Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-819/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-11/2019-42 od 19. prosinca 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika JŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P-11/2019-42 od 19. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 4, dvor, gosp. zgrade i or. kućište površine 993 čhv tj. 3571 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to na dijelu određenom nalazom sudskog vještaka Natalije Bokulić iz Ogulina iz prosinca 2021. koji nalaz je sastavni dio ove presude, a koji je omeđen točkama A-B-C-D-E-N-M-L- K-J-I-H-A u površini od 1030 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te se nalaže tuženiku ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da trpi posljedice upisa prava vlasništva tužitelja PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika specificiranog dijela kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u zemljišne knjige.

II. Nalaže se tuženiku ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.316,55 EUR1 /9.919,56 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 19. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje prava vlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 4, dvor, gosp. zgrade i or. kućište površine 993 čhv tj. 3571 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to na dijelu određenom nalazom sudskog vještaka Natalije Bokulić iz Ogulina iz prosinca 2021. koji nalaz je sastavni dio presude, a koji je omeđen točkama A-B-C-D-E-N-M-L-K-J-I-H-A u površini od 1030 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz nalaganje tuženiku da trpi posljedice upisa prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige.

6. Ocjenom izvedenih dokaza suda prvog stupnja zaključuje da je posjed tužitelj i njegovih prednika bio savjestan i to neovisno o tome što je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine upisan tuženik odnosno njegov prednik. To iz razloga jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da su se tužitelj i njegov otac ponašali kao vlasnici spornog dijela nekretnine, da tuženik nije prilikom gradnje gospodarskih objekata osporio tužitelju vlasničko ponašanje, iako je tužitelj svoje vlasničko ponašanje manifestirao njemu naočigled, a sama okolnost da je tuženik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik odnosno da su bili upisani njegovi prednici u zemljišnoj knjizi, ne čini posjed tužitelja odnosno njegovog prednika nesavjesnim. Tužitelj i njegov prednik nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišne knjige utvrđuju zemljišnoknjižno stanje. Činjenica da su tužitelj i prednik tužitelja kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno da je sporna nekretnina u zemljišnoj knjizi tijekom cijelog razdoblja njihovog posjedovanja bila upisana kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed tužitelja i njegovog prednika nesavjesnim ili nepoštenim, ako su tužitelj i njegov prednik tijekom razdoblja posjedovanja, prema okolnostima konkretnog slučaja, kada grade drvene gospodarske objekte i to staju, nadstrešnicu i šupu, a koje radove i posjed prijepora njemu nitko nikada nije osporavao iako su na spornoj dijelu parcele vršili i vlasničkopravna ovlaštenja u obliku izgradnje drvenih gospodarskih objekata, u koje vrijeme je tuženik bio potpuno pasivan u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na spornom dijelu nekretnine, u svojatanju nekog prava na toj nekretnini i u iskazivanju znanja da je vlasnik iz kojeg ponašanja je tužitelj imao razumnih razloga vjerovati da tuženik nije vlasnik ili da mu vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom pasivnošću ili nezainteresiranošću za sporni dio predmetne nekretnine, slijedom čega sud zaključuje da je tužitelj imao razloga vjerovati i vjerovao da posjed vrši kao vlasnik.

7. Polazeći od utvrđenja da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u savjesnom vlasničkom posjedu predmetne površine više od 20. godina te da je tužitelj na prijepornoj površini poslije VRA "Oluje" 1996. ili 1997. sagradio drvene gospodarske objekte i to staju, nadstrešnicu i šupu, zatim da tužitelj tvrdi da nije znao da prijeporna površina nije upisana kao njihovo vlasništvo sve do podnošenja tužbe, a za koju prijepornu površinu tvrdi da ju je koristio njegov otac i prije, da je tu bio njihov voćnjak na kojem su uzgajali šljive, brali šljive površinu koristili za ovce, kao i da mu je prilikom gradnje objekata šupa i sjenika pomagao i sam tuženik koji se nije protivio toj gradnji, sud prvog stupnja pozivom na odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91), čl. 152. st. 3. i čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17 –dalje: ZVDSP) utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje prava vlasništva tužitelju po osnovi dosjelosti na spornom dijelu predmetne nekretnine, kao i da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznanjem prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

8. Slijedom navedenog, prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci presude.

9. Žalbeni navodi tuženika svode se u bitnom na osporavanje pravilnosti zaključka suda prvog stupnja da je tužitelj kako građenjem na tuđem zemljištu tako i dosjelošću stekao pravo vlasništva, osporavajući i nadalje da bi tužitelj bio pošteni posjednik i graditelj, te prigovarajući pravilnosti ocjene iskaza svjedoka i stanaka saslušanih na tu okolnost.

10. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi neosnovani.

11. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, a nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. tog Zakona. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu te zakonske odredbe.

12. Također, sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio sve činjenice koje su bile potrebne da bi se dokazale pretpostavke o kojima je ovisila osnovanost zahtjeva utemeljenog na dosjelosti.

13. Predmet ovog postupka je stjecanje prava vlasništva nekretnine pobliže opisane u izreci presude građenjem na tuđem zemljištu, odnosno dosjelošću.

14. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je savjesnost posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Za stjecanje prava vlasništva (izvanrednom) dosjelošću posjed mora biti barem savjestan i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

15. Odredbe u pogledu vremena i kakvoće posjeda potrebnih za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću, s uračunavanjem posjedovanja prednika, sadržane su i u odredbama čl. 159. st. 1. do 3. i čl. 160. ZVDSP, dok je kakvoća posjeda propisana odredbama čl. 18. ZVDSP.

16. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl. 72. st. 3. ZVDSP, odnosno čl. 18. st. 5. ZVDSP), pa je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da tužitelj nije bio pošten posjednik.

17. Valja napomenuti kako tuženik nije predlagao niti sudu predočio dokaze na okolnost zle vjere tužitelja i njegovih prednika u smislu pribavljanja posjeda predmetne sporne površine silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a nesavjesnost posjednika ne može se izvesti iz same okolnosti da su kao vlasnici nekretnine upisane druge osobe, već je onaj koji se poziva na nesavjesnost) dužan to i dokazati.

18. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja, a upisani su vlasnici svo vrijeme, pa bili potpuno pasivni u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini, u svojatanju nekog prava na njima.

19. Dakle, zaključak o (ne) savjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja-ne samo uzimanjem u obzir navedenih činjenica već i okolnosti koje se odnose na ponašanje i postupanje u zemljišnoj knjizi upisanog vlasnika prema osobi posjednika (tako i Rev-1209/16 od 11. veljače 2020.).

20. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se tužitelj, računajući posjed svojeg oca MŠ nalazi u posjedu predmetne nekretnine više od 50. godina, da se u naravi radilo o voćnjaku na kojem su uzgajali i brali šljive, a na kojoj nekretnini je poslije Domovinskog rata 1996. ili 1997. godine tuženik sagradio drvene objekte i to najprije jednu šupu, potom još jednu šupu, te potom sjenik koje objekte sada koristi i njima drži ovce, sjeno i hranu za ovce, da iz iskaza tuženikovih svjedoka ŠŠ i RŠ proizlazi da su željeznu ogradu koja se nalazi između prijepornog i neprijepornog dijela predmetne nekretnine (u skici vještaka prikazana slovima B-C- D-E) postavili tuženik i njegova obitelj, kako bi ogradili životinje (kokoši), da na ulazu u nekretninu postoje klizna vrata (u skici vještaka prikazana slovima A-B), koja je postavio tuženik, da je tuženik saznao da predmetne nekretnine nije njegovo vlasništvo tek podnošenjem tužbe u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-363/21 (ranije P-119/16) radi predaje u posjed predmetne nekretnine.

21. U konkretnoj situaciji, kraj utvrđenih činjenica da su se prednici tužitelja i tužitelj oduvijek ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine, a da im prednici tuženih, a niti tuženik do podnošenja predmetne tužbe (2016. godine) takvo pravo nisu osporavali, iako su tužitelj i njegovi prednici svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali njima naočigled, obrađivanjem voćnjaka, košenjem, te gradeći i gospodarske zgrade (tužitelj), to sama okolnost što je zemljišnoj knjizi upisan tuženik kao vlasnik ne čini posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim, to više što prednici tužitelja nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišne knjige utvrđuju zemljišnoknjižno stanje.

22. Pored iznesenog, žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na iskaz svjedoka LŠ i ŠŠ iz kojih proizlazi da nije pomagao tužitelju prilikom izgradnje šupa i šajera nego se protivio gradnji istih valja reći da su bez utjecaja na pravilnost odluke jer tuženik unatoč gradnji objekata na spornom zemljištu ne samo vrijeme gradnje tih objekata (koja je trajala određeno vrijeme) ničim nije reagirao tako da na jasan i nedvosmislen način kaže da se protivi gradnji nego ni godinama nakon toga, sve do podnošenje tužbe u predmetu poslovni broj P-119/16 (sada P- 363/21) nije tražio predaju prijepornog dijela nekretnine u posjed, pa ni u tom smislu tužitelj nije imao razloga sumnjati da je njegov posjed nepošten.

23. U odnosu na identifikaciju predmetne nekretnine valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka Natalije Bokulić proizlazi da je prijeporni dio nekretnine omeđen točkama A- B-C-D-E-N-M-L-K-J-I-H-A u površini od 1030 m2, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kojem nalazu i mišljenju je tuženik prigovarao samo kroz osporavanje osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva.

24. Ocjenjujući pravilno da je posjed tužitelja i njihovih prednika bio savjestan kroz vrijeme duže od zakonom propisanog (za dosjedanje im je bilo dovoljno 20 godina,) pravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno pravo sadržano u čl. 159. st. 4.

ZVDSP za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine upravo na temelju zakona-dosjelošću to je pravilno sud prvoga stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatraženo ovlaštenje da tužitelj to svoje pravo upiše u zemljišnim knjigama, a što je u suglasju sa navedenom odredbom čl. 130. st. 1. ZVDSP.

26. S obzirom da je tužbeni zahtjev osnovan već na temelju stjecanja prava vlasništva dosjelošću, to ovaj sud nije smatrao potrebnim obrazlagati (ne) osnovanost navoda žalbe vezanih uz stjecanje prava vlasništva građenjem (čl. 375. st. 1. ZPP) pa je stoga odluka suda prvog stupnja potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović