Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4760/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BKS-leasing Croatia d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2a, OIB: 52277663197, zastupanog po punomoćnici NI, odjetnici u Zagrebu, Iblerov trg 9, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Remetinečka cesta 98, radi isplate, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-193/2015-85 od 4. ožujka 2024., ispravljene rješenjem toga suda od 10. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-193/2015-85 od 4. ožujka 2024., ispravljena rješenjem toga suda od 4. ožujka 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbi protiv presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.252,88 eura sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2009. do isplate (točka I.). odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 43.747,12 eura sa zateznom kamatom od 19. siječnja 2009. do isplate (točka II.) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III.).

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv ove presude, pobijajući ju u dijelu pod točkom II. i III. izreke, ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalbu je izjavo i tuženik, pobijajući zbog zbog svih zakonskih razloga odluku pod točkom I. i III. izreke, s prijedlogom za njeno ukidanje ili preinačenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. U obrazloženju pobijane presude navedeni su dostatni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tuženik.

7. Netočan je žalbeni navod tuženika da je tijekom postupka predlagao dokaz rekonstrukcijom prometne nezgode i prometnim vještačenjem na okolnost njene dinamike, prometno vještačenje predlagao je jedino tužitelj i to samo na okolnost visine štete, tuženik nije prigovorio tako određenom zadatku vještaka niti tijekom postupka tražio da dopuni nalaz i mišljenje u odnosu na dinamiku nezgode. Konstatacija vještaka Ivašića da oštećenja na poklopcu mjenjača ne odgovaraju dinamici nezgode kako ju opisuje svjedok HI odnosi se samo na činjenicu da li je vozilo prilikom slijetanja strugalo po nekoj kamenoj prepreci i stoga kod utvrđenja visine štete nije uzeo u obzir oštećenje tih dijelova vozila. To međutim, u kontekstu svih ostalih dokaza, ne isključuje da se nezgoda dogodila, da je došlo do slijetanja vozila s ceste i naleta prednjeg dijela u drvo. U svakom slučaju vještak Ivašić nije vještačio dinamiku nezgode niti je isključio da se nezgoda dogodila na način kako, u bitnom, navodi svjedok HI, u tom smislu nije niti imao zadatak vještačenja.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, u njihovoj međusobnoj povezanosti i to je obrazložio dostatnim i uvjerljivim razlozima pa nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354.st.1. ZPP na koju tuženik opisno ukazuje.

9. Također nije počinjena bitne povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP koju ističe tužitelj zbog odbijanja prvostupanjskog suda za provođenje novog prometnog vještačenja na okolnost visine štete.

10. Naime, tužitelj nije odmah nakon štetnog događaja o njemu obavijestio tuženika kao osiguratelja, nije proveo osiguranje dokaza već je procjenu štete na njegov zahtjev (ili zahtjev korisnika leasinga) izradio sudski vještak GI, tuženik nije prihvatio taj nalaz kao dokaz u ovom postupku te je na zajednički prijedlog stranaka provedeno vještačenje po sudskom vještaku Zvonku Ivašiću. Međutim, zbog propusta tužitelja da provede osiguranje dokaza ili da odmah po nastupu osiguranog slučaja obavijesti tuženika, sudski vještak je u ovom postupku visinu štete mogao utvrditi jedino temeljem fotografija vozila i opisa oštećenja koje je izradio vještak GI. Kada je riječ o dijelu nalaza kojim je utvrdio oštećenja i visinu štete vještak Ivašić je jasno i logično argumentirano obrazložio zbog čega nije u pojedinim dijelovima prihvatljiva procjena štete, u bitnom navodeći da pojedina ne odgovaraju pravcu kretanja vozila, da novi dijelovi predviđeni za zamjenu nisu označeni kataloškim brojevima i nisu posebno fotografirani a prilikom vještačenja je potrebno fotografirati sve oštećene dijelove radi vjerodostojnosti, nema nikakvog opisa oštećenja motora a ukoliko je on oštećen toliko da ga je potrebno zamijeniti novim, potrebno je opisati o kakvim se oštećenjima radi, na fotografijama motornog prostora vozila vidljivo je da hladnjak motora nije pretrpio takva oštećenja koja bi mogla bitno oštetiti motor.

11. Pravilnost ovoga nalaza nije dovedena u pitanje očitovanjem vještaka Županića o tome da su oštećenja hladnjaka i pumpe vode vidljiva te je moglo doći do pregrijavanja i deformacije bitnih dijelova, njegovi su navodi proizvoljni i paušalni, nejasno je zbog čega je izostavio detaljan opis oštećenja motora iako je upravo on, kako to navodi tužitelj, nakon prometne nezgode osobno pregledao vozilo. Suprotno tvrdnji tužitelja, nalaz prometnog vještaka Zvonka Ivašića je određeno i uvjerljivo argumentiran i stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio prijedlog za novo vještačenje.

12. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika vozila marke BMW reg oz. 2889 DD, oštećenog u prometnoj nezgodi dana 20. ožujka 2007. u Mađarskoj, kod Pečuha, za isplatu osigurnine temeljem police kasko osiguranja.

14. Nije sporno da je tuženik izdao kasko policu broj [broj police] za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], BMW 745D za razdoblje od 8. veljače 2007. do 8. veljače 2008. i da je tužitelj u tom razdoblju, upisan kao vlasnik vozila.

15. Nesporno je da je 4. prosinca 2006. sklopljen Ugovor o financijskom leasingu br. 1222/06 između tužitelja kao davatelja leasinga i Refugium d.o.o. kao primatelja leasinga, predmet leasinga je isto vozilo, tj. BMW 745D broj šasije [broj šasije]., kao korisnik leasinga upisan je Refugium d.o.o., vozilo je u prometnoj nezgodi upravljao direktor korisnika HI.

16. Iz navedenih činjenica proizlazi aktivna i pasivna legitimacija stranaka u ovom sporu, pitanje plaćanja premije nije odlučno za procesnu legitimaciju već za utvrđenje obveze tuženika iz ugovora o kasko osiguranju.

17. Tuženik nije, kao što navodi u žalbi, tijekom cijelog postupka tvrdio da tužitelj nije platio premiju odmah kod zaključenja ugovora, nije tvrdio niti priložio dokaze da je uopće ugovoreno da će premija biti plaćena odmah kod zaključenja ugovora. U odgovoru na tužiteljev zahtjev za isplatu prije ovog sudskog postupka on uopće nije osporio da je premija plaćena već je zahtjev odbio kao pravno neosnovan jer se nezgoda nije dogodila na opisani način. U odgovoru na tužbu u ovom sporu je tek paušalno osporio da je premija plaćena, bez pojašnjenja u kojem je roku trebala biti plaćena i kada je dospjela, tijekom postupka nije također obrazložio tu tvrdnju niti priložio kao dokaz policu iz koje bi proizlazilo da je ugovoreno upravo plaćanje premije odmah kod zaključenja ugovora. Stoga su proizvoljni žalbeni navodi kojima naknadno interpretira i konstruira značenje tvrdnje o neplaćanju premije ističući u biti i nove činjenice u smislu da je ugovoreno plaćanje premije u cijelosti kod zaključenja ugovora.

18. Prema odredbi čl. 937. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje. ZOO) ako je ugovoreno da se premija plaća prilikom sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje idućeg dana od dana uplate premije a u slučaju kada je ugovoreno plaćanje premije nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja počinje od dana određenog u ugovoru (st. 2.).

19. Prema odredbi st. 3. istog zakonskog članka, ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati o dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije.

20. Imajući u vidu da tuženik nije u mirnom postupku osporio da je premija plaćena, što bi bio logičan i nepobitan razlog za odbijanje isplate osigurnine, da je tijekom ovoga postupka iznio tek paušalnu i neodređenu tvrdnju da premija nije plaćena, bez konkretnih tvrdnji kada je uopće obveza plaćanja dospjela, odnosno što je ugovoreno, neutemeljen je žalbeni navod da je ugovoreno plaćanje premije odmah kod zaključenja ugovora o osiguranju u smislu odredbe čl. 937. st. 1. ZOO.

21. Kako je ugovor o kasko osiguranju nesporno sklopljen a tuženik nije dokazao da je tužitelju ikada uputio obavijest o neplaćanju premije o dospijeću nakon sklapanja ugovora u smislu odredbe čl. 937. st. 3. ZOO, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ugovor proizvodi pravne učinke i ne postoji razlog za isključenje obveze isplate osigurnine zbog neplaćanja premije.

22. Tuženik je tijekom postupka prvenstveno osporavao da se osigurani slučaj dogodio na način kako tvrde tužitelj i korisnik leasinga, ističući da je vozilo namjerno oštećeno radi protupravnog ostvarivanja prava na isplatu osigurnine.

23. Iz provedenih dokaza i obrazloženja prvostupanjske presude, prvenstveno potvrde o prometnoj nezgodi Policijske uprave Pečuh od 20. ožujka 2007. i potvrde iste Policijske uprave od 12. travnja 2007. proizlazi da je 20. ožujka 2007. u 21:55 sati AI vozilom reg. oznake [registarska oznaka] prometovao prema Pečuhu. Tijekom vožnje prešao je u lijevu prometnu traku te je lijevim prednjim dijelom osobnog vozila udario lijevu stranu osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je vozio HI, koji je, ne bi li izbjegao daljnji sudar, trgnuo volan udesno, prešao preko jarka za odvodnju s desne strane ceste, udario u grm i stao. Postupak nije pokrenut, a AI kažnjen je na licu mjesta. Iz Izvješća o prometnoj nezgodi proizlazi da su sudionici naveli da je do nezgode došlo na način da je vozilo kojim je upravljao AI prešlo u trak kolnika suprotnog smjera kojim se kretalo predmetno vozilo, a na vozilu su vidljiva oštećenja i to kompletni prednji dio i lijeva strana. Iz dopisa Policijske uprave Pečuh, Odjela za promet od 26. siječnja 2010. koji je upućen punomoćniku tužitelja proizlazi da je osoba koja je prouzrokovala nezgodu na licu mjesta priznala svoju odgovornost pa je sastavljeno samo izvješće o nezgodi. Protiv osobe koja je prouzrokovala nezgodu određena je novčana kazna plativa na licu mjesta.

24. Tuženik nije dostavio ikakve dokaze da se protiv sudionika nezgode AI i II vodi bilo kakav postupak radi ove prometne nezgode, posebno ne radi prijevare, on sam nije podnio kaznenu prijavu niti vodi zbog takvog razloga postupak protiv II.

25. Temeljem provedenih dokaza pravilno je utvrđenje suda prvoga stupnja da se prometna nezgoda u kojem je sudjelovalo vozilo tužitelja kao korisnika osiguranja dogodila kako to opisuje tužitelj, da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da se radi o namjernom uništenju vozila u svrhu protupravnog ostvarenja naknade.

26. Stoga ne postoji razlog isključenja odgovornosti propisan odredbom čl. 944. ZOO prema kojoj osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja ako ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazove osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, a suprotna odredba nema pravnog učinka. Ovdje je u pitanju osigurani slučaj u smislu čl. 2. t. 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila prema kojoj je osigurani slučaj budući i neizvjesni događaj neovisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika (čl. 2. st. 7. Uvjeta).

27. Nadalje, iz iskaza II utvrđeno je da je odmah nakon nezgode organizirao šlepanje vozila u Hrvatsku, u Dugo Selo, Autolimarija Starčević. O šteti je obavijestio tužitelja, ali nije obavještavao tuženika, jer nije htio da mu se šteta isplati po njegovoj auto polici, jer nije bio kriv za nastanak štete. Zbog toga je otišao kod vještaka na procjenu štete, namjeravajući istu naplatiti od osiguratelja drugog vozila. Procjena je obavljena u istoj autolimariji u koju je došlepao auto, osobno je otišao u Beograd postaviti odštetni zahtjev osiguravajućem društvu Delta generali osiguranje u Beogradu. Strano osiguravajuće društvo nije isplatilo štetu i nakon njihovog odugovlačenja sa odštetnim zahtjevom obratio se tuženiku koji je bio osiguratelj predmetnog vozila. Za procjenu štete je angažirao vještaka Dragu Županića, čiji nalaz je tužitelj dostavio uz tužbu. Navodi da njegova firma i dalje ima dug prema tužitelju s osnova ugovora leasingu, vozilo nije isplaćeno. Tužitelj je pokrenuo protiv njegove firme ovršni postupak, ali nisu se uspjeli naplatiti, firma je brisana iz Sudskog registra 2012.

28. Kako je već rečeno u prethodnom dijelu obrazloženja,iznos štete na vozilu je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića, koji je za procjenu koristio opis i fotografije oštećenja u nalazu vještaka GI, jer tuženik nije bio odmah obaviješten o prometnoj nezgodi već tek 19. siječnja 2009. i nije imao mogućnost izvršiti vlastitu procjenu.

29. Temeljem utvrđenih činjenica da je vozilo tužitelja kao osiguranika oštećeno u prometnoj nezgodi, da je među strankama važio ugovor o kasko osiguranju i ne postoje razlozi za isključenje obveze tuženika koje je on isticao, pravilnom primjenom materijalnoga prava tuženiku je naložena isplata osigurnine u iznosu koji odgovara utvrđenom iznosu štete.

30. Kraj činjenice da je vozilo u vlasništvu tužitelja oštećeno, neosnovani su navodi tuženika da bi mu eventualnom prodajom (otkupom) korisniku lesinga ili trećoj osobi. već bila naknađena šteta i da nema mjesta kumuliranju osigurnine i naknade štete. Zbog oštečenja u nezgodi nesporno je umanjena vrijednost vozila, šteta se u tom slučaju očituje kroz umanjenje prodajne cijene ukoliko je vozilo prodano u tom stanju ili je pak tužitelj trpio štetu popravkom vozila. Suprotno žalbenom navodu, korisnik leasinga u ovom slučaju nema obvezu isplate naknade tužitelju kao davatelju leasinga kojom bi bila sanirana šteta. Naime, prema Općim uvjetima za zaključenje ugovora o financijskom leasingu (list 178.spisa) samo u slučaju potpunog uništenja ili krađe predmeta uslijed događaja koji nije osiguran, primatelj leasinga duguje naknadu u visini sadašnje vrijednosti svih neplaćenih, dospjelih i nedospjelih obveza uključujući otkupnu vrijednost, obračunatih na dan plaćanja naknade. Budući da je ovdje riječ o oštećenju (ne i uništenju) predmeta u osiguranom slučaju takva obveza primatelja leasinga ne postoji i stoga su pravilno odbijeni dokazni prijedlozi tuženika na okolnost isplate takve naknade tužitelju odnosno potraživanja tužitelja po toj osnovi prema korisniku leasinga.

31. Odluka o tijeku zatezne kamate na iznos osigurnine od dana kada je tuženik odbio zahtjev tužitelja zakonita je i pravilna u smislu odredbe čl. 943. st. 4. OZ. Naime, u ovom slučaju je riječ o ugovornom osiguranju a dospijeće obveze osiguratelja je propisano citiranom zakonskom odredbom. Na pravilnost ove odluke nije od utjecaja činjenica da tužitelj nije odmah odnosno u roku od tri dana prijavo osigurani slučaj jer i prema čl. 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila osiguratelj je dužan pristupiti utvrđivanju i procjeni štete najkasnije u roku od 3 dana od dana primitka pisane prijave o nastalom osiguranom slučaju a ovdje je sud kod utvrđenja dospijeća obveze imao u vidu upravo vrijeme nakon zaprimanja prijave osiguranog slučaja.

32. U odnosu na odluku o naknadi parničnoga troška po kojoj stranke snose svaka svoj trošak žalitelji ne osporavaju utvrđenje suda da su uspjeli u približno jednakim dijelovima i u tom smislu odluka je sukladna odredbi čl. 154. st. 4. ZPP. Stoga u ovom slučaju nema mjesta posebnoj odluci o potpunoj naknadi pojedinih troškova, tako niti troškova vještačenja, za razliku od slučaja kada jedna strana naknađuje drugoj dio svih troškova, razmjerno uspjehu. Odredba č. 154. st. 4. ZPP propisuje da u ovakvom slučaju sud može odlučiti da jedna strana naknadi drugoj pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP, dakle one troškove koje je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio a to nije slučaj s troškovima vještačenja. Također na žalbeni navod valja reći da je doista tuženik u ovom postupku osporavao osnov obveze međutim prometno vještačenje nije provođeno vezano za utvrđenje osnova odgovornosti već samo za iznos štete.

33. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

34. Obzirom na ovakvu odluku, strankama nisu dosuđeni troškovi postupka u povodu žalbi (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić