Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4388/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-331/2023-23 od 24. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-331/2023-23 od 24. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-331/2023-23 od 24. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9012714334 od dana 2. srpnja 2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka d.d. [adresa], OIB: 02535697732, kao kreditor, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, skladno odluci Banke o kreditiranju građana, te ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 9012714334 od dana 2. srpnja 2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka d.d. [adresa], OIB: 02535697732., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, tužitelju RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 1.847,67 Eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na iznos od:

- 0,08 eura od 31.08.2007. godine pa do isplate,

- 0,62 eura od 30.11.2007. godine pa do isplate,

- 0,01 eura od 31.12.2007. godine pa do isplate,

- 1,45 eura od 31.01.2008. godine pa do isplate,

- 2,70 eura od 29.02.2008. godine pa do isplate,

- 4,24 eura od 31.03.2008. godine pa do isplate,

- 1,70 eura od 30.04.2008. godine pa do isplate,

- 1,14 eura od 31.05.2008. godine pa do isplate,

- 1,97 eura od 30.06.2008. godine pa do isplate,

- 0,32 eura od 31.07.2008. godine pa do isplate,

- 0,41 eura od 31.08.2008. godine pa do isplate,

- 1,39 eura od 30.09.2008. godine pa do isplate,

- 9,53 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

- 4,04 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

- 9,90 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

- 10,80 eura od 31.01.2009. godine pa do isplate,

- 11,19 eura od 28.02.2009. godine pa do isplate,

- 9,95 eura od 31.03.2009. godine pa do isplate,

- 10,15 eura od 30.04.2009. godine pa do isplate,

- 8,54 eura od 31.05.2009. godine pa do isplate,

- 7,17 eura od 30.06.2009. godine pa do isplate,

- 7,48 eura od 31.07.2009. godine pa do isplate,

- 8,27 eura od 31.08.2009. godine pa do isplate,

- 8,18 eura od 30.09.2009. godine pa do isplate,

- 7,42 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

- 8,83 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

- 9,87 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

- 11,52 eura od 31.01.2010. godine pa do isplate,

- 11,09 eura od 28.02.2010. godine pa do isplate,

- 13,23 eura od 31.03.2010. godine pa do isplate,

- 12,76 eura od 30.04.2010. godine pa do isplate,

- 13,74 eura od 31.05.2010. godine pa do isplate,

- 20,22 eura od 30.06.2010. godine pa do isplate,

- 18,83 eura od 31.07.2010. godine pa do isplate,

- 22,57 eura od 31.08.2010. godine pa do isplate,

- 21,37 eura od 30.09.2010. godine pa do isplate,

- 18,82 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

- 23,74 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

- 29,86 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

- 25,64 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

- 27,17 eura od 28.02.2011. godine pa do isplate,

- 25,12 eura od 31.03.2011. godine pa do isplate,

- 25,43 eura od 30.04.2011. godine pa do isplate,

- 33,60 eura od 31.05.2011. godine pa do isplate,

- 34,16 eura od 30.06.2011. godine pa do isplate,

- 41,21 eura od 31.07.2011. godine pa do isplate,

- 37,79 eura od 31.08.2011. godine pa do isplate,

- 34,02 eura od 30.09.2011. godine pa do isplate,

- 33,55 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

- 33,21 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

- 34,87 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

- 36,61 eura od 31.01.2012. godine pa do isplate,

- 36,75 eura od 29.02.2012. godine pa do isplate,

- 35,58 eura od 31.03.2012. godine pa do isplate,

- 36,16 eura od 30.04.2012. godine pa do isplate,

- 36,70 eura od 31.05.2012. godine pa do isplate,

- 35,83 eura od 30.06.2012. godine pa do isplate,

- 36,13 eura od 31.07.2012. godine pa do isplate,

- 35,64 eura od 31.08.2012. godine pa do isplate,

- 34,40 eura od 30.09.2012. godine pa do isplate,

- 35,71 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

- 36,43 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

- 36,18 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

- 33,37 eura od 31.01.2013. godine pa do isplate,

- 35,76 eura od 28.02.2013. godine pa do isplate,

- 35,88 eura od 31.03.2013. godine pa do isplate,

- 34,87 eura od 30.04.2013. godine pa do isplate,

- 32,19 eura od 31.05.2013. godine pa do isplate,

- 32,12 eura od 30.06.2013. godine pa do isplate,

- 32,70 eura od 31.07.2013. godine pa do isplate,

- 33,78 eura od 31.08.2013. godine pa do isplate,

- 35,44 eura od 30.09.2013. godine pa do isplate,

- 34,58 eura od 31.10.2013. godine pa do isplate,

- 35,08 eura od 30.11.2013. godine pa do isplate,

- 35,64 eura od 31.12.2013. godine pa do isplate,

- 36,17 eura od 31.01.2014. godine pa do isplate,

- 36,91 eura od 28.02.2014. godine pa do isplate,

- 36,68 eura od 31.03.2014. godine pa do isplate,

- 35,81 eura od 30.04.2014. godine pa do isplate,

- 35,46 eura od 31.05.2014. godine pa do isplate,

- 35,55 eura od 30.06.2014. godine pa do isplate,

- 36,69 eura od 31.07.2014. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je pod točkom I izreke utvrđeno da je tužba povučena za svotu od 275,89 Eura a pod točkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u svoti od 1.925,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2024. pa do isplate dok je pod točkom III izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u dijelu pod točkom II izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno ponovan postupak uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu kao i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu te postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda kao i rješenje u pobijanom dijelu razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 28. svibnja 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu broj 9012714334 kojega su nesporno, 2. srpnja 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to odredbe čl. 4. gdje je određeno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana kao i dio Ugovora o kreditu gdje je ugovorena njegova otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, jer se radilo o nepoštenim a time i ništetnim odredbama, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu gdje je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu i to u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnim njegovih točno određenih odredbi primjenom direktnog učinka tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača za čija utvrđenja je sud vezan ocjenom, kako tuženik nije dokazao da se na okolnost obavijesti koje su dane tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu pregovaralo, pa primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove i nakon provedbe knjigovodstvenog vještačenja dosuđuje je tužitelju preplaćene svote u vidu razlike između svota koje je platio na temelju obračuna tuženika u odnosu prema početnom tečaju CHF.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor, kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Kako iz, po tuženiku predloženih dokaza, nije moglo biti utvrđeno da se o odredbama Ugovora o kreditu sa tužiteljem pregovaralo niti da je on mogao utjecati na sadržaj njegovih odredbi glede čega tuženik nije imao dokaznih prijedloga dok je iskazom tužitelja utvrđeno da mu je jedino ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF s promjenjivom kamatnom stopom te mu nisu objašnjeni parametri o kojima će ovisiti buduće kretanje rata kredita a prilikom sklapanja Ugovora o kreditu ga je dočekao gotov obrazac ugovora te je mogao utjecati samo na visinu kreditnog zaduženja i rok otplate a ne i o daljnjim odredbama Ugovora o kreditu, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

13. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

15. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužiteljici morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

16. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, ovaj dio Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

17. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

18. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

19. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

20. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

21. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 14. ožujka 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost glede valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., kondemnatorni dio tužbe tužitelja je glede ovih ugovornih odredbi podnijet u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO te nije ostvaren žalbeni razlog zastare kojeg u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli ističe tuženik.

22. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka i nije tražio provedbu dokaza njegovim saslušanjem , prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva te je slijedom iznijetog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalbu tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

26. Odluka o parničnom trošku u rješenju prvostupanjskog suda u dijelu pod točkom II izreke donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23– dalje: Tarifa) dok je trošak pristupa tužitelja na ročište za objavu presude obređen sukladno odredbi Tbr. 9.3. Tarife pa je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tuženika sadržana pod točkom II izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis