Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-355/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, sutkinje Darije Horvat kao sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u predmetu tužiteljice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 6. veljače 2024., poslovni broj Pr-8903/2020-20, u sjednici vijeća 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 6. veljače 2024., poslovni broj Pr-8903/2020-20.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 25.782,24 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadu troška postupka.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za praznike i neradne dane kada su isti padali u tjednu od ponedjeljka do petka. Naime, tužiteljica smatra da je kao smjenski radnik u neravnopravnom položaju jer radnici koji rade u prvoj smjeni od ponedjeljka do petka primaju naknadu plaće kao da su radili na dane blagdana iako nisu, odnosno smatra da u odnosu na ostale zaposlenike tuženika mora odraditi veći broj sati radi ispunjenja mjesečnog fonda sati koji bi za sve radnike trebao biti jednak.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev primjenom čl. 221.a ZPP jer tužiteljica nije uplatila predujam za provođenje financijskog vještačenja, a iz dostavljenih evidencija radnog vremena i isplaćenih plaća nije mogao na pouzdan način utvrditi osnovanost i visinu tražbine.

7. Tužiteljica u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utemeljio odluku isključivo na činjenici da tužiteljica nije uplatila predujam za financijsko vještačenje, a da pritom osim saslušanja tužiteljice nije izveo niti jedan drugi dokaz. Također prigovara da prvostupanjski sud o samoj osnovi nije raspravljao.

8. Sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a, sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

8.1. U konkretnom slučaju, sporno je pripada li tužiteljici i u kojoj visini naknada plaće u dane kada je radila na dan blagdana, odnosno praznika kada su isti padali u dane od ponedjeljka do petka jednako kao i drugim radnicima koji nisu radili na praznik. Odnosno, ima li tužiteljica pravo na naknadu više ostvarenih sati, iz razloga što nesmjenski radnici imaju manji mjesečni fond sati od tužiteljice koja je smjenski radnik, a koji fond bi za sve radnike morao biti jednak.

9. Da bi se utvrdilo pripada li tužiteljici naknada plaće potrebno je izvršiti uvid u evidencije rada, utvrditi je li i kada je radila na blagdane, odnosno praznike, izvršiti uvid u platne liste i potom odgovarajućim matematičkim izračunom utvrditi postoji li neisplaćena razlika naknade plaće. Isto se odnosi i na dio zahtjeva kojim tužiteljica potražuje razliku plaće nastale radi nejednakog broja odrađenog mjesečnog fonda sati u odnosu na nesmjenske radnike.

9.1. Za navedeno je potrebno financijsko, matematičko znanje ovlaštenog sudskog vještaka jer sud ne raspolaže stručnim znanjem. Osim toga, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica matematički izračun visine razlike plaće ne može utvrditi putem iskaza predloženih svjedoka, tim više što tužiteljica nije navela niti na koju okolnost ih predlaže saslušati.

10. Iz navedenog razloga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da osnovanost tužbenog zahtjeva nije moguće utvrditi bez provođenja financijskog vještačenja.

11. Međutim, u pravu je tužiteljica da prvostupanjski sud nije raspravljao o osnovi tužbenog zahtjeva, ali prema mišljenju ovog suda i neovisno o tome što financijsko vještačenje nije provedeno, tužbeni zahtjev bi bio neosnovan iz sljedećih razloga.

11.1. Naime, odredbom čl. 73. Kolektivnog ugovora Hrvatske autoceste iz 2014. ("Narodne novine" broj 85/14 - dalje: KU/14), odnosno 74. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste održavanje i naplate cestarine d.o.o. ("Narodne novine" broj 22/18 - dalje: KU/18) je propisano da "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom)". Ovaj sud smatra da riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan.

11.2. Prema navodima iz tužbe i postupka (list 2-3 i 69 spisa), tužiteljica potražuje naknadu plaće na dane kada nije radila na blagdan, praznik (npr. noćna smjena počinje na dan blagdana u 22 sata, te je istoj plaćeno 2 sata, ali ne i preostalih 6 sati te potražuje naknadu plaće za preostalih 6 sati koje nije radila). Navedeno upućuje da tužiteljica pored već isplaćene uvećane plaće potražuje i naknadu plaću za sate u kojima faktički nije radila.

12. O navedenom pitanju, revizijski sud VSRH u odluci Rev-1261/2024 od 8. listopada 2024. je dao mišljenje u kojem iznosi stajalište da odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj treba tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću).

12.1. Kada se navedeno mišljenje primjeni na konkretan slučaj, dolazi se do zaključka da je preduvjet da radnik ima pravo na naknadu plaće za rad blagdanom da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću). Kako tužiteljica u konkretnom slučaju potražuje između ostalog i naknadu plaću za sate koje nije radila, to bi tužbeni zahtjev s obzirom na njezine navode bio neosnovan.

12.2. Neosnovani su i navodi tužiteljice vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužiteljice koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR) te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika.

12.3. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijeva organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. Takva organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika se može odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III. smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi: dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."

12.4. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužiteljice. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane/sate blagdana na koje je tužiteljica nije radila, a zbog činjenice da je udio „odrađenih sati“ tužiteljice u ukupnom fondu sati veći u odnosu na nesmjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu.

13. Tužiteljici je u fondu sati, baziranom na 40-satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu nesmjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužiteljica odradila na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morala raditi, a za koje je u ovom postupku utužila potraživanje.

13.1. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužiteljice kao smjenskog radnika i nesmjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utuženim blagdanima, već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužiteljica bi ostvarila dodatna materijalna prava u vidu dodatka za rad na blagdanom i sl., u skladu s Zakonom o radu, odnosno Kolektivnim ugovorom.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić