Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4427/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-505/2023-27 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P- 505/2023-27 od 2. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II, III i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se tužitelj s glavnim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o [broj kredita], od 2005. godine, zaključen između tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (pravni sljednik HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb) .

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB : 14036333877, (pravni sljednik HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb) da tužitelju JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate."

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovor o [broj kredita], od 2005. godine, zaključen 7. studenoga 2005. između tužitelja JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (njegovog pravnog prednika) kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za devize za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 837-27003-545793, od 7. studenoga 2005. godine,

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.242,11 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

2,14 eur počevši od 01. studenoga 2008. do isplate

2,86 eur počevši od 01. siječnja 2009. do isplate

3,80 eur počevši od 01. veljače 2009. do isplate

4,46 eur počevši od 01. ožujka 2009. do isplate

3,38 eur počevši od 01. travnja 2009. do isplate

3,12 eur počevši od 01. svibnja 2009. do isplate

1,43 eur počevši od 01. lipnja 2009. do isplate

0,47 eur počevši od 01. kolovoza 2009. do isplate

1,49 eur počevši od 01. rujna 2009. do isplate

0,76 eur počevši od 01. listopada 2009 do isplate

0,25 eur počevši od 01. studenoga 2009. do isplate

1,72 eur počevši od 01. prosinca 2099. do isplate

3,17 eur počevši od 01. siječnja 2010. do isplate

4,65 eur počevši od 01. veljače 2010. do isplate

4,26 eur počevši od 01. ožujka 2010. do isplate

7,01 eur počevši od 01. travnja 2010. do isplate

6,17 eur počevši od 01. svibnja 2010. do isplate

7,35 eur počevši od 01. lipnja 2010. do isplate

14,60 eur počevši od 01. srpnja 2010. do isplate

12,88 eur počevši od 01. kolovoza 2010. do isplate

18,85 eur počevši od 01. rujna 2010. do isplate

15,72 eur počevši od 01. listopada 2010. do isplate

13,35 eur počevši od 01. studenoga 2010. do isplate

20,74 eur počevši od 01. prosinca 2010. do isplate

25,06 eur počevši od 01. siječnja 2011. do isplate

21,67 eur počevši od 01. veljače 2011. do isplate

22,12 eur počevši od 01. ožujka 2011. do isplate

20,34 eur počevši od 01. travnja 2011. do isplate

20,87 eur počevši od 01. svibnja 2011. do isplate

28,68 eur počevši od 01. lipnja 2011. do isplate

29,80 eur počevši od 01. srpnja 2011. do isplate

38,80 eur počevši od 01. kolovoza 2011. do isplate

36,10 eur počevši od 01. rujna 2011. do isplate

30,43 eur počevši od 01. listopada 2011. do isplate

30,24 eur počevši od 01. studenoga 2011. do isplate

29,69 eur počevši od 01. prosinca 2011. do isplate

31,66 eur počevši od 01. siječnja 2012. do isplate

33,49 eur počevši od 01. veljače 2012. do isplate

33,55 eur počevši od 01. ožujka 2012. do isplate

32,46 eur počevši od 01. travnja 2012. do isplate

32,81 eur počevši od 01. svibnja 2012. do isplate

33,55 eur počevši od 01. lipnja 2012. do isplate

32,91 eur počevši od 01. srpnja 2012. do isplate

32,82 eur počevši od 01. kolovoza 2012. do isplate

32,08 eur počevši od 01. rujna 2012. do isplate

30,89 eur počevši od 01. listopada 2012. do isplate

32,31 eur počevši od 01. studenoga 2012. do isplate

24,14 eur počevši od 01. prosinca 2012. do isplate

32,74 eur počevši od 01. siječnja 2013. do isplate

30,23 eur počevši od 01. veljače 2013. do isplate

31,93 eur počevši od 01. ožujka 2013. do isplate

32,54 eur počevši od 01. travnja 2013. do isplate

31,62 eur počevši od 01. svibnja 2013. do isplate

29,36 eur počevši od 01. lipnja 2013. do isplate

28,13 eur počevši od 01. srpnja 2013. do isplate

29,20 eur počevši od 01. kolovoza 2013. do isplate

30,22 eur počevši od 01. rujna 2013. do isplate

32,24 eur počevši od 01. listopada 2013. do isplate

31,04 eur počevši od 01. studenoga 2013. do isplate

31,76 eur počevši od 01. prosinca 2013. do isplate

uvećano za pripadajuću zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB :

14036333877, (pravni sljednik HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb) da tužitelju JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.401,54 eura (tisućučetiristojedaneuro sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2024. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate u roku od 15 dana.

V. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja."

2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbenih razloga u dijelu pod točkom II, III i IV izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu kao i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu te postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda kao i rješenje u pobijanom dijelu razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, u tom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela Ugovora o kreditu broj 837-27003-545793 kojega su nesporno 7. studenog 2005. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika, Slavonska banka d.d. Osijek ( dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu odredbe čl. 3. gdje je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za devize za valutu ugovora (CHF) odnosno, primjena valutne klauzule tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu stoga, što se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim sadržaj Ugovora o kreditu, upućujući na odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti ovog dijela ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku svota koje je tužitelj preplatio u ispunjenju ugovornih odredbi ugovora o kreditu.

8. Također ocjenjuje neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku jer je tadašnja Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik tuženika preuzela sva prava i obveze tadašnje Slavonske banke d.d. koje mogu nastati na temelju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu koji je predmet spora kao i prigovor zastare zbog toga, što je tužba podnijeta 14. lipnja 2023. a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti odluke donijete u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

9. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

12. Tuženik tijekom postupka niti tvrdi a niti dokazuje da se s tužiteljem pojedinačno raspravljalo o odredbama ugovora o kreditu i u dokaz utvrđenja ove činjenice nije stavio dokaznih prijedloga a saslušanjem tužitelja je utvrđeno da je kod prednika tuženika zaključio ugovor o kreditu kao jedini kredit koji mu je ponuđen s valutnom klauzulom CHF s uputom da je riječ o stabilnoj valuti čiji se tečaj u odnosu na kune neće značajno mijenjati te mu nije ponuđen bilo kakav drugi kredit.

13. Kako dakle nije moglo biti utvrđeno da se o odredbama Ugovora o kreditu sa tužiteljem pregovaralo niti da je on mogao utjecati na sadržaj njegovih odredbi nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

15. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena valutna klauzula tuženik je, ugovarajući ju postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da predmet obveze mora biti određen odnosno, odrediv u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) te je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti valutne klauzule, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

17. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

18. Slijedom iznijetog, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva.

19. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

20. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

21. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 14. lipnja 2023. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., a imajući na umu da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora te se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO, restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF nije podnijet je po proteku petogodišnjeg zastarnog roka te je neosnovan žalbeni razlog zastare kojeg ističe tuženik.

22. Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka koje je izrađeno sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja kojega tuženik u žalbi tek paušalno osporava upućujući na suprotnost mišljenja vještaka sa Ugovorom o kreditu a koje su primjedbe otklonjene saslušanjem vještaka kada je odgovorio na sve primjedbe i pitanja tuženika na ročištu održanom 23. svibnja 2024. godine..

23. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

24. Kako je prednik tuženika sastavio predmetni ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te, u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Tako je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke.

27. Odluka o parničnom trošku donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) prema čijoj odredbi Tbr. 52.2., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka zbog čega je i u ovom dijelu pobijane odluke pravilno primijenjeno materijalno pravo te su žalbeni navodi tuženika o zabrani retroaktivnog djelovanja Tarife ocijenjeni neosnovanim.

28. Stoga je je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske odluke.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis