Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1941/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Slavici Popadić, odvjetnici u Rovinju, Trg Pignaton 25, protiv tuženice KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama u Labinu, Titov trg 6, radi činidbe i predaje u suposjed zajedničkih dijelova zgrade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1248/2016-97 od 22. srpnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1248/2016-104 od 4. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1248/2016-97 od 22. srpnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1248/2016-104 od 4. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1248/2016-97 od 22. srpnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1248/2016-104 od 4. listopada 2023., presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da ukloni bespravno izgrađenu terasu i vrati zajednički krov u prijašnje stanje vraćanjem krovnih kanalica na dijelu gdje se sada nalazi terasa, nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] z, kuća pop.br. 7 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da tužitelju PB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ostalim suvlasnicima i to ABC [osobni identifikacijski broj], [adresa], BBC [osobni identifikacijski broj], [adresa], PBH OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]; te P [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], TB [adresa] isti preda u supojed kao i da tužitelju naknadi troškove ovog postupka koje odredi sud sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. srpnja 2022. pa sve do isplate, u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja osporeno rješenje preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za uklanjanjem terase i vraćanjem krova zgrade u prijašnje stanje te predaje istog u suposjed, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- predmet spora nalazi se u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] Z kuća pop. br. 7 , bez uknjižene površine, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a zgrada se nalazi na adresi [adresa];

- predmetna zgrada je sagrađena i etažirana prije 8. siječnja 1940. godine (XVIII godine fašističke ere), u vrijeme vlasti Kraljevine Italije (list 139 spisa);

- zgrada je etažirana na 4 etaže prema propisima prije 1. siječnja 1997. kad je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), tako da nisu uknjiženi suvlasnički razmjeri vlasnika posebnih dijelova, a zajednički dijelovi zgrade su do 1991. bili općenarodna imovina – društveno vlasništvo;

- u zgradi postoje 4 etaže – posebna dijela nekretnine, a tužitelj i tuženica su uknjiženi kao suvlasnici 4. etaže i to PB u 63/120 dijela, a JB u 57/120;

- predmetna 4 etaža je faktično podijeljena tako da JB posjeduje točno određeni fizički dio etaže 4 i to jednu prostoriju na II. katu ali i tavan koji je samo jednim dijelom uknjižen kao pripadak etaže 4, dok preostala dva dijela tavana posjeduje temeljem sporazuma suvlasnika zgrade iz 1985. i kupoprodajnog ugovora kog je zaključila **.**.1996. s OB, dok PB faktično posjeduje ostale prostorije etaže 4. koje se nalaze na II. katu zgrade;

- do ovakvog faktičnog stanja je došlo nakon što su suvlasnici zgrade zaključili sporazum od 16. kolovoza 1985. (preslika Upravnog spisa grada Rovinja, Odsjeka za izdavanje akata, KLASA:UP/I361-05/13-01/1324) kad su se tadašnji suvlasnici zgrade u [adresa], TB (ČB), OB i GB sporazumjeli o podjeli zajedničkih prostora, tavana, drvarnice i ostalih zajedničkih prostora, na način da se TB odrekao prava vlasništva na zajedničke prostorije u prizemlju u korist GB, OB izvršio je zamjenu srednjeg dijela tavana za prednji dio tavana sa ŽB, a GB se nakon toga odrekao prava vlasništva na svoj dio tavana koji je u zamjenu za prostore u prizemlju ustupio u vlasništvo FB; dakle, tim sporazumom su spomenute prostorije podijeljene na način da je tavan pripao u vlasništvo UB (jedna dio) i FB (dva dijela), dok su prostorije u prizemlju pripale u vlasništvo GB i UB; nadalje, tim sporazumom se OB suglasio da vlasnik ostalog djela tavana (TB), može pregraditi svoj dio tavana čvrstim zidom, s time da ulaz na tavan riješi iz svog stana na drugom katu, te je dozvolio preuređenje ili nadogradnju po propisima i uz valjanu dokumentaciju, a s time se suglasio i GB;

- ovaj sporazum je ubrzo i realiziran te je ČB stupio u isključivi posjed dva dijela tavana i pridružio ga 4. etaži, da bi kasnije čitav taj prostor podijelio na faktična dva stana od kojih je jedan prodao VB, a on ga je prodao tužitelju, dok je drugi prodao NB i LB, a oni su ga prodali tuženici;

- NB i LB prodaju **.**.1996. KB onaj stan kog su prethodno kupili od ČB, a kog u ugovoru opisuju kako "se sastoji od jedne prostorije na II katu označene slovom "E" i dvije prostorije na tavanu označene slovom "E" s pravom suvlasništva ulaza slova r. stubišta i počivališta slova r.s.t.";

- ubrzo potom KB **.**.1996. (list 145 - 146 spisa) kupuje od OB i onaj preostali dio tavana (označen slovom B skice vještaka Suada Kadrića) pa tako postaje posjednica čitavog tavana;

- iz kupoprodajnog ugovora od 20. veljače 1996. proizlazi da je tuženica od NB i LB u naravi kupila jednu prostoriju na II katu označenu slovom E i dvije prostorije na tavanu označene slovom E skice vještaka Suada Kadrića (list 141 – 142 spisa);

- spornu krovnu terasu koja se nalazi na tavanu sagradili su pravni prednici tuženice NB i LB, i to negdje između 1991. i 1995. godine;

- sporna terasa je već bila sagrađena u trenutku kada su i tužitelj i tuženica postali vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici zajedničkih dijelova predmetne zgrade;

- prema podacima iz vlasničkog lista i iz isprava u spisu, pogotovo plana posebnih dijelova zgrade – etaža od 8. siječnja 1940. godine (XVIII godine fašističke ere) na listu 139 spisa, proizlazi da tavan nije bio zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih suvlasnika, već da je svakoj etaži, odnosno njezinim vlasnicima, pripadalo pravo vlasništva točno određenog dijela tavana, pa je tako 1. etaži, čiji je vlasnik bio GB, pripadao dio tavana označen slovom „A“, 3. etaži čiji je vlasnik bio OB, pripadao je dio tavana označen slovom „B“, 4. etaži čiji je vlasnik bio SB pripadao dio tavana označen slovom „C“; kako se 2. etaža sastojala od praone, spremišta (drvarnice) u poluprizemlju i tavana označenog slovom „D“, a njezini suvlasnici bili su svi suvlasnici zgrade, dakle BB, OB i CB;

- spor između stranaka uzrokovan je prodorom oborinske vode u stan kog posjeduje tužitelj na drugom katu zgrade (njegov faktično odvojen dio etaže 4);

- ZB i ĆB su 25. siječnja 2006. zaključili sudsku nagodbu u kojoj su dogovorili kako je krov na predmetnoj kući zajednički dio svih suvlasnika pa tako i parničnih stranaka" te da je on saniran i da je u potpunosti uklonjen izvor prodora vode u zgradu s krova i krovne terase (list 4 spisa).

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 161. i 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV) te odlučio kao u izreci osporene presude.

9. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja navodi u obrazloženju kako nisu od značaja tvrdnje tužitelja o navodnom nezakonitoj prenamjeni tavana u stambeni prostor jer je utvrđeno da tavan nije zajednički dio zgrade, niti je to prema odredbi čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine" broj: 64/97). U konkretnom je slučaju utvrđeno da je tavan posebni dio zgrade, a eventualna nelegalnost prenamjene tavana u stambeni prostor ne utječe na vlasnička prava stečena Sporazumom iz 1985. i prodajom tavana tuženici.

11. Nadalje izlaže kako su tužitelj i tuženica suvlasništvo predmetne nekretnine stekli nakon što je sporna terasa već bila izgrađena. Izgradili su ju pravni prednici tuženice NB i LB. Tuženica je od NB i LB te OB kupila dijelove tavana i na kraju stekla pravo vlasništva čitavog tavana. Tužitelj je kupio samo fizički odvojen dio stana na II. katu. Tužitelj nije kupio tavan, jer tavan nije ni bio predmetom prodaje, niti je tavan zajednički dio zgrade, pa tužitelj na tavanu nije stekao, niti je mogao steći, suvlasništvo kao na zajedničkim dijelovima zgrade. Tužitelj nije stekao suposjed tavana. Dakle, tužitelj nikada nije stekao pravo vlasništva, niti suvlasništva tavana, kao ni posjed ili suposjed tavana, pa u smislu odredbi čl. 161. i čl. 166. ZV ne može prema tuženici postavljati vlasnički zahtjev radi uklanja terase koja je u cijelosti izgrađena na tavanu u posjedu i vlasništvu tuženice, jer terasa nije izgrađena na zajedničkom dijelu zgrade.

12. U svezi žalbenih razloga tužitelja valja kazati kako, s obzirom na ishod postupka, povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u svezi čl. 191. st. 1. i 3. ZPP, nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke jer bi ishod postupa bio jednak bez i sa dopunom tužbe. U dopuni tužitelj samo konkretizira i detaljnije opisuje radove koje bi na krovištu trebala izvršiti tuženica vraćanjem krova u prijašnje stanje. Pa to što sud nije dozvolio, protivno navedenim propisima, takvu promjenu tužbenog zahtjeva pogrešno držeći kako se radi o preinaci, nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Dakle, ne radi se o relativno bitnoj povredi procesnih propisa.

13. Nije od važnosti za ishod ovog spora, s obzirom na istaknuti tužbeni zahtjev, navođenje ostalih suvlasnika, ili njihovih pravnih slijednika, predmetne nekretnine, pored stranaka.

14. Sud prvog stupnja razlikuje pojam tavanskog prostora od pojma krova, i pravilno zaključuje kako je krovište uvijek, po prirodi stvari, zajednički dio etažirane zgrade, za razliku od tavanskog prostora koji može biti pripadak posebnog dijela nekretnine – etaže. Ovo pravno shvaćanje je pravilno.

15. U vezi žalbenih razloga valja kazati kako ovdje treba razdvojiti pojam tavanskih prostorija od pojma samog krova zgrade. Tavanske prostorije mogu biti dijelovi posebnog dijela nekretnine po čl. 67. st. 3. ZV je sporazum od 16. kolovoza 1985. u odnosu na pravo korištenja istih valjan. Oni su zapravo dogovorili dopunu ranijeg etažiranja, odnosno zamjenu pripadaka njihovih posebnih dijelova nekretnine. Kako propisuje čl. 67. st. 3. ZV, uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Mada je riječ o zakonu iz 1996. godine, sadržajno istovrsni propisi, povezani sa sudskom praksom, vrijedili su i u vrijeme zaključenja sporazuma iz 1985.

16. Drugačije je sa samim krovištem čiji su jedan dio uklonili i napravili krovnu terasu prednici tuženice NB i LB (K) između 1991. i 1995., dakle prije no što su stranke kupile svoje današnje stanove u njihovom faktičnom obliku i površini. Krovište zgrade doista spada među zajedničke dijelove zgrade, skupa sa stepeništem, ulaznim vratima, temeljima, nosivim zidovima i drugim, pa se na njemu kao takvom ne može steći vlasništvo posebnog dijela nekretnine. To od 1996. propisuje odredba čl. 67. st. 6. ZV koja glasi: Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela. Sadržajno istovrsni propisi, interpretirani tadašnjom sudskom praksom, vrijedili su i u vrijeme kad su prednici tuženice NB i LB (K) između 1991. i 1995. uklonili taj dio krovišta radi izgradnje krovne terase.

17. Između 1995. i predmetne tužbe od 21. rujna 2016. niti jedan suvlasnik na zajedničkim dijelovima predmetne nekretnine nije ustao s tužbom protiv supružnika Hrdjok radi dovođenja krovišta u prijašnje stanje. Mada neki od današnjih suvlasnika zgrade, potomci potpisnika sporazuma iz 1985, KBH, TBH i JBH saslušani u ovom postupku izjavljuju kako nisu dali "čovjeku iz Zagreba" suglasnost na uklanjanje dijela krova, pa čak tvrde i da sporazum iz 1985 nije realiziran, niti oni niti njihovi prednici nisu ustali tužbom protiv supružnika LB niti su ih prijavili upravnom tijelu nadležnom za zakonitost građevinske djelatnosti. Stoga nisu uvjerljive njihove tvrdnje o protivljenju tom činu, što sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje.

18. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, utvrđeno je kako su i tužitelj i tuženica suvlasništvo predmetne nekretnine stekli nakon što je sporna terasa već bila izgrađena. Izgradili su je pravni prednici tuženice, NB i LB. Također je utvrđeno da je tuženica od HB i LB i OB u cijelosti kupila tavan i stekla pravo vlasništva tavana. Prema ispravama u spisu, a što je potvrđeno i u iskazu svjedoka VB, tužitelj je kupio samo stan na II. katu, jer ništa drugo nije bilo na prodaju. Tužitelj nije kupio tavan, jer nije tavan bio predmetom prodaje, niti je tavan zajednički dio zgrade, pa tužitelj na tavanu nije stekao, niti je mogao steći, suvlasništvo kao na zajedničkim dijelovima zgrade, niti je tužitelj stekao suposjed tavana. Kako je u tom trenutku sporna krovna terasa već bila izgrađena, nije više postojao ni dio krovišta koji se nalazio iznad prostora sadašnje terase. Dakle, tužitelj nikada nije stekao pravo vlasništva, niti suvlasništva tavana, kao ni posjed ili suposjed tavana, ali ni suvlasništvo dijela krovišta koji se nalazio iznad prostora sadašnje terase, pa u smislu odredbi čl. 161. i čl. 166. ZV ne može prema tuženici postavljati vlasnički zahtjev radi uklanja terase koja je u cijelosti izgrađena na tavanu u posjedu i vlasništvu tuženice, jer terasa nije izgrađena na zajedničkom dijelu zgrade, kao ni restauraciju dijela krovišta iznad prostora terase.

19. Ovaj viši sud prihvaća izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja. Žalbeni razlozi u kojima tužitelj iznosi svoja različita pravna shvaćanja o ovom slučaju nisu prihvatljiva.

20. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po čl. 368. st. 2. ZPP odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

21. I odluka je o parničnim troškovima, sadržana u točkama II. i III. izreke osporene odluke, zakonita i pravilna. Sud je pravilno o troškovima odlučio po čl. 154. st. 1. ZPP pa kako je tužitelj izgubio parnicu dužan je naknaditi tuženici njen potreban trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Također je pravilno utvrdio visinu tog potrebnog troška s tim što je trošak zastupanja po odvjetniku utvrdio prema odredbama tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT/12).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević