REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovre Vitlov, odvjetnik u Zadru, Don Ive Prodana 9, protiv tuženice KZ, [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Smoljan Zanki, odvjetnica u Zadru, Stjepana Radića 42d, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, postupajući po prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-351/2022-3 od 24. rujna 2024., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-505/2021-7 od 23. veljače 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-351/2022-3 od 24. rujna 2024., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-505/2021-7 od 23. veljače 2022., zbog slijedećih pravnih pitanja, za koje smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
''1. Je li pravno valjana dodjela zemljišta na korištenje i to onog zemljišta koje je već ranije dodijeljeno drugoj osobi, a koje ranije pravo dodjele je upisano u zemljišnoj knjizi pologom isprava?
2. Može li se osoba koja je znala za raniju dodjelu zemljišta drugoj osobi (u kovom slučaju njezinom ocu) smatrati poštenim stjecateljem te nekretnine? 3. Je li je nakon smrti ranijeg korisnika, Općina bila ovlaštena dati na korištenje predmetno zemljište novom korisniku (tuženici) na temelju Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' 54/80 - dalje: ZGZ)?''.
2. Uz navedena pitanja, tužitelj, sukladno čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju i iz razloga što mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba ZPP-a i grube povrede i primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je ''drugostupanjski sud na temelju činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud bez valjana obrazloženja zaključuje da je pravo prednika stranka EZ prestalo, te da je Općina bila ovlaštena dodjeliti predmetno zemljište novom korisniku (tuženici), dok izostaje obrazloženje temeljem čega sud utvrđuje da je to pravo prednika pok. EZ prestalo, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tužitelja na pravičan postupak zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i grubu povredu primjene materijalnog prava počinjenu od strane drugostupanjskog suda.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije određeno su naznačena tri pravna pitanja, međutim za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, iako tvrdi da o tim pravnim pitanjima postoji drugačija i to ustaljena sudska praksa, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka tužitelju prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoje pravno shvaćanje o tim pitanjima, čime zapravo samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava, iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
7. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na obrazloženu odluku i pravično suđenje.
8. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' broj Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH) i obrazloženu sudsku odluku.
9. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskoga prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s presedanskim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).
10. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' broj 54/80 - dalje: ZGZ) vezano za dodjelu nekretnine na korištenje i glede stjecanja prava vlasništva iz čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima (''Narodne novine'' broj 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP), što su učinili ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova dostatno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi ne upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a kako tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na obrazloženu sudsku odluku, valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi sa čl. 389.a. st. 1. i st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
