Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-171/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MZ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika MZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod brojem K-920/2019 od 16. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika MZ kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu K-920/2019 od 16. veljače 2024. okrivljeni MZ je poglašen krivim za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. KZ/11, te je okrivljeni osuđen na novčanu kaznu u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura (slovima: tisućupetstoeura), budući da jedan dnevni iznos iznosi 50,00 eura (pedeseteura). Potom je okrivljeniku MZ na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se novčana kazna na koju je osuđen u iznosu od 1.500,00 eura (slovima: tisućupetstoeura), neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točaka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je okrivljeniku MZ na ime troškova kaznenog postupka isplatiti iznos od 200,00 eura (dvjestoeura) na ime paušalne svote, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljeni MZ ne navodeći žalbene osnove za pobijanje presude, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se presuda pobija zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja, u kojoj predlaže ukinuti pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba okrivljenika MZ nije osnovana.

7. Nije u pravu okrivljeni MZ kada navodi da je bio dužan kao djelatnik Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave Splitsko-dalmatinske o svojim saznanjima o kaznenim djelima, odnosno nepravilnostima vezanim za KZ izvijestiti unutarnju kontrolu MUP-a, te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da unatoč zakonskoj obvezi iz članka 204. ZKP/08, prema kojoj je svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao, okrivljenik pogrešno tumači da mu to daje za pravo da za drugoga iznosi neistinite činjenične tvrdnje.

8. Jednako tako, nije u pravu žalitelj kada navodi da su njegovi navodi iz predstavke u odnosu na KZ istiniti, tj. da je privatni tužitelj bolestan i da mu treba pomoć, da je alkoholičar i da takav dolazi na posao, da ne može raditi policijski posao, da treba imati pomoć da mu se pomogne da ode na liječenje, kao i da to znaju HZ, M, ali im to odgovara jer ga drže na uzici pa mora slušati, ujedno da je alkoholičar šef krim. policije II PP Split, budući je prvostupanjski sud, analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da okrivljenik nije dokazao istinitost činjeničnih tvrdnji koje je 22. svibnja 2019. u pisanoj predstavci, iznio za privatnog tužitelja, jer iz rezultata provedenog alkotestiranja za privatnog tužitelja proizlazi da je rezultat alkotesta negativan, te iz iskaza svjedoka JZ, EZ, HZ i LZ ne proizlazi da bi privatni tužitelj bio alkoholičar i takav dolazio na posao, da je bolestan, da mu je potrebna pomoć i ne može raditi policijskim posao a koje iskaze prvostupanjski sud smatra istinitim, jer su njihovi iskazi uvjerljivi, životni i logični.

9. Budući žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotnu okolnost na strani okrivljenika i to njegovu raniju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao.

10. Uzevši u obzir naprijed navedenu olakotnu okolnost na strani okrivljenika, ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna u visini od 30 (trideset) dnevnih iznosa u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura (slovima: tisućupetstoeura), budući da jedan dnevni iznos iznosi 50,00 eura (pedeseteura), nakon čega je istom na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od 2 (dvije) godine predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

11. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude primjerena počinjenom kaznenom djelu.

12. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene ni ostale povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić