Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ljubljanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 2858/2019-22 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-2858/2019-22 od 6. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 9012929734, koji je sklopljen dana 24. kolovoza 2007. i solemniziran 28. kolovoza 2007. kod Javnog bilježnika Mirjane Borić pod brojem OV- 28179/07 između tužitelja KL (sada Mundweil) kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., kao banke, te da iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to:

-čl. 4.1. u dijelu koji glasi: „koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“,

-čl. 4.2. u dijelu koji glasi: „Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovim: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.06. (slovima: tridestoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvogsrpnja)

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine.

-čl. 7.2. u dijelu koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci:

Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“

1.2. Nadalje, prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku, po osnovi preplate uslijed ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, isplatiti tužiteljici iznos od 6.098,32 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose u visini i s tijekom kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke. Pod. toč. III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.994,04 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je presuda pravilna i zakonita. Pri tome ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi, budući da presuda nije kontradiktorna, nejasna i može se ispitati.

6. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužiteljica zaključila Ugovor o kreditu broj: 9012929734 koji je sklopljen 24. kolovoza 2007. i potvrđen 28. kolovoza 2007. kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku pod br. OV-2817/07, a kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za kupnju i adaptaciju nekretnine u iznosu od 585.600,00 kuna; da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,93% godišnje; da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih anuiteta koji iznose 3.118,62 kuna; da se kamata obračunava mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom i da je sadržana u anuitetima i da dospijeva zajedno s njima; da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmjenama i iznosu anuiteta da će banka pisano obavijestiti korisnika kredita.

9. Polazeći od odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007, dalje ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, čl. 3 Direktive 93/13/EEZ, sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i iskaza tužiteljice kojeg je u cijelosti prihvatio, prvostupanjski sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljive, no da nisu jasne i razumljive, da iz citiranih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, no ne i koje će kriterije tuženik pri donošenju primijeniti niti koji su parametri za donošenje ove odluke. S obzirom da je riječ o bitnim sastojcima predmetnog ugovora koji ovako ovise isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta za koje se veže promjena kamatne stope, ove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu korisnika kredita kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija, te su odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da je tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj, a da tuženik, na kojem je teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao, nije predložio dokaze te da nije ničim dokazao da je korisniku kredita objasnio način utvrđivanja kamatne stope odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi isti mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i čl. 322. st. 1. ZOO, kao i odredbe čl. 102. ZZP/07 predmetne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, pa je tako prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. U cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Tonke Vulić na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, koji je napravila uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 30. kolovoza 2007., da je rok otplate 360 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,93% godišnje, da je kredit prijevremeno otplaćen 18. veljače 2019., te je utvrđeno da u konkretnom slučaju postoji preplata kamate zbog promjenjive kamatne stope u razdoblju od dana korištenja kredita do njegove isplate u iznosu od 6.098,32 eura. Navedeni iznos je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici sa pripadajućim zateznim kamatama primjenom

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

odredbe čl. 1115. ZOO jer je utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj, s tim da je utvrdio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan jer rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ništetnost je utvrđena presudom pa da stoga nije došlo do zastare, kao i prigovor tuženika da je ugovor otplaćen odnosno izvršen kao neosnovan jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. U konkretnom slučaju, pravna zaštita kakvu tužiteljica traži odnosi se na ugovor o kreditu u kunama, dakle bez ugovorene valutne klauzule, što u konkretnom slučaju isključuje primjenu odredbe članka 502.c ZPP o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.

12. Međutim, suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, već je osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o toj odluci, kroz primjenu odredaba ZZP/07 i ZOO, te je primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice, i to pravilno utvrđujući da su pobijane odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i da su kao takve dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka te da se radi o ništetnim odredbama i naložio po osnovi stjecanja bez osnove isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Stoga su neosnovani su navodi tuženika da u presudi nije razjašnjen pravni osnov tužbenog zahtjeva, pa tako ni iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora niti odredba čl. 502.c ZPP, nisu od značaja za odlučivanje.

13. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 28. kolovoza 2007. bio je na snazi ZZP/07, koji je u odredbama čl. 96. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 99. istog Zakona bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

14. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 96. st. 1. ZZP kao i odredbu čl. 4. i 322. st. 1. ZOO te je utvrdio odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pravilno utvrđujući da je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru nepoštena i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obavezama stranaka.

15. Žalbeni navodi o tome da je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, nisu od utjecaja, jer sama mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope ne znači i ne može značiti da niti jedna ugovorna odredba kojom se ugovara promjenjiva kamatna stopa ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U ovom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, ZZP (lex specialis), i to zato što su nepoštene.

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

16. Kamatna je stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 4,93% godišnje, a ugovoreno je i da je banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja, i na dan 1. srpnja, time da kamatna stopa ne može biti veća od važeće kamatne stope propisane Odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene, Takve ugovorne odredba o kamati su uočljive, ali i ovaj sud smatra da njihov sadržaj nije jasan i lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (čl. 99. ZZP/07) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije.

17. Odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a prema st. 3. činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

18. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4 ZZP/07), što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao.

19. U odredbi čl. 97. ZZP/07 propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP/07, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

21. Odredbom čl. 102. ZZP/07 propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, time da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

22. Iz saslušanja tužiteljice proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru unaprijed sastavljenom od strane banke, i o odredbama koje je formulirao tuženik nije se pojedinačno pregovaralo. Imajući u vidu navedeno, kao i sadržaj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koji promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužiteljice), koja promjenu ne može predvidjeti i pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljici je time nametnuta obveza koju objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu odnosno koje će biti ekonomske posljedice koje iz takvih odredbi proizlaze.

23. Tuženik je visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge, te je tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici na način da ju je bio dužan ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Neodlučne su tvrdnje žalitelja da je tužiteljica svojevoljno ušla u ugovorni odnos, da je pristala na sadržaj ugovora i prihvatila ga potpisom bez prigovora. Tuženik nije informirao tužiteljicu o značenju odredbi o jednostrano promjenjivim kamatnim stopama na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora, navedene ugovorne odredbe su neodređene te nisu razumljive i kao takve su nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Suprotni žalbeni navodi tuženika ovakav zaključak ne dovode u sumnju.

24. Okolnost da je Ugovor bio solemniziran po javnom bilježniku nije od značaja jer s obzirom da parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom, ni javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom.

25. Navodi tuženika o tome da nisu postojale zakonske obveze koje bi se ticale načina definiranja parametara promjenjivosti kamatne stope odnosno da je postupao sukladno Zakonu o bankama, ZZP/07, Zakonu o kreditnim institucijama, Zakonu o potrošačkom kreditiranju, odredbi čl. 2b Dodatka Direktive 93/13, nisu osnovani, budući da je sud pravilno utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope ništetne iz naprijed navedenih razloga. Tuženik u postupku nije pružio dokaze da je s tužiteljicom pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su joj bili dati podaci o parametrima mogućnosti i načina povećanja kamatne stope.

26. Neosnovano se u žalbi prigovara da bi sud postupao suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja

Poslovni broj: Gz-5612/2024-3

Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora, nije mogla niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka obzirom je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i zasnovan na dokumentaciji u spisu, dok ispravno nije prihvaćen prijedlog tuženika za određivanja zadatka vještaku povodom primjedbe tuženika kako je vještvo bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna. Naime, budući da je utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je osnovano smatrao da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužiteljica trebala platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

27. Okolnost da je Ugovor o kreditu otplaćen nije od utjecaja za utvrđenje ništetnosti njegovih odredaba, kao ni za početak tijeka zastare. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužiteljice. U tom smislu neprihvatljiva su suprotna pravna razmatranja iz žalbe tuženika.

28. Iz navoda žalbe u pogledu odluke o troškovima postupka proizlazi da se ista pobija jedino iz razloga što smatra neosnovanim zahtjev tužiteljice. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga, kao opravdan iznos troškova postupka tužiteljici, uzet iznos koji je priznao sud prvog stupnja.

29. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

30. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević