugovora o radu broj: HP-02/2-7514/15. od 31. ožujka 2015. s danom 11. veljače 2018., kao i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.206,50 eura, iznosa od 1.923,90 eura i iznosa od 199,08 eura sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu, te isplatom naknade plaće i naknade štete.
5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku slijedeće činjenice:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 31. ožujka 2015.,
- da je tuženik dana 8. studenog 2017. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa,
- da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 24. studenog 2017. o kojem je tuženik odlučio Odlukom od 5. prosinca 2017., te da je tužba koju je tužitelj podnio 14. prosinca 2017. pravodobno podnesena u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 – dalje: ZR),
- da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog toga što je redovnom kontrolom rada tužitelja izvršenom dana 24. listopada 2017. utvrđeno da je u radnom stolu tužitelja pronađeno 1629 komada običnih pismovnih pošiljki sa datumima prispjeća u poštanski ured od 16. do 18. listopada 2017. koje tužitelj nije uručio primateljima, a koje su morale biti uručene primateljima u roku od 3 dana od prispjeća u poštanski ured sukladno čl. 54. Općih uvjeta za obavljanje univerzalne usluge,
- da tužitelj nije obavijestio nadređene o postojanju zaostataka u prekoračenju rokova u dostavi pošiljaka, te da nije niti imao niti namjeru učiniti obzirom da su pošiljke 24. listopada 2017., umjesto da budu uručene za što je već i bio protekao rok, prilikom kontrole zatečene na njegovom radnom stolu,
- da tužitelj nije upozoravao nadređene da zbog zdravstvenih problema neće moći izvršavati svoje radne obveze,
- da je tuženik odluku o otkazu donio 8. studenog 2017. u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. ZR,
- da je tuženik proveo postupak obveznog savjetovanja sa radničkim vijećem iz čl. 150. ZR koje radničko vijeće se nije suglasilo sa namjerom otkaza tužitelju,
- da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih mu je izvanredno otkazan ugovor o radu.
6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je utvrđenje suda prvog stupnja da li tužitelj neisporukom 1629 pismovnih pošiljaka počinio osobito tešku povredu radnih obveza. Također, sporno je da je tuženik odluku o otkazu donio pravodobno u rok određenom čl. 116. st. 2. ZR.
7. Tuženik tako u žalbi ističe da je tužitelj 24. listopada 2017. zbog zdravstvenog stanja morao prekinuti rad, te da nedostavljanje pošiljki koje su zaprimljene 18. listopada 2017. ne mogu predstavljati razlog za otkaz s obzirom da je zadnji dan za uručenje tih pošiljki bio upravo 24. listopada 2027. kada je tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja morao prekinuti rad, pa je stoga nepoznato da li bi do kraja radnog dana tužitelj dostavio te pošiljke.
8. Međutim, ti žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, kako pravilno navodi sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 25. obrazloženja) iz iskaza tužitelj i njegove pisane obrane proizlazi da je 24. listopada 2027. u poslijepodnevnim satima (prije nego što je po tužitelj došla hitna pomoć u 13,45 sati) u stolu tužitelja nađen velik broj pošiljki iz čega se može zaključiti čak i kada bi se uzelo da je zadnji dan za uručenje pošiljki primljenih 18. listopada 2017. bio 24. listopad 2017. tužitelj očito nije imao namjeru uručiti te pošiljke. Međutim, s obzirom da je rok za isporuku pošiljki bio tri dana, posljednji dan za uručenje pošiljki zaprimljenih 18. listopada 2017. nije bio 24. listopad 2017. kako to navodi tužitelj u žalbi, već 23. listopad 2017. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da u neisporučene pošiljke ulaze i one koje su zaprimljene 18. listopada 2017., pa su stoga žalbeni navodi koje u tom smislu ističe tužitelj, a kojima osporava predmetno utvrđenje suda prvog stupnja, neosnovani.
9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da tuženik nije dokazao broj neuručenih pošiljki odnosno koliko se njih odnosilo na one koje su primljene 16. i 17. listopada 2017., a koliko one koje su primljene 18. listopada 2017. koje, prema stavu tužitelja, ne bi trebalo kad ocjene povrede radne obveze uzimati u obzir. Naime, zadnji dan od tri dana za uručenje pošiljki koje su zaprimljene 18. listopada 2017. bio je 23. listopad 2017., pa neosnovano tužitelj ističe da je tuženik trebao u postupku dokazati broj neuručenih pošiljki koje su zaprimljene 16. i 17. listopada 2017. U odnosu na broj neuručenih pošiljki sud prvog stupnja je broj pravilno istih utvrdio na temelju u bitnome suglasnih iskaza AV i KV koji su suglasni sa pisanim izjavama koje su isti dali u postupku otkazivanja pri čemu broj istih tužitelj niti u obrani, a niti u zahtjevu za zaštitu prva broj nije osporavao. Pritom je pravilna ocjena suda prvog stupnja da u okolnostima konkretnog slučaja kada je kod tužitelja nađeno 1629 pošiljki koje nisu pravodobno uručene i kada broj istih tužitelj u postupku otkazivanja i nije osporavao, nije životno i realno od tuženika očekivati da navede svaku pojedinu pošiljku koju tužitelj nije uručio. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da se neuručene pošiljke odnose zapravo na one koje su zaprimljene 18. listopada 2017., što prema ocjeni tužitelja, proizlazi iz iskaza svjedokinje ŠV. Naime, suprotno proizlazi iz iskaza AV i KV čije je iskaze sud prvog stupnja pravilno prihvatio, pa su i ti žalbeni navodi tužitelja neosnovani.
10. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na njegovo zdravstveno stanje. Naime, tužitelj u žalbi ističe da se eventualno zakašnjenje u isporuci pošiljki ne može pripisati krivnji tužitelja, već njegovom objektivnom zdravstvenom stanju na koje nije mogao utjecati i nemaru tuženika koji mu nije dodijelio ispomoć. Međutim, i ti žalbeni navod tužitelja su neosnovani jer je i u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, eventualni zdravstveni problemi tužitelja prije 24. listopada 2017 ne mogu predstavljati razlog za neizvršavanje obveza preuzetih ugovorom o radu, već razlog za uzimanje bolovanja. Tužitelj je dužan izvršavati obveze iz radnog odnosa, pa tog tuženik nije bio u obvezi tužitelju osiguravati bilo kakvu ispomoć za izvršavanje njegovim radnih obveza, pa se ne može raditi o nemaru tuženika kako to tužitelj navodi u žalbi, čak i da su njegove činjenične tvrdnje u odnosu na njegovo zdravstveno stanje i točne. Međutim, i u tom dijelu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio iskaze svjedoka KV i JV iz čijih iskaza proizlazi da ih tužitelj nije izvijestio da zbog zdravstvenog stanja ne može izvršavati svoje radne obveze.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je tuženik odluku o otkazu donio izvan prekluzivnog roka od petnaest dana iz čl. 116. st. 2. ZR. Naime, iz odluke o otkazu, ali i iskaza svjedoka GV proizlazi da je ista donijeta 8. studenog 2017. dakle, unutar roka od petnaest dana iz čl. 124. st. 1. ZR. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da tuženik odluku o otkazu nije donio 8. studenog 2017., pa je stoga pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužba pravovremeno podnijeta. Okolnost što je ista predana na poštu dva dana nakon što je odluka donijeta, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne znači da je ista donijeta nepravodobno izvan prekluzivnog roka od petnaest dana.
12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno ocijenio, kako materijalne, tako i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, a kojom tužitelj, u bitnome, iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda koja međutim, nema osnove u izvedenim dokazima. Na temelju pravilne ocjene izvedenih dokaza koji je sud prvog stupnja proveo sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje koje tužitelj u žalbi neosnovano osporava. Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.
13. Neosnovano tužitelju žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio o bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na nepravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, na temelju utvrđenja da je neuručivanjem 1629 pošiljaka počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.
15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
16. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
