REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1149/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NGV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene NG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-557/2023-2 od 31. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-210/2021-17 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužena je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-557/2023- 2 od 31. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-210/2021-17 od 31. listopada 2022. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Tužena je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a postavila tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Da li se poštenje posjeda i pravo na retenciju može cijeniti isključivo temeljem jedne izjave?
2. Da li nepošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova i pravo na retenciju?
3. Kako se cijeni razina povezanosti sa domom u okviru prava na dom?"
2. Tužena je prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i zbog povrede temeljnih ljudskih prava i to povrede prava vlasništva, prava na pravično suđenje i prava na dom.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Predmet spora je iseljenje i predaja u posjed stana i garaže.
5. Tužena nije jasno naznačila razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a njezin prijedlog u odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo odbaciti.
6. Tužena na povredu temeljnih ljudskih prava i to povredu prava vlasništva i prava na pravično suđenje, ističe tek u prijedlogu za dopuštenje revizije, iako iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da bi joj ova temeljna ljudska prava bila povrijeđena tek u drugostupanjskom postupku. Osim toga, iz priložene dokumentacije uz prijedlog proizlazi da bi joj temeljna ljudska prava bila povrijeđena još u prvostupanjskom postupku. Zbog navedenog, tužena nije prije podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije iscrpila dopušteni pravni put s osnove temeljnih ljudskih prava radi povrede prava vlasništva i prava na pravično suđenje, pa je u odnosu na povredu ovih temeljnih ljudskih prava prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
7. U odnosu na povredu prava na dom, kao jednu od temeljnih ljudskih prava koje je zaštićeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja navesti da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženoj nije povrijeđeno pravo na dom iz razloga što ona u Gradu Zagrebu ima drugi stan u vlasništvu u kojem je živjela sve do potresa u Zagrebu (ožujak 2020.) te da je predmetni stan, u razdoblju u kojem je tužena bila posjednik istog, pretežito bio iznajmljivan.
8. Prema tome, nižestupanjski sudovi dali su valjane razloge temeljem kojih su otklonili osnovanost tuženičinog prigovora da na predmetnom stanu uživa zaštitu, prava na dom iz razloga što predmetni stan ne predstavlja dom tuženice, budući da nije ostvarena dovoljno jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) povezanost između tuženice i načina korištenja predmetnog stana da bi on za tuženicu mogao predstavljati dom.
9. Zbog navedenog tužena nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na dom u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
10. Slijedom navedenog, u odnosu na povredu prava na dom valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a tuženičin prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.
Zagreb, 18. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
