Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5641/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., u Zagrebu, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-151/2024-17 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-151/2024-17 od 29. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV., V. te u dijelu pod točkom VII. Izreke za svotu parničnog troška tužitelja TF od 3.183,01 eura.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 151/2024-17 od 29. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom VII izreke za svotu od 750,00 eura i sudi:

Odbija se tužitelj DF sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u svoti od 750,00 eura.

III Odbija se tuženik Addiko Bank d.d. sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

IV Odbija se tužitelj DF sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 6. iz Ugovora o kreditu broj 146- 16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 22.01.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe- Adria-bank d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, pod poslovnim brojem:

OU-70/05-1, a koja glasi: “Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.”

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. II iz Ugovora o kreditu broj 146- 16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 22.01.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe- Adria-bank d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, pod poslovnim brojem:

OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u EURma obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 28.02.2005.g. (slovima: dvadesetosmog veljače dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u EUR- ma po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.”

III. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. II iz Aneksa Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 09.02.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe-Adria-bank d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, pod poslovnim brojem: OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u EURma obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.03.2005.g. (slovima: tridesetprvog ožujka dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u EUR-ma po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.”

IV. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. II iz Aneksa br. II Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 11.03.2005.g. između tuženika kao kreditora (pod ranijom tvrtkom Hypo Alpe-Adria-bank d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita, koji je Ugovor solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec, pod poslovnim brojem: OU-70/05-1, u dijelu koji glasi: “Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 438,82 CHF (slovima: četristotridesetosam švicarskih franaka I 82/100), a podmiruje se u EURma obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 30.04.2005.g. (slovima: tridesetog travnja dvijetisućepete godine)… Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u EUR-ma po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća.”

V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju TF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.893,36 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:

iznos 25,96 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate,

iznos 104,35 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 104,35 EUR od 30. rujan 2011. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. listopad 2011. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. studeni 2011. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. prosinac 2011. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. siječanj 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 29. veljača 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. ožujak 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. travanj 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. svibanj 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. lipanj 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. srpanj 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. kolovoz 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. rujan 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. listopad 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. studeni 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. prosinac 2012. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. siječanj 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 28. veljača 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. ožujak 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. travanj 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. svibanj 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. lipanj 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. srpanj 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. kolovoz 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. rujan 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. listopad 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 30. studeni 2013. do isplate,

iznos 105,34 EUR od 31. prosinac 2013. do isplate,

iznos 814,52 EUR od 30. travanj 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana VI. Odbija se tužitelj DF sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.882,43 kn zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, tekućim na:

- iznos 18,97 kuna od 30. rujan 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. listopad 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 30. studeni 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. prosinac 2007. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 31. siječanj 2008. do isplate,

- iznos 18,97 kuna od 29. veljača 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. ožujak 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. travanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. svibanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. lipanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. srpanj 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 31. kolovoz 2008. do isplate,

- iznos 69,29 kuna od 30. rujan 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. prosinac 2008. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. siječanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 28. veljača 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. ožujak 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. travanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. svibanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. lipanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. srpanj 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. kolovoz 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. rujan 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. prosinac 2009. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. siječanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 28. veljača 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. ožujak 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. travanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. svibanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. lipanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. srpanj 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. kolovoz 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. rujan 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 31. listopad 2010. do isplate,

- iznos 106,33 kuna od 30. studeni 2010. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. prosinac 2010. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. siječanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 28. veljača 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. ožujak 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. travanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. svibanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. lipanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. srpanj 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 31. kolovoz 2011. do isplate,

- iznos 94,69 kuna od 30. rujan 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2011. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. siječanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 29. veljača 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. ožujak 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. travanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. svibanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. lipanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. srpanj 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. kolovoz 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. rujan 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2012. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. siječanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 28. veljača 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. ožujak 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. travanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. svibanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. lipanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. srpanj 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. kolovoz 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. rujan 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. listopad 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 30. studeni 2013. do isplate,

- iznos 87,06 kuna od 31. prosinac 2013. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. siječanj 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 28. veljača 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. ožujak 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 30. travanj 2014. do isplate,

- iznos 42,92 kuna od 31. svibanj 2014. do isplate,

- iznos 6,88 kuna od 18. lipanj 2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.933,01 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Prema obrazloženju žalbe, protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II, III, IV, V i VII izreke žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda razumljiva, neproturječna te se može ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tuženik u žalbi.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 146-16/2005 kojega su 22. siječnja 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika kao i ništetnost ugovornih odredbi članaka 3.II. Ugovora o kreditu te Anexa Ugovora o kreditu i Anexa br. II. Ugovora o kreditu, ugovaranjem isplate u CHF u protuvrijednosti kuna obračunatim po srednjem tečaju prednika tuženika na dan dospijeća odnosno, plaćanja kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota isplaćenih po tužitelju za s naslova promjenjivih kamata kao i promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita.

8. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući označene odredbe ništetnim budući da su nepoštene s obzirom da su ugovorene na štetu potrošača te sudi zatražene svote izračunate sukladno nalazu i mišljenju vještaka kao preplatu izvršenog u ispunjenju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu.

9. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. Ovo stoga, jer prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

10. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

12. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

13. Prvostupanjski sud je glede okolnosti zaključenja Ugovora o kreditu i Aneksa saslušao tužitelja te utvrdio kako je kredit uzeo za kupnju stana a prilikom ugovaranja nitko mu nije ponudio nekakav drugi kredit, već je samo kod javnog bilježnika dobio uputu gdje treba potpisati a prilikom sklapanja Ugovora o kreditu mu nitko nije objasnio rizike vezane uz uzimanje kredita u švicarskim francima.

14. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka IF, ŽF, TFD, FF i VF te EF kao i saslušanja Javnog bilježnika Jasenke Crnčec te tako nije dokazao da su stranke Ugovora o kreditu pregovarale o uvjetima ugovora niti da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj njegovih odredbi zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava a niti pogrešno odnosno, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom tuženika da je tužitelj bio informiran o svim značajkama ugovora.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

16. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

18. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

19. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 2. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

20. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

21. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

22. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Utvrđenje apsolutne ništetnosti odredbi ugovora ne podliježe zastari jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO, osim u slučaju iz čl. 326. st. 2. ZOO što ovdje nije slučaj jer se ne radi o zabrani manjeg značaja).

26. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

27. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

28. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 11. studenog 2020. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja u njezinom kondemnatornom dijelu za preplatu u primjeni valutne klauzule je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

29. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita te je bilo potrebno uvažiti prigovore tuženika za razdoblja kada su anuiteti po tečaju švicarskog franka bili niži od početno ugovorenog pa je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

30. Glede ovih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita zbog čega nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji označene prigovore ili protutužbu nije stavio.

31. Nadalje, tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu i njegovih Aneksa ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 326. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu i njegovih Aneksa koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

32. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka u odnosu na valutnu klauzulu osim ukazivanja na potrebu uračunavanja tzv. negativnog tečaja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva te je slijedom svega iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalbu tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III, IV i V izreke, koja je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1 ZOO kao i odredbe čl. 1115. ZOO.

33. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, s obzirom na izmjenu sudske prakse Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 31. siječnja 2022.( Zaključak iz točke 4.), uslijed koje tužitelj nije uspio s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu svota preplaćenih zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u dijelu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nametanje plaćanja sudskih troškova nastalih uslijed djelomičnog neuspjeha za tužitelja bi predstavljao prekomjeran teret odnosno, nametanje znatnog financijskog opterećenja nakon završetka postupka te može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) a tužitelj iz opravdanog razloga nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh u parnici (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu T i Bešlić protiv Hrvatske).

34. Tako bi, s obzirom na sadašnji djelomični uspjeh tužitelja odluka o naknadi troškova parničnog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP predstavljala ograničenje odnosno, miješanje u konvencijska prava te se u ovom slučaju radi o opravdanom razlogu uslijed kojega tužitelj nije mogao predvidjeti svoj neuspjeh s obzirom na izmjenu sudske prakse.

35. Kako je prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023) pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno, sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela Županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela odnosno, suda treba zaključiti kako ne postoje razlozi na obvezivanje tužitelja naknaditi troškove suprotnoj strani.

36. Prvostupanjski sud je obredio ukupni trošak tužitelja sukladno odredbama čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 – dalje: Tarifa) i to odredbe Tbr. 52.3. Tarife prema kojoj kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te pravilno ocijenio trošak pristupa na ročište za objavu presude primjenom Tbr. 9.3. Tarife.

37. Međutim, sukladno odredbi Tbr. 8.1. Tarife, odvjetniku pripada pravo na nagradu za četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku a prvostupanjski sud mu je obredio naknadu za 7 takvih podnesaka pa je trebalo odbiti tužitelja sa zahtjevom za sastav 3 takva podneska u ukupnoj svoti od 600,00 eura uz trošak poreza od 150,00 eura ili za ukupno 750,00 eura.

38. Slijedom iznijetog je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. ZPP odbijena žalba tuženika i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja za svotu od 3.183,01 eura a sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačen taj dio prvostupanjske odluke (točka VII izreke) za svotu od 750,00 eura.

39. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je s tom radnjom uspio samo glede dijela sporednog traženja dok trošak odgovora na žalbu ne predstavlja radnju potrebnu radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis