Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1974/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, UJ, izvjestiteljice i članice, RJ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice LJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Boško Kordić, odvjetnik iz Sesveta, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/ koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvu iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6486/2020-23 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6486/2020-23 od 22. siječnja 2024. pod stavcima II., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem dosjelosti postala isključiva vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa] u [adresa], označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 484 m2, a koja se sastoji od dvorišta površine 192 m2, stambene zgrade br. 34 površine 219 m2 i pomoćne zgrade površine 73 m2 i to: 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-8) poslovni prostor u prizemlju površine 24,69 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i da je tuženica dužna trpjeti upis isključivog prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini jer će u protivnom isto zamijeniti presuda.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.876,86 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude (22. siječnja 2024.) do isplate.

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak predmetne parnice u iznosu 1.250,00 eura, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica na temelju Ugovora o kupoprodaji od 29. travnja 2002. i Aneksa Ugovora o kupoprodaji od 30. travnja 2002. ovjerenog kod javnog bilježnika Pere Džankića 2. svibnja 2002. pod brojem Ov-4009/2002, postala isključiva vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa] u [adresa], označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 484 m2, a koja se sastoji od dvorišta površine 192 m2, stambene zgrade br. 34 površine 219 m2 i pomoćne zgrade površine 73 m2 i to: 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-8) poslovni prostor u prizemlju površine 24,69 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zahtjev da se naloži tuženici izdavanje tabularne isprave za prijenos nekretnine na ime i isključivo vlasništvo tužiteljice.

Pod stavkom II. izreke je utvrđeno da je tužiteljica na temelju dosjelosti postala isključiva vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa] u [adresa], označenoj kao zk.č.br. 181 [adresa] ukupne površine 484 m2, a koja se sastoji od dvorišta površine 192 m2, stambene zgrade br. 34 površine 219 m2 i pomoćne zgrade površine 73 m2 i to: 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-8) poslovni prostor u prizemlju površine 24,69 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i da je tuženica dužna trpjeti upis isključivog prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini.

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.876,86 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude (22. siječnja 2024.) do isplate.

Pod stavkom IV. izreke je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu 1.000,00 eura.

2. Protiv presude pod stavcima II. - IV. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 200,00 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje stečenog prava vlasništva (dosjelosti) tužiteljice na neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-8) - poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], površine 24,69 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i da je tuženica dužna trpjeti upis isključivog prava vlasništva tužiteljice, koji tužiteljica temelji na pravilima o redovnoj dosjelosti.

6. Polazeći od činjenice da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi na ime tuženice, a tužiteljica da je upisana vlasnicom jednosobnog stana u prizemlju uličnog dijela zgrade, u [adresa], površine 45,90 m2, da je SJ kupio stan od ĆJ i HJ (1999.) i prodao ga 2002. tužiteljici, da je u oba ugovora navedeno da jedna prostorija površine 25 m2 nije upisana u zemljišnoj knjizi na ime prodavatelja, da soba površine 24,65 m2 prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke iz 2023. čini jedinstvenu građevinsku i funkcionalnu cjelinu sa ostalim dijelom stana i da su tužiteljica i njezin pravni prednik SJ u posjedu sobe površine 24,65 m2 od 1999. godine, prvostupanjski je sud zaključio da su prema odredbi članka 159. stavku 1. u vezi s člankom 160. stavkom 2. i člankom 18. stavkom 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništava tužiteljice na "sobi površine 24,65 m2" i razmjernog suvlasničkog djela zgrade u kojoj se nalazi, odnosno da je posjed tužiteljice i njezinog pravnog prednika zakonit, istinit i pošten od 1999. godine i odlučio kao pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, napominjući da nije prihvaćen tužbeni zahtjev iz stavka I. izreke (utvrđenje da je tužiteljica na temelju kupoprodajnog ugovora i aneksa iz 2002. postala isključiva vlasnica poslovnog prostora površine 24,69 m2) jer je prihvaćen eventualno kumulirani pod stavkom II. izreke.

7. Tuženica, u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za postupanje po predmetnoj tužbi jer da je u zahtjevu za mirno rješenje spora bio postavljen obvezno pravni zahtjev, a u predmetnoj parnici stvarno pravni, zbog čega je tužbu trebalo odbaciti, zatim da tužiteljica niti njezini pravni prednici nisu bili zakoniti, istiniti, niti pošteni posjednice poslovnog prostora površine 24,65 m2 u zgradi u [adresa] jer da je predmet prvog kupoprodajnog ugovorom jednosoban stan bez površine i kao takav upisan u zemljišnoj knjizi, u drugom kupoprodajnom ugovoru se navodi jednosoban stan površine 69 m2, a na temelju kojeg je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica posebnog dijela - jednosobni stan u prizemlju uličnog dijela zgrade površine 45,90 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, da je tužiteljica uz tužbu dostavila upravna rješenja prema kojima ona i njezin pravni prednici nisu bili pošteni posjednici poslovnog prostora površine 24,65 m2 i da je isti kao zakupnik koristilo društvo Union d.d., apostrofirajući da prvostupanjski sud s jedne strane odbija tuženi zahtjev da je pravni posao osnova stjecanja vlasništva poslovnog prostora u zgradi u [adresa], površine 24,65m2, a s druge strane prihvaća da je posjed tužiteljice zakonit i pošten.

8. Nije u pravu tuženica kada tvrdi da je tužbu trebalo odbaciti jer da nije bila ispunjenja procesna pretpostavka za raspravljanje iz odredbe članka 186. a ZPP-a. To iz razloga, kako je naveo i prvostupanjski sud pod točkom 8. obrazloženja, što je tužiteljica prije pokretanja predmetne parnice (29. prosinca 2020.) podnijela tuženici 25. rujna 2020. zahtjev za mirno rješenje spora - da tuženica dopusti da se tužiteljica u zemljišnoj knjizi upiše kao isključiva vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u [adresa] u [adresa], označenoj kao zk.č.br. 181 [adresa] ukupne površine 484 m2, a koja se sastoji od dvorišta površine 192 m2, stambene zgrade br. 34 površine 219 m2 i pomoćne zgrade površine 73 m2 i to: 8. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E- 8) poslovni prostor u prizemlju površine 24,69 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i kao osnovu navela dosjelost, a na koji tuženica nije odgovorila.

9. Međutim, u pravu je tuženica kada tvrdi da u okolnostima konkretnog slučaju nisu kumulativno ispunjene posebne pretpostavke stečenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po pravilima o redovnoj dosjelosti - posjed određene kakvoće kroz zakonom propisano vrijeme na strani pravnog prednika tužiteljice, a niti tužiteljice, da je sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak i na tim činjenicama utemeljio presudu, a nastavno i materijalno pravo pogrešno primijenio i dijelu kojim je prihvatio tužbeni zahtjev (glavni i sporedni) i odbio zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

10. Pretpostavke za izvorno stjecanje vlasništva nekretnine po pravilima o redovnoj dosjelosti sadržanim u odredbama članka 159. stavku 1. i 2. u vezi s člankom 160. stavkom 1. i 2., člankom 129. stavkom 1., člankom 114. ZVDSP-a, osim sposobnost stjecatelja i sposobnost stvari su i posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom, a koje se trebaju kumulativno ispuniti da bi se vlasništvo nekretnine steklo dosjelošću.

11. Prema pravilima o kakvoći posjeda, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja /pravo na posjed/ (članak 18. stavak 1. ZVDSP-a), istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, s tim da posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (članak 18. stavak 2. ZVDSP-a) i pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZVDSP- a) ili kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku (članak 8. stavak 4/2. ZVDSP-a).

12. Iz odluka upravnih tijela koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu od 8. lipnja 2015., potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko i trgovačko pravo od 20. veljače 2020.) proizlazi da se od 2009. vodio upravni postupak radi utvrđenja da je tuženica vlasnica poslovnog prostora površine 24,69 m2 u prizemlju zgrade u [adresa], u kojem postupku je sudjelovala i tužiteljica, a koji postupak je pravomoćno okončana u veljači 2020., tako što je tuženica utvrđena vlasnicom istog poslovnog prostora. U tom postupku je utvrđeno (a što proizlazi i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka) da se radi o nacionaliziranoj nekretnini (1959.) koja se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora s ulazom od ulice i iz stubišta zgrade, ukupne površine 24,65 m2, da je isti koristilo jedno vrijeme društvo Union kao zakupnik, da zakonski nasljednici prvog nasljednog reda PJ nisu podnijeli zahtjev za povrat te nekretnine, a zahtjev ĆJ za povrat podnesen 1995. godine da je pravomoćno odbije, da poslovni prostor nikada nije na legalan način bio prenamijenjen i pripojen jednosobnom stanu u uličnom prizemlju zgrade i da taj proslovni prostor bespravno koristi LJ (tužiteljica).

13. Iz kupoprodajnog ugovora od 18. veljače 1999. proizlazi da su ĆJ i HJ prodali SJ "jednosoban stan u prizemlju uličnog djela zgrade u [adresa], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] i šupu u dvorištu zgrade", a iz zapisnika o primopredaji istog nadnevka da se prodani stan sastoji od još jedne prostorije (sobe) površine 25 m2 koja čini funkcionalnu cjelinu stana, u kojem prodavatelji jamče da su vlasnici, neovisno o tome što nije upisano u zemljišnim knjigama.

14. Iz kupoprodajnog ugovora od 29. travnja 2002. i aneksa od 30. travnja 2002. proizlazi da je SJ prodao tužiteljici „jednosoban stan u prizemlju ulične zgrade u [adresa], površine 69 m2“ i da prodavatelj ovlašćuje kupca na poduzimanje radnji pred svim tijelima državne uprave i pravosuđa radi "upisa predmetne prostorije koja je površine 25 m2 kao i zajedničkih uređaja i prostorija zgrade … u zemljišnu knjigu, temeljem etažnog elaborata na svoje ime i u svoju korist bez ikakvih tereta i ograničenja".

15. Iz iskaza svjedoka (MJ, oca SJ, SJ) i tužiteljice proizlazi da su svi sudionici od prvog do posljednjeg kupoprodajnog ugovora znali za stvarno i zemljišnoknjižno stanje vezano za poslovni prostor površine 24,65 m2, u prizemlju zgrade u [adresa].

16. Dakle, iz navedenih dokaza kao izvjesno proizlazi da su strane pravnih poslova (tužiteljica i njezini pravni prednici - prodavatelji SJ, ĆJ i HJ) znale da je u pitanju nacionalizirana nekretnina, da se ista prema Zakonu o naknadi[1] treba vratiti prijašnjim vlasnicima, odnosno da je državno vlasništvo ako zahtjev za povrat nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, da je zahtjev za povrat prvotnog prodavatelja ĆJ podnesen 1995. godine pravomoćno odbijen, da nikada na legalan način nije obavljena prenamjena poslovnog prostora u stan i da je bespravno korišten poslovni prostor površine 24,65 m2, u prizemlju zgrade u [adresa] po pravnim prednicima tužiteljice, nakon što je taj poslovni prostor prestalo koristiti društvu Union, koje je bilo u zakupu.

1 Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996., 39/1999., 42/1999., 92/1999., 43/2000., 131/2000., 27/2001., 65/2001., 118/2001., 81/2002.)

17. Iz navedenih, na pravno relevantan način ne kompromitiranih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u odgovoru na žalbu, po ocijeni drugostupanjskog suda kao jedini objektivni zaključak ostaje da posjed poslovnog prostora površine 24,65 m2, u prizemlju zgrade u [adresa], tužiteljice i njezinih pravnih prednika (SJ, ĆJ i HJ) nije zakonit (osnova objektivno nije valjana i u biti postoji samo u mislima posjednika /za zakonitost posjeda nije dostatna putativna osnova/), niti pošten (tužiteljica objektivno nije mogla vjerovati da je poslovni prostor površine 24,65 m2, u prizemlju zgrade u [adresa] pribavila od vlasnika, znala je i mogla je znati da poslovni prostor nije vlasništvo SJ, a niti ĆJ i HJ), odnosno da nisu ispunjene posebne pretpostavke za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine po pravilima o redovnoj dosjelosti, na što u biti opravdano ukazuje i tuženica.

18. Stoga nije u pravu tužiteljica kada nastavno i u odgovoru na žalbu tvrdi da zakonitost i poštenje posjeda poslovnog prostora površine 24,65 m2, u prizemlju zgrade u [adresa] proizlazi iz zapisnika o primopredaji nekretnine od 18. veljače 1999. i aneksa od 29. travnja 2002., prema kojima da su ona i njezin prednik SJ kupili dvosoban stan površine 69 m2, da tijekom postupka nije dostavljen bilo kakav dokaz da je u zgradi u [adresa] postojao poslovni prostor koji je nacionaliziran i jedno vrijeme po Gradu Zagrebu bio dan u zakup društvu Union d.d. i da na kvalifikaciju poštenog posjeda upućuje i činjenica da su ona i njezin prednik SJ platili porez na promet nekretninom za površinu od 69 m2, poglavito ako se ima u vidu da je dokaze i povijesni izvadak iz kojih proizlazi navedene činjenice dostavila tužiteljica uz tužbu i tijekom postupka, i da činjenica porezne obveze na promet nekretninom ne daje sam za sebe osnove za zaključak kvalifikaciji poštenosti posjeda potrebnu za stjecanje prava vlasništva dosjelosti.

19. Prema tome, prvostupanjski je sud iz utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o kakvoći posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika i na tim činjenicama pogrešno utemeljio presudu pod stavkom II. izreke kojim je prihvatio pravne posljedice istaknute tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužiteljica na temelju dosjelosti stekla isključivo vlasništvo poslovnog prostora u prizemlju zgrade u [adresa], površine 24,69 m2 i da je tuženica dužna trpjeti upis iste u zemljišnoj knjizi.

20. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka odlučeno je i troškovima parnice jednom odlukom (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

21. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženici parnični trošak i sama snositi svoj trošak jer je u konačnici izgubila parnicu (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Tuženica je postavila zahtjev za naknadu troška u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (1.000,00 eura - prvostupanjski postupak, 250,00 eura – sastav žalbe).

23. Potrebni su bili troškovi zastupanja tuženice u zahtijevanom iznosu - prema vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT) nagrada za sastav odgovora na tužbu (list 51. - 53.) - 100 bodova (Tbr. 8/1. OT), za zastupanje na ročištima 28. rujna 2021. (list 57. - 58.), 6. travnja 2022. (list 71. - 75.), 16. listopada 2023. (list 129. - 130.), 7. prosinca 2023. (list 132. - 133.) od po 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) i za sastav predmetne žalbe – 125 bodova (Tbr. 10/1. OT) ili ukupno 625 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. OT) = 1.250,00 eura.

24. Tužiteljici nije priznata nagrada za sastav odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (svodi se na ponavljanje već iznesenih navoda i stavova).

25. Dakle, tužiteljica je dužna naknaditi tuženici trošak predmetne parnice u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155., člankom 163. ZZP-a i OT) i sama snositi svoj trošak iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

26. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 370. točka 2. i članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović