Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4198/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mersihi Mulalić, odvjetnici iz Siska, protiv tužene NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Meti Begić, odvjetnici u Sisku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku – Stalna služba u Glini poslovni broj P-43/2024-7 od 28. svibnja 2024, u sjednici vijeća dana 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku – Stalna služba u Glini poslovni broj P-43/2024-7 od 28. svibnja 2024. i u cijelosti odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo negativne služnosti koja se sastoji u zabrani tuženoj NĐ iz [adresa], S. i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da otvori prozore na zidu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. Nalaže se tuženoj NĐ iz [adresa], S. i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana, ukloni prozore i zatvori otvore na zidu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], a koji prozori gledaju na nekretninu tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanu u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.088.91 eur u roku od petnaest dana.“

II Nalaže se tužiteljici da u roku od petnaest dana isplati tuženoj trošak postupka povodom žalbe od 428,09 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se da je tužitelj AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo negativne služnosti koja se sastoji u zabrani tuženoj NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da otvori prozore na zidu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. a ujedno se nalaže tuženoj da ukloni prozore i zatvori otvore na zidu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], a koji prozori gledaju na nekretninu tužitelja AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisanu u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. te se nalaže tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.088,91 €.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi tuženik ističe kako se dva prozora koja su predmet tužbe na nekretnini u vlasništvu tuženice nalaze se od 1928. g., što je razvidno iz nacrta zidarskog majstora ĐĐ izrađenog za tadašnje vlasnike predmetne nekretnine A i CĐ, a koji nacrt je tuženica priložila pa tako da nekretnina od izgradnje ima predmetna dva prozora te je netočno da je tuženica iste naknadno postavila. Tuženica nije niti mogla naknadno postavljati prozore s obzirom da je riječ o nekretnini koja ima status zaštite-zaštićeno kulturno dobro-te tuženica nije niti mogla vršiti preinake na predmetnoj nekretnini. Tuženica je predmetnu nekretninu kupila 2011. g., te je ista nekretnina i tada imala predmetne prozore, a što je razvidno iz Elaborata utvrđivanja posebnih dijelova nekretnine (etažnih dijelova) koji je izradio HĐ dip. ing. arh., 19. veljače 2011. g. Naime, kako je riječ o višestambenoj zgradi tuženica je angažirala ovlaštenog inženjera da izradi elaborat radi etažiranja pri čemu je vještak istom elaboratu priložio i tlocrt prizemlja i tlocrt kata iz kojih je razvidno da predmetni prozori na istom mjestu, a ne kako tvrdi tužitelj da su naknadno otvoreni. Nadalje, nekretnina u vlasništvu tuženice uslijed razornog potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju 29. prosinca 2020. g., dobila je tvz. "žutu naljepnicu" te ista čeka konstrukcijsku obnovu jer je riječ o zaštićenom kulturnom dobru pa je i odluka o tome donesena od strane konzervatora koji će i nadgledati konstrukcijsku obnovu. Prilikom potresa drugi prozor je pao s zida kuće te je tuženica zato iskazala da je stavila "novi" prozor iako je isti postavljen na mjesto gdje se nalazio prozor od izgradnje nekretnine tim više što je tuženica postavila prozor koji ima mutno staklo, dakle neprovidan je te se ne može otvoriti što je sud i utvrdio izlaskom na lice mjesta. Dakle, u konkretnom slučaju ne mogu se primjenjivati odredbe Urbanističkog pana Grada Gline jer se predmetni prozori na nekretnini u vlasništvu tuženice nalaze od izgradnje zgrade 1928. g. Tuženica i njena obitelj su se – tvrdi dalje tužena u žalbi - nakon razornog potresa morali iseliti iz kuće te su prenamijenili dvorišne prostorije u prostor za život te je napravljana kupaonica u kojoj se nalazi prozor s neprovidnim staklom i koji se ne otvara, no isti se nalazi na istom mjestu gdje se od izgradnje nekretnine nalazio prozor. Nadalje, zabatni dio kuće na kojem se nalazi veći prozor se odvojio od ostatka objekta te je nakon provedenog pregleda statičara tuženici naloženo da se ne približava predmetnom zidu s obzirom da je isti neophodno rušiti. Dakle, jedan od prozora pao je uslijed razornog potresa te je na isto mjesto tuženica postavila manji prozor s neprovidnim staklom čime je u cijelosti održano prvotno stanje predmetne nekretnine. Svjedoci OĐ i IĐ nemaju neposrednih saznanja te im nije poznato kada su prozori postavljeni a i očevidom je utvrđeno kako se prozor koji gleda na stambenu jedinicu tužitelja ne otvara, niti se može otvoriti jer se nalazi na zabatnom dijelu kuće koji se odvojio od ostatka objekta uslijed potresa te tuženica istome ne može niti prići, a od 2020. g. i ne živi u kući već u dvorišnoj zgradi, dok drugi neprovidan prozorčić koji se postavljen na mjesto gdje se i ranije nalazio prozor koji je otpao uslijed potresa niti ne gleda na stambenu jedinicu tužitelja. Tužitelj stoga nikako nije mogao steći pravo negativne služnosti koja se sastoji u zabrani tuženici da otvori prozore na zidu vlastite nekretnine s obzirom da je ista nekretnina nepromijenjenog stanja od izgradnje iste, dakle od 1928. g., te dosjelošću nije mogao steći pravo služnosti s obzirom da nikakve preinake nekretnine nisu rađene od izgradnje iste, pa se postavljanje prozora na mjesto gdje se i ranije nalazio prozor koji je pao u potresu ne smatra otvaranjem novog prozora.

6. Tužitelj u tijeku spora tvrdi kako je na susjednoj nekretnini u veljači 2021. tužena otvorila dva prozora koji gledaju na nekretninu tužitelja, dok prema čl. 51. Urbanističkog plana uređenja [adresa], proizlazi da se građevine ne mogu graditi na udaljenosti manjoj od 3,0 m od susjedne međe, ako na tu stranu imaju orijentirane otvore, a iznimno da se građevine jednom svojom stranom mogu približiti granici susjedne čestice i na manju udaljenost s time da na tu stranu ne smiju imati orijentirane otvore. Na dijelu građevine koja je na udaljenosti manjoj od 3,8 m od susjedne međe ne smiju se projektirati ni izvoditi otvori. tužitelj tvrdi kako su prednici stranaka imali usmeni dogovor da na zidovima koji se nalaze s bočne strane predmetnih nekretnina gledano u pravcu ulaza sa glavne ceste, neće otvarati prozore jedni prema drugima stekavši tako pravo negativne služnosti koja se sastoji u zabrani otvaranja prozora na zidu vlastite nekretnine. Pored toga, na očevidu sud utvrđuje kako prozori sa zida kuće tužene gledaju na nekretninu tužitelja, ali jedan veći prozor do ulice je zatvoren, dok se iza njega nalazi jedan manji prozor sa mutnim staklom. Veći prozor do ulice je zatvoren, dok je drugi prozor sa neprozirnim staklima te se kroz isti ne vidi, pa ni ukoliko bi se taj prozor otvorio ne može se vidjeti ništa-niti dvorište te navedeni prozor ne gleda ni na čiju stambenu jedinicu. Prozori su ucrtani i u etažnom elaboratu RĐ. Iz zapisnika o očevidu proizlazi kako su na zidu kuće tužene vidljiva dva prozora gledano na nekretninu tužitelja i to jedan veći prozor do ulice koji je zatvoren i iza njega jedan manji prozor na kojemu je mutno staklo, a koji je otvoren na kant. U kući tužene se vide oštećenja od potresa u prostoriji u kojoj se nalazi navedeni manji prozor. Prvi veći prozor je drven i može se otvoriti dok je manji prozor sa mutnim staklom noviji PVC te se na istom vide tragovi pur pjene. Tužena je izjavila kako navedene prozore nije postavljala već da su isti tu već sto godina, te je samo stavila mali PVC prozorčić sa mutnim staklom, te da je klupica na navedenom prozoru postavljena prije 15 godina i to iznutra.

7. Prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) služnosti mogu biti osnovane pravnim poslom, odlukom tijela javne vlasti ili na temelju zakona (čl. 229. ZV – dosjelošću). Tijekom spora tužitelj tvrdi u svome iskazu i to kako kuća u kojoj živi je ranije bila vlasništvo FĐ, a on da ju je kupio prije četiri godine, te da na kući tužene nije bilo prozora, a njih nije bilo i kada je kupio navedenu kuću. Prije je kupio lokal od APA-a, a kasnije drugi prostor od GĐ. Budući je radio u [adresa] povremeno je dolazio pa su 2021. postavljena dva prozora i to prvo jedan veći, a kasnije drugi manji. Prozori gledaju u njegovo dvorište i u njegove prozore, a kada on otvori svoje prozore vidi njezine prozore. Tužena svaki dan svašta baca kroz prozor te ga vrijeđa, a između njega i tužene nakon ovog nije bilo nikakvih dogovora i tužena radi što hoće. Tužena mu je rekla da joj smeta kada on otvori vrata i ulazi u dvorište, a on ne može zaključavati jer je u vratima uvijek neka žica.

8. Sada u pobijanoj odluci utvrđuje sud prvog stupnja kako je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] dok je iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dok je tužena vlasnica kč. br. [katastarska čestica]. Iz priloženih fotografija proizlazi da dva prozora u vlasništvu tužene gledaju na nekretninu vlasništvo tužitelja. Svjedok OĐ iskazao je da više godina dolazi kod tužitelja i da tada prozora nije bilo a ne zna kada su prozori postavljeni, ali zna da je tužitelj slikao kuću i prozore te mu pokazivao slike, a misli da se radi o dva prozora. Pričao mu je u zadnjih pola godine do godinu da ga njegov susjed napada na ulici i vrijeđa, a kroz prozor tužena baca ostatke hrane. Prozori gledaju prema dvorištu, a s obzirom da između nekretnina stranaka ne postoji međa objekt tužene nalazi se na samoj međi dvorišta tužitelja. Pri tome svjedok ĆĐ tvrdi kako je sa prethodnim vlasnikom N bio u prijateljskim odnosima te mu je dolazio u kuću i dvorište i te prozore nije vidio. Sadašnji vlasnik kuće je tužitelj, koji je ovu kuću kupio prije dvije godine te može reći da je tužena postavila dva prozora, ali ne zna kada. Prozori gledaju na nekretninu tužitelja, a osoba sa kojom tužena živi jednom prilikom je otvorila prozor rekavši mu da mu grdi njegovu majku. Svjedoku nije poznato da li su stranke kasnije imale kakvih dogovora u vezi ovih prozora.

9. Tužena pak u svome iskazu ističe da se na njezinoj kući nalaze dva prozora koja su ucrtana u etažnom elaboratu RĐ koji je etažirao ovu kuću 2018. godine dok je ona kuću kupila prije najmanje petnaest godina od obitelji FĐ. Posjeduje stari nacrt kuće i etaži elaborat uz napomenu da je mali prozor sa neprozirnim staklom postavila te isti postoji u nacrtu, a drugi veći prozor također postoji u nacrtu. Prozor sa neprozirnim staklom postavila je nakon potresa dok drugi prozor postoji još od ranije. Tužitelj joj je pokidao telefonsku instalaciju, a kako je kuća bila poduprta drvenim gredama od strane civilne zaštite on je drvene grede uklonio navodeći da su one bile na njegovom zemljištu. Između nje i tužitelja nije bilo nikakvih usmenih dogovora nakon što je tužitelj odlučio tražiti svoju zaštitu sudskim putem.

10. Prema zapisniku o očevidu od 23. studenog 2022. utvrđeno je da su na zidu kuće tužene vidljiva dva prozora gledano na nekretninu tužitelja i to jedan veći prozor do ulice koji je zatvoren i iza njega jedan manji prozor na kojemu je mutno staklo, a koji je otvoren na kant. Na kući se vide oštećenja od potresa u prostoriji u kojoj se nalazi manji prozor. Prvi veći prozor je drven i može se otvoriti dok je manji prozor sa mutnim staklom noviji PVC te se na istom vide tragovi pur pjene.

11. Sud primjenjuje čl. 51. Urbanističkog plana uređenja grada [adresa], prema kojemu se građevine ne mogu graditi na udaljenosti manjoj od 3,0 metara od susjedne međe, ako na tu stranu imaju orijentirane otvore, a iznimno građevine jednom svojom stranom mogu se približiti granici susjedne čestice i na manju udaljenost s time da na tu stranu ne smiju imati orijentirane otvore. Na dijelu građevine koja je na manjoj udaljenosti od 3,0 metara od susjedne međe ne smiju se projektirati ni izvoditi radovi. Prema članku 54. navedenog plana uz stambene građevine mogu se na čestici graditi i pomoćne gospodarske i određene vrste poslovnih građevina i na međi, ali uz uvjet da se na zidu prema susjedu ne grade otvori. U smislu odredbe članka 195. st. 1. ZVDSP pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povlasne nekretnine samo pravo na svjetlo i zrak, a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana, a tko nema pravo na vidik dužan je na zahtjev vlasnika zida staviti rešetku na prozor, tko ima pravo prozora dužan je čuvati otvor, a tko to zanemari odgovara za štetu koja od tuda nastaje.

12. Međutim, pri tome sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da svaki susjed nema u odnosu na susjedne nekretnine negativnu služnost vidika, već da se tako pravo – zabraniti susjedu da na svojoj nekretnini postavlja prozore koji bi gledali na nekretninu ovlaštenika – mora steći određenim temeljem. Prema našem pravu, služnosti se stječu ili temeljem zakona, ili pravnim poslom. Prema čl. 195. ZV pravo prozora u zidu poslužne nekretnine daje vlasniku povlasne nekretnine samo pravo na svjetlo i zrak; a na vidik samo ako mu je ta ovlast posebno dana. No, ovdje se radi o negaciji prava tužene na postavljanje prozora, pa je tužitelj bio dužan dokazati ne samo to da na objektu tužene nikada nije bilo prozora, već i to da bi joj on izričito ili njegov prednik zabranio takvo otvaranje, ili da bi među vlasnicima tih dvaju nekretnina bio postignut sporazum o tome da se takva služnost zasniva. Tužitelj ovo u tijeku postupka nije dokazao, već isključivo tvrdi kako prozora na zidu zgrade tužene nikada nije bilo, pa da je isto dovoljno za zaključak o tome da je dosjelošću stekao pravo negativne služnosti – što, kako je naprijed rečeno, ne odgovara propisima u našem pravnom poretku. naime, prema čl. 229. ZV stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Ovo tim više što i sam Vrhovni sud RH u odluci Rev-1008/2017 izričito navodi kako bi tužitelji bili ovlašteni zahtijevati od tuženika zatvaranje prozora samo u slučaju da su stekli pravo negativne služnosti zabranom tuženiku da ima odnosno da otvori prozor u vlastitoj zgradi, a kojoj zabrani se tuženik pokorio, pri čemu čak niti činjenica da su raniji vlasnici imali usmeni dogovor, kojeg su se i pridržavali, a koji dogovor nije bio evidentiran u zemljišnim knjigama i o kojem dogovoru nisu upoznati sadašnji vlasnici, jasno upućuje na zaključak da navedena negativna služnost ne postoji. Pri tome predmet ovog parničnog postupka nije pitanje je li objekt na nekretnini tuženika sagrađen u skladu s dozvolom ili ne, niti se odlučuje o ozakonjenju nezakonito izgrađene zgrade.

13. Tužitelj dakle samo tijekom postupka tvrdeći i dokazujući kako ranije prozora na zgradi tužene nije bilo nije dokazao da bi tužena samim time ujedno i propuštala postavljati odnosno otvarati prozore uslijed zabrane tužitelja ili dogovora s njim ili njegovim prednikom što bi jedino mogao biti temelj stjecanja prava negativne služnosti dosjelošću, niti tužitelj tvrdi da je takvo propuštanje trajalo točno određeno vrijeme, pa time tužitelj nije u smislu čl. 221.a ZPP dokazao da je on, odnosno njegov prednik stekao pravo služnosti na koje se poziva, a time niti pravo na uklanjanje postojećih prozora na zgradi tužene. Ovo tim više što je tužitelj unatoč ranijim odlukama suda propustio isto utvrditi u tijeku postupka, te u skladu s time i postaviti tužbeni zahtjev na dovoljno određenu činidbu,

14. Stoga je pravilnom prijemnom navedenih materijalnopravnih odredbi pobijanu odluku valjalo preinačiti temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev, a kako je tužena zatražila i trošak žalbe, to joj je isti dosuđen temeljem čl. 154. st. 1. i 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 18. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat