Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1340/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv prvotuženika MN (Ivanov) iz Podvrškog 93 A, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika LN iz [adresa] 1, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz Nove Gradiške, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P- 308/2022-12 od 3. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotuženika MN i drugotuženika LN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-308/2022-12 od 3. studenog 2022. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označena kao k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 326 m2 (dvorište površine 1 m2, dvorište površine 8 m2, dvorište površine 116 m2, kuća, [adresa] površine 102 m2, gospodarska zgrada površine 60 m2, spremište površine 39 m2), a koji su suvlasnički dijelovi u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasništvo prvotuženika i drugotuženika u 24/700 dijela, te su tuženici dužni trpjeti brisanje prava vlasništva na njihovim suvlasničkim dijelova u zemljišnim knjigama uz istovremeni prijenos i upis prava vlasništva sa istih na ime i u korist tužiteljice te se nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da solidarno tužiteljici naknade parnični trošak postupka u iznosu od 666,10 eur zajedno sa zakonskom zateznim kamatama od 3. studenog 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žale se prvo i drugotuženici iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tako je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, ocijenio se provedene dokaze i utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, koje da je stekla građenjem, te uknjižba prava vlasništva na njezino ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena prvo i drugotuženika, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prvotuženik njezin bratić koji je znao da su na mjestu gdje sad živi tužiteljica živjeli njezini roditelji, baka i djed i njihovi roditelji i da se tu živi više od 100 godina. Pokojni roditelji su bili živi kada je tužiteljica gradila kuću, koja je završena 1997. na 1998. godinu, a ta nova kuća je sagrađena na temeljima stare kuće u kojoj je živio njezin pokojni otac i pokojni stric C. Tuženici se nisu protivili gradnji njene nove kuće koja je sagrađena na starim temeljima, a uz kuću još ima sagrađenu pušnicu koja je sagrađena na mjestu starog ambara i podrum, te je u produžetku bila još jedna kuća, što je sve srušeno i tu je otvoren kolni ulaz da se u kuću može ući s ulične strane, a pri gradnji se odmaklo od bratićeve kuće. Zid iza svoje dvorišne zgrade digla je kao potporni zid, a tuženici su tražili da se otvori prolaz kroz isti, što je njezin suprug ispoštivao, tako da tuženici mogu proći kroz taj prolaz i s dvorišne strane kroz taj prolaz oni dolaze u podrum. Tuženici su na taj prolaz stavili metalna željezna vrata koja su zaključali i njoj nisu dali od tih vratiju ključ, tako da s tog dijela tužiteljica ne može prići svojoj kući. Ona je legalizirala svoju kuću i sve što je bilo potrebno, a na inzistiranje tuženika je zagradila prozore od kuhinje, kupaone i od špajze, te jedan na tavanu i to prije dvije do tri godine kada je bila izmjera i kako je bila između njih nagodba. Ona ne zna tko je bio samovlasnik na predmetnoj čestici kada je gradila kuću, i ne zna na kome je ta čestica tada bila i je li njen otac bio samovlasnik, a isto tako ne zna je li je to njezin otac znao, budući da je ona 1972. godine otišla u [adresa], a nakon smrti roditelja naslijedila je kuću. Ona je predlagala tuženicima da svaki svoje suvlasničke dijelove koje imaju na nekretninama onih drugih ustupe onom tko ima kuću na toj čestici i da tako postanu vlasnici svatko na čestici na kojoj imaju izgrađenu kuću, međutim su se tuženici protivili takvom dogovoru.

10. Svjedok ŽN, supruga prvotuženika i majka drugotuženika, u svom iskazu navodi da su oni kupili susjednu česticu preko kojih čestica mogu proći i doći između kuća a da ne idu preko čestice na kojoj se nalazi kuća tužiteljice. Tužiteljica je svoju kuću gradila devedesetih godina, a ne za kada ju je završila jer je njezina obitelj radila u Austriji, te su se nakon odlaska u mirovinu vratili ona i njezin suprug u kuću koju su sagradili 1989. godine. U vrijeme kad se ona i njezina obitelj vratila iz Austrije, kuća tužiteljice je već bila završena, a dok su još živjeli u [adresa] nazvala ih je tužiteljica i molila da joj dozvole staviti okapnice i neke stepenice, što su joj oni i dozvolili da to gradi. Tužiteljica je gradila kuću na čestici svog oca negdje devedesetih godina, a svjedokinja i njena obitelj je svake godine dolazila u svoju kuću i vidjeli su dosta toga izgrađenog što im nije odgovaralo, jer je sagradila i zid koji je naslonjen na kuću svjedokinje i njezine obitelji što njima smeta, jer kad cijepa drva to se osjeti u njezinoj kući, ali s obzirom da je vrijeme prošlo to se oni nisu žalili. Kad su svjedokinja i njezin suprug gradili kuću tražili su da svi ostali suvlasnici izađu iz suvlasništva predmetne nekretnine kako bi oni bili samovlasnici, međutim tužiteljica na to nije pristala, pa kad se izmjerom u zk ispravnom postupku vrati ono što je "zabrljano" tužiteljica će dobiti potpis da suvlasnički dijelovi tuženika prijeđu na nju i da tužiteljica bude vlasnica te nekretnine.

11. I prvotuženik u svom iskazu potvrđuje navode te svjedokinje, navodeći da je prilikom gradnje kuće tužiteljice imao primjedbi na zid koji je ona sagradila iza svoje dvorišne zgrade, a za koji je ona poslije njima rekla da ga mogu srušiti ako žele, a za taj zid nije vođen nikakav sudski postupak. U vrijeme gradnje njezine kuće on je bio dobar s tužiteljicom koja je dolazila k njima u Austriju i predložila im da kupe imanje od drugih susjeda kako bi ona mogla napraviti dvorišnu zgradu i on je kupio to imanje po njenom savjetu. Na ono što je tužiteljica izgradila nije imao primjedbi, ali je imao primjedbi na to gdje je odlagala drva na dijelu zemljišta koji je on kupio od susjeda. On tužiteljici ne osporava vlasništvo kuće već je sporan samo dio zemljišta koji je prolaz između kuće tužiteljice uz njen istočni zid, a taj dio čestice je kupio od susjeda M i u tom pravcu je prilikom izmjere stavio prigovor. Na taj prolaz su on i njegov sin stavili metalna vrata od kojih ključ imaju samo oni a ne i tužiteljica. Svoju kuću je sagradio na zemljištu koje je dobio od pokojnog oca i to 1989. na 1990. godinu, a to je kuća između kuće tužiteljice na istoku i zapadne kuće od KN na zapadu.

12. Svjedoci FN i SN potvrđuju navode tužiteljice i suglasno izjavljuju da je tužiteljica izgradila svoju kuću na mjestu gdje je bila prije stara obiteljska kuća njezinih roditelja i to negdje 1998. godine i sad u toj kući živi tužiteljica sa svojim suprugom, a tužiteljici nitko nije zabranjivao izvođenje radova niti na kući, niti joj zbog toga prigovarao i nitko joj nije svojatao kuću ni zemljište u vrijeme građenja, ali joj sada tuženici svojataju jedan ćošak zemljišta.

13. Iz svih tih iskaza jasno proizlazi da je tužiteljica izgradila svoju kuću na mjestu gdje je prije bila stara kuća njezinih roditelja, i to 1998. godine, čemu se tuženici nisu protivili, niti su tužiteljici bilo što prigovarali za vrijeme gradnje, s obzirom da su u to vrijeme bili u dobrim odnosima.

14. Stoga je očito da je tužiteljica kuću sagradila na predmetnom zemljištu, koje je djelomično u suvlasništvu prvo i drugotuženika, smatrajući da se radi o njenom zemljištu, s obzirom da su na tom zemljištu kuću imali njezini roditelji i njihovi predci pa je, sukladno odredbi čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) kao savjesni stjecatelj izgradila kuću za koje građenje su tuženici znali i nisu bez odgode zabranili daljnju gradnju te kuće, zbog čega zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada tužiteljici, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

15. Navodi tuženika da su oni prigovarali gradnji zida nije osnovan s obzirom da iz iskaza svjedokinje ŽN proizlazi da tuženici nisu tužiteljici zabranili gradnju toga zida, niti je za to vođen nikakav sudski postupak, a sam prvotuženik je naveo da nije imao primjedbi na ono što je tužiteljica izgradila nego je imao primjedbu na to gdje je odlagala drva, te je izjavio da mu je tužiteljica rekla da može srušiti taj zid ako želi.

16. Isto tako, i glede tužbe radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu koju je podnio prvo tuženik očito je, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽN, da je ista usmjerena na upis prvotuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, kako bi nakon toga mogao dogovoriti s tužiteljicom da ti suvlasnički omjeri tuženika na predmetnoj nekretnini prijeđu u vlasništvo tužiteljice i obrnuto, da suvlasnički omjer tužiteljice na njihovoj nekretnini prijeđu u njihovo vlasništvo, a sve iz razloga koji je naveo prvotuženik da tužiteljica u ispravnom postupku nije pristala da jedni drugima daju potpis da svatko bude vlasnik na čestici na kojoj ima kuću. Stoga, suprotno žalbenim navodima, postupak radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu nije prethodno pitanje za ovaj postupak, što je utvrdio i sud prvog stupnja.

17. Isto tako, neosnovano prvo i drugotuženici navode da sud prvog stupnja nije utvrdio točnu površinu zemljišne čestice i njezinih međa, budući da iz zemljišnoknjižnog izvatka jasno proizlazi koje je površine predmetna čestica i u kojem dijelu su stranke suvlasnici.

18. Prema tome, kako je očito da je tužiteljica izgradila predmetnu kuću na mjestu stare kuće njezinih roditelja, 1998. godine, čemu se tuženici tada nisu protivili i da je mirno uživala navedenu nekretninu kroz cijelo to vrijeme, to je očito da je ta kuća i zid izgrađena uz suglasnost tuženika koji nisu tražili da se kuća ili zid poruši i zemljište vrati u prvobitno stanje, pa je tužiteljica kao savjesni stjecatelj građenjem stekla predmetnu nekretninu, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, prihvatio tužbeni zahtjev.

19. Stoga, kako je do stjecanja vlasništva došlo na temelju zakona, to je tužiteljica ovlaštena, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP, ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a time što je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i prihvatio pogrešan zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena prvo i drugotuženika (jer prvo i drugotuženici nisu povrijeđeni u svom knjižnom pravu), to nije dovelo do nezakonite odluke, jer bi pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

20. Sud prvog stupnja je, također, pravilno, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo i drugotuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 18. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb